Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
11 lis., 2021 30 Pregleda

POLJICA ‘TO STAY’

Da li je tugarski zet Mario Stipetić iz Ogulina “meštar sa sinijom kakvoga Poljica još nisu vidjela” kao što nadnaslov priložene reportaže sugerira ili nije, nije toliko ni važno koliko je hvale vrijedna njegova inicijativa da (prvi) ponudi ‘soparnik to go’ i registrira prvu hrvatsku Kuću soparnika. Naime, da je više ovakvih inicijativa poljički bi zavičaj mnogim mladim Poljičankama i Poljičanima bio ‘Poljica to stay’ ili u slobodnome prijevodu Poljica za ‘di ko nika, tu i obika’.
15 ruj., 2021 685 Pregleda

MOJA DOMOVINA

Večeras u 20.10 na Prvom programu HTV-a premijerno se prikazuje dokumentarac “Moja domovina” posvećen 30-toj obljetnici istoimene pjesme u čijem snimanju je posredovanjem Saveza za Poljica sudjelovalo i troje naših Gornjopoljičana sa svojim verzijama ove kultne pjesme i to Marija Prelas, Ivan Marušić i Goran Mikas pa stoga ne propustite pogledati.
 
Marija Prelas s članovima tv-ekipe na mostu Čikotina lađa

E sad, kako čujemo da ima i onih koji se pitaju zašto Poljica u ovome svehrvatskom domovinskom spotu, evo odgovora. Zato što su

MALA POLJICA, VELIKO SRCE HRVATSKE!
 
Ako zamislimo našu hrvatsku domovinu kao rijeku koja teče kroz prostor i vrijeme, onda su Poljičani i višestoljetna Poljička knežija snažna pritoka toj rijeci i jedno od njenih izdašnijih vrela. Više je razloga za takvu tvrdnju počev od toga da su Poljica, zemljopisno, samo srce Dalmacije koja je kolijevka hrvatske državnosti i hrvatske kulture do toga da su Poljičani potomci trojice sinova ubijenoga hrvatskoga kralja Miroslava koji su, po predaji, početkom 11. stoljeća naselili Poljica.
 
Svoju privrženost poljičkome zavičaju Poljičani rado naglašavaju izrekom ‘Di ko nika, tu i obika!’, a privrženost domovini Hrvatskoj time što tu ‘di su nikli i obikli’ stoljećima njeguju svoj hrvatski identitet (govor, pismo, vjeru, običaje…) i to na povijesno burnoj razmeđi Istoka i Zapada pa stoga često i po cijenu života, naravno, u okolnostima kad se drugačije nije moglo. O tome svjedoči neprekinuti niz poljičkih besmrtnika od turskoga zemana pa do naših dana, od legendarne Mile Gojsalića do Ante Šaškora Brade, junaka Domovinskoga rata čiju 26-tu obljetnicu pogibije obilježavamo upravo ovih dana.
 
Poljica, možda, jesu mala ali je zato veliko srce u Poljičana koje kuca za domovinu Hrvatsku!
(Ante Mekinić)
 
24 kol., 2021 370 Pregleda

PREMIJERA: GLAZBENI SPOT “MILA GOJSALIĆ” KLAPE LUŠE

Nakon mjuzikla za djecu „Mila Gojsalić“ Ante Matijevića i Jovice Škare premijerno izvedenoga u programu 7. Dana Mile Gojsalić – Kostanje 2009. i scenskoga uprizorenja legende o Mili Gojsalić pod nazivom “Život u vječnosti” Mladenke Gruice u izvedbi više od dvije stotine članova raznih KUD-ova iz svih dijelova nekoć slavne Poljičke knežije i drugih mjesta i gradova u Hrvatskoj kojim su obilježeni jubilarni 10. Dani Mile Gojsalić – Kostanje 2012, svjedočimo premijeri još jednog zanimljivog podsjetnika na junačko djelo ove legendarne poljičke i hrvatske junakinje rodom iz Kostanja. Riječ je o muzičkome spotu ženske klape Luše iz Splita pod nazivom “Mila Gojsalić” koji izdavački potpisuje Scardona iz Zagreba za čiji nastanak zasluge pripadaju autorici teksta istoimene pjesme Jasminki Mimici, skladatelju i aranžeru iste Marku Šimiću, scenaristkinji Petri Božulić i režiseru spota Ivanu Periću te članovima više udruga i društava s područja Poljica i šire koji su sudjelovali u snimanju (link na spot: https://www.youtube.com/watch?v=ADkV2ylTF1g). 

