Dobar glas daleko se čuje. I zato svaka čast našemu Tonću Radiloviću i njegovome pokojnome ocu Ivanu, velikome zaljubljeniku u rodna Poljica, što su restaurirali kip sv. Ante i raspelo te ih bez ikakve naknade vratili župi Zavojane.
Hoće li ponton preko Cetine spasiti Poljičane od kilometarskih vožnji kako naslov priloženog novinskog članka tvrdi, praksa će pokazati, ali zanimljivo je da ovakvo improvizirano rješenje, funkcionalno i financijski vrlo problematično, zagovara Grad Omiš, a ne Hrvatske ceste kao investitor te da se umjesto toga primarno ne inzistira na probijanju tunela u kanjonskome dijelu državne ceste D70 kao dijelu konačnog i trajnog rješenja problema s odronima koji nisu od jučer.
U povodu započetih radova na realizaciji buduće Zaobilaznice Omiša, a Opširnije
„Poljica su biser hrvatskog identiteta i tradicijske kulture koju bi trebalo zdu
šnije čuvati i osmišljenije predstavljati!“ – istaknula je dr. sc. Lidija Bajuk, glazbenica i etnologinja koja je i sama sudjelovala u nedavno održanom uprizorenju tradicijskoga načina života u Poljicima u gornjopoljičkome zaseoku Dolovi. Uz čestitke organizatorima i svim sudionicima, više o ovom svake hvale vrijednom događaju pročitajte u priloženome članku iz današnje SD.
U sjeni proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 25. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu, medijski gotovo nezapaženo prošlo je obilježavanje ovog istog praznika i 29. obljetnice osnutka Zbora narodne garde Petrinja u Petrinji kojemu su nazočili i Poljičani iz Podgrađa predvođenih župnikom don Ivanom Vrdoljakom koji je organizirao put, smještaj i hranu za crkveni zbor i čak sedamdesetak mještana.
Povod ovom hodočašću Pograjaca u Petrinju je spomen na sumještanina Juricu Jerčića, pripadnika 2. gardijske brigade Gromovi koji je u Petrinji poginuo braneći Lijepu našu i to upravo u trenutku kad je predsjednik Tuđman ljubio hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi. „Veselje, radost i zadovoljstvo do trenutka kada smo dobili informaciju o pogibiji Jurice smjenio je šok… To je trebalo izdržati!“ – izjavio je njegov brat Ivan Jerčić te dodao kako je Jurica bio sudionik Domovinskog rata od lipnja 1991. do 5. kolovoza 1995.
Više o ovome događaju na koji svi Poljičani i žitelji Poljica mogu biti ponosni pročitajte, pogledajte i poslušajte na https://portal53.hr/ne-zaobilazite-petrinju-ne-zaobilazite-ogromne-zrtve-ovoga-kraja/?fbclid=IwAR2tP7sdrED8fmgoIKja-ndyQKKyBWBhztPB3NPsUTo_KBQrBSfw2Xz8JEE
Neovisna produkcija „Plavi film“ iz Zagreba u izradi je televizijskog serijala „Poljičanke“ koji će se nakon uspješnog serijala “Samoborke” od rujna ove godine emitirati na KitchenTV-u.
Riječ je o 12 epizoda kulinarskog ‘showa’ snimanoga u srpnju ove godine na području Poljica koji će gurmanima diljem regije i svijeta približiti način života ovdašnjih žena od davnina pa do naših dana i to kroz tradicionalnu poljičku kuhinju, ali i prirodne ljepote te kulturno-povijesne znamenitosti i običaje Poljica. Iz tog razloga se kroz emisije pojavljuju djevojke i žene iz Gornjih, Srednjih i Donjih Poljica u životnoj dobi od 18 do 84 godine, a što su sve pripravljale neka ostane tajnom do tv-premijere. Voditeljica serijala je Kristina Nuić Prka, ujedno i predsjednica Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske.
Domaćin tv-ekipi u sastavu Nenad Mlinarić (producent), Zoran Happ (redatelj), Teo Bekavac (snimatelj) i Igor Pokrajac (tonski snimatelj) bio je poljički umjetnik Teo Baučić, autor spomenika soparniku u Dugome Ratu, u čijoj se kući za odmor „Kilo“ na području starih Jesenica i kužinavalo.
Za stručnu i drugu tehničku pomoć u realizaciji serijala na usluzi su bili članovi Saveza za Poljica, Ante Mekinić, Snježana Kordun i drugi.
Sudeći po dojmovima sa snimanja, Poljica će ovim tv-serijalom dobiti profesionalno odrađenu turističku promidžbu u zavidnoj minutaži i u vrlo gledanome programu ugledne KitchenTV i sve to – potpuno besplatno.
Fotografije sa snimanja možete pogledati na linku https://drive.google.com/drive/folders/1hU2tsLYQyV_KZvImvRPxLHE7B9pyJ_X1?usp=sharing
U povodu današnjega Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, zahvaljujemo svima koji su časno branili i obranili jedinu nam domovinu, a posebnu zahvalnost izražavamo obiteljima stradalih branitelja kojima je i ovaj praznik još jedan bolan podsjetnik na najmilije kojih više nema.
Neka im je vječna slava!
Normalnome čovjeku, a napose ako je uz to i Poljičanin, samo tuga može nastaniti dušu kad pročita da najveća turistička flota na Jadranu usred turističke sezone ‘umire’ na sidrištu u matičnoj luci. I to ne samo zbog ‘zagropanih’ milijuna eura kako naslov teksta sugerira nego prvenstveno zato što nije normalno da zdrav i radišan čovjek željan rada zdvaja nad svojom sudbinom umjesto da s veseljem stvara nove vrijednosti.
Nije, međutim, Krilo jedino mjesto u Poljicima u kojemu su zagropani milijuni s obzirom da diljem Poljica godinama i desetljećima zagropani leže puno veći iznosi koji se brojkama teško mogu iskazati. Spomenimo samo milijarde koje s vodama Cetine otječu što u tuđe džepove, što u nepovrat; milijarde zakopane u neobrađenim poljičkim poljima; milijarde skrivene u Mosorskim vrletima, kosama i pasikama; milijarde u poljičkim vjetrovima koji odnedavno napuhuju tuđe novčanike; milijarde koje trunu zajedno s neiskorištenim poljičkim povijesno-kulturnim i tradicijskim naslijeđem; milijarde zakopane s generacijama Poljičana koji su kosti ostavili crnčeći za druge; milijarde koje odlaze u svijet zajedno s novim, mladim i obrazovanim naraštajima Poljičana…
Zato je do bola teško biti Poljičanin jer pametnome je čovjeku neshvatljivo da netko može biti na izvoru svega, a istovremeno u svemu oskudijevati. I dok se kriljanski brodari razložno nadaju da virusna pandemija neće biti duga vijeka, ostatak Poljica nada se tek izdašnijim mrvicama sa stolova svojih gospodara. Za to vrijeme ‘zagropane’ milijarde poput blaga zakopanog u poljičkoj zemlji čekaju neke složnije ruke koje će ih ‘otkopati’. Dokle, Poljičani poštovani?!
S obzirom da Gradsko vijeće Grada Omiša na jučer održanoj sjednici nije dalo potporu inicijativi građana naselja Dubrava za izdvajanje iz sastava grada Omiša kako bi se pripojili Gradu Splitu, tako će mještani Dubrave za bolji razvoj mjesta, prvenstveno onaj vezan za budućnost njihove djece, kao i povratak mladih obitelji u selo, pričekati još neko vrijeme… – izvještava današnja SD i dodaje – Vrijeme kada će zaživjeti demokratsko pravo, a time obistinjenje želja i potreba mještana Dubrave.
