ZAŠTO ROTOR MRAVINCI, A NE GORUĆA DIONICA TTTS-GRLJEVAC?!

DICA NE PLAČU, MATER OGUGLALA

Na području splitske urbane aglomeracije Hrvatske ceste d.o.o. neviđenom upornošću grade sve što nije prijeko potrebno kako bi izbjegle ili barem nanovo prolongirale graditi sve ono što jest prijeko potrebno i što domicilno stanovništvo desetljećima priželjkuje. Slikovitije rečeno, umirućem pacijentu umjesto bajpasa rade manikuru!

Primjera je mnogo pa ćemo navesti samo najvažnije. Grade se, primjerice, raznorazne ulazno-izlazne rampe na postojeće prometnice, lijeva i desna skretanja u istoj razini vrlo prometnih raskrižja, krnje obilaznice kojima se zaobilaze suštinski prometni problemi, beznadežne sanacije klizišta i odroništa, tuneli koji vode iz ničega u ništa, velebni mostovi poput najnovijega u kanjonu Cetine ali, kako se čini, bez zaštite od vjetra zbog upitne sigurnosti nosive kontrukcije mosta te ono najbitnije, manje važne dionice Splitske obilaznice i buduće brze ceste do Omiša, a što za posljedicu ima stvaranje novih prometnih zastoja i tamo gdje ih nije bilo. 

S druge strane ne grade se objekti od životne važnosti kao što je desetljećima najopterećenija prometnica u državi, dionica “čvor TTTS” – “čvor Mutogras” čija izgradnja je 2011. naprasno obustavljena, nema ništa ni od denivelacije najopterećenijega raskrižja u državi “Stobreč-TTTS”, nema ni tunela “Lisičina” u kanjonskome dijelu državne ceste DC-70 u Zakučcu koji bi sudionicima u prometu sačuvao i živce i glave s obzirom da je pješacima tamo prolaz zabranjen pa mîle cestom na vlastitu odgovornost, nema ni ozbiljnije rekonstrukcije županijske ceste ŽC-6142 od Strožanca do raskrižja sa DC-70 u Naklicama na Konalu koja će puštanjem u promet Omiške zaobilaznice postati alternativa brzoj cesti Stobreč – Omiš o čijoj važnosti je suvišno trošiti riječi jer one ionako ne dopiru do ušiju koje su ih odavno morale čuti. No zato je u planovima (Nova multimodalna platforma Splitske aglomeracije Solin-Stobreč-Dugi Rat-Omiš) nikome potrebna trajektna luka u Krilu zamišljena, čini se, kao kamen pomutnje tj. alibi za nova nečinjenja.  

Sve naprijed navedeno nameće pitanje zašto je Hrvatskim cestama d.o.o. i Vladi RH prometna infrastruktura Urbane aglomeracije Split zadnja rupa na svirali za razliku, recimo, od riječke ili zadarske?

Možda zato što ovdašnja dica manje plaču pa je mater oguglala?!

NOVA OBEĆANJA, STARE IGNORANCIJE

U povodu Dana Grada Solina i blagdana Male Gospe, a naročito u povodu skorašnjih izbora, potpredsjednik Vlade RH i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković podario je javnosti splitske urbane aglomeracije novi naramak obećanja, od izgradnje Mravinačke rampe i dionice „čvorište Mravince“ – „čvorište TTTS“ do skorašnjeg puštanja u promet krnje Omiške zaobilaznice i raspisa natječaja za dionicu do Dugoga Rata, samo nikako javnosti da objasni zašto se ne nastave 2011. obustavljeni radovi na izgradnji najvažnije dionice buduće brze ceste do Omiša – od „čvora TTTS“ do „čvora Grljevac“ – za koju je još 2007. ishođena građevinska dozvola i za koju su u više navrata osiguravana sredstva.

Premda bi se jedino izgradnjom ove dionice drastično smanjili svakodnevni zastoji na Jadranskoj magistrali od Stobreča do Grljevca, ni Vladi ni ministru ona nije ni u primisli pa ih još jednom pitamo – zašto?

