Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
+385 98 287 597
16 svi., 2020 597 Pregleda

ČESTITKE OMIŠANIMA POVODOM DANA GRADA!

U povodu Dana Grada Omiša, svim žiteljima Grada Omiša i gradonačelniku Ivi Tomasoviću čestitamo Dan grada i blagdan sv. Ivana Nepomuka!

Čitatelje koje zanima što je i gdje učinjeno na području Grada Omiša u minulome razdoblju od godinu dana i što se namjerava činiti u budućnosti, te tko su ovogodišnji dobitnici gradskih nagrada i priznanja, mogu pročitati u priloženome ‘promo’ članku SD.

13 svi., 2020 784 Pregleda

EDI PIVČEVIĆU NAGRADA GRADA OMIŠA ZA ŽIVOTNO DJELO

Veliko nam je zadovoljstvo izvjestiti poljičku i svekoliku javnost da je Gradsko vijeće Grada Omiša na prijedlog Saveza za Poljica poduprt Mjesnim odborom Kostanje, jednu od dvije ovogodišnje Nagrade Grada Omiša za životno djelo dodijelilo našem uglednom Poljičaninu prof. emer. Edi Pivčeviću za rad na opstojnosti identiteta i očuvanju baštine Poljica, Omiša i Hrvatske, a posebno za prijevod na engleski jezik dvaju najvažnijih dokumenata iz poljičke povijesti: Poljičkog statuta i Sumpetarskog kartulara te za izdavanje povijesne sinteze o Poljicima pod nazivom Poljička knežija – od srednjovjekovne ideje do pada 1807. Dijeleći radost ostvarenim s MO Kostanje, čestitamo našem dragom prijatelju i suradniku prof. Pivčeviću na zasluženom priznanju.

Drugu Nagradu Grada Omiša za životno djelo dobio je također naš Poljičanin Vladimir Zemunik, dugogodišnji fotograf i suradnik Festivala dalmatinskih klapa Omiš za doprinos boljitku Festivala višegodišnjim ustrajnim i samozatajnim radom, zatim za ukupno svestrano djelovanje u društvenom i kulturnom životu Omiša te za doprinose u Domovinskom ratu od kojih se posebno ističe izrada projekta i sudjelovanje u izradi prvog hrvatskog oklopnog transportera, kojemu jednako srdačno čestitamo.

Također nas veseli da je jednu od dvije Skupne nagrade Grada Omiša dobila Kulturno umjetnička udruga „Mosor“ Gata povodom 65. obljetnice djelovanja za iznimno uspješan rad na očuvanju i promicanju bogate kulturne i povijesne baštine te tradicionalnih vrijednosti Poljica, Grada Omiša i Republike Hrvatske, dok je jednu od pet ovogodišnjih Plaketa Grada Omiša dobio predsjednik KUD-a „Mila Gojsalić“ iz Kostanja Ante Amulić za očuvanje, promicanje i predstavljanje kulturno-povijesne baštine i tradicionalnih vrijednosti Poljica i Kostanja, posebno kroz zalaganje za najmlađe te za aktivan višegodišnji rad u Mjesnom odboru Kostanje. I njima također upućujemo naše iskrene čestitke.

Uz zahvalnost Gradu Omišu što je prepoznao zasluge Poljičana za boljitak Grada Omiša kojemu je pripala čast da baštini i najveći dio povijesnih Poljica, u nastavku donosimo poveznicu na cjelovit Popis dobitnika javnih priznanja Grada Omiša u 2020. u skladu s odlukom usvojenom na 28. sjednici Gradskoga vijeća Grada Omiša održanoj 11. svibnja 2020.

Poveznica na popis: http://www.omis.hr/2020pdf/Popis_dobitnika_javnih_priznanja_u_2020_g.pdf

10 svi., 2020 605 Pregleda

ČESTITKA MAJKAMA!

U povodu današnjega Majčina dana, blagdana koji se u civiliziranome svijetu u čast majki i majčinstva obilježava svake druge nedjelje u svibnju, svim majkama svijeta od srca čestitamo njihov praznik!