 

Premda amatersko stvaralaštvo bilo koje vrste u pravilu zavrijeđuje bezuvjetnu pohvalu, napose ono koje poput predmetnoga spota pridonosi reafirmaciji i očuvanju naše povijesno-kulturne baštine, zbog objektivne valorizacije relevantnih povijesnih spoznaja dužni smo primjetiti da je pjesma tematski puno bliža sudbini zlosretnih Kate Bobetić ili Dive Grabovčeve koje je Turčin nasilno želio obljubiti negoli legendi o Mili Gojsalić koja je potpuno svjesno i svojevoljno žrtvovala sebe kako bi svoje ljude i svoj zavičaj obranila od višestruko nadmoćnijega neprijatelja. Drugim riječima, nije Turčin silovao Milu kako pjesma sugerira stihom „ma ja tursko sime neću!“ nego je Mile ‘silovala’ Turke natjeravši ih svojim junaštvom i lukavstvom na kobni sunovrat u bezdan Ilinca. Također bismo voljeli da je glazbeni izričaj pjesme ponešto izvorniji tj. bliži dalmatinsko-poljičkome glazbenom podneblju ali, što je i tu je. 

 

Stoga je ipak važnija od svega činjenica da Milin život u vječnosti uspješno odolijeva izazovima našega vremena i zato još jednom valja iskreno čestitati svima koji su za to zaslužni. (A. Mekinić)

21 kol., 2021 185 Pregleda

UMRO JE EDUARD (EDO) PIVČEVIĆ

Netom zakoračivši u 91. godinu života, 15. kolovoza 2021. u Bristolu gdje je živio i radio umro je ugledni hrvatsko-britanski filozof, naš dragi Poljičanin, suradnik i prijatelj, profesor emeritus dr. sc. Eduard (Edo) Pivčević rođen u Omišu 11. kolovoza 1931. Iako je bio znanstvenik svjetskoga ugleda i čovjek velike erudicije, bio je prije svega čovjek zaljubljen zavičajna Poljica, Grad Omiš i svoju domovinu Hrvatsku što dokazuju i njegova djela jer upravo njemu pripadaju zasluge za prijevod na engleski dvaju najvažnijih dokumenata iz poljičke povijesti – Poljičkog statuta i Kartulara benediktinske opatije sv. Petra u Selu iz 11. stoljeća poznatijeg pod nazivom Sumpetarski kartular. Uz to je i autor vrlo zapažene povijesne sinteze o Poljicima pod nazivom Poljička knežija – od srednjovjekovne ideje do pada 1807. predstavljene u Bostonu, SAD, godine 1987.

Prof. dr. sc. Edo Pivčević u Omišu je pohađao pučku školu. Klasičnu gimnaziju je započeo u Širokome Brijegu, a završio u Splitu. U Zagrebu je upisao studij filozofije na Filozofskom fakultetu gdje je 1954. i diplomirao. Doktorirao je prvi put u Münsteru (1958.) i drugi put Londonu (1962.), bio je profesor filozofije na sveučilištu u Bristolu u Engleskoj (1964 – 1997.), k tome i gostujući profesor u Hrvatskoj, Njemačkoj i Kini. Objavljivao je na engleskom, njemačkom i hrvatskom, a knjige su mu prevođene na njemački, kineski i korejski jezik. Utemeljitelj je međunarodnog filozofskog časopisa Cogito te istoimenog društva kojemu je cilj bio promicanje nastave filozofije u engleskom srednjoškolskom obrazovanju. Jedini je Hrvat koji je uvršten u The Dictionary of Twentieth-Century British Philosophers. Napisao je nekoliko drama te je pisao o putopiscima u Hrvatsku u srednjemu i novome vijeku. Objavio je i autobiografiju Slike iz pamćenja, a o njemu je objavljena knjiga intervjua pod naslovom Filozof i zavičaj, Razgovori s Edom Pivčevićem (2004.) te knjiga pod naslovom Domovima, zavičaj, svijet kao i Zbornik radova povodom 90 godina života Ede Pivčevića (2021).

Pored svoje profesionalne aktivnosti na sveučilištu, a u težnji da pomogne boljemu poznavanju hrvatske kulture u svijetu, pokrenuo je britansko-hrvatsko društvo te časopis BC Review (1974.) u kojemu su prvi put objavljeni prijevodi nekih najvažnijih djela iz hrvatske klasične književnosti, zatim prijevodi povijesnih dokumenata kao što su Poljički statut i Vinodolski statut, mnoge važne listine te zapisi stranih putnika iz kasnoga srednjega vijeka o Hrvatskoj. 

