Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
+385 98 287 597
29 ruj., 2018 944 Pregleda

JOŠ JE NA VRIJEME RAZMISLITI I POSLUŠATI STRUKU

U povodu objave kalendara radova kojim župan Splitsko-dalmatinski g. Blaženko Boban najavljuje da će „do kraja ove, najkasnije početkom iduće godine početi radovi na izgradnji mosta na rijeci Cetini, kao i početak probijanja tunela s poljičke strane“, zamolili smo za komentar ovih radova stručnjaka s ogromnim iskustvom, dipl. inž. građ. Ivana Vulića, koji je uz to i član naše udruge. Evo što nam je rekao:

 

 

 

 

 

 

 

 

„Riječ je o službenoj varijanti izgradnje čvora Zakučac (slika 1.) koju forsiraju Hrvatske ceste i za koju je u tijeku ishođenje građevinske dozvole koja, međutim, ima ogroman nedostatak zato što ne nudi mogućnost spoja Grada Omiša i ceste D70 sa zaobilaznicom nego tek ‘izlijevanje’ prometa sa trase zaobilaznice i to samo iz smjera Makarske, što je zapravo malo i ništa. Zato ću još jednom ponoviti, svako rješenje koje izostavlja mogućnost spoja Omiša sa zaobilaznicom i cestom D70, nastavno sa autocestom A1, projekt je bez budućnosti, a time i investicija bez pokrića!

Nažalost, važeći Prostorni planovi uređenja Grada Omiša i SDŽ daju alibi ovako krnjem rješenju, pa stoga još jednom pozivam nadležne da umjesto najavljenih radova razmotre ponuđena alternativna rješenja (slika 2.) koja zadovoljavaju ne samo sadašnje nego i buduće prometne potrebe, a koja su nuđena i u vrijeme izrade i usvajanja spomenutih planova, ali su onda kao i danas posve ignorirana.

Netko od nadležnih bi također morao objasniti gdje je u svemu ovome nestala državna cesta D70, poljička žila kucavica bez koje nema ni razvoja Poljica niti razvoja Grada Omiša. Podsjećam da od daleke 2006. na čvoru Blato n/C još uvijek nema prometnoga znaka koji bi upućivao na grad Omiš i Poljica zato što sadašnja cesta ne udovoljava uvjetima za nesmetano prometovanje svih kategorija vozila, a s obzirom na važeće prostorne planove i stavove lokalne samouprave, posve je izvjesno da će ovakvo stanje potrajati još zadugo, pa se mi Poljičani s pravom pitamo – kome pripadamo?“

Dijeleći stajališta, ali i zabrinutost inž. Vulića glede potrebe iznalaženja optimalnih prometnih rješenja, ne dovodeći pri tome u pitanje dobre namjere našeg župana, podsjećamo da je Savez za Poljica proteklih mjeseci u više navrata slao dopise Hrvatskim cestama u Zagrebu, nadležnome Ministarstvu prometa, Vladi RH i SDŽ sa zamolbom da se u najkraćemu roku priredi okrugli stol na kojemu bi stručnjaci raznih profila, umjesto političara opće prakse, razmotrili sve ponuđene opcije i predložili optimalna rješenja kako bi se dugoročno rješili nagomilani problemi i potakao razvoj Poljica, Grada Omiša i ovog dijela SDŽ. Stav nekih kako je najvažnije da se gradi, pa makar i neprimjereno, višestruko je pogrešan ponajprije iz razloga što su loša rješenja ne samo kratkoga vijeka nego su istovremeno i najskuplja!

Zato i ovim putem pozivamo našeg župana i omiškoga gradonačelnika da se zauzmu za održavanje stručnog okruglog stola kako bi se iznašla dugoročno optimalna rješenja jer ono što se službeno nudi vodi, poput nekih tunela, ‘iz ničega u ništa’.

24 ruj., 2018 854 Pregleda

U SPOMEN NA ANĐELKA I JOZU

U spomen na dvojicu poljičkih književnika, Anđelka Novakovića i Jozu Vrkića, Grad Omiš i Narodna knjižnica Omiš priređuju prigodni program s vrlo uglednim sudionicima, što je za svaku pohvalu i zahvalu s obzirom da je riječ o ljudima koji su zadužili i Poljica i Grad Omiš te sveukupnu hrvatsku književnost i kulturu.

Detalje programa obilježavanja 15. godišnjice Anđelkove i pete godišnjice Jozine smrti pročitajte u priloženoj obavijesti.

22 ruj., 2018 1.954 Pregleda

ČINIMO LI SVE ŠTO MOŽEMO?

Savez za Poljica, kao i pojedini njegovi članovi ponaosob (naravno, ne i jedini!), čine sve što je u njihovoj moći kako bi ukazali na propuste u planiranju i načinu izgradnje brze ceste od čvora TTTS u Stobreču do mosta u Omišu. Naglašavamo, ukazali na propuste, a ne opstruirali izgradnju ove, za Poljica i žitelje Poljica životno važne prometnice!

