POLJIČKI RJEČNIK – NEPOZNATE RIJEČI

Vjerujemo je da je mnogima poznato da je urednik naše internetske i fb-stranice Ante Mekinić prije gotovo pune tri godine, u suradnji sa Srećkom Lorgerom i Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pokrenuo izradu „Poljičkog rječnika“ koji se napokon nalazi u svojoj završnoj fazi. Rječnik će imati oko 20 tisuća natuknica obrađenih na vrlo poseban i zanimljiv način, pa upućeni vjeruju da će Poljica uskoro dobiti još jedan ‘spomenik od slova’.

Kako bi ovo kapitalno djelo o Poljicima što prije ugledalo svijetlo dana potrebno je svladati još mnoge prepreke, a jedna od njih su gotovo ili posve izumrle riječi i pojmovi za koje se pouzdano zna da su postojale, ali ne i što točno znače. I zato je voditelj ovog projekta i urednik rječnika Ante Mekinić odlučio za pomoć u odgonetanju zamoliti sve vas koji pratite naše objave, a preko vas i vaše prijatelje i znance, napose Poljičanke i Poljičane starije životne dobi jer posljednji je trenutak da se od zaborava otme i spasi što se još uvijek spasiti dade.

Kako je prikupljena rječnička građa u završnoj fazi obrade, u fb-objavama pod naslovom „Poljički rječnik – nepoznate riječi“ u nastavcima ćemo svakodnevno objavljivati nepoznate ili nedovoljno poznate riječi na način da ćemo iza svake natuknice prvo navesti njeno pretpostavljeno značenje, a potom i kontekstualni primjer odnosno saznanja do kojih smo došli, kako bismo zajedničkim snagama odgonetnuli njeno pravo značenje i smisao. Zato je poželjno da zbog interakcije vaši komentari budu javni, ali oni koji žele mogu, naravno, svoje komentare slati u inbox ili izravno na e-adresu urednika [email protected] koji svima unaprijed zahvaljuje na iskazanom razumijevanju i potpori.

Napomena: u „Poljički rječnik“ rado ćemo uvrstiti i druge pomalo zaboravljene riječi i pojmove koje smatrate važnim ili zanimljivim uz obrazloženje što znače i u kojemu se dijelu Poljica koriste, pa svaki takav prijedlog smatramo dobrodošlim.

 

POLJIČKI RJEČNIK – NEPOZNATE RIJEČI:

(nepoznata riječ – pretpostavljeno značenje – kontekstualni primjer ili saznanje)

 

avditur – auditor, istražitelj, sudac (?) – Ali avditur nie sad ništar htio priat, buduć da on je sad procesan. Vi ako morate, spomenite se štogodir od avditura, a već ne boite se – Split, 18. st. (vjerojatno iz nadbiskupske kancelarije)

Vaši prijedlozi:

bergan – ? + glinter – neka zvjezdana pojava (?) – Miseca travna, aprila od dvajest i jedan počimlje drugi i dura do dvajest i jedan maja. Ko se rodi među ovim zvizdarete vlada kućom od marte. I glinteru karoviju padu bergan vrancu Napulju i Jitaliju, ili mu čovik, ili mu žena. Koji se rode pod ovim sinalom daje jim bolesti, vibre otajne i svagdanje i trejakinje. I njiov je umor vibre vruće i maljine i zle karvi. Pomankana pameti i startna i kapla, oli ospice okužene i bolesti otrovne. Oliti uzrok po ognu, oli po gvožđu i zatvor o tila i zlu smart i muku vibre vruće i maline od pare i plasticiju (…) i misli strašni. Otokli od garla, rižipije i bolest od žila izvanski koji jidu meso rane. I varke carijene, oli karvave kao kangari i prut i lišaj i muke i zatvor i sužanjstvo

Vaši prijedlozi: Davor Milićević: bergan = konj, glinter = vodič karavane

capra – vrsta biljke (?) – Za konje kada ne mogu pišat. Uzmi podukrajan žmul vina cila i pȏ, i capra pučenoga, i tri žumanca od jaja. Dobro ubij, oli puno mišaj i zalij paripče