Prilika je to osvrnuti se i na ulogu žene u društvu, pa stoga s ponosom ističemo da je žena u našim Poljicima uvijek bila poštovana bilo kao majka, supruga i stopanjica (ona koja drži tri kantuna kuće) ili heroina poput naše Mile Gojsalić, Mare Žuljević, Bare Lekšić, Kate Bobetić i mnogih drugih.

I zato vam, drage naše majke Poljičanke, od srca neizmjerna hvala i slava!

09 svi., 2020 605 Pregleda

SVE NAJVAŽNIJE O PROMETNOJ PROBLEMATICI NA PODRUČJU POLJICA

Na adresu Saveza za Poljica početkom svibnja ove godine dospjelo je pismo našega Poljičanina Ivana Vulića, uglednog inžinjera građevinarstva s dugogodišnjim iskustvom u izgradnji najzahtjevnijih objekata cestovne infrastrukture, sa zamolbom da na internetskoj i fb-stranici naše udruge objavimo njegov dopis pod nazivom „Primjedbe na Novu multimodalnu platformu splitske aglomeracije Solin–Split–Stobreč–Dugi Rat–Omiš, uključivo dionica Zaobilaznica Omiša“ koncem 2019. upućen predsjedniku uprave Hrvatskih cesta d.o.o. g. Josipu Škoriću, Vladi RH, Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i drugima koji su uključeni u rješavanje prometne problematike na području Poljica i cijele splitske aglomeracije.

Spomenuti dopis dostupan je na gornjem linku (otisnuto zelenim slovima) dok uvodno spomenuto pismo inž. Vulića upućeno našoj udruzi prenosimo u nastavku. Suvišno je, naravno, i napominjati da se nitko od nadležnih nije oglasio kako ovim tako ni ranijim sličnim povodima što je dobro imati na umu pri odluci kome u budućnosti pokloniti izborno povjerenje.    

Dopis g. Ivana Vulića upućen Savezu za Poljica:

Poštovani,

u vremenu ‘uzništva’ uvjetovanog pandemijom koronavirusa kojom nas Svevišnji na vrijeme opominje da se osvijestimo i ne srljamo u propast zaslijepljeni profitom bez razumne mjere, sve češće se čuje teza da nakon ove pandemije više ništa neće biti isto. U nadi da će tako doista i biti, barem kad je u pitanju prometna problematika na području naših Poljica, u privitku dostavljam dopis nazvan „Primjedbe na Novu multimodalnu platformu splitske aglomeracije Solin–Split–Stobreč–Dugi Rat–Omiš, uključivo dionica Zaobilaznica Omiša“ koji sam koncem 2019. uputio predsjedniku uprave Hrvatskih cesta d.o.o. g. Josipu Škoriću (dakle, prije ugovaranja radova koji su u tijeku!), ali i svima drugima kojih se to tiče na čelu s Vladom RH i resornim Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture.  

U spomenutom dopisu argumentirano i stručno ukazao sam na brojne propuste u planiranju, projektiranju i građenju prometne infrastrukture, kao i posljedice koje iz toga proističu. Zato mi je velika želja da s ovim zapažanjima bude upoznata i šira javnost, a napose naša poljička, pa molim da dokument u cijelosti objavite na internetskim stranicama Saveza za Poljica kako bi javnost koliko-toliko bila upućena u to što se i kako planira i gradi. Iako je tekst dokumenta ponešto duži jer ovu bremenitu problematiku naprosto nije moguće sažetije objasniti, uvjeren sam da će ga sa zanimanjem pročitati svatko kome je stalo do vlastite budućnosti. Rečeni dopis sublimira sve dosad objavljene priloge na ovu životno važnu temu čemu ste i Vi (odnosi se na predsjednika udruge Antu Mekinića) i SZP dali veliki doprinos neovisno o tome što očekivani rezultati zasad nisu opravdali uloženi trud s obzirom da se i nadalje gradi po političkome diktatu sukladno izreci ‘psi laju, karavane prolaze!’        