Svakako najaktivniji u tom smislu, i to bez ikakve ozbiljne konkurencije, je dipl. inž. građ. Ivan Vulić koji godinama i desetljećima upozorava nadležne i odgovorne pojedince, institucije i ustanove te najširu javnost na brojne propuste u planiranju uvjeta i načina izgradnje ove i drugih prometnica suprotstavljajući im najčešće svoje argumentirane i stručno utemeljene protuprijedloge, stavljajući uz to nadležnima na raspolaganje svoje bogato radno iskustvo, veliko znanje te vrijeme i sve to potpuno besplatno, no zasad i uzalud.

Sve što je u njegovoj moći čini i predsjednik Saveza za Poljica Ante Mekinić koji neumorno objavljuje stručne osvrte i prijedloge inž. Vulića i drugih autora, ali i svoja vlastita zapažanja i komentare kako ‘on-line’ putem naše internetske i fb-stranice tako i uživo na službenim javnim raspravama, potičući uz to i druge fizičke i pravne osobe da se zauzmu za optimalna rješenja.

Na prikupljanju i obradi potrebnih informacija samozatajno i u tišini rade i mnogi drugi članovi naše udruge, a njima se pridružio i Nikša Tomić, također član SZP, koji je nadležnima u svoje ime uputio pisanu primjedbu na Studiju o utjecaju na okoliš kako bi skrenuo pozornost na potencijalno važno arheološko nalazište na lokalitetu Gradišće u Krilu koje se službeno vodi pod oznakom AL 5. Njegovu pisanu primjedbu objavljujemo ne samo iz razloga da ukažemo na bogatstvo naše kulturne baštine koju često i ne zamjećujemo nego i zbog spoznaje da pojedinac ne mora nužno biti bespomoćan u ostvarivanju svojih prava na sretniju budućnost.

Primjedba g. Nikše Tomića na Studiju o utjecaju na okoliš

22 ruj., 2018 1.039 Pregleda

„ŠTO NE UČINIŠE BARBARI, UČINIŠE BARBERINI!“

Parafrazirajući latinsku izreku „Quod non fecerunt barbari, fecerunt Barberini“ („Što ne učiniše barbari, učiniše Barberini“), na primjeru Poljica mogli bismo reći „Što ne učiniše birokrati, učiniše beštije!“

Naime, kao što je rimska obitelj Barberini u 16. i 17. stoljeću gradila svoje palače po Rimu rušeći antičke građevine, tako u ovo naše doba divlje beštije, vukovi i čagljevi, ‘gospodare’ nad ruševinama nekoć slavne Poljičke knežije koju je prvo tuđinska, a potom i birokratska samovolja desetljećima ranije rascijepala i razdijelila susjednim gradovima i općinama. 

Posljedice za pitomi poljički svijet, podjednako onaj ljudski i životinjski, na vlas su iste: moraju se mukotrpno boriti za svoj životni prostor! No umjesto borbe (za živine ne znamo), najveći broj Poljičana zavukao se u ‘mišje rupe’ čekajući valjda da slavni duh predaka ‘proradi’ u nekom od nadolazećih naraštaja.

Bilo kako bilo, spomenute okolnosti zasad iz Poljica tjeraju samo turiste, dok mladi i obrazovani Poljičani dragovoljno i u tišini odlaze u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Poljičani dragi, je li moralo tako biti? (AM)

21 ruj., 2018 976 Pregleda

HAJDUK(OVAC) DUNDE

‘Hajduk’ se, piše današnja SD, vratio svojoj staroj navadi iz slavnih vremena – dio ‘priprema’ odrađuje u Sitnome kod staroga hajduk(ovc)a Dunde na čistoj poljičkoj ariji. E sad, da su Poljica jedinstvena turistička destinacija kao što nisu, i da postoji Turistička zajednica Poljica kao što ne postoji, ova bi se vijest (kao i mnoge druge njoj slične) marketinški kapitalizirala, pa bi Poljičani punili svoje turističke kapacitete većim dijelom godine i na licu mjesta prodavali svoje proizvode i usluge.

Ovako, legendarni ugostitelj Dunde svoje je učinija (i nadamo se naplatija) na čemu će mu mnogi naši ljudi prije zamjeriti nego li se diviti, umjesto da se svi zajedno ugledamo u Dundu i Poljica učinimo oazom u kojoj će mnoge sportske ekipe odraditi barem dio svojih priprema i to tijekom cijele godine s obzirom da nam je Svevišnji za to podario sve pretpostavke osim jedne prepustivši nama da je razvijemo – pameti. (AM)  

19 ruj., 2018 942 Pregleda

IMAMO LI, DA PROSTITE, MUD…ROSTI?

Trajektno pristanište u Krilu, brza cesta s ove ili one strane Poljičke planine, gospodarska zona u kostanjsko-selačkoj juti, vjetropark na obroncima Mosora… Da ili ne? Za bolje razumijevanje poruke koju želimo proslijediti našim Poljičanima i drugim žiteljima Poljica, ostavimo za trenutak po strani argumente za i protiv ovih kapitalnih infrastrukturnih objekata kako bismo razumijeli način na koji se donose odluke od strateškog, dakle životnog značaja.

