POLJICA JUČER, DANAS, SUTRA…

Prigodnim tekstom urednika naše internetske i fb-stranice Ante Mekinića o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Poljica, svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica, čestitamo Dan neovisnosti Republike Hrvatske, spomen na 8. listopada 1991. kad je Sabor Republike Hrvatske jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom.

POLJICA JUČER, DANAS, SUTRA…

Iznimno veliko zanimanje raznih i raznorodnih autora kako domaćih tako i stranih za mnoge aspekte poljičke prošlosti ili točnije, za povijest nekoć slavne Poljičke knežije, zanimanje koje s protokom vremena ne jenjava, rezultiralo je tisućama napisanih radova svih vrsta u rasponu od publicističkih do stručnih i znanstvenih. Zbog jezične barijere zasad je nešto slabije istraženo razdoblje od dva stoljeća pod osmanskom vlašću, a zbog nedostatka pouzdanih izvora ponešto je maglovito i počélo Poljica koje se zbog toga uglavnom oslanja na legendu o osnivačima hrvatske kraljevske krvi. Bilo kako bilo, poljička povijest pohranjena je, zasad, u više tisuća bibliografskih jedinica (najsveobuhvatniji javno dostupan popis literature o Poljicima sa 1307 naslova dostupan je internetskoj stranici naše udruge http://poljica.hr/o-poljicima/bibliografija-poljica/) što govori u prilog činjenici da su Poljica, zapravo, po mnogo čemu jedinstvena te da je njihov značaj odavno nadišao granice nekoć slavne knežije. U središtu svih zanimanja bila je, naravno, u međunarodnim razmjerima jedinstvena poljička samouprava, ali i vjekovna borba Poljičana za opstojnost vlastitog identiteta. Borba koja zapravo nikada nije ni prestala ili točnije, nije posve prestala.   

Ukratko, ishodišna točka najslavnijeg razdoblja poljičke povijesti sadržana je u legendi o postanku Poljica dolaskom trojice sinova ubijenog hrvatskog kralja Miroslava godine 1015. od kojih su potekli svi didići. Značajan iskorak uslijedio je dolaskom ugarske vlastele ili tzv. ugrčića u Poljica sredinom 14. stoljeća, a epilog njihovim zajedničkim oblikovanjem srednjovjekovne društveno-političke tvorbe jedinstvene u hrvatskom narodu najpoznatije pod nazivom Poljička knežija te višestoljetnom borbom njenih žitelja za vlastiti opstanak na povijesno burnoj razmeđi Istoka i Zapada. Završni čin epohalne drame za opstanak, u suštini tzv. malog čovjeka u sjeni velikih i moćnih, je ukidanje seljačke republike od strane osvajačke francuske vlasti godine 1807, a potom i podijela Poljica između susjednih gradova Omiša, Splita i Sinja. Uspješan pokušaj reanimacije poljičke samobitnosti uslijedio je stoljeće kasnije pod drugom Austrijskom upravom osnivanjem samostalne Općine Poljica sa sjedištem u Priku koja je potrajala od 1911. do početka Drugog svjetskog rata tijekom kojega je režim NDH Poljica podredio Omišu u kojemu je bilo sjedište tzv. Velike župe Cetina kojoj su Poljica pripala. Po završetku Drugog svjetskog rata Poljica su bez povoda i razloga iznova podijeljena između susjednih gradova, pa su tako nakon punih šest stoljeća samobitnosti i formalno prestala postojati.

Nade u oživljavanje poljičke općine uspostavom vlastite hrvatske države izjalovile su se u prosincu 1992. kada je Sabor Republike Hrvatske odlukom o teritorijalnom ustroju države Poljica razdijelio između tri postojeće (gradovi Omiš, Split i Trilj) i četiri novoosnovane jedinice lokalne samouprave (općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac od kojih su dvije prvospomenute formirane na poljičkome tlu).  

U pokušaju da se spasi što se spasiti dade, godine 1950. osnovano je zavičajno društvo pod nazivom Društvo Poljičana „Sv. Jure“ Priko. Međutim, prava potvrda poljičke nemoći uslijedila je godine 1993. obnovom spomenutog zavičajnog društva u vlastitoj ‘kući’ bez makar i formalno izražene ambicije da se status Poljica promijeni, što je zacijelo slučaj bez presedana u širim razmjerima (pogotovo uzme li se u obzir istodobno cijepanje Poljica nastankom dviju spomenutih općina). Time je gotovo posve zamrla vjekovna borba Poljičana za samosvojnost u bilo kojem legitimnom obliku iako spomenutome društvu u zasluge treba priznati veliki doprinos u očuvanju poljičke kulturne i tradicijske baštine.   

Tračak nade u sretniju poljičku budućnost pobudila je pojava udruge Savez za Poljica godine 2017. koja i formalno zagovara „reafirmaciju, ustroj i brendiranje Poljica u statusu suvremene hrvatske povijesne regije ili u nekom drugom, Poljičanima i drugim žiteljima Poljica prihvatljivom obliku, s ciljem očuvanja sveukupnog poljičkog identiteta i stvaranja pretpostavki za očuvanje prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica u granicama nekadašnje Poljičke knežije (župe, općine, provincije ili republike)“. Da li će i kakav uspjeh polučiti nezahvalno je prognozirati jer su desetljeća u kojima su Poljica prestala biti subjekt u odlučivanju o vlastitoj sudbini ostavila brojne negativne posljedice, ponajprije zbog činjenice što su se mnogi Poljičani silom prilika na razne načine integrirali u sve pore Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave premda su Poljičani u njima na margini političkog, pa i društvenog utjecaja.

Čast Poljičana u njihovom sad već podužem formalno-pravnom ‘beskućništvu’ donekle spašava Poljički dekanat utemeljen godine 1957. kao teritorijalno-pastoralna jedinica u sastavu Splitsko-makarske nadbiskupije koja baštini povijesne granice nekadašnje Poljičke knežije i njena dostignuća te skrbi o duhovnom jedinstvu Poljičana koje, zasad, uspješno prkosi okolnostima koje Poljičanima nisu osobito naklonjene.

Pa ipak, budućnost Poljica posve je neizvjesna unatoč pojedinačnim težnjama mnogih da ne bude tako. Međutim, izostanak formalnog zajedništva i sustavnog pristupa rješavanju nagomilanih problema u kontekstu važećeg upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske, ne nudi puno razloga za optimizam. Dugogodišnje birokratsko negiranje višestoljetne poljičke samobitnosti pogubno je za poljičke interese iz razloga što Poljica kao subjekt već desetljećima izostaju iz svih strateških razvojnih dokumenata i proračuna, od lokalne do regionalne i državne razine, što pogoduje zanemarivanju i neracionalnom trošenju poljičkih resursa i potencijala.   

Zbog gubitka prostorne i razvojne cjelovitosti, osim posvemašnjeg gospodarskog nazadovanja, Poljicima i Poljičanima prijeti i realna opasnost od zatiranja vlastitog identiteta. I zato, da bi Poljica iznova postala subjekt u promišljanju svoje budućnosti, Poljičani i svi ostali žitelji Poljica moraju iskazati veće zajedništvo barem oko temeljnih ciljeva kao što su očuvanje spomenute prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica te očuvanje opstojnosti poljičkog identiteta. Stoga je na Poljičanima i drugim žiteljima Poljica da što prije usvoje spoznaju kako samo zajedništvom, formalnim i stvarnim, mogu uspješno planirati svoju budućnost, rješavati svoje životne probleme, brendirati svoje proizvode i usluge u svrhu njihove tržišne prepoznatljivosti i napokon, a što je zapravo i najvažnije – sačuvati svoje ime i svoje ‘sime’ za nove poljičke naraštaje kao što su ga naši pređi, i to u puno težim okolnostima, sačuvali za nas.  

Taj cilj je ostvariv već spomenutim brendiranjem Poljica kao suvremene hrvatske povijesne regije jer se time ničim ne dovode u pitanje postojeći odnosi, pa čak ni interesi onih koji su uvjereni da postojeća upravno-teritorijalna razdioba Poljica nema alternative. Naprotiv, osim što se na opisani način najbezbolnije saniraju štetne posljedice nepostojanja Poljica kao subjekta u odlučivanju o vlastitoj sudbini, potreba da Poljica napokon zažive kao jedna logična i skladna prostorno-prirodna, povijesno-kulturološka, gospodarsko-razvojna i turistička cjelina, neovisno o političkim i drugim utjecajima, na dobrobit je svih dionika poljičke sadašnjosti i budućnosti uključivo i Poljicima trenutačno nadležne jedinice lokalne samouprave jer svaki poljički uspjeh ponajprije puni njihove proračune.     

Upravo iz tog razloga bi Poljicima nadležne jedinice lokalne samouprave morale među prvima prepoznati strateška nastojanja Saveza za Poljica i postati njegovi kolektivni članovi kako bi se zajedničkim snagama ostvarile pretpostavke za realizaciju zajedničkih projekata bez kojih nema ni revitalizacije Poljica niti ostvarenja njihovih pojedinačnih interesa u mjeri koju nude sveukupni poljički resursi i potencijali. Drugim riječima, poziv na akcijsko zajedništvo samo je uvertira u ionako neminovnu rekonstrukciju postojećeg teritorijalnog ustroja Hrvatske zbog sve očiglednije neodrživosti velikog broja općina, gradova i županija što potvrđuje i najavljeni paket novih zakona u turizmu koji teži smanjivanju broja turističkih zajednica s ciljem racionalizacije i revizije kompletnog sustava.

Kako budućnost pripada onima koji je vide, u slučaju Poljica to podrazumijeva potrebu da svi zajedno napokon ‘progledamo’ i uočimo nužnost zajedničkog nastupa i pristupa pitanjima od zajedničkog interesa podređujući tome cilju eventualne politikanske i parcijalne interese te osobna ega jer Poljica su nadživjela i nadživjet će još mnoge izazove, a vrijeme će ionako kad-tad pravično valorizirati svačije (ne)djelo.

S vjerom u sretniju budućnost naših Poljica, čestitamo vam Dan neovisnosti Republike Hrvatske!

Ante Mekinić, 8. listopada 2018.

CESTA SKUPA KO SVETOGA PETRA KAJGANA

Josip Škorić, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, u razgovoru za današnji Jutarnji list najavljuje raspisivanje natječaja za gradnju mosta preko Cetine i tunela Komorjak do isteka tekuće godine. Ostavljajući ovoga puta po strani pitanje suvislosti izgradnje spomenutih objekata na planirani način (o čemu smo u više argumentirano pisali zagovarajući višestruko bolja rješenja domaćih stručnjaka), kao i pitanje neizgradnje dionica i objekata koji nisu spomenuti, a za koje već odavno postoji izdana građevinska dozvola (kao što je npr. čvor TTTS – Strožanac), pozabavimo se Škorićevim izjednačavanjem troška izgradnje 20 kilometara duge prometnice Solin – Omiš sa izgradnjom pelješkoga mosta.

Naime, ako znamo da izgradnja pelješkoga mosta stoji 526 milijuna eura sa uračunatim PDV-om (vidi: https://www.express.hr/top-news/ek-potpisala-357-milijuna-eura-za-peljeski-most-10800), ispada da jedan jedini kilometar prometnice Solin – Omiš stoji 26.300.000 eura (slovima: dvadesetšestmilijunatristotisućaeura). Kako nam nisu dostupni troškovnici, pa čak ni konačno projektno rješenje same trase, ne znamo ugrađuju li se u ovu fantomsku cestu zlatne umjesto željeznih šipki?!

I zato, umjesto komentara, možemo samo izreći konstataciju u duhu poznatog narodnog frazema: „skupo ko svetoga Petra kajgana!“

UZVRATITE IM KOMADIĆIMA BETONA UMJESTO GLASOVA

Ovom sjajnom tekstu Mladena Nejašmića i jednako izvrsnoj ilustraciji kolege mu Božidara Vukičevića dodali bismo samo ovo: kad vam odgovorni za ovu ugrozu opet dođu po glasove, dočekajte ih komadićima otpaloga betona sa oronulih stupova koji prijete našim životima, pa im ga sukladno tradicionalnom načinu glasovanja u Poljicima podarite u biračke kutije umjesto glasačkih listića!

Ako ništa drugo, tako će te barem izabrati dostojanstvo umjesto poniženja.

GOSPODO POLITIČARI, PREPUSTITE DITE MATERI!

Naša skromna udruga Savez za Poljica u dva navrata se dopisom obratila Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture RH, Predsjedniku Vlade RH i Hrvatskim cestama d.o.o. s prijedlogom da se u Omišu priredi Okrugli stol na kojemu bi stručnjaci umjesto političara dogovorili optimalnu trasu i uvjete izgradnje zaobilaznice ili brze ceste čvor TTTS – most u Omišu te državnih cesta D8 i D70 na području Poljica (u privitku faksimili dopisa broj 13/2018. od 28. 6. 2018. i dopisa br. 14/2018. od 7. 8. 2018.).

I dok se Predsjednik Vlade RH, očekivano i donekle razumljivo, nije oglasio kao ni Hrvatske ceste d.o.o. što je pak posve neočekivano, nerazumljivo i neprihvatljivo, sukladno očekivanju oglasilo se nadležno ministarstvo priloženim dopisom od 25. rujna 2018. zaprimljenim jučer, što zavrijeđuje pohvalu. Ono što nije za pohvalu je potpuno ignoriranje našeg prijedloga da se priredi stručni Okrugli stol u Omišu kako bi se ‘dite dalo materi’, pa zapravo sve što državni tajnik Tomislav Mihotić u dopisu navodi ne samo što nije odgovor koji smo tražili nego je ponavljanje šturih informacija dostupnih iz medija.

Kako su u našemu društvu mnoge uloge zarolane, vrijedi podsjetiti da su izabrani politički predstavnici tek servis svojih birača, a po njima odabrani dužnosnici i rukovoditelji državnih tvrtki tek izvršitelji povjerenih im poslova čiji nositelji realizacije moraju biti stručno osposobljeni pojedinci i tvrtke. Kako sve to naposlijetku plaćaju porezni obveznici i građani, naše je neotuđivo pravo zahtjevati da se po pitanju realizacije životno važnih projekata očituju neovisni stručnjaci tim prije što projekti godinama zapinju, planirana novčana sredstva propadaju, a ponuđena rješenja proturiječe sama sebi što upućuje na mogućnost zadovoljavanja parcijalnih, a ne zajedničkih interesa.  

I zato još jednom pozivamo odgovorne da u što kraćem roku omoguće neovisnim stručnjacima, napose domicilnima koji najbolje poznaju naše probleme i potrebe, da iznesu svoje prijedloge i razmišljanja kako bi se realizacija ovog životno važnog infrastrukturnog projekta optimizirala i napokon pomakla s mrtve točke. (AM)

DON ANTE ŠKOBALJ: „IZLAZ IZ SVEMIRA“

O Poljicima i o povijesti nekoć slavne Poljičke knežije puno je toga rečeno i napisano tako da nije nimalo jednostavno iznenaditi nekim novim relevantnim podatkom. Pa ipak, vjerujemo da čak ni svi dobro upućeni ne znaju da su Poljica tematizirana i u znanstveno-fantastičnom književnom kontekstu i to u djelu našeg Poljičanina, autora čuvenih „Obrednih gomila“ – don Ante Škobalja.  

Riječ je o romanu pod nazivom „Izlaz iz svemira“ koji je autor u vlastitoj nakladi objavio godine 1988, dakle prije točno 30 godina. Tim povodom je član naše udruge Ivica Čotić priredio zanimljiv osvrt na spomenuto djelo podsjetivši pri tom na lik i sveukupno djelo ovog velikog čovjeka rodom iz Duća čije poprsje (foto: AM) krasi prilaz zgradi dugoratske općine.

Recenziju romana Ante Škobalja „Izlaz iz svemira“ iz pera Ivice Čotića možete pročitati ovdje.

Recenzija romana Ante Škobalja Izlaz iz svemira

OBILJEŽENA 76. OBLJETNICA POKOLJA U GATIMA

Skromno, ali dostojanstveno, u Gatima je obilježena 76. obljetnica pokolja koji su počinile združene snage talijanske vojske i četnika popa Đujića. Tom prilikom mučki je ubijeno 96 osoba od kojih osmero djece, a selo je spaljeno.

Koliko god ih osuđivali, zlodjela nad nemoćnima, nedužnima i nevinima, nikada u dovoljnoj mjeri nećemo osuditi. Isto je i sa žrtvama zločinačkog pokolja u Gatima, pa stoga prenosimo čak tri priloga o ovom nemilom događaju s početka listopada 1942. – tekst objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, te priloge s portala Dalmacija danas i Index.

JOŠ JE NA VRIJEME RAZMISLITI I POSLUŠATI STRUKU

U povodu objave kalendara radova kojim župan Splitsko-dalmatinski g. Blaženko Boban najavljuje da će „do kraja ove, najkasnije početkom iduće godine početi radovi na izgradnji mosta na rijeci Cetini, kao i početak probijanja tunela s poljičke strane“, zamolili smo za komentar ovih radova stručnjaka s ogromnim iskustvom, dipl. inž. građ. Ivana Vulića, koji je uz to i član naše udruge. Evo što nam je rekao:

„Riječ je o službenoj varijanti izgradnje čvora Zakučac (slika 1.) koju forsiraju Hrvatske ceste i za koju je u tijeku ishođenje građevinske dozvole koja, međutim, ima ogroman nedostatak zato što ne nudi mogućnost spoja Grada Omiša i ceste D70 sa zaobilaznicom nego tek ‘izlijevanje’ prometa sa trase zaobilaznice i to samo iz smjera Makarske, što je zapravo malo i ništa. Zato ću još jednom ponoviti, svako rješenje koje izostavlja mogućnost spoja Omiša sa zaobilaznicom i cestom D70, nastavno sa autocestom A1, projekt je bez budućnosti, a time i investicija bez pokrića!

Nažalost, važeći Prostorni planovi uređenja Grada Omiša i SDŽ daju alibi ovako krnjem rješenju, pa stoga još jednom pozivam nadležne da umjesto najavljenih radova razmotre ponuđena alternativna rješenja (slika 2.) koja zadovoljavaju ne samo sadašnje nego i buduće prometne potrebe, a koja su nuđena i u vrijeme izrade i usvajanja spomenutih planova, ali su onda kao i danas posve ignorirana.

Netko od nadležnih bi također morao objasniti gdje je u svemu ovome nestala državna cesta D70, poljička žila kucavica bez koje nema ni razvoja Poljica niti razvoja Grada Omiša. Podsjećam da od daleke 2006. na čvoru Blato n/C još uvijek nema prometnoga znaka koji bi upućivao na grad Omiš i Poljica zato što sadašnja cesta ne udovoljava uvjetima za nesmetano prometovanje svih kategorija vozila, a s obzirom na važeće prostorne planove i stavove lokalne samouprave, posve je izvjesno da će ovakvo stanje potrajati još zadugo, pa se mi Poljičani s pravom pitamo – kome pripadamo?“

Dijeleći stajališta, ali i zabrinutost inž. Vulića glede potrebe iznalaženja optimalnih prometnih rješenja, ne dovodeći pri tome u pitanje dobre namjere našeg župana, podsjećamo da je Savez za Poljica proteklih mjeseci u više navrata slao dopise Hrvatskim cestama u Zagrebu, nadležnome Ministarstvu prometa, Vladi RH i SDŽ sa zamolbom da se u najkraćemu roku priredi okrugli stol na kojemu bi stručnjaci raznih profila, umjesto političara opće prakse, razmotrili sve ponuđene opcije i predložili optimalna rješenja kako bi se dugoročno rješili nagomilani problemi i potakao razvoj Poljica, Grada Omiša i ovog dijela SDŽ. Stav nekih kako je najvažnije da se gradi, pa makar i neprimjereno, višestruko je pogrešan ponajprije iz razloga što su loša rješenja ne samo kratkoga vijeka nego su istovremeno i najskuplja!

Zato i ovim putem pozivamo našeg župana i omiškoga gradonačelnika da se zauzmu za održavanje stručnog okruglog stola kako bi se iznašla dugoročno optimalna rješenja jer ono što se službeno nudi vodi, poput nekih tunela, ‘iz ničega u ništa’.

ZA OSMANLIJE JE VELIKI POLJIČKI KNEZ BIO ‘VLADAR KRŠĆANSKE NACIJE’

Predavanje svjetski uglednog povjesničara-osmanista prof. dr. sc. Michaela Ursinusa održano u drevnom Glagoljaškom sjemeništu na Priku, hramu poljičke i omiške kulture, otvorilo je novu stranicu u istraživanju povijesti nekoć slavne Poljičke knežije Opširnije

IVAN UGRIN: „NE BOJTE SE“

Kao suorganizatori predstavljanja osme knjige našeg kolege Ivana Ugrina, sa zadovoljstvom prenosimo pisanje Slobodne Dalmacije o ovom uspješno priređenom kulturnom događaju, a našem Ivanu još jednom čestitamo na prinovi u vlastitom autorskom opusu.

U SPOMEN NA ANĐELKA I JOZU

U spomen na dvojicu poljičkih književnika, Anđelka Novakovića i Jozu Vrkića, Grad Omiš i Narodna knjižnica Omiš priređuju prigodni program s vrlo uglednim sudionicima, što je za svaku pohvalu i zahvalu s obzirom da je riječ o ljudima koji su zadužili i Poljica i Grad Omiš te sveukupnu hrvatsku književnost i kulturu.

Detalje programa obilježavanja 15. godišnjice Anđelkove i pete godišnjice Jozine smrti pročitajte u priloženoj obavijesti.