Zbog zasluga za promicanje zavičajnoga podneblja, Poljica i Omiša, gospodinu Edi Pivčeviću je godine 2018. na 16. Danima Mile Gojsalić u Kostanjama uručeno priznanje „Mile Gojsalić“ – za opstojnost identiteta i očuvanje baštine, a 2020. na prijedlog Saveza za Poljica poduprt Mjesnim odborom Kostanje i Nagrada Grada Omiša za životno djelo

Zbog svega navedenoga neka mu je laka hrvatska zemlja. Počivao u miru!

15 kol., 2021 216 Pregleda

U SPOMEN NA POLJIČKOGA DOMOLJUBA STIPU MARČIĆA ŠTEFA

U subotu 14. kolovoza 2021. u Splitu, u organizaciji Udruge veterana i prijatelja 141. brigade HV i Carinske uprave Split, upriličena je skromna svečanost za velikoga čovjeka Stipu Marčića pok. Ante iz Smolonja, časnika Hrvatske vojske poginulog 13. kolovoza 1995. u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Kako je obitelj pok. Stipe dugo živjela u Zagrebu, suborci su ovog našeg dičnog Poljičanina zvali nadimkom Štef i poštovali ga kao iznimno smirenog i samozatajnog čovjeka ali odlučnog i odgovornog zapovjednika višestruko odlikovanoga najvrijednijim ratnim odličjima.
 
Čuvanju spomena na Stipu Marčića Štefa koji godinama njeguju njegovi suborci, braniteljske udruge i obitelj pridružili su se i njegove radne kolege carinici pa je tako uvodno spomenuta svečanost otpočela otkrivanjem spomen-ploče u Područnom carinskom uredu Split u nazočnosti obitelji i rodbine, brojnih suboraca te predstavnika nadležnih institucija, a potom nastavljena na Gatu sv. Nikole u splitskoj luci predstavljanjem suvremenog plovila Carinske uprave za višednevni nadzor na moru koje je, našemu Poljičaninu u čast, nazvano i njegovim imenom – „Stipe Marčić“.
 
Zajedničko druženje i evociranje uspomena na Stipu Marčića Štefa i njegove suborce sjedinjene u junačkoj smrti za slobodu domovine Hrvatske zaključeno je izrazima zahvalnosti njegove obitelji organizatorima i okupljenima na ukazanoj časti i pažnji kojom su dočekani i ispraćeni.
 
 
Reach More People With This Post
Drugi promoviraju objave poput “U SPOMEN NA POLJIČKO…” kako bi je vidjelo više ljudi. Pokušajte promovirati ovu objavu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 

0 komentara

 
 
 
28 srp., 2021 500 Pregleda

UMRO JE JAKOV RADOVČIĆ

U 76. godini života umro je naš istaknuti Poljičanin rodom iz Kostanja, Veliki knez Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ i jedan od laureata Dana Mile Gojsalić, paleontolog svjetskoga glasa Jakov Radovčić.

Tijekom dugog i posvećenog muzejskog rada bio je inicijator ili suradnik u izradi brojnih muzeoloških i znanstvenih projekata. Autor je prve programske koncepcije djelovanja Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja te koncepcije jednog od naših naposjećenijih muzeja, Muzeja krapinskih neandertalaca, za što je i nagrađen.

Bio je autor brojnih popularnoznanstvenih televizijskih i radijskih emisija u zemlji i inozemstvu, školovao se diljem svijeta te ostavio neizbrisiv trag kao jedan od najzaslužnijih hrvatskih muzealaca.

Pa ipak, prije svega i poslije svega, Jakov Radovčić bi je naš dragi prijatelj i omiljeni suradnik. I zato neka mu je laka hrvatska zemlja. Počivao u miru!

Napomena: Ispraćaj dragog pokojnika bit će u petak 30. srpnja 2021. u 10.00 sati iz mrtvačnice na Mirogoju.
Pogreb će biti u subotu 31. srpnja 2021. u 17.00 sati na mjesnom groblju u Kostanju, uz obavezno pridržavanje epidemioloških mjera. Sveta misa zadušnica služit će se odmah nakon pogreba u crkvi sv. Mihovila u Kostanju.

