ZAŠTO RASTROJENA POLJICA NEMAJU BUDUĆNOSTI?

Teritorijalno rascjepkana i formalno-pravno nepostojeća ili, sažeto, rastrojena Poljica, nikako ne mogu imati budućnost jer ono čega (više) nema, nema ni budućnosti! Postoje još jedino Poljičani koji nastanjuju prostor povijesnih Poljica, te Poljičani rasuti diljem Hrvatske i svijeta koji u svome srcu čuvaju ono malo što je od Poljica preostalo. A i takvih je ‘čuvara’, posljedično, svakim danom sve manje.

Poljica su, podsjetimo, uspostavom današnje hrvatske države podijeljena između tri grada (Omiš, Split i Trilj) i četiri općine (Dugi Rat, Dugopolje, Podstrana i Šestanovac) i u svakoj od tih sedam jedinica lokalne samouprave Poljica se više-manje doživljavaju kao upokojeni povijesni pojam, a poljički teritorij kao balastno zaleđe dotičnoga grada ili općine (osim, naravno, Dugoga Rata i Podstrane koji su u cijelosti na području Poljica, ali nisu i poljičke JLS).

Krivci za takvu percepciju Poljica u prvome su redu sami Poljičani koji većinski prešutno pristaju na činjenicu da su kao subjekt nepostojeći, a pomireni su i s činjenicom da kao objekt nemaju pravo glasa, pa tako Poljica osim što nemaju pravnu osobnost, ni svoje prostorne, razvojne i druge planove niti svoj proračun, jednako su nepostojeća i kao stavka u razvojnim planovima i proračunima Poljicima nadležnih gradova i općina. O županijskoj i državnoj razini da i ne govorimo. 

Krivci su, također, i rukovodeći ljudi u spomenutim, Poljicima nadležnim gradovima i općinama koji, uz rijetke izuzetke, nemaju ni suvislu viziju dugoročnog razvoja JLS kojom upravljaju, a kamoli viziju razvoja ‘svoga’ dijela Poljica. Za mnoge od njih Poljicu su ‘terra incognita’ (‘nepoznata zemlja’) ili još gore, ‘tabula rasa’ (‘prazna ploča’), pa se shodno tome i njihova percepcija ili doživljaj Poljica svodi na to da Poljica i Poljičani ‘puno zuje, a malo i ništa meda daju’. I nisu posve u krivu tim više što poljičke ose i kad zuje, zuje pojedinačno ili u malim rojevima, i brzo se zasite ili zadovolje mrvicama i kapljicama. Uz to se uvijek nađe i poneki ‘trut’ koji u presudnome trenutku otkaže poslušnost ‘matici’ kao što se to dogodilo početkom 90-tih kad su se općine u Hrvatskoj dijelile ‘šakom i kapom’.

To je ujedno i razlog zbog kojega su Poljica, srčanome zauzimanju tadašnjega poljičkog dekana don Frane Mihanovića i poveće skupine poljičkih intelektualaca usprkos, gotovo jedina u Hrvatskoj ostala bez svoje općine premda je nekoć slavna Poljička knežija bila među rijetkima na prostoru Hrvatske koja je punih šest stoljeća čuvala i sačuvala hrvatstvo i to na nemirnoj vjetrometini između Istoka i Zapada. I umjesto da ponosna Poljica budu politički ili barem počasni subjekt koji će samostalno odlučivati o svojoj razvojnoj sudbini i vlastitoj budućnosti, Poljica su umjesto jedne ‘matere’ dobila čak sedam ‘maćeha’ i time postala ovisna o mrvicama sa tuđih stolova.  

Posljedice ove povijesne i ljudske nepravde, ali i krupnoga promašaja u političkome i u gospodarskome smislu, nisu samo formalno-pravno nepostojanje Poljica nego i neumitno propadanje brojnih poljičkih resursa i potencijala od povijesnih, kulturnih i tradicijskih do prirodnih, ljudskih i gospodarskih. Najgore od svega je što je dovedena u pitanje i sama opstojnost poljičkoga identiteta čiji sve malobrojniji čuvari ulažu nadljudske napore kako bi proces njegova propadanja barem usporili.  

