Osim što s velikim zadovoljstvom prenosimo objavu iz današnje SD o aktivnostima našega Poljičanina Gorana Mikasa i njegove velonjivske (i šire) družine potpomognutih zagrebačkom udrugom „Val kulture“, od srca im čestitamo na zapaženim postignućima i ustrajnosti u očuvanju kulturne i tradicijske baštine Gornjih Poljica, a time i nekoć slavne Poljičke knežije u cjelini.

Kako naslov spomenute objave zapravo banalizira njezin sadržaj, što je odgovornost urednika rubrike koji tekst priloga vjerojatno nije ni pročitao (nažalost, ni mediji više nisu ono što su nekad bili!), želimo naglasiti da je posao koji u dužemu vremenskome razdoblju obavljaju Mikas i družina od iznimne važnosti i to zbog najmanje dva važna razloga:

1. zbog opstojnosti poljičkoga identiteta koji je zbog formalnog nepostojanja Poljica iz dana u dan sve ugroženiji, te mu prijeti nestanak i
2. zbog očuvanja resursa važnih za razvoj kulturnoga turizma na području Poljica.

Drugim riječima, unatoč mogućim manjkavostima koje u pravilu prate amaterski pristup, pojedince koji se u sadašnjim okolnostima bave ovim naoko uzaludnim poslom potrebno je držati ko kaplju vode na dlanu jer rade ono što je zadaća udruga u kulturi, a naročito resornih državnih institucija i ustanova kojima je to profesionalna zadaća.

Zbog svega navedenoga Savez za Poljica poziva sve one kojima je (još) do Poljica stalo da i sami iznađu načina pozabaviti se očuvanjem i reafirmacijom svekolike poljičke baštine, a do tada barem poduprimo one rijetke među nama koji se u okviru svojih mogućnosti trude otrgnuti zaboravu naše poljičko ime, tradiciju i običaje.

I zato, Gorane, Ivona i Karla, Snježana, Ivore, Tino i ostali, ne posustajte nego hrabro naprijed! Ako ne suvremenici, vama i svim drugim čuvarima naše poljičke baštine pokoljenja će sigurno znati izreći zahvalu.

Facebook Komentari