NI ‘FILM’ O SPAŠAVANJU POLJICA ZADUGO NEĆEMO GLEDATI

„Andrej Plenković nikad nije bio u Dugom Ratu. Niti itko od njegovih ministara. Ili šefova tajnih službi. Ma ni neki ćato iz Zagreba nije bio. Niti Frka-Petešić. Nitko. Nema tamo, procijenili su, ičeg vrijednog spašavanja. Premalo je to glasova. Uostalom, da je išta tamo vrijedilo, odavno bi bilo spašeno.“ piše Vinko Vuković u najnovijemu osvrtu SD na agoniju građana Dugog Rata koja traje blizu tri desetljeća (članak u prilogu).

Jednako tako, podsjećamo, ni premijer ni njegovi ministri nikada nisu bili ni u ostatku Poljica (ne računajući inscenirana ‘svečana otvorenja’ batrljka od ceste koji oni pompozno nazivaju Omiškom zabilaznicom) zato što ni na preostalom prostoru nekoć slavne Poljičke knežije, procijenili su, nema ničeg vrijednog njihova dolaska. A pozivani su, napose ministar prometa Butković, i to u više navrata.

Sudeći, međutim, po tome kako se većina današnjih Poljičana i drugih žitelja Poljica te Poljicima nadležne jedinice lokalne samouprave odnose prema zajedničkim problemima od kojih je  najveći jadna prometna infrastruktura koja u sadašnjemu stanju (pa čak i u onom planiranom koji se kroji i prekraja mimo naše volje!) onemogućuje svaki razvoj Poljica, čini se da je aktualna hrvatska vlast dobro procijenila!

I tako će biti sve dok se Poljičani i novopridošli žitelji Poljica ne budu držali zajedno u svakom problemu neovisno o tome kojoj od sedam Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave formalno pripadaju.

O SOPARNIKU / ZELJANIKU / ULJENJKU

Današnja SD donosi još jednu lipu priču o Poljičanima ‘najmilijoj jizbini’ (F. Ivanišević, „Poljica – život i običaji“) koja se u pojedinim dijelovima povijesnih Poljica različito naziva što je i razlogom zbog kojega je ovaj tradicijski specijalitet poljičkoga podneblja 2009. zaštićen kao nematerijalno dobro RH pod nazivima „Poljički soparnik” / „Poljički zeljanik” / „Poljički uljenjak”.

Naziv ‘soparnik’ svakako je najzastupljeniji kako u Poljicima tako i izvan njih, dok se ‘zeljanik’ (‘zeljenik’) koristi u Gornjim Poljicima, a ‘uljenjak’ u Donjim ili Primorskim Poljicima.

Sva tri spomenuta naziva osim što su stvarno i formalno ravnopravna predstavljaju jednu od temeljnih sastavnica poljičkoga identiteta i svjedoče bogatstvu poljičkoga leksika zbog čega je svaka rasprava o tome koji je naziv ‘pravi’ nepotrebna i besmislena. Amen.

ČESTITAMO DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI TE DAN HRVATSKIH BRANITELJA!

U povodu današnjega Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja hvala svima koji su časno branili i obranili jedinu nam domovinu napose suosjećajući s obiteljima stradalih hrvatskih branitelja kojima je i ovaj praznik još jedan bolan podsjetnik na njihove najmilije kojih više nema.

Neka im je svima vječna čast i slava!

U SPOMEN NA JAKOVA RADOVČIĆA

U povodu druge obljetnice preminuća mr. sc. Jakova Radovčića (2. 7. 1946. – 27. 7. 2021.), uglednoga znanstvenika, paleontologa i dugogodišnjega kustosa Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, u crkvi sv. Mihovila u njegovim rodnim Kostanjama održat će se ove subote, 29. srpnja 2023. u 20.30 sati, prigodna večer sjećanja i zahvalnosti. Detaljnije u priloženoj pozivnici. Svi ste pozvani i svi ste dobrodošli.