Pogrešno bi, međutim, bilo zaključiti da su jedini gubitnici Poljičani zajedno s drugim žiteljima Poljica jer ništa manji gubitnici su i Poljicima nadležni gradovi i općine kojima su funkcionalno cjelovita Poljica mogla i morala biti dodana vrijednost! Premda to mnogima ni danas nije posve jasno naprosto zato što nikada o tome nisu na takav način ni razmišljali, sve bi im se razjasnilo istoga trenutka kad bi se iz prostornoga obuhvata njihovih JLS izuzeo teritorij koji pripada povijesnim Poljicima što se najbolje vidi na priloženome grafičkom prikazu Poljica i Grada Omiša. Stoga ovaj ‘darak s neba’ (čitaj: hrvatskoga Sabora) s početka 90-tih, nijedna jedinica lokalne samouprave koja drži do sebe i svoga razvoja nipošto ne bi smjela ignorirati. Ne bi ga smjela ignorirati ni Splitsko-dalmatinska županija, ali ni država jer one, valjda, i postoje zato da prepoznaju, (re)afirmiraju i podupru vrijednosti koje su svojedobno prepoznale i veće sile poput Osmanskoga Carstva i Mletačke Republike koje su s Poljicima i Poljičanima više surađivale nego ratovale.

Stoga je pitanje svih pitanja kada će, napokon, netko od spomenutih subjekata prepoznati značenje, vrijednosti i potencijal nekoć slavne knežije, te Poljica ‘uskrsnuti’ kao funkcionalnu cjelinu neovisno o pravnoj formi (općina, grad, županija, povijesna regija, zajednica općina i tome sl.)?

Odgovor je krajnje jednostavan: u relativno kratkome razdoblju nakon što Poljičani, zajedno s drugim žiteljima Poljica, prepoznaju da im jedino funkcionalno cjelovita Poljica mogu donijeti boljitak i prosperitet jer smo uvjerenja da hrvatski Sabor kao zakonodavac ovoga puta ne bi imao ništa protiv toga da Poljica napokon zažive kao subjekt među jedinicama lokalne i/ili regionalne samouprave. Štoviše, Poljica bi u tom smislu mogla postati paradigma željenoga teritorijalnog i političkog preustroja Hrvatske u kojoj, da parafraziramo stare Poljičane, svatko mora imati pravo i mogućnost živ biti.

Predstojeći izbori vjerojatno neće razriješiti spomenuti problem iako sve više političkih stranaka zagovara suštinski reustroj Hrvatske s ciljem smanjivanja broja općina i gradova, ali bi mogli označiti početak procesa u kojemu će svoje mjesto pod suncem dobiti zaista samo oni koji to i povijesno i razvojno zaslužuju. Na Poljičanima i drugim žiteljima Poljica je da se napokon pokrenu i izbore za bolju budućnost jer ni našim pređima nitko ništa nije poklonio.

A što se ekonomskih preduvjeta za političku emancipaciju poljičkoga entiteta tiče, ako su Mosor i njegove blagodati, Cetina i njene vode, poljički dio Jadrana i njegovi resursi, te plodna poljička zemlja i njena blaga (bili) dovoljno izdašni drugima, zasigurno će biti i još izdašniji u poljičkim rukama! No to je već tema nekih drugih razmatranja koja nam već na prvi pogled daju za pravo da se Poljičani ne moraju bojati napokon biti na svome svoji kako bi u bliskoj budućnosti barem suodlučivali o svojoj sudbini.   

Piše: Ante Mekinić, svibanj 2020.

ZAHVALA ČUVARIMA POLJIČKE BAŠTINE

Osim što s velikim zadovoljstvom prenosimo objavu iz današnje SD o aktivnostima našega Poljičanina Gorana Mikasa i njegove velonjivske (i šire) družine potpomognutih zagrebačkom udrugom „Val kulture“, od srca im čestitamo na zapaženim postignućima i ustrajnosti u očuvanju kulturne i tradicijske baštine Gornjih Poljica, a time i nekoć slavne Poljičke knežije u cjelini.

Kako naslov spomenute objave zapravo banalizira njezin sadržaj, što je odgovornost urednika rubrike koji tekst priloga vjerojatno nije ni pročitao (nažalost, ni mediji više nisu ono što su nekad bili!), želimo naglasiti da je posao koji u dužemu vremenskome razdoblju obavljaju Mikas i družina od iznimne važnosti i to zbog najmanje dva važna razloga:

ČESTITKE OMIŠANIMA POVODOM DANA GRADA!

