UVERTIRA U KAMENU KANONADU?

Jučerašnja nezgoda s ‘nestašnom’ kamenom gromadom o kojoj izvještava današnja SD dogodila se u dobroj namjeri sanacije potencijalnih ‘klizišta’ na dionici ceste D70 koja kroz Brnistru vodi iz Omiša prema Naklicama i Gatima. Međutim, kako ovo nije prvi slučaj da kamene gromade slijeću u kanjon Cetine, čudi da Hrvatske ceste još uvijek nisu iznašle odgovarajuće rješenje. Štoviše, prijedlog inž. Ivana Vulića iz 2013. da se upravo na toj najkritičnijoj dionici ceste D70 kroz kanjon izgradi tunel odbačen je i od HC i od Grada Omiša, pa je za očekivati da u budućnosti bude još više odrona. Zato apeliramo da se izgradnja spomenutog tunela uvrsti u aktualne treće po redu izmjene i dopune Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije.

A što li će i kako biti u skoroj budućnosti kad ovom neuvjetnom cestovnom dionicom bude tutnjao promet skrenut s Jadranske magistrale preko budućega mosta „Cetina“ kroz Srednja Poljica (vidi okvir), zacijelo ne zna ni svemogući predsjednik uprave HC gospodin Josip Škorić čijih su (predizbornih) obećanja ovih dana pune novine. Evo, mi ga i ovim putem pozivamo da dođe u Poljica i da nam to rastumači.

O PORIJEKLU NAZIVA STROŽANAC

Iako postoji više teorija o porijeklu naziva Strožanac, po Danku Vlašiću, autoru knjige „Prošlost Podstrane“ koju toplo preporučujemo djelatnicima TZ Općine Podstrana, najvjerojatnijim se čini da je Strožanac dobio naziv po Stražanici (Straxaniza), kako se prema jednom dokumentu iz druge polovice 17. st. zvalo područje na sjeveroistočnoj strani Strožanca, danas poznato kao Straža. Prema tom dokumentu, piše Vlašić u spomenutoj knjizi, tamo su se u ono vrijeme nalazile neke didićke ruševine (mirine Didinsche) koje su po svoj prilici bile ruševine poljskih kućica poljičkih didića do kojih su dopirale zemlje njihove didovine na zapadnom području Podstrane. Prema tome, nastavlja Vlašić, kada je bilo zaboravljeno ime u blizini napuštenog Opaćeg sela (preteča Strožanca), naziv Stražanice sigurno se u nešto izmjenjenom obliku proširio na čitavo područje današnjeg Strožanca (prostorno znatno većeg od navoda u priloženom članku SD čije tumačenje, usput rečeno, da je Strožanac povezan s nazivom Stressazza koji se godine 1090. spominje u Sumpetarskom kartularu, D. Vlašić relativizira s obzirom na mogućnost da „de Stresazza“ nije toponim nego muško ime Strezača).  

Prema navodima iz knjige „Podstrana – od davnine do naših dana“, koju također preporučujemo djelatnicima TZ Općine Podstrana, neki autori toponim Strožanac osim povezanosti s već spomenutim nazivom Stressazza zabilježenim u Sumpetarskom kartularu, povezuju i sa zemljom zvanom Storuzaz iz godine 1227. Strožanac u današnjem obliku spominje se 1658. i 1673, a na jednoj karti iz 1708. naziva se i Stražinac.  

SIROTINJO, I BOGU SI TEŠKA!

Prvo što čovjek pomisli kad čita ovakve tekstove je “jbg, malo ih je, pa se investitoru ne isplati ulagat u svega par kuća i isto toliko ljudi”. A onda u nastavku pročitaš izjavu mjesnog župnika don Tihomira Jurčića koja te ‘razoruža’ (označeno žutim): “Ima zaselaka u kojima su pojedincima doveli vodu do staja, pa tako i do sela u kojima nema ni žive duše (…)”. I onda zaključiš da zapravo nije problem u novcu nego u našemu (ne)snalaženju: tko je moćan, utjecajan ili snalažljiv dobije sve što poželi, a tko je nejak, beznačajan ili samozatajan ne dobije ni ono što mu po zakonu pripada. O pravdi, poštenju i solidarnosti izlišno je i govoriti. Ukratko, sirotinjo, i Bogu si teška!

PLAN JADNE NABAVE HRVATSKIH CESTA ZA 2020.

Prema pisanju dipl. inž. građ. Ivana Vulića u osvrtu na plan Javne nabave Hrvatskih cesta za 2020. godinu čije dijelove prenosimo u nastavku, u ‘vreći darova’ ministra Butkovića ni ovoga puta za Poljica i žitelje Poljica nema ničega doli novih (predizbornih) obećanja.  

„Premda su Hrvatske ceste četverogodišnjim planom izgradnje 2017–2020. godine na poziciji državne ceste D70 planirale u izgradnju uložiti iznos 67.250.000,00 kuna, te na dionici od Stobreča do Omiša iznos od 265.142.000,00 kuna, tih stavki u planu Javne nabave za 2020. godinu više nema, pa planirana sredstva ostaju neutrošena. Nema ni planom nabave za 2019. godinu previđenog iznosa od 8.000.000,00 kuna za izgradnju odmorišta na državnoj D70 na predjelu Brnistra i sve to usprkos činjenici što su“ – napominje inž. Vulić – „stvorene sve pretpostavke za izgradnju glede potrebne tehničke dokumentacije, dozvola i ostalog.“

„Očito je izborna godina nametnula nove prioritete“ – zaključuje inž. Vulić u spomenutom osvrtu na plan Javne nabave Hrvatskih cesta za 2020. godinu – „pa su ta sredstva vjerojatno preraspoređena na područja koja su politički zanimljivija od Poljica iako bez ikakvog valjanog razloga. Toliko o našoj važnosti, moj poljički puče, pa ovo primi na znanje i ravnanje pred predstojeće parlamentarne i druge izbore. A ni ovo što se trenutačno gradi (most „Cetina“) ne vodi učinkovitom konačnom rješenju, pa i ovom prilikom odgovorno tvrdim da je to još jedna investicija bez pokrića!“

Posve razumljiv pesimizam inž. Vulića ‘ublažava’ tek izjava ministra Butkovića koji kaže da su nadležni i odgovorni s njim na čelu „detektirali kako ovdje imamo mnogo crnih prometnih točaka, zagušenja protoka vozila, poglavito ljeti, kako zaostajemo u prometnoj povezanosti u odnosu na druge krajeve Hrvatske“ i kako su oni, eto, „odlučili tu sliku promijeniti.“

Ako se pitate kako Butković & Co. namjeravaju ‘tu sliku’ promijeniti, evo i odgovora: „Većinu sredstava tražit ćemo iz EU fondova za novo razdoblje financiranja od 2021. do 2027.“

Budu li uspješni kao dosad, Poljica će još zadugo biti ledina umjesto gradilište.

SPLIT BI SE ŠIRIJA… A PITA LI SE IŠTA POLJICA I POLJIČANE?

“Split se stisnija u se, a padine Mosora zovu… Jasno je di bi se najveći dalmatinski grad triba širit” – tvrdi Damir Šarac u članku objavljenom u današnjem broju SD misleći pri tome na zapadni dio Poljica ili točnije na područje Gornjeg i Donjeg Sitnog, te Srinjina koji su pod splitskom upravom, ali i na Dubravu čija je mjesna vlast nedavno izrazila namjeru za ‘selidbu’ iz Grada Omiša u Grad Split. 

Gledajući iz perspektive Splita stisnutog na marjanskom poluotoku posve je logično da se grad nema gdje drugo širiti nego na ‘svoj’ dio Poljica ili točnije, na  ‘naš kvarat Zlatne planine’ kako se spomenuti novinar izrazio. Međutim, iz poljičke perspektive jednako je logično priupitati ima li ičega drugog osim stanogradnje i mehaničkog priliva stanovništva što bi Grad Split mogao ponuditi ‘svojim’ Poljicima, recimo, ponešto u rasponu od objekata za poboljšanje komunalnog standarda življenja do društvenih sadržaja, a o razvojnoj infrastrukturi i zapošljavanju domicilnog stanovništva čime bi grad zapravo pomogao sebi, da i ne govorimo?

Povijesno iskustvo nas uči da se Split (kao i drugi kojima su vlasti dale u ‘dotu’ nekoć slavnu Poljičku knežiju) ‘svojih’ Poljica uglavnom sjeti samo u nevolji i potrebi, a prije i poslije Poljica i Poljičani gotovo kao i da ne postoje, pa je krajnje vrijeme da i Poljica, premda formalno nepostojeća, napokon budu prepoznata kao subjekt i partner.

Stoga bi prvo Poljičane i druge žitelje Poljica valjalo upitati što oni misle o širenju grada na opisani način u njihovo dvorište i to ne samo zbog Poljica nego i Splita samoga jer jednom potrošena prilika za optimalan razvoj teško se nadoknađuje. A Poljica i Mosor puno su više nego dobra prilika i to napose Splitu kojemu bi Poljica mogla biti ‘dnevni boravak’ i koji Poljicima duguje nemjerljivo više od onoga što im je dao.

KAKO SE GRADILO ZVJEZDANO SELO?

VELIKI DON MRVICA

Čini se velikim ovaj don Mrvica!? Šalu na stranu, ali s obzirom na njegovu mladost i način promišljanja, ako i nije biti će jer velikim mora postati čovjek koji u svojoj 27. mladima poručuje da se “treba boriti da talente koje imaš razviješ, da budeš izvrstan stolar, košarkaš, pilot, što god, samo radi na sebi da budeš izvrstan i ostvaren.” U društvu koje ne stimulira izvrsnost, rad i poštenje nego dopušta da mu najbolji članovi, a to su upravo mladi, razočarani odlaze u svijet trbuhom za kruhom ili za mirom u duši, to su prave poruke!

Ostatak priloga o mladome svećeniku don Josipu Uliću iz Tugara, vikaru župe sv. Spasa na splitskim Mejašima, pročitajte u priloženome tekstu iz današnje SD.

NIŠTA NOVA, NIŠTA NOVA…

POZIV NA SURADNJU U PROJEKTU „POLJICA ON-LINE“

Sukladno najavi iz prosinca prošle godine, Savez za Poljica započeo je projekt digitalizacije izdanja s poljičkom tematikom, pa je tako jučer predano na skeniranje i digitalnu obradu prvih 17 brojeva godišnjaka „Poljica“ od njih 36 sveukupno, te dvije knjige don Frane Mihanovića „Zla sudbina Poljica“ i „Da se ne zaboravi“.

Nedostaju nam, međutim, brojevi 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 17, 19, 28, 30, 33, 34, 35 i 36, pa molimo sve one koji raspolažu nekim od navedenih brojeva „Poljica“ da nam ih ustupe kako bismo kompletirali digitalni zapis cijele edicije lista Poljičkog dekanata.

POLJIČANIN NA ČELU VELOGA MISTA

Dr. Vicko Josip Mihaljević rođen je 5. travnja 1861. u Splitu gdje je i umro 25. lipnja 1911. Sin je Jure Mihaljevića rodom iz poljičke Ostrvice i majke Dinke rođ. Dujmović-Ivanović.

Po zanimanju odvjetnik, obnašao je značajne političke i društvene dužnosti, a bavio se rudarstvom, obrtom i trgovinom. Kao čovjek vesele i šaljive naravi, bio je dobar i milostiv prema siromasima. U hrvatskoj književnosti ostavio je trag kao pjesnik, a svoja je djela objavljivao pod pseudonimom Neurastenicus. Tijekom četiri godine njegova mandata na mjestu načelnika grada Splita u razdoblju od 1907. do 1911. radilo se na izgradnji i uređenju javnih putova, na izgradnji školskih zgrada, pošumljavanju Marjana i drugog. (Izvorni znanstveni članak DR. VICKO VICE MIHALJEVIĆ Hanie Mladineo Mika)

Više o ovom vrlom Poljičaninu pročitajte u priloženom članku iz današnje SD u kojem nedostaje jedino spomen poljičkog porijekla dotura Vice.