‘ZAPLOVIT’ ĆE ČIKOTINA LAĐA

Velika je vijest da se u Poljicima nešto ‘ozbiljno rekonstruira’, napose kad se radi o cestovnoj infrastukturi pa k tome još i na području nepravedno zanemarivanih Gornjih Poljica. Stoga nas vijest o ozbiljnoj rekonstrukciji Čikotine lađe, metalno-drvenog mosta izgrađenog šezdesetih godina prošloga stoljeća koji premošćuje Cetinu baš na području Gornjih Poljica, iskreno veseli tim više što smo u više navrata i sami ukazivali na nužnost obnove ovog 36 metara dugog i nepuna tri i pol metra širokoga mosta koji domicilnome stanovništvu život znači. O detaljima obnove mosta, rokovima i zaobilaznim pravcima pročitajte u priloženome članku M. Nejašmića objavljenom u današnjemu (20. srpnja 2023.) izdanju SD.

U IŠČEKIVANJU BUTKOVIĆA I ŠKORIĆA

Sad je napokon jasnije zašto se potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar prometa Oleg Butković i predsjednik uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić uporno ne odzivaju na ponovljeni poziv Grada Omiša za sudjelovanje u javnoj raspravi o prometnoj problematici na području Grada Omiša i (ne)izgradnji brze ceste Omiš-Split. Nemaju, naime, kad jer su zauzeti dovršetkom najskuplje hrvatske ceste D403 u Rijeci u dužini od 3,2 kilometra kojom će se nakon tri godine od početka gradnje spojiti riječka luka s autocestom u čvoru Škurinje. Premda izgradnja ove tehnički zahtjevne prometnice stoji čak 60 milijuna eura (pola milijarde kuna), Grad Rijeku će stajati nula kuna i eura zato što je u 85-postotnom iznosu financirana iz EU-fondova, dok će 15 posto platiti država. Ona ista država koja desetljećima nema ni novca ni vremena niti za nastavak 2011. naprasno prekinutih radova na dionici čvor „TTTS“ – čvor „Grljevac“ sa spojem na Jadransku magistralu premda se radi o najopterećenijoj prometnoj dionici u Hrvatskoj. No zato nas obilato zasipaju obećanjima koja, očito je, padaju na plodno tlo.

NAJSKUPLJA CESTA U DRŽAVI PRED ZAVRŠETKOM

Nije naša, splitska, ali kao da je naša. Radi se o cesti D403 koja se već tri godine gradi u Rijeci ili točnije ispod samoga grada od čvora Škurinje do Zagrebačke obale u Baračevoj, duga je samo 3,2 kilometra ali je po mnogočemu posebna. Njezina cijena od 60,8 milijuna eura bez PDV-a čini je najskupljom cestom u Hrvatskoj budući da svaki njezin kilometar stoji 19 milijuna eura. Čak 55 posto njezine dužine čine objekti čija je gradnja bila vrlo složena jer se gradi usred grada na vrlo ograničenome prostoru. Tu su vijadukti, podvožnjaci, kružni tokovi i trotračni tunel Podmurvice dug 1250 metara koji prolazi ispod riječkih nebodera i stambenih blokova. Cesta se uvija kao zmija zbog geometrije prostora koji je bio na raspolaganju. Završetak izgradnje očekuje se tijekom ovoga ljeta. – sažetak je izvješća s najvećega gradskoga gradilišta u Hrvatskoj objavljen u današnjemu broju Jutarnjeg lista.

Žiteljima splitske urbane aglomeracije (uključivo i nas Poljičane) koji će još zadugo samo sanjati ovakav graditeljski pothvat na svome području ne preostaje drugo nego čestitati Riječanima i riječkoj gradskoj upravi na novom objektu kapitalne infrastrukture ali i svim izvođačima radova te Hrvatskim cestama d.o.o. kao investitoru na uspješno obavljenome poslu.