Teško je reći da li bi ‘transfer’ Dubrave iz okrilja Grada Omiša u okrilje Grada Splita mještanima Dubrave donio očekivani boljitak, ali posve je sigurno da „vrijeme kada će zaživjeti demokratsko pravo“ neće dočekati jer to vrijeme upravo živimo samo ga ne prepoznajemo. Naime, posve je legalan način na koji su gradski vijećnici Grada Omiša ‘podrezali krila’ Dubrovcima, no pitanje je koliko je takav način i legitiman s obzirom da je izostala konstruktivna rasprava o razlozima zbog kojih je inicijativa mještana Dubrave za izdvajanjem iz Grada Omiša pokrenuta.
Drugim riječima, Grad Omiš je iskoristio svoje ‘demokratsko pravo’ da sukladno pozitivnim zakonskim propisima ne raspravlja o problemima dijela svojih sugrađana s područja Dubrave nego ih jednostavno nadglasa ignorirajući njihov zahtjev, međutim, Poljičani, pa tako ni Dubrovci, nikako da iskoriste svoje ‘demokratsko pravo’ pa se sukladno tim istim pozitivnim zakonskim propisima i snagom vlastitih argumenata izbore za pravo na bolji, kvalitetniji i sadržajniji život kao što su to u puno težim okolnostima relativno uspješno činili naši pređi.
Ali, za razliku od današnjih Poljičana i drugih žitelja Poljica, naše poljičke pređe krasilo je jedinstvo, razboritost, srčanost i odlučnost da se bore i izbore za svoja prava. Nama danas u našoj vlastitoj državi ne treba, srećom, ratovati, ali nitko nam ne brani da se okupljeni oko zajedničkih ciljeva zajedničkim snagama izborimo za ravnopravan suživot s drugim sugrađanima unutar postojećih Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave. Prevedeno na ‘narodni’ jezik, da su mještani Dubrave u svojim zahtjevima bili podržani od mještana drugih poljičkih mjesta, vijećnici Grada Omiša imali bi puno više sluha, vremena i razumijevanja za njihove potrebe pa bi se zasigurno potrudili iznaći obostrano prihvatljiva rješenja. Ili bi se, u suprotnome, dogodio častan razlaz, pa bi Omiš i Poljica kao dvije zasebne i susjedne jedinice lokalne samouprave možda čak i bolje surađivale.
Zaključno, činilo se kome njihovo ponašanje bahatim ili ne, gradski vijećnici Grada Omiša ponijeli su se u ovoj stvari onako kako smiju i kako mogu jer smo im kao građani i kao Poljičani to omogućili.
U potrazi za ‘boljim’ životom, žitelji Dubrave ili barem većina njih su, čini se, uvjereni kako će ga pronaći pod skutima Grada Splita umjesto Grada Omiša. Premda bi se reklo da je posve logično kako veći grad nudi i veće mogućnosti, u praksi i nije uvijek tako, pa se nadamo da 146 potpisnika peticije za prelazak pod ‘Oparine skute’, kako piše današnja SD, znaju što rade.
Nama u Savezu za Poljica je žao što se Poljičani i drugi žitelji Poljica nezadovoljni sadašnjim statusom i uvjetima života ne uspjevaju prvo međusobno povezati i združenim snagama ispregovarati sa svojim jedinicama lokalne samouprave bolje životne uvjete, a ako bi se iste oglušile o njihove pravedne zahtjeve, pokrenuti inicijativu za izdvajanje u svoju vlastitu jedinicu lokalne samouprave – općinu Poljica.
Zato još jednom želimo naglasiti da ‘mrvice’ sa tuđih stolova bio on omiški ili splitski, svejedno, ne mogu nadomjestiti prednosti koje nude cjelovita Poljica u svojim povijesnim granicama jer jedno je biti SUBJEKT u odlučivanju o svojoj sudbini i UPRAVLJATI svojim resursima, a nešto posve drugo služiti drugome neovisno o visini ‘nadnice’. Razliku između jednoga i drugoga barem bismo mi Poljičani morali dobro znati!