EDI PIVČEVIĆU NAGRADA GRADA OMIŠA ZA ŽIVOTNO DJELO

Veliko nam je zadovoljstvo izvjestiti poljičku i svekoliku javnost da je Gradsko vijeće Grada Omiša na prijedlog Saveza za Poljica poduprt Mjesnim odborom Kostanje, jednu od dvije ovogodišnje Nagrade Grada Omiša za životno djelo dodijelilo našem uglednom Poljičaninu prof. emer. Edi Pivčeviću za rad na opstojnosti identiteta i očuvanju baštine Poljica, Omiša i Hrvatske, a posebno za prijevod na engleski jezik dvaju najvažnijih dokumenata iz poljičke povijesti: Poljičkog statuta i Sumpetarskog kartulara te za izdavanje povijesne sinteze o Poljicima pod nazivom Poljička knežija – od srednjovjekovne ideje do pada 1807. Dijeleći radost ostvarenim s MO Kostanje, čestitamo našem dragom prijatelju i suradniku prof. Pivčeviću na zasluženom priznanju.

Drugu Nagradu Grada Omiša za životno djelo dobio je također naš Poljičanin Vladimir Zemunik, dugogodišnji fotograf i suradnik Festivala dalmatinskih klapa Omiš za doprinos boljitku Festivala višegodišnjim ustrajnim i samozatajnim radom, zatim za ukupno svestrano djelovanje u društvenom i kulturnom životu Omiša te za doprinose u Domovinskom ratu od kojih se posebno ističe izrada projekta i sudjelovanje u izradi prvog hrvatskog oklopnog transportera, kojemu jednako srdačno čestitamo.

Također nas veseli da je jednu od dvije Skupne nagrade Grada Omiša dobila Kulturno umjetnička udruga „Mosor“ Gata povodom 65. obljetnice djelovanja za iznimno uspješan rad na očuvanju i promicanju bogate kulturne i povijesne baštine te tradicionalnih vrijednosti Poljica, Grada Omiša i Republike Hrvatske, dok je jednu od pet ovogodišnjih Plaketa Grada Omiša dobio predsjednik KUD-a „Mila Gojsalić“ iz Kostanja Ante Amulić za očuvanje, promicanje i predstavljanje kulturno-povijesne baštine i tradicionalnih vrijednosti Poljica i Kostanja, posebno kroz zalaganje za najmlađe te za aktivan višegodišnji rad u Mjesnom odboru Kostanje. I njima također upućujemo naše iskrene čestitke.

Uz zahvalnost Gradu Omišu što je prepoznao zasluge Poljičana za boljitak Grada Omiša kojemu je pripala čast da baštini i najveći dio povijesnih Poljica, u nastavku donosimo poveznicu na cjelovit Popis dobitnika javnih priznanja Grada Omiša u 2020. u skladu s odlukom usvojenom na 28. sjednici Gradskoga vijeća Grada Omiša održanoj 11. svibnja 2020.

Poveznica na popis: http://www.omis.hr/2020pdf/Popis_dobitnika_javnih_priznanja_u_2020_g.pdf

ČESTITKA MAJKAMA!

U povodu današnjega Majčina dana, blagdana koji se u civiliziranome svijetu u čast majki i majčinstva obilježava svake druge nedjelje u svibnju, svim majkama svijeta od srca čestitamo njihov praznik!

Prilika je to osvrnuti se i na ulogu žene u društvu, pa stoga s ponosom ističemo da je žena u našim Poljicima uvijek bila poštovana bilo kao majka, supruga i stopanjica (ona koja drži tri kantuna kuće) ili heroina poput naše Mile Gojsalić, Mare Žuljević, Bare Lekšić, Kate Bobetić i mnogih drugih.

SVE NAJVAŽNIJE O PROMETNOJ PROBLEMATICI NA PODRUČJU POLJICA

Na adresu Saveza za Poljica početkom svibnja ove godine dospjelo je pismo našega Poljičanina Ivana Vulića, uglednog inžinjera građevinarstva s dugogodišnjim iskustvom u izgradnji najzahtjevnijih objekata cestovne infrastrukture, sa zamolbom da na internetskoj i fb-stranici naše udruge objavimo njegov dopis pod nazivom „Primjedbe na Novu multimodalnu platformu splitske aglomeracije Solin–Split–Stobreč–Dugi Rat–Omiš, uključivo dionica Zaobilaznica Omiša“ koncem 2019. upućen predsjedniku uprave Hrvatskih cesta d.o.o. g. Josipu Škoriću, Vladi RH, Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i drugima koji su uključeni u rješavanje prometne problematike na području Poljica i cijele splitske aglomeracije.

