U povodu uskrate dva milijuna kuna projektima u kulturi zbog poništenja županijskog natječaja za 2020. zbog, kako reče nadležni županijski pročelnik Tomislav Đonlić, “pojave koronavirusa”, mnogi korisnici ovih sredstava primorani su kresati svoje planove.
Jedan od njih, ravnatelj Glazbene mladeži Marin Kaporelo, tim je povodom izjavio kako bi “nekima trebalo dati malo više, a nekima ne jer ne mogu se uspoređivati manifestacije s puno gostiju iz inozemstva s, primjerice, feštom soparnika u nekom malom mistu”.
Ova izjava, osim što bezrazložno obezvrijeđuje jedan autohtoni etnogastronomski specijalitet koji razložno uživa zaštitu kao nacionalno i svjetsko nematerijalno kulturno dobro, ipak neće značajnije naškoditi njegovim promotorima, amaterima-zaljubljenicima u svoje zavičajno podneblje, koji su soparnik čuvali i sačuvali i bez mrvica sa županijskog i drugih državnih stolova, odaje nepoznavanje vlastite kulturne baštine od strane čovjeka kojemu je vladajuća partija povjerila u ruke jednu državnu javnu ustanovu u kulturi.
I umjesto da se ravnatelj Glazbene mladeži koja iz godine u godinu o našem zajedničkom trošku porađa glazbenu zborsku ‘mrtvorođenčad’ bavi sobom ili barem svoje tlapnje o navali gostiju iz inozemstva na ‘njegove’ priredbe potkrijepi evaluacijskim i drugim izvješćima, on nepromišljeno omalovažava soparnik koji je ‘trade mark’ cijelog jednog entiteta o kojemu ravnatelj zacijelo zna više nego o poslu kojim se bavi. Dakle, ništa!
A o tome da se kao ‘kulturnjak’ i ravnatelj jedne glazbene ustanove mogao i morao pozabaviti umrežavanjem kulturnih dobara uključivo i soparnika u novi kulturološki i turistički ‘proizvod’ koji bi programski i sadržajno obogatio i ‘njegove’ i poljičke kulturne priredbe, izlišno je i govoriti.