Iako sam mišljenja da je uvodno spomenuto ‘resetiranje’ s nužnim zaokretom u pristupu ovoj problematici gotovo neizvedivo s postojećim kadrom koji je dosljedan jedino u ignoriranju nebrojenih usmenih i pisanih upozorenja izrečenih i napisanih tijekom protekloga desetljeća, još jednom pozivam predsjednika uprave HC g. Josipa Škorića i državnoga tajnika za infrastrukturu, Omišanina g. Tomislava Mihotića, dvojac koji puna dva mandata obnaša sadašnje dužnosti i koji je o svemu ovome itekako dobro informiran, na STRUČNO i JAVNO SUČELJAVANJE kako bi svi zainteresirani, a napose žitelji Poljica, bili izravno upoznati s onim što im se servira u vlastitome dvorištu i što će već u bliskoj budućnosti svima nama odrediti sudbinu. U realizaciji ove stručne rasprave svakako se nadam potpori Saveza za Poljica, ali i potpori poljičkih kolega inžinjera.

Priželjkujem, naravno, i potporu Poljicima nadležnih gradova i općina koji su u ovoj stvari mogli i morali učiniti puno više, ali još uvijek imaju mogućnost nadoknaditi propušteno s obzirom da su u tijeku III. Izmjene prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije. Stoga je ovo posljednji, da ne kažem i sudbinski trenutak da se o prometnoj problematici na području Poljica i cijele splitske aglomeracije povede cjelovita, detaljna, stručna i javna rasprava kako bi se u najkraćemu roku iznašla optimalna, dugoročno održiva i financijski racionalna prometna rješenja jer ugovoreni radovi to ne nude i ne vode željenome cilju nego pogoduju parcijalnim interesima.

Uz zahvalnost na razumijevanju i uvrštenju,

Ivan Vulić, dipl. ing. građ.                                            

07 svi., 2020 804 Pregleda

SRITNO, SPLITE!

Iako smo to u više navrata javno isticali vrijedno je ponoviti: među 100 prvih splitskih obitelji barem njih 40 je POLJIČKOG porijekla, dakle gotovo polovica! Istovremeno, Split je Poljicima i danas, nažalost, samo jedna od sedam maćeha! O zaslugama Poljičana za obranu Splita od Turaka, te politički, društveni i gospodarski prosperitet grada pod Marjanom ispisani su libri i studije, dok bi zasluge Splita za prosperitet Poljica stale na jednu jedinu kartolinu.

Pa ipak, i ne samo zbog brojnih Splićana i splitskih gradonačelnika poljičkog porijekla, u ime bolje i sretnije suradnje u budućnosti, svim Splićanima i žiteljima Splita upućujemo blagdansku čestitku – na dobro van došla Sudamja i fjera svetoga Duje!

https://dalmatinskiportal.hr/…/prvih-100-splitskih-o…/64819…

04 svi., 2020 1.135 Pregleda

ZLA SUDBINA POLJICA

“Ko more okovat vitar ča piva po Mosoru? Ko moru more lance stavit?” – riči su koje je posljednji poljički veliki knez Ivan Čović pismom iz Petrograda uputio svome ‘slidniku u zemlji Poljicin’.

Zla sudbina, kneže. Zla sudbina Poljica! – reče jedan drugi veliki Poljičanin, poljički dekan i neimar, don Frane Mihanović u svojoj knjizi baš tim riječima naslovljenoj koju bi svaki Poljičanin morao pročitat. Svega dva stoljeća otkako nam Francuzi nasilno dokinuše knežiju, ratovi, bolesti, pošasti, a najviše ljudska glupost i nesloga Poljičana učiniše nas manjinom i slugama na vlastitome ognjištu. Iznit ću par primjera, kneže, pa Ti sam zaključi.

Primjer prvi. Poljički kamen najviše kategorije koji se ubraja među najtvrđe vapnence na svitu, Zeleni Jadran i Dolit, brački “Jadrankamen” izvozi u Italiju i rentu za to plaća Omišu zato što je naša poljička čeljad, za razliku od poljičkoga tvrdaca, meka srca, pa se prešutno odriče svojih resursa. Tako smo i našu Cetinu, vikovnu hraniteljicu i spasiteljicu Poljica, podarili drugima da na njoj izgrade moćne hidrocentrale (486 MW nazivne energije samo Zakučac) a našu Riku sveli na malo jači potok. Da zlo bude veće, dok naša Cetina strujom i vodom napaja cilu Dalmaciju, mnoga poljička sela još uvik nemaju ni struje ni vode, ni rasvjete ni vodovodne mreže. Najporaznije od svega je što ekološku rentu i u ovome slučaju ubiru ‘gusari’ koji našim novcem pozlaćuju sve s onu stranu mosta na Priku.

