Današnja SD donosi još jednu lipu priču o Poljičanima ‘najmilijoj jizbini’ (F. Ivanišević, „Poljica – život i običaji“) koja se u pojedinim dijelovima povijesnih Poljica različito naziva što je i razlogom zbog kojega je ovaj tradicijski specijalitet poljičkoga podneblja 2009. zaštićen kao nematerijalno dobro RH pod nazivima „Poljički soparnik” / „Poljički zeljanik” / „Poljički uljenjak”.
Naziv ‘soparnik’ svakako je najzastupljeniji kako u Poljicima tako i izvan njih, dok se ‘zeljanik’ (‘zeljenik’) koristi u Gornjim Poljicima, a ‘uljenjak’ u Donjim ili Primorskim Poljicima.
Sva tri spomenuta naziva osim što su stvarno i formalno ravnopravna predstavljaju jednu od temeljnih sastavnica poljičkoga identiteta i svjedoče bogatstvu poljičkoga leksika zbog čega je svaka rasprava o tome koji je naziv ‘pravi’ nepotrebna i besmislena. Amen.