Vaši prijedlozi:

cvȋtnāk – vrsta ljekovite trave (?) – Od iste vari travu cvitnak u vinu bilomu i daji pit našćesarca. Za misec dana ozdravlja

Vaši prijedlozi: Nediljko Čotić: cvitnak = trava koja se još zove mak ili kukurikavac

đùrak – vrsta odjeće (?) – Kapa velika od veluda, dimlije carljene i dokolinjače pavunaste i đurak veliki svita dobra a postava se izgrizla – Srijane. 1782.

Vaši prijedlozi: Zoran Tijardović: đurak = nekakav ukras; Marinko Mali: đurak = kapa; Branka Carević: đurak = prsluk; Nediljko Čotić: đurak = vrsta turske kape

gogolj – vrsta biljke (?) ◊ Mila rani zorom u prozorje / I uzimlje vidro okovano, / Pa se šeta do vodice hladne / I udara kroz gustoga gaja / Rosu truni sa zelena lišća, / Miluje ju šumsko povitarce, / Hiti Mila, rukam razmahuje, / U vrh gaja živica gogolja (Kapić, 73-4)

Vaši prijedlozi: po mišljenju A. Radičić-Bešker, a s obzirom na kontekstualni primjer, ne radi se o imenici ‘gogolj’ nego o glagolu ‘gogoljati’ u značenju ‘bujati’; Jozo Bepo Novaković – ‘gogolj’ = gogoljati, vriti jer ‘živica’ u pjesmi znači ‘živa voda’

graži – neki lijek (?) ◊ Toliko je na čir da zareste. Meći ceroto graži zove se. Dobro čini

Vaši prijedlozi: Žarko Ban: graži = vrsta trave ili pripravak od određene trave zajedno sa šudaron kojim se nanese na bolno mjesto,

grumenica – komad zemlje (?) ◊ Pod kućom je grumenica, / ‘Di je resla koprinica, / Tu je Mare zelje brala / Pa j’ Ivanu ručak dala

Vaši prijedlozi: Branka Carević: izvorno značenje natuknice ‘grumenica’ u govoru Srednjih Poljica (Zvečanje) je “mali, plodni vrtal do kuće u koji se sadilo zelje, selen, petrsimul, kapulica…ono što je tribalo bit pri ruci domaćici”; Nediljko Čotić: grumenica = jako mali komad zemlje na kojem se ne može sadit ništa ozbiljno

hembra – vrsta isprave (?) ◊ Ovo neka se znadu granice, dokle je Hercegovina po hembri [embri, Kl.r.] i po svidočbi stari ljudi, a to je Matij Ugrinović, koji ima godišć devedeset i pet; toliko knez Jura Mijanović, koji ima godišć devedeset. I ovi primiše virami i dušami da je istina, budući stare granice, kako je zdola (PSt, dod. 3) [Hembra je po Maticu i Jagiću vrsta određene isprave. Mažuranić pomišlja da bi ta riječ mogla značiti pamćenje. Tog je mišljenja i Novaković – sjećanje. Značenje je riječi nejasno]

Vaši prijedlozi:

itimat – (?) ◊ Mandat providura Alvisa Moceniga Jakulju, Biliću i Mandušiću da vrate zemlju na Rošcima Terzićima. Da ovi mandat ima biti itiman od koga mu drago ovicijala ali čauša općenoga, toliko svitovanoga koliko duhovnoga, u koji viru – Split (prijevod), 1699. (SGP, 154)

Vaši prijedlozi: Ane Hefer-Gabelica: ‘itimat’ = izvršen, ispoštovan, sprovesti odluku u djelo; Marija Novaković – ‘itimat’ = intimat = obavijestiti, obznaniti

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Rekapitulacija br. 1: TRI OD DESET

Nakon što smo objavili prvih deset nerazjašnjenih natuknica iz „Poljičkog rječnika“ u izradi, uz vašu pomoć pouzdano smo odgonetnuli značenje triju pojmova i to za ‘gogolj’, ‘grumenica’ i ‘itimat’ (otisnuto velikim slovima), na tragu smo rješenja za još četiri pojma, dok su preostala tri zasad nedokučiva što naposlijetku i nije tako loš rezultat s obzirom da prolaznost vremena ipak čini svoje. I zato veliko hvala svima vama koji nam pomažete, pa molimo da to činite i ubuduće kako bi rječnik bio što bogatiji govorom naših pređa.