Ostajući bez svoje Rike, moje su Srijane, kneže, ostale i bez rakova iz Cetine, bez izvora i bez čak 17 mlinica! Nemamo ni javnu rasvjetu, ni vodovod, ni ulica ni nogostupa… Posljedično, nema više ni ljudi; selo opustilo, polja opustila. Ostaše nam tek računi za režije koje plaćamo i za ono što nemamo! Moja mater koja se sezonski bavi turizmom plaća vodu iz vodovodne mreže koju nemamo, plaća i nepostojeću javnu rasvjetu, te druge jednako nepostojeće komunalije. Doduše, samo četvrtinu jer su nadležni srca ‘milostiva’. Tu zdrav mozak ne pomaže, kneže. Moraš platit četvrtinu za nešto što nemaš i što ne koristiš! Jedino što smo dobili je kraljevska čêka za albino vukove! Ne, ne šalim se, nego nam ‘ugledni’ tajkuni poput Todorića šumu pretvoriše u lovište. Sve po zakonu, naravno, uz blagoslov naših omiških gospodara.

Svega Ti u našim Poljicima ima, poštovani kneže. Čak i struje od poljičkoga vitra, ali ne za naše nego za tuđe potribe i interese i to u zaštićenoj ekološkoj zoni! Ali nije našemu svitu krivo, Bože sačuvaj. Ima, kažu, Mosora dovoljno za tuđinske vjetroelektrane i tuđa lovišta, za tuđe ‘gospodarske’ zone i sve drugo što našim gospodarima padne na um tržiti. Zadnju cestu smo napravili prije više od 120 godina zahvaljujući našemu Alfonsu pl. Paviću, ali zato naša Poljica prisica veliki autoput do kojega mi, domaći, jedva dođemo. Od te moderne ceste najveću korist, zasad, ima naša mladost koja iz Poljica biži u svit trbuhom za kruhom. A domalo će se priko naših Srednjopoljičkih sela preusmjerit i sav promet s Jadranske magistrale i tako zagadit i ovo malo čiste arije koju udišemo.

Spomenuh Ti, kneže, turizam koji nam posta jedina slamka spasa. Štoviše, naše poljičke luke Krilo i Bajnice sidrište su najmoćnije turističke flote na Jadranu. Tako svakoga lita jadransku modru oranicu ore na stotine poljičkih brodova i brodara koji velikim trudom prihranjuju svoje obitelji. Ali nikako dočekat, kneže, da ta moćna flota doplovi i do poljičkih obala s ponekom skupinom turista kako bi se i mi Poljičani osladili turističkim kolačem. Ali ne moremo ni to jer ni svoje poljičke turističke zajednice nemamo! Puno je toga što mi nemamo, ali zato imamo čak dva ‘velika kneza’, jednoga na Priku, drugoga u Zagrebu, i puno malih knezova… Knez do kneza, reka bi jedan naš gorljivi Poljičanin, a knežije nigdi!

Virujen da Ti je poznato, kneže, da povijesni teritorij Poljica već odavno uživaju tzv. lokalne jedinice lokalne samouprave, njih čak sedam, koje nam zauzvrat nude mrvice sa svojih stolova jer mi smo za njih, da prostiš, vukojebina! Nismo više ni Poljičani nego ‘ponosni stanovnici’ zaleđa Splita i zaleđa Omiša. Tako nepostojeći, vidljivi smo jedino iz svemira kad nam šume nestanu u požarima jer u njima više nema ni čobana ni težaka! Pa ipak, ni u crnoj kronici se naše ime više ne spominje nego izjave da se zlo dogodilo u zaleđu Splita ili Omiša. Tek u prigodama kad koga častimo našim zeljenikom i drugim poljičkim delicijama, taj nam punih usta nazdravlja „Živili, Poljičani poštovani!“ Ali nije ni to duga vika jer soparnik sve više svojataju Omišani, našu tradicijsku nošnju Dugopoljci, narodna kola i običaje također. Moj dida Proso koji za života nije maka iz svoga sela doživija je pet država nakon kojih od Poljica gotovo ništa ostalo nije. Nesta i junaka, vrli kneže, jer sve manje je Poljičana s mudima spremnih lupit šakon o stol i reć: „Dosta! Mi smo Poljičani, ovo je naša knežija i naša baština!“

Možeš li zamislit, kneže, da živućih Poljičana samo u Hrvatskoj imade stotinjak tisuća, među njima moćnih i uglednih, ali glasa niotkoga čuti nije. Svi junaci mukom zamukoše! Tako je bilo i godine 1992. kad su se u Lipoj našoj općine dilile šakon i kapon. Zato, virova ili ne, ni u našoj Hrvatskoj za koju su i Poljičani krvcu prolivali, nema Poljica. Stoga danas još bolnije odzvanjaju riječi dr. fra Karla Jurišića: “Ako su se prijašnje tuđinske vlasti bojale isticati slobodnu Republiku Poljičku, toga se ne bi trebala bojati njezina rođena majka, država Hrvatska, jer slava kćerina ujedno je i slava majčina!”

Namisto jedne matere, kneže, sad naša Poljica sedam maćeha imaju! Zato Poljičani, zajedno s časnim pridošlicama kojima je do Poljica stalo, u ‘ilegali’ iščekuju budući teritorijalni preustroj Hrvatske s nadom da će jednoga dana opet biti na svome svoji kako bi slobodno uživali svoja polja, gore i planine, svoje rike, more i čistu ariju, svoju viru, tradiciju i običaje, svoj govor i pismo, svoje ime i svoj poljički ponos imajući uvik na pameti – di ko nika, tu je i obika!

U međuvremenu, izdajice Poljica svoj dom neka potraže u devetome krugu Danteovog pakla.

Piše: Nikša Tomić, svibanj 2020.

28 tra., 2020 773 Pregleda

JE LI GRAD OMIŠ (KASNO) PROGLEDAO?

U povodu članka objavljenog 27. travnja 2020. na Dalmatinskom portalu pod naslovom „Omiški vijećnik upozorava na previranja oko konačnog izgleda obilaznice Omiša“ (vidi https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/omiski-vijecnik-upozorava-jos-traju-previranja-oko-konacnog-izgleda-obilaznice-omisa/64102), dijelimo zadovoljstvo s vjećnikom Grada Omiša g. Denisom Dujmovićem zbog vijesti koja kaže da je „Grad Omiš nakon niza lutanja i odbacivanja prijedloga konačno pozitivno reagirao na cjelovito i potpuno funkcionalno prometno rješenje omiškog cestovnog čvorišta“.  

Ovime bi, poručuje Dujmović, Splitsko-dalmatinska županija trebala izmijeniti odnosno nadopuniti dio prometnih rješenja i koridora koji bi buduću brzu cestu Split-TTTS-Podstrana-Dugi Rat-Omiš iz smjera Splita u čvoru ‘Zakučac’ (‘Omiš-centar’) povezali na državnu cestu D70, a time i s gradom Omišom, te autocestom u čvorištu Blato n/C. U zahtjevu se spominje i hitna izgradnja dijela D70 i dvaju tunela dužine 50 m (tunel Priko) i 370 m (tunel Lisičina), što je dio buduće nužne korekcije državne ceste D70 na potezu D8 (Priko)-tunel Priko-tunel Lisičina do uklapanja na postojeću trasu državne ceste D70 u budućem čvoru ‘Zakučac’, koja je zbog znanih i neznanih političkih i prostorno planskih razloga 13. travnja 2013. izbačena iz GUP-a Grada Omiša.

Uz potporu nastojanjima našega vjećnika g. Dujmovića dužni smo ovom prilikom podsjetiti i na nebrojene pokušaje dipl. ing. građ. g. Ive Vulića koji desetljećima, stručno i argumentirano, pokušava odgovornima u Gradu Omišu, županijskim i državnim strukturama, te napose u Hrvatskim cestama, ukazati na zablude i promašaje u pristupu problematici cestovne infrastrukture na području splitske aglomeracije, a napose na području Poljica. Inžinjeru Vuliću posljednih nekoliko godina aktivnu potporu pruža i Savez za Poljica koji je i u predmetnoj stvari pravovremeno nadležnima dostavio vrlo iscrpan „Prijedlog izmjena Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije“ (zainteresiranima dokument je dostupan na http://poljica.hr/prijedlog-izmjena-prostornog-plana-sd-zupanije/).   

S obzirom na složenost predmetne problematike s jedne i važnost iznalaženja optimalnih rješenja s druge strane, i ovom prilikom još jednom ukazujemo na potrebu sazivanja stručnog Okruglog stola na temu planiranja, projektiranja i realizacije državnih cesta D8 i D70 na području Poljica kako bi se u ovoj stvari od životne važnosti za Poljičane i druge žitelje Poljica, ali i sve ostale korisnike ove kapitalne cestovne infrastrukture čuo glas struke, a napose poljičkih stručnjaka koji su najpozvaniji i najupućeniji.

24 tra., 2020 530 Pregleda

POSTBLAGDANSKA REKAPITULACIJA UČINJENOG

Primjereno mjerama prevencije i zaštite uvjetovanih pandemijom koronavirusa, moglo bi se reći da su Poljičani odgovarajuće obilježili ovogodišnji 23. travanj – blagdan svoga nebeskog zaštitnika sv. Jure i svojevrsni spomendan Poljica – doduše, svatko na svoj način. U zadanim i po više osnova ograničavajućim okolnostima, nije se ni moglo bogznašto učiniti, pa je i najmanji doprinos dobrodošao. Ovdje smo zabilježili skromni doprinos naše udruge Savez za Poljica. Žao nam je što nismo bili u mogućnosti učiniti više, no, evo učinjenog:

• Izradili smo i putem našie internetske i fb-stranice učinili svima dostupnim tzv. okvir za profilnu sliku na društvenim mrežama s porukom „Poljica u srcu“ kako bismo potakli vizualnu identifikaciju korisnika s poljičkim identitetom (zainteresiranima je okvir još uvijek dostupan)

• Izradili smo i objavili prigodnu blagdansku e-čestitku s poznatim motivom sv. Jure na konju, nacionalnim i poljičkim obilježjima, te porukom „Na dobro vam Jurjev danak doša!“

• Objavili smo 50. foto-prilog iz ciklusa „Poljička arkadija“ na temu povijesnog poljičkog zborišta Gradac

• Objavili smo prigodni osvrt na temu „O proslavi blagdana sv. Jure i biranju velikoga kneza“ iz pera člana udruge Davora Milićevića (dostupno na linku: http://poljica.hr/o-proslavi-blagdana-sv-jure-biranju-veli…/)

• Objavili smo blagdansku čestitku predsjednika udruge Ante Mekinića pod naslovom „Jurjev danak – spomendan Poljica“ tematski posvećenu važnosti očuvanja poljičkoga identiteta (dostupno na linku: http://poljica.hr/jurjev-danak-spomendan-poljica/)

• Pomogli smo u realizaciji prigodne blagdanske svete mise iz crkve sv. Ciprijana u Gatima čiju snimku možete pogledati na linku https://youtu.be/-lqPDQ6WHVA (usput, snimku svete mise iz kapele Vojnog ordinarijata u Zagrebu kojom su zagrebački Poljičani proslavili blagdan sv. Jure možete pogledati na linku https://youtu.be/quJ1yJJGwrQ)

23 tra., 2020 1.964 Pregleda

JURJEV DANAK – SPOMENDAN POLJICA

Iako je svetkovina sv. Jure, poput mnogih drugih, jednima vjerski blagdan, a drugima tradicijska fešta, i jedni i drugi doživljavaju je prigodom za isticanje vlastitoga identiteta. Kako živimo u vremenu sveopće globalizacije koja teži brisanju svih posebnosti, borba za opstojnost identiteta sve češće je podložna propitkivanju smisla što joj istovremeno daje na važnosti u očima onih kojima je do vlastitoga identiteta stalo. 

Za nas Poljičane, i to neovisno o ‘strani’ koju tko zauzima, poljički identitet (od)uvijek je bio iznimno važna tekovina. Zato je potreba za njegovim očuvanjem danas čak i veća nego što je bila u prošlosti iz razloga što Poljica već desetljećima formalno ne postoje, pa je posljedično i naš poljički identitet svakim danom sve ugroženiji. Iako je smrtnome oku to možda nezamjetno, mnoge posebnosti Poljica i poljičkoga identiteta nestaju pred naletom suvremenosti u kojoj nema ni mjesta ni vremena za druge i drugačije. Zbog nepostojanja Poljica kao subjekta koji bi sam odlučivao o svojoj sudbini, te zbog spomenutih globalizacijskih trendova i suvremenoga načina življenja, sve manje je Poljičana koji iznalaze volje i načina oduprijeti se ovom svojevrsnom ‘odumiranju’ vlastitoga identiteta jer živimo u vremenu u kojemu je najteže postalo biti svoj, napose ako još uz to nisi i na svome.    

Kako Poljičani odavno nisu svoji na svome nego upravno-pravno pripadaju nekoj od sedam Poljicima nadležnih općina i gradova, tako i poljički identitet polako, ali neumitno blijedi i nestaje tek tu i tamo ’zastajkujući’ na svome putu bez povratka. Kad kažemo ‘tu’, prije svega mislimo na pojedince koji, izazovima usprkos, ne odustaju biti ono što jesu, a kad kažemo ‘tamo’ mislimo na blagdane ili fešte, kako kome drago, kao što je svetkovina sv. Jure koja sve više postaje jedan od rijetkih preostalih simbola sveukupnog poljičkog identiteta.  

Zato je, eto, nama Poljičanima iznimno važan taj 23. travanj – dan nebeskoga zaštitnika Poljica sv. Jure, Jurjevo, Jurjevdan ili po poljičku, Jurjev danak – jedini dan u godini kad se ‘Poljičani poštovani od svi’ sela odabrani’ svečano okupljaju i radosno druže na svom tradicionalnom povijesnom zborištu Gradac, brdu na kojemu još uvijek zubu vremena i zaborava prkosi skromna crkvica posvećena njihovome zaštitniku. Ove je godine, nažalost, pandemija koronavirusa uskratila Poljičanima i tu jedinu preostalu masovniju manifestaciju vlastitoga identiteta, pa je tim važnije iznaći nove načine za skrb o naslijeđu pređa sviknutih na vjekovnu borbu za svoje mjesto pod suncem gdje su jedino mogli biti na svome svoji i slobodni u svjedočenju svoje privrženosti bogu i rodu, tradiciji i običajima, uz govor i jezik, glavnim obilježjima svakog identiteta.   

Svetkovina sv. Jure, bila ona blagdan ili fešta svejedno, zapravo je spomendan Poljica i jedini ili barem najvažniji ‘živući’ topos sveukupnog poljičkog identiteta. A ako se još uvijek pitate što je to identitet i zašto je toliko važan, pogledajte sebi najbliže drvo: osim što raste, grana se i oplođuje na svoj jedinstven način koji mu odaje vrstu, ono živi (za razliku od plitko ukorijenjenog drveta kojega i najmanji vjetar prvo povije, a zatim iščupa iz zemlje pretvarajući ga u drvo osušeno ili tek običan balvan). Zato ukorijenjenost čovjeka u njegovo zavičajno podneblje ima životnu važnost. 

S vjerom u neupitnu opstojnost poljičkoga identiteta sraslog s podnebljem koje ga je i oblikovalo (‘Di ko nika, tu i obika!’), svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica, u ime brojnih članova i simpatizera udruge Savez za Poljica, te u svoje osobno ime, želim sretan Jurjev danak – spomendan naših Poljica, naših pređa i nekoć slavne knežije, ali u skoroj budućnosti, nadamo se, i spomendan suvremene hrvatske povijesne regije pod nazivom Poljička republika! 

Ante Mekinić, predsjednik SZP (23. travnja 2020.)