Spomenuti dopis dostupan je na gornjem linku (otisnuto zelenim slovima) dok uvodno spomenuto pismo inž. Vulića upućeno našoj udruzi prenosimo u nastavku. Suvišno je, naravno, i napominjati da se nitko od nadležnih nije oglasio kako ovim tako ni ranijim sličnim povodima što je dobro imati na umu pri odluci kome u budućnosti pokloniti izborno povjerenje.    

Dopis g. Ivana Vulića upućen Savezu za Poljica:

Poštovani,

u vremenu ‘uzništva’ uvjetovanog pandemijom koronavirusa kojom nas Svevišnji na vrijeme opominje da se osvijestimo i ne srljamo u propast zaslijepljeni profitom bez razumne mjere, sve češće se čuje teza da nakon ove pandemije više ništa neće biti isto. U nadi da će tako doista i biti, barem kad je u pitanju prometna problematika na području naših Poljica, u privitku dostavljam dopis nazvan „Primjedbe na Novu multimodalnu platformu splitske aglomeracije Solin–Split–Stobreč–Dugi Rat–Omiš, uključivo dionica Zaobilaznica Omiša“ koji sam koncem 2019. uputio predsjedniku uprave Hrvatskih cesta d.o.o. g. Josipu Škoriću (dakle, prije ugovaranja radova koji su u tijeku!), ali i svima drugima kojih se to tiče na čelu s Vladom RH i resornim Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture.  

U spomenutom dopisu argumentirano i stručno ukazao sam na brojne propuste u planiranju, projektiranju i građenju prometne infrastrukture, kao i posljedice koje iz toga proističu. Zato mi je velika želja da s ovim zapažanjima bude upoznata i šira javnost, a napose naša poljička, pa molim da dokument u cijelosti objavite na internetskim stranicama Saveza za Poljica kako bi javnost koliko-toliko bila upućena u to što se i kako planira i gradi. Iako je tekst dokumenta ponešto duži jer ovu bremenitu problematiku naprosto nije moguće sažetije objasniti, uvjeren sam da će ga sa zanimanjem pročitati svatko kome je stalo do vlastite budućnosti. Rečeni dopis sublimira sve dosad objavljene priloge na ovu životno važnu temu čemu ste i Vi (odnosi se na predsjednika udruge Antu Mekinića) i SZP dali veliki doprinos neovisno o tome što očekivani rezultati zasad nisu opravdali uloženi trud s obzirom da se i nadalje gradi po političkome diktatu sukladno izreci ‘psi laju, karavane prolaze!’        

Iako sam mišljenja da je uvodno spomenuto ‘resetiranje’ s nužnim zaokretom u pristupu ovoj problematici gotovo neizvedivo s postojećim kadrom koji je dosljedan jedino u ignoriranju nebrojenih usmenih i pisanih upozorenja izrečenih i napisanih tijekom protekloga desetljeća, još jednom pozivam predsjednika uprave HC g. Josipa Škorića i državnoga tajnika za infrastrukturu, Omišanina g. Tomislava Mihotića, dvojac koji puna dva mandata obnaša sadašnje dužnosti i koji je o svemu ovome itekako dobro informiran, na STRUČNO i JAVNO SUČELJAVANJE kako bi svi zainteresirani, a napose žitelji Poljica, bili izravno upoznati s onim što im se servira u vlastitome dvorištu i što će već u bliskoj budućnosti svima nama odrediti sudbinu. U realizaciji ove stručne rasprave svakako se nadam potpori Saveza za Poljica, ali i potpori poljičkih kolega inžinjera.

Priželjkujem, naravno, i potporu Poljicima nadležnih gradova i općina koji su u ovoj stvari mogli i morali učiniti puno više, ali još uvijek imaju mogućnost nadoknaditi propušteno s obzirom da su u tijeku III. Izmjene prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije. Stoga je ovo posljednji, da ne kažem i sudbinski trenutak da se o prometnoj problematici na području Poljica i cijele splitske aglomeracije povede cjelovita, detaljna, stručna i javna rasprava kako bi se u najkraćemu roku iznašla optimalna, dugoročno održiva i financijski racionalna prometna rješenja jer ugovoreni radovi to ne nude i ne vode željenome cilju nego pogoduju parcijalnim interesima.

Uz zahvalnost na razumijevanju i uvrštenju,

Ivan Vulić, dipl. ing. građ.                                            

SRITNO, SPLITE!