1. avditur – auditor, istražitelj, sudac (?) – ostaje i nadalje nerazjašnjeno
2. bergan – ? + glinter – neka zvjezdana pojava (?) – po mišljenju D. Milićevića ‘bergan’ bi mogao biti konj, a ‘glinter’ vodič karavane
3. capra – vrsta biljke (?) – po jednoj nepotpisanoj poruci, ‘capra’ ili ‘capar’ bi mogao biti prah
4. cvȋtnāk – vrsta ljekovite trave (?) – po mišljenju Nediljka Čotića ‘cvitnak’ je trava koja se još zove mak ili kukurikavac
5. đùrak – vrsta odjeće (?) – po mišljenju B. Carević, ‘đurak’ bi mogao biti prsluk, đilet; po mišljenju Nediljka Čotića ‘đurak’ je vrsta turske kape
6. GOGOLJ – vrsta biljke (?) – sukladno mišljenju Joze Bepa Novakovića da ‘živica’ u zadanome primjeru znači ‘živa voda’, ‘gogolj’ je zapravo glagol ‘gogolja’ u značenju ‘gogoljati’ ili ‘vriti’
7. graži – neki lijek (?) – po mišljenju Ž. Bana, ‘graži’ bi mogao biti pripravak od određene trave zajedno sa šudaron kojim se nanosi na bolno mjesto
8. GRUMENICA – komad zemlje (?) – po mišljenju B. Carević, izvorno značenje natuknice ‘grumenica’ u govoru Srednjih Poljica (Zvečanje) je “mali, plodni vrtal do kuće u koji se sadilo zelje, selen, petrsimul, kapulica…ono što je tribalo bit pri ruci domaćici”
9. hembra – vrsta isprave (?) – ostaje i nadalje nerazjašnjeno
10. ITIMAT – po mišljenju Marije Novaković, ‘intimat’ bi moglo značiti ‘obavijestiti’, ‘obznaniti’ (tal. intimare)

---

 

izbodak i/ili laptić – komadić zemlje (?) ◊ Iza smrti očeve dođe li se do dila, udana sestra prinese onu kartu (pismo), ako je na njezin ženski dija priko one vridnosti na pismu još štakod iđe, dadu jon koji izbodak zemlje s kraja ili laptić vrtla blizu jon kuće, toliko da je zapoznaju za sestru, neka nije žalosna na braću (FI, 9/2, 306)

Vaši prijedlozi: Marinko Mali (Gornja Poljica), Nadija Jermelić i Dunja Marušić (Jesenice), Alenka Radičić-Bešker (Dubrava), Bernardica Jelić (Kostanje) smatraju da je ‘izbodak’ isto što ‘okrajak’, a ‘laptić’ Ante Amulić (Kostanje) i Damir Vladušić (Tvrčići, Srinjine) nazivaju ‘lavtić’

izentat  – osloboditi; izmisliti (?) ◊ Veliki knez Ivan Novaković izdaje putnicu Matiju Aliloviću. Činimo istinu viru Matiju Jaliloviću, koji je rečeni Mati od provincije poličke, iđe u jičulu bračku za kupiti jednoga kona za svoje potribe, koji ga kupuje na svoji pinezi. Zato budući po milosti privedroga principa i sve republike mletačke izentani od svi daciji i regaliji prid svakomu mistu, kako kažu naši privileji, ili kupujemo ili prodajemo na naši dobri, da nas ne mozi drugi priludikati. I tako u viru – Poljica, 1745. (…) Providur Boldu prosljeđuje molbe Poljičana da im se ‟oblakša” stare dugove. Govore isti Poljičani da čim je dura rat ovi najzadnji bili su izencijani od privedroga Alviža Muceniga slavne uspomene ki je bija onda đeneralom ovi strana, ali se ne vidi ikakova njegova patena ali dukala koja potvarđuje takovo govorenje poljičko