 

Biografija

Jakov Radovčić rođen je godine 1946. u Kostanjama. U svom rodnom mjestu je započeo i svoje školovanje nastavivši ga u Splitu, a studije geologije i paleontologije završio je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Nakon postdiplomskih  studija, magisterij znanosti stekao u Chicagu. Njegovo zanimanje paleontologa, muzealca i kulturnog djelatnika, vezano je uz niz znanstvenih ili muzejskih institucija Zagreba i inozemstva gdje je stjecao mnoga znanja i iskustva, te radio na raznovrsnim poslovima.

Prvi projekti g. Jakova Radovčića vezuju se uz američko-hrvatska istraživanja fosilnih riba kao i drugih okamina davno izumrlih bića pradavnih krajolika, iščezlih morskih prostora, plićaka i laguna mezozojskog, sredozemnog, Tethys oceana. Prije stotina milijuna godina iz tih morskih pučina iznikao je krajolik koji danas baštinimo kao i tlo po kojemu hodamo: naši jadranski otoci, visovi Dinare, Biokova, našega Mosora… Jakov je također godinama sudjelovao u radu na otkrićima mnogih hrvatskih i svjetskih paleoantropoloških lokaliteta, te iz taložina starih na desetke ili stotine tisuća godina iznalazio i proučavao prapovijesne okamine, kosti i artefakte koje pripisujemo ishodištima ljudskog rodoslovlja ili pračovjeku. Proučavajući okamenjene kosti mnogih praživotinja, rekonstruirao je pradavne krajolike hrvatskog ozemlja, daleko vrijeme kad je okoliš naših krških polja kao i sadašnjih Dinarida, prije 15 do 18 milijuna godina, bio velika ravnica obrasla tropskom vegetacijom s puno močvara i slatkovodnih jezera oko kojih su se napasala krda praslonova, nosoroga i drugih velikih sisavaca. Stoga bi nam Jakov s lakoćom mogao odrediti kad je i kako nastao svaki kamen našeg graditeljskog naslijeđa, kamen-modrac mnogih zidina i suhozida ili kamen iz ljūti naših Kostanja i Poljica.

Jakov Radovčić je autor mnogih muzejskih izložbi i postava kao i programske koncepcije djelovanja Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, njegov dugogodišnji muzejski savjetnik i voditelj Geološko-paleontološkog odjela. Bio je član uredničkih odbora stručnih časopisa, predsjednik stručne udruge Hrvatskog društva muzealaca, član Hrvatskog muzejskog savjeta itd. Samostalno ili u suautorstvu, objavio je četiri monografije i bio urednik nekoliko knjiga. Objavio je više od 150 znanstvenih i znanstvenopopularnih radova, uglavnom tiskanih u prestižnim inozemnim časopisima. Autor je koncepcije Muzeja krapinskih neandertalaca i koautor njegove realizacije. Mnogima će zasigurno biti poznat iz brojnih popularnoznanstvenih ili dokumentarnih televizijskih ili radijskih emisija u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Uz državno odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Jakov Radovčić je dobitnik i niza drugih najviših nagrada i priznanja u djelatnosti kulture, znanosti i obrazovanja.

Boraveći i radeći duže od pet desetljeća u Zagrebu, Jakov Radovčić je vrlo aktivan sudionik tamošnjih poljičkih okupljanja i sijela. U Šenoinom gradu u kojemu su prije 150 godina nastale i njegove Povjestice koje krasi pjesma o Mili Gojsalić, u gradu gdje su stvarani i mnogi drugi artefakti posvećeni poljičkoj prošlosti, uvijek je odzvanjalo Šenoino Budi svoj. Svoje utočište ta poruka je našla i u našemu Jakovu koji među zagrebačkim Poljičanima već duže od tri desetljeća njeguje ozračje slavne poljičke prošlosti, duh baštine i samosvojnog identiteta, te zajedno s drugim kolegama potiče i organizira mnoga poljička događanja. Ta okupljanja Poljičana u Zagrebu danas su prepoznatljivi dio velike zagrebačke kulturne pozornice. Uz sve to, Jakov Radovčić je i aktualni Veliki knez Udruge zagrebačkih Poljičana te dobitnik „Mile Gojsalić“ za opstojnost identiteta i očuvanje baštine za godinu 2019.

 

26 srp., 2021 132 Pregleda

ČESTITKE ISTRANIMA NA USTRAJNOSTI!

