Iz novoga nastavka sage o mostu „Cetina“ (SD, str. 5 od 11. 10. 2023. – u privitku) od kojega Hrvatske ceste d.o.o. očekuju da i bez burobrana prkosi omiškoj buri, najzanimljivijim se čini dio teksta u kojemu se kaže kako „u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture ne vide ništa sporno. Točnije, vide, ali se ne bi ‘šteli mešati’. Hrvatske ceste imaju svoju neovisnost, a Ministarstvo je tu samo da pripazi da sve bude po zakonu i sukladno dozvolama.“ Pažljivim iščitavanjem dade se razabrati nagoviještaj pranja ruku politike od struke koja pak bez politike ne može ni mrdnuti, o čemu je u jučerašnjemu članku na istu temu lijepo zborio dr. Jure Radnić.
A što se tiče tunela „Lisičina“ koji je u kontekstu današnjega članka nekako pao u drugi plan, valja naglasiti da je riječ o najvažnijem objektu cestovne infrastrukture na državnoj cesti D70 zato što omogućuje izravnu vezu državne ceste D8 (Jadranska magistrala) i Omiša za Omiškom zaobilaznicom i autocestom A1 u čvoru Blato n/C, a istovremeno eliminira ugrozu sudionika u prometu od odrona u kanjonskoj dionici D70 kojom se osim toga ne mogu mimoići ni dva veća vozila. Zbog toga čudi što je ovaj izuzetno važan tunel bez obrazloženja izbačen iz prostornih planova SD županije i Grada Omiša godine 2013. u gradonačelničkom mandatu Ivana Škaričića, da bi tek prije par godina, na uporno inzistiranje neovisnih prometnih stručnjaka i domicilnoga stanovništva pa i naše udruge Saveza za Poljica, bio vraćen u županijski plan kao što će, nadamo se, uskoro biti vraćen i u Prostorni plan Grada Omiša.
Važnost tunela „Lisičina“ za sretan prometni rasplet omiškoga prometnog čvora otkrio je, napokon, i državni tajnik za cestovni promet itd. Tomislav Mihotić čije riječi u priloženome članku to i potvrđuju, citiramo: „U ovom trenutku ključno je uspostaviti bolju protočnost na relaciji Omiš-Zakučac, a to ćemo postići izgradnjom novog tunela na predjelu Lisičina koji se upravo uvrštava u gradski Prostorni plan.“
Eppur si muove!
Jučer održani prosvjed mještana Podašpilja u Omišu u organizaciji tamošnjega mjesnog odbora kojemu je nazočilo više od stotinu protivnika „bezobzirnog i nezakonitog“ pokušaja gradnje čeličnog rešetkastog antenskog tornja visine 60 metara s prihvatima za smještaj 21 antene u središtu sela, poučan je primjer kako privatni interes buši ‘tamo gdje ni burgija neće’ ali i kako se brani didovina i ono još vrijednije – zdravlje ljudi.