Vaši prijedlozi: Zoran Milićević: ‘izentat’ = izuzeti

kašionica – nejasno (?) ◊ Povlastice iseljenih Poljičana na sinjsko područje. Sveta odluka od priuzvišenoga kralja da stvari imadu stati u stanju u komu se nađoše u čas čestita ulazišća cesara kralja posve odlučuje vladanje da one obitelje poljičke stoeći u ovom teretoriju i od gos. ga izlazišća i biliga koje nisu bile običajne uobićivati se u sastanku pučkomu i od ostali seljana za ispuniti običajne kovoje, ne imadu biti smućeni izvan dvaju događaji – kuge i rata – do drugi ozgomji uprava. U porednosti zašto odpušta nike naredbe pristojte prama glavarom od kraine čineći oznaniti toga Matija Pavelića, čineći ga za se i za sve ostale obitelje zbrojene u kašionici koja dolazi združena

konušnik – možda vrsta posjeda (?) ◊ Oporuka don Martina Jurkovića. I ju to je moja odluka najpokojna: kuće, zastave, podvornice popovske, gaja, gore, vode, livade, svi kraji i svakoga živlena, to je plemešćina paristati, sinokoše, konušnik vlastiti dilojom zemla kod Jamine, uzejo od Gargatović, i zemla i vinograd što se zove u Višćenoj, pod kuću popovu na Konusu i vinograd, ždrib jedan od Jerolim i Pavla na Konusu zaminu semarinu /!/; drugi ždrib od Jadrija i Gargatovića u starminu – Donji Dolac (prijepis), 1547. (SGP, 4)

kušel – dogovor (?) ◊ Istraga o krađi kuće Ivančevića. Mi ozgor naređeni kušelasmo na svaku ruku, i ostavismo termena od prvi maja do trideset maja, i svitovali se z gospodinom kuratom od sela, do-Vidom Lukačevićem, i učinismo slog, i odredismo, i odastasmo da nije u tomu što ga je Marko potvorija, ni u prvi ni u drugi put – Dolac Gornji, 1767. (SGP, 592). Istraga o pokradenoj kući Banića u Osoju, te ‟odastajanje” osumnjičenoga. I mi svi sastadosmo se ujedno i učinismo kušel kroz rečenu pokrju /!/, i zvasmo braću Baniće da izvedu svidoka – Donji Dolac, 1781. (SGP, 737)

ošur – prilog, poklon (?) ◊ Sitnjani pišu splitskom vikaru don Frani Oršiloviću povodom spora oko jedne baštine. Tako se pravdajući narediše redovnici i p(oštovani) knez Jure Pavić da se ova zemla da u crikvu svetoga Klimenta i da je posluju bratimi svetoga Kuzme i Domlana, a da daju u crikvu ošure, neka je za onih dušu služoj (!), kako je i za ostalih kih su dobra u crikvu ostavlena, dokle bi se ko naša od one čeladi – Sitno, 1652. (SGP, dod. 18)

datelent – (?), seksan(a) – (?) ◊ Providur Erizzo štiti poljičke povlastice. Prikaza našoj oblasti knez veliki od Poljic da poradi gonjena sina od Konjskoga, Žirvonice i Kamena nigdar njegovi podložnici Poljičani bili su stisnuti podat seksane. Meu to za neka isti Poljičani imaju uživat privileje ispušćene od oblasti principove, vaše pr.lo go.vo datelente konulel Konbelović služiti se bude seksanami splickimi, kliškimi i trogirskima, kako sam vam navistija u parvašnjim moim knjigam. I ljubim vam ljubeznivo ruke – Zadar, 1726. (SGP, 311)