Iako smo to u više navrata javno isticali vrijedno je ponoviti: među 100 prvih splitskih obitelji barem njih 40 je POLJIČKOG porijekla, dakle gotovo polovica! Istovremeno, Split je Poljicima i danas, nažalost, samo jedna od sedam maćeha! O zaslugama Poljičana za obranu Splita od Turaka, te politički, društveni i gospodarski prosperitet grada pod Marjanom ispisani su libri i studije, dok bi zasluge Splita za prosperitet Poljica stale na jednu jedinu kartolinu.

ZLA SUDBINA POLJICA

JE LI GRAD OMIŠ (KASNO) PROGLEDAO?

U povodu članka objavljenog 27. travnja 2020. na Dalmatinskom portalu pod naslovom „Omiški vijećnik upozorava na previranja oko konačnog izgleda obilaznice Omiša“ (vidi https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/omiski-vijecnik-upozorava-jos-traju-previranja-oko-konacnog-izgleda-obilaznice-omisa/64102), dijelimo zadovoljstvo s vjećnikom Grada Omiša g. Denisom Dujmovićem zbog vijesti koja kaže da je „Grad Omiš nakon niza lutanja i odbacivanja prijedloga konačno pozitivno reagirao na cjelovito i potpuno funkcionalno prometno rješenje omiškog cestovnog čvorišta“.  

Ovime bi, poručuje Dujmović, Splitsko-dalmatinska županija trebala izmijeniti odnosno nadopuniti dio prometnih rješenja i koridora koji bi buduću brzu cestu Split-TTTS-Podstrana-Dugi Rat-Omiš iz smjera Splita u čvoru ‘Zakučac’ (‘Omiš-centar’) povezali na državnu cestu D70, a time i s gradom Omišom, te autocestom u čvorištu Blato n/C. U zahtjevu se spominje i hitna izgradnja dijela D70 i dvaju tunela dužine 50 m (tunel Priko) i 370 m (tunel Lisičina), što je dio buduće nužne korekcije državne ceste D70 na potezu D8 (Priko)-tunel Priko-tunel Lisičina do uklapanja na postojeću trasu državne ceste D70 u budućem čvoru ‘Zakučac’, koja je zbog znanih i neznanih političkih i prostorno planskih razloga 13. travnja 2013. izbačena iz GUP-a Grada Omiša.

Uz potporu nastojanjima našega vjećnika g. Dujmovića dužni smo ovom prilikom podsjetiti i na nebrojene pokušaje dipl. ing. građ. g. Ive Vulića koji desetljećima, stručno i argumentirano, pokušava odgovornima u Gradu Omišu, županijskim i državnim strukturama, te napose u Hrvatskim cestama, ukazati na zablude i promašaje u pristupu problematici cestovne infrastrukture na području splitske aglomeracije, a napose na području Poljica. Inžinjeru Vuliću posljednih nekoliko godina aktivnu potporu pruža i Savez za Poljica koji je i u predmetnoj stvari pravovremeno nadležnima dostavio vrlo iscrpan „Prijedlog izmjena Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije“ (zainteresiranima dokument je dostupan na http://poljica.hr/prijedlog-izmjena-prostornog-plana-sd-zupanije/).   

S obzirom na složenost predmetne problematike s jedne i važnost iznalaženja optimalnih rješenja s druge strane, i ovom prilikom još jednom ukazujemo na potrebu sazivanja stručnog Okruglog stola na temu planiranja, projektiranja i realizacije državnih cesta D8 i D70 na području Poljica kako bi se u ovoj stvari od životne važnosti za Poljičane i druge žitelje Poljica, ali i sve ostale korisnike ove kapitalne cestovne infrastrukture čuo glas struke, a napose poljičkih stručnjaka koji su najpozvaniji i najupućeniji.

POSTBLAGDANSKA REKAPITULACIJA UČINJENOG

Primjereno mjerama prevencije i zaštite uvjetovanih pandemijom koronavirusa, moglo bi se reći da su Poljičani odgovarajuće obilježili ovogodišnji 23. travanj – blagdan svoga nebeskog zaštitnika sv. Jure i svojevrsni spomendan Poljica – doduše, svatko na svoj način. U zadanim i po više osnova ograničavajućim okolnostima, nije se ni moglo bogznašto učiniti, pa je i najmanji doprinos dobrodošao. Ovdje smo zabilježili skromni doprinos naše udruge Savez za Poljica. Žao nam je što nismo bili u mogućnosti učiniti više, no, evo učinjenog: