Istražujući digitalni arhiv Slobodne Dalmacije, kolega Ivica Čotić ‘iskopao’ je članak pod naslovom „Šta hoće Poljičani?“ objavljen prije gotovo punih 66 godina ili točnije 26. kolovoza 1954. Autor ovog tematski još uvijek aktualnog članka je blagopočivajući prof. Frane Brničević iz Jesenica, vrstan poznavatelj poljičke povijesti i autor većega broja studija i rasprava o Poljicima.

U uvodnome dijelu spomenutog teksta prof. F. Brničević čitatelja upoznaje s povijesnom dimenzijom „Kneževine Poljica“ i njenim neprocijenjivim povijesno-kulturnim naslijeđem čije ubrzano propadanje je i dovelo do potrebe osnivanja Kulturno-prosvjetnog društva Poljičana 26. kolovoza 1953. u Priku „s osnovnim zadatkom da prikuplja i sačuva od propadanja povijesne spomenike iz doba postojanja ‘Kneževine Poljica’, da sakupljaju materijal, narodne nošnje i druge folklorne predmete Poljica“, i sve to stručno obradi, pohrani i prezentira javnosti. Međutim, „društvo je imalo i druge zadatke“, nastavlja Brničević, „a to je da radi na kulturno-prosvjetnom izdizanju Poljica. Društvo će raditi na propagiranju, da se u Poljicima razviju one grane privrede koje imaju uvjete za to. Obnoviti opet vinograde, opet saditi višnje i masline, postati opet kraj čuven po maraski, prošeku i kvalitetnom vinu, to je cilj. No, najveća nada i priželjkivanje Poljičana se polaže u hidrocentralu Zakučac“. „Ne treba zaboraviti“, naglašava autor, ni na „pošumljenje poljičkih goleti“.

Pozivom na sve navedeno, prof. Frane Brničević svoj članak zaključuje riječima: „Sadanje pasivno držanje Poljičana i stalno ponavljanje ‘ne može se’ čini da su Poljičani izgubili situaciju iz svojih ruku, što je inače protivno njihovoj prošlosti, kada su sami znali donositi sudbonosne odluke i boriti se. Dok ne uzmu inicijativu u svoje ruke, dotle će gledati zaostalost svoga kraja“.