Čak četiri mjeseca prije roka pušten je u promet Istarski Ipsilon u punome profilu. Uz Pelješki most čija se izgradnja također bliži kraju, to je najveći i najvrijedniji objekt prometne infrastrukture u Hrvatskoj. Istovremeno su krenuli i pripremni radovi na probijanju druge cijevi tunela kroz Učku pa će vožnja od Zagreba do Pule uskoro trajati svega dva i pol sata i to u punome profilu autoceste. Otprilike jednako kao i vožnja od Trogira do Omiša ili obratno. Razlika je jedino u tome što je zaobilaznica Trogir-Omiš, za razliku od spomenutih, već desetljećima najopterećenija prometnica u Hrvatskoj pa se i jednako dugo nalazi na vrhu svih prioriteta (naročito dionica ‘čvor TTTS’ – ‘čvor Grljevac’ koja je, međutim, misteriozno nestala iz svih planova izgradnje premda odavno posjeduje važeću građevinsku dozvolu). No, strpljen-spašen, doći će jednom red i na nas. Pardon, na našu unučad.
11 srp., 2021 135 Pregleda

PRIJE JE GORNJOPOLJIČANIN OSVOJIO WIMBLEDON NEGO VODOVOD GORNJA POLJICA

Red veselja, red tuge, takva je, eto, sudbina današnjih žitelja Gornjih Poljica o čemu svjedoči i priložena naslovnica današnje Slobodne Dalmacije: Gornjopoljičanin Mate Pavić u paru s Nikolom Mektićem osvojio je Wimbledon ali dugo najavljivani vodovod još uvijek nije pronašao put do svih sela i zaselaka Gornjih Poljica na području Grada Omiša.
 
Napomenuti valja da sličan problem s nedostatkom pitke vode muči i dio žitelja Donjih Poljica na području općina Dugi Rat i Podstrana pa je i na ovome primjeru razvidno da formalno-pravno nepostojeća Poljica u svojim pojedinim dijelovima kao da ne postoje ni u stvarnome životu za svoju općinu, grad i županiju. Dokle?!
 
Paviću čestitke, a žiteljima ‘bezvodnih’ sela sućut!
 
Napomena: Više o ovom gorućem životnom problemu žitelja Gornjih Poljica dostupno je na https://slobodnadalmacija.hr/…/u-sest-sela-gornjih…
22 lip., 2021 293 Pregleda

ČESTITAMO DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE

S obzirom na izniman doprinos Poljičana pobjedi Hrvatske nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, u spomen na stotine Poljičana koji su u oslobodilačkim borbama dali živote za slobodu te u spomen na stotine nevinih poljičkih civilnih žrtava stradalih na kućnome pragu i na pravdi Boga, svim poljičkim antifašistima čestitamo današnji Dan antifašističke borbe kao jedan od onih državnih praznika koji čine temelj hrvatske neovisnosti i suvremene demokracije.

Boreći se za najuzvišenije čovjekove ideale – slobodu i pravedne društvene odnose – Poljičani su tijekom svoje povijesti uvijek bili na strani progresa pa je tako u redovima partizanskih odreda i Narodnooslobodilačke vojske (NOV) s mosorskoga područja poginulo više od 700 boraca, a preko 500 osoba stradalo kao žrtve fašističkoga terora. Zato se područje Mosora, prostorno veće od povijesnih Poljica, smatra jednim od žarišta narodnooslobodilačkoga rata u Dalmaciji.

I zato svima njima neka je vječna slava i hvala! Počivali u miru.   

09 lip., 2021 250 Pregleda

„STAROSLAVENSKA RIJEČ“ NICOLINE TRUNTE

Tko poznaje Poljica razumijet će i važnost novoobjavljene knjige „Staroslavenska riječ“ njemačke autorice Nicoline Trunte u prijevodu Zvonka Pandžića, pa stoga prenosimo recenziju iste objavljenu u današnjemu broju Jutarnjega lista koju potpisuje Inoslav Bešker.

U spomenutoj knjizi autorica Nicolina Trunte posebno razmatra i proučava razvitak glagoljičnog pisma na hrvatskim prostorima te razvitak tzv. zapadne tj. hrvatske ćirilice, kasnije potisnute latinicom ali ne prije 19. stoljeća.

Razmatranja o pismu i jeziku kojima se autorica u knjizi bavi zoran su primjer kako se povijest, zapravo, ponavlja s obzirom da su stalne migracije stanovništva na ovim prostorima imale možda i presudan utjecaj na jezik kojim danas govorimo.