U POTRAZI ZA ‘ZLATNIM RUNOM’

Napisali: Ema Vlašić i Martin Vlašić

Daleko za nama u brazdi uzbubane pjene, kao pučinski dragulj na modroj odori mora ostala je Issa. Nadlijeće nas bijelo jato klikćući u znak pozdrava. Pred nama je labirint tjesnaca i moreuza u mozaiku još nepoznatog arhipelaga. Bordižamo s jakim južnjakom u jedrima, a čvrsta nam argola određuje pravac i smjer. Argosi nam bijahu nadahnuće. Strast traženja iznjedrila nas je u nautičarske vjetrogonje i moreplovace… Naše je geslo: „ploviti se mora, a živjeti baš i ne!“ Cilj nam je Terra Incognita. Gotovo opipljivo smo zamišljali tu čudesnu zemlju vječitog proljeća. Mami nas priča o bajkovitom ‘zlatnome runu’.   

Prvog dana plovimo uzduž otočkih stjenovitih obala iza kojih su brežuljci čije padine su obojane ljubičastim cvjetovima visokih trava. Okružuju ih prodolja ispunjena crnikom i vrijesom. Slijede duboke šljunčane uvale sa šumarcima srebrnastih smrika i rogača čije siluete se zrcale na tirkizu morske površine. Čini se da smo u jednom trenutku naslutili u prošarici i samu lovkinju Artemis. Nastupa sa zapetim lukom nalik raskošnom profilu njezina poprsja. Ovo poveće kopno bogato raznovrsnim biljem i faunom, pročulo se bogatstvom života. Čini se da su ponosni jeleni bili njihov zaštitni znak. Od njih je otok baštinio i svoje ime.  

Plovimo dalje. Čeka nas izlaz iz tjesnaca u obliku sike. Mimoilazimo hrid na kraju. Nekad je tu između otočića tumarao i sam Jazon. Bio je ushićen krajobrazom. Šuškao je povjetarac u srebrnastom lišću maslina. Nadomak smo nepoznatom kopnu. Slutimo, snovita ‘daleka obala’ je pred nama. Njezin sirenski zov postaje sve zavodljiviji: valovi šume, brnistra cvate…

Sa zapada se dižu oblaci i pristiže pulentada. Evo, kao da se već čuje lomljava valova preko stijena. Gromadni klifovi vapnenca odolijevaju mlatu valova i udarima vjetra. Na ulazu u uvalu čeka nas izbočena čvrsta hrid obrasla mjestimice makijom. Instinkt mornara nam nalaže: tamo valja baciti sidro i smjestiti se u zaklon.

– O, Eole, gospodaru podneblja južnog, dobrostivo poguraj ova jedrilja da stignemo u sigurnost svoga cilja! Otkriva se pred nama očaravajuće lijepa i gostoprimljiva uvala. Tu je naše spasonosno privezište. Podići ćemo Epetionu bedeme. Postavit ćemo temelje budućemu gradu u slavu dobitnika lovorova vijenca. Ovu će koloniju obilježiti ime Lavrentios. Bit će zaštićena od valova lebića sa zapadne strane i Borejeve bure sa sjevera. Jedino su galebovi svojom kolonijom pretekli naš dolazak.

Zastadosmo na trenutak ushićeni ljepotom autentične arkadije. Ljepša je od onih koje smo ostavili tamo na Peloponezu. Ovdje mir caruje. Pitomost u raznolikosti oblika oživotvoruje sklad. Obale su šljunkovite, a plićaci pješčani. Ima i vodâ koje izviru iz kamena na radost Nejada i Nereida, a bistra rječica stiže s gorskih obronaka i ušće čini dobrohotnim i podatnim.                          Šumarci su uokolo prave dubrave. Ptičji se pjev razliježe posvuda.

– Eole Razvigore, već si pokrenuo pupoljke. Sada stabla čekaju tvoj dah da ih ogrneš obiljem cvjetnih latica. Gle, Eole, kako se tamarisi, te morske vrbe, ljupko njišu. Još malo pa će se i skupne cvjetne čaške uresiti svjetlucavim kapljicama morske rose. Neće ih iznenaditi upadom ni siloviti gost sa sjevera. Iza brda i gorskih vrhova, u šumi Striborovoj gdje je leglo vjetrova, on skuplja svoju snagu. Tu negdje je i zemlja gorštaka gdje planinci domaćini žive u skladu s prirodom i od izvorne prirode. Bilò svemira odjekuje u njihovu bioritmu. Plejade ih bude da svoje zlatorune ovčice izvedu na rosomirisne travke u pastorali jutra. Blankinih sedam sestrica razigrano dojavljuju s visina osvit i ljepotu. Alkiona, Elektra, Kelena, Maja, Meropa, Steropa i Tajgeta, uvijek su na okupu.

Tragajući za čarobnom Terrom Incognitom, tu negdje oko ove idilične epetionske uvale, na padinama okolnih brda spoznali smo smisao ‘zlatnog runa’. Ovdje se u jarkožutim leptirastim cvjetovima brnistre ugodna mirisa opsesija za zlatnim runom obistinila zorno i konkretno.

U kasno proljeće okolne se uzvisine putniku namjerniku ukažu snažnom kolorističnom impresijom kao more zlatnih cvjetnih latica. Stoga ta brda nazvaše Mons d’Or i Mons Aureus. Sve to se ogledava na mirnoj površini uvale.

Protoku vremena unatoč, uvala je sačuvala nešto od svoje izvorne ljepote. U hvalu i slavu Stvoritelja i danas se nad uvalom radosno razliježe svečani zvuk zvona sa zvonika crkve sv. Lovre, zaštitnika mjesta i kraja.

No kako u svakome vremenu ima netko tko traži svoje ‘zlatno runo’, nije neumjesno zapitati se hoće li naše utočište odoljeti izazovima našega vremena? Jer vrijeme, poznato je, nagriza i stvari i ljude!

U POLJICIMA JE ISTANBULSKA ODUVIJEK NA SNAZI

Nekad se znalo reći da se nešto nije ni dogodilo ako o tome nije pisalo u Slobodnoj Dalmaciji. Pa za one koji još uvijek tako razmišljaju i za one kojima su promakle ranije objave na našoj internetskoj i fb-stranici odnosno portalu Dalmacija danas, prenosimo poduži članak iz današnje SD o predavanju svjetski uglednog povjesničara-osmanista prof. dr. sc. Michaela Ursinusa o Poljicima u svjetlu otomanskih dokumenata održanom 25. rujna 2018. u drevnom Glagoljaškom sjemeništu na Priku.

Doduše, naslov „Tko prevari ženu…“ iščeprkan iz konteksta predavanja nije baš primjeren njegovom stručnom kontekstu, ali ako je to cijena objave teksta i njegove najave na samoj naslovnici, nećemo zamjeriti. Naprotiv, neka se vidi i zna da su žene u Poljicima uvijek bile poštovane, pa su valjda i zato bile spremne na najveću zavičajnu žrtvu poput slavne Mile Gojsalić i nešto manje opjevanih Bare Lekšić, Mare Žuljević, Kate Bobetić ili plejade onih javnosti nepoznatih na kojima oduvijek počivaju barem tri kantuna svake čestite poljičke kuće.

Ukratko, dok su Poljičanima žene oduvijek bile svetinja, mnogim suvremenim ženama ni Istanbulska konvencija ne pomaže! (AM)

POLJICA JUČER, DANAS, SUTRA…

Prigodnim tekstom urednika naše internetske i fb-stranice Ante Mekinića o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Poljica, svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica, čestitamo Dan neovisnosti Republike Hrvatske, spomen na 8. listopada 1991. kad je Sabor Republike Hrvatske jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom.

POLJICA JUČER, DANAS, SUTRA…

Iznimno veliko zanimanje raznih i raznorodnih autora kako domaćih tako i stranih za mnoge aspekte poljičke prošlosti ili točnije, za povijest nekoć slavne Poljičke knežije, zanimanje koje s protokom vremena ne jenjava, rezultiralo je tisućama napisanih radova svih vrsta u rasponu od publicističkih do stručnih i znanstvenih. Zbog jezične barijere zasad je nešto slabije istraženo razdoblje od dva stoljeća pod osmanskom vlašću, a zbog nedostatka pouzdanih izvora ponešto je maglovito i počélo Poljica koje se zbog toga uglavnom oslanja na legendu o osnivačima hrvatske kraljevske krvi. Bilo kako bilo, poljička povijest pohranjena je, zasad, u više tisuća bibliografskih jedinica (najsveobuhvatniji javno dostupan popis literature o Poljicima sa 1307 naslova dostupan je internetskoj stranici naše udruge http://poljica.hr/o-poljicima/bibliografija-poljica/) što govori u prilog činjenici da su Poljica, zapravo, po mnogo čemu jedinstvena te da je njihov značaj odavno nadišao granice nekoć slavne knežije. U središtu svih zanimanja bila je, naravno, u međunarodnim razmjerima jedinstvena poljička samouprava, ali i vjekovna borba Poljičana za opstojnost vlastitog identiteta. Borba koja zapravo nikada nije ni prestala ili točnije, nije posve prestala.   

Ukratko, ishodišna točka najslavnijeg razdoblja poljičke povijesti sadržana je u legendi o postanku Poljica dolaskom trojice sinova ubijenog hrvatskog kralja Miroslava godine 1015. od kojih su potekli svi didići. Značajan iskorak uslijedio je dolaskom ugarske vlastele ili tzv. ugrčića u Poljica sredinom 14. stoljeća, a epilog njihovim zajedničkim oblikovanjem srednjovjekovne društveno-političke tvorbe jedinstvene u hrvatskom narodu najpoznatije pod nazivom Poljička knežija te višestoljetnom borbom njenih žitelja za vlastiti opstanak na povijesno burnoj razmeđi Istoka i Zapada. Završni čin epohalne drame za opstanak, u suštini tzv. malog čovjeka u sjeni velikih i moćnih, je ukidanje seljačke republike od strane osvajačke francuske vlasti godine 1807, a potom i podijela Poljica između susjednih gradova Omiša, Splita i Sinja. Uspješan pokušaj reanimacije poljičke samobitnosti uslijedio je stoljeće kasnije pod drugom Austrijskom upravom osnivanjem samostalne Općine Poljica sa sjedištem u Priku koja je potrajala od 1911. do početka Drugog svjetskog rata tijekom kojega je režim NDH Poljica podredio Omišu u kojemu je bilo sjedište tzv. Velike župe Cetina kojoj su Poljica pripala. Po završetku Drugog svjetskog rata Poljica su bez povoda i razloga iznova podijeljena između susjednih gradova, pa su tako nakon punih šest stoljeća samobitnosti i formalno prestala postojati.

Nade u oživljavanje poljičke općine uspostavom vlastite hrvatske države izjalovile su se u prosincu 1992. kada je Sabor Republike Hrvatske odlukom o teritorijalnom ustroju države Poljica razdijelio između tri postojeće (gradovi Omiš, Split i Trilj) i četiri novoosnovane jedinice lokalne samouprave (općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac od kojih su dvije prvospomenute formirane na poljičkome tlu).  

U pokušaju da se spasi što se spasiti dade, godine 1950. osnovano je zavičajno društvo pod nazivom Društvo Poljičana „Sv. Jure“ Priko. Međutim, prava potvrda poljičke nemoći uslijedila je godine 1993. obnovom spomenutog zavičajnog društva u vlastitoj ‘kući’ bez makar i formalno izražene ambicije da se status Poljica promijeni, što je zacijelo slučaj bez presedana u širim razmjerima (pogotovo uzme li se u obzir istodobno cijepanje Poljica nastankom dviju spomenutih općina). Time je gotovo posve zamrla vjekovna borba Poljičana za samosvojnost u bilo kojem legitimnom obliku iako spomenutome društvu u zasluge treba priznati veliki doprinos u očuvanju poljičke kulturne i tradicijske baštine.   

Tračak nade u sretniju poljičku budućnost pobudila je pojava udruge Savez za Poljica godine 2017. koja i formalno zagovara „reafirmaciju, ustroj i brendiranje Poljica u statusu suvremene hrvatske povijesne regije ili u nekom drugom, Poljičanima i drugim žiteljima Poljica prihvatljivom obliku, s ciljem očuvanja sveukupnog poljičkog identiteta i stvaranja pretpostavki za očuvanje prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica u granicama nekadašnje Poljičke knežije (župe, općine, provincije ili republike)“. Da li će i kakav uspjeh polučiti nezahvalno je prognozirati jer su desetljeća u kojima su Poljica prestala biti subjekt u odlučivanju o vlastitoj sudbini ostavila brojne negativne posljedice, ponajprije zbog činjenice što su se mnogi Poljičani silom prilika na razne načine integrirali u sve pore Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave premda su Poljičani u njima na margini političkog, pa i društvenog utjecaja.

Čast Poljičana u njihovom sad već podužem formalno-pravnom ‘beskućništvu’ donekle spašava Poljički dekanat utemeljen godine 1957. kao teritorijalno-pastoralna jedinica u sastavu Splitsko-makarske nadbiskupije koja baštini povijesne granice nekadašnje Poljičke knežije i njena dostignuća te skrbi o duhovnom jedinstvu Poljičana koje, zasad, uspješno prkosi okolnostima koje Poljičanima nisu osobito naklonjene.

Pa ipak, budućnost Poljica posve je neizvjesna unatoč pojedinačnim težnjama mnogih da ne bude tako. Međutim, izostanak formalnog zajedništva i sustavnog pristupa rješavanju nagomilanih problema u kontekstu važećeg upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske, ne nudi puno razloga za optimizam. Dugogodišnje birokratsko negiranje višestoljetne poljičke samobitnosti pogubno je za poljičke interese iz razloga što Poljica kao subjekt već desetljećima izostaju iz svih strateških razvojnih dokumenata i proračuna, od lokalne do regionalne i državne razine, što pogoduje zanemarivanju i neracionalnom trošenju poljičkih resursa i potencijala.   

Zbog gubitka prostorne i razvojne cjelovitosti, osim posvemašnjeg gospodarskog nazadovanja, Poljicima i Poljičanima prijeti i realna opasnost od zatiranja vlastitog identiteta. I zato, da bi Poljica iznova postala subjekt u promišljanju svoje budućnosti, Poljičani i svi ostali žitelji Poljica moraju iskazati veće zajedništvo barem oko temeljnih ciljeva kao što su očuvanje spomenute prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica te očuvanje opstojnosti poljičkog identiteta. Stoga je na Poljičanima i drugim žiteljima Poljica da što prije usvoje spoznaju kako samo zajedništvom, formalnim i stvarnim, mogu uspješno planirati svoju budućnost, rješavati svoje životne probleme, brendirati svoje proizvode i usluge u svrhu njihove tržišne prepoznatljivosti i napokon, a što je zapravo i najvažnije – sačuvati svoje ime i svoje ‘sime’ za nove poljičke naraštaje kao što su ga naši pređi, i to u puno težim okolnostima, sačuvali za nas.  

Taj cilj je ostvariv već spomenutim brendiranjem Poljica kao suvremene hrvatske povijesne regije jer se time ničim ne dovode u pitanje postojeći odnosi, pa čak ni interesi onih koji su uvjereni da postojeća upravno-teritorijalna razdioba Poljica nema alternative. Naprotiv, osim što se na