U uređenim društvima uvriježeno je da se takvim pitanjima bave stručnjaci, u prvome redu urbanisti i to sukladno dugoročnim razvojnim planovima jedne zajednice, pa se tako desetljećima unaprijed zna koliko će ljudi živjeti na određenom prostoru, od čega će živjeti i koje su im potrebe. Tako je nekoć, manje-više, bilo i kod nas, pa je svaki veći grad imao svoj urbanistički zavod, ali kako se političari nikako nisu mogli pomiriti s činjenicom da im tamo ‘neki’ stručnjaci uzimaju slavu i pripadajuću ‘slast’ odlučujući o tome što će se i gdje graditi, zavodi su ugašeni, a struka stavljena u službu politike.

U pozadini svega je, naravno, nesmiljena bitka za osobne probitke odnosno profit koji tako postaje jedini bog kojemu se svi klanjaju. A na putu od profiterske zamisli do konačne realizacije, vlast postaje sredstvo, politički moćnici postaju posrednici, a zakoni, struka, znanje, javnost, transparentnost i tome slične civilizacijske tekovine i demokratska dostignuća postaju tek objekt njihova iživljavanja, a prije svega – smetnja! Časne iznimke, ako i postoje (a tu i tamo ih ima), samo potvrđuju ovo pravilo.

Jedina brana zloporabi naših zajedničkih dobara i interesa je osviješteni građanin odnosno javno mijenje koje mora osuditi svaki takav pokušaj (najsvježiji dobar primjer su žitelji Cetinske krajine koji su se uspješno usprotivili gradnji termoelektrane), napose u okolnostima kad institucije pravne države i javni mediji žmire na jedno ili čak na oba oka.

I zato nam nema druge nego uzdati se još više ‘u se i u svoje kljuse’ što znači s puno više pomnje i međusobne solidarnosti pratiti što nam se to nudi ili naprotiv, ne nudi. Moramo se naučiti inzistirati na svojim građanskim pravima od prava na informacije do prava na suodlučivanje putem javnih uvida, rasprava i tribina, skupova i referenduma. Za slučaj da se i nakon svega toga nadležni ogluše na naše vapaje, uvijek nam preostaju izbori kao prilika da svoj glas uskratimo onima koji ga ne zaslužuju i biramo – sebe i svoju budućnost!

I zato je načelnik općine Dugi Rat g. Jerko Roglić samo djelomično u pravu kad prosvjednicima protiv izgradnje trajektnoga pristaništa u Krilu pored ostaloga kaže, citiramo: „Rasprava o svemu ovome događala se i prije desetak godina. No, 2009. donesen je prostorni plan i tu je definirana trasa ceste i obilaznica, i mislim da sada ne može biti nova rasprava o tome (…).“

Kako g. Roglić nije jedini dužnosnik koji tako razmišlja jer je, kriv ili prav, i sam pod utjecajem ovog nakaradnog sustava odlučivanja o životno važnim pitanjima, svim ‘roglićima’ na svim stranama i u svim vremenima valja poručiti: Može, o itekako može, poštovani gospodine, i to već na prvim slijedećim izborima, napose ako vam je stalo da se izborite za novi mandat i/ili sačuvate fotelju!

Pitanje je, dakle, što mi kao žitelji (prije i poslije) odnosno kao birači (onog jedinog dana u četiri godine kad se drži do našega mišljenja) želimo i imamo li, da prostite, mud…rosti da složno artikuliramo zajedničke interese i mijenjamo stvari i ljude koji nam nisu po volji? Jer moć je, bez sumnje, u nama, ali samo pod uvjetom da imamo svoje ja i da smo složni u obrani vlastite budućnosti ili barem ove mrve preostalog dostojanstva!

P.S. Ako razmišljate slično, proslijedite i drugima. Hvala

16 ruj., 2018 939 Pregleda

ČUVAJMO NAŠU RIKU

Osim što Žrnovnicu i Poljica povezuje istoimena rijeka koju žitelji s obje bande nazivaju jednostavno Rika, i veliki je broj Poljičana tijekom minulih tegobnih vremena našao svoje utočište u mjestu Žrnovnici zbog čega se neovisno o formalnom razgraničenju ono može smatrati svojevrsnim ‘nastavkom’ Poljica (o tome na činjenično utemeljen način piše sad već pokojni Ivan Javorčić u svojoj sjajnoj monografiji „Žrnovnica od davnina do danas“).

Zato nas veseli vijest da je zajedničkom suradnjom svih koje Rika povezuje, od izvora do njenog ušća očišćeno sve što se u njoj i uokolo nje našlo. A našlo se je, kažu, na kubike! Na našu žalost i sramotu. Uz čestitke svim sudionicima i organizatorima koji se spominju u priloženom članku, skrećemo vašu pozornost na potrebu očuvanja ove krške ljepotice koja je mnoge othranila ili im je barem uljepšala život što će, nadamo se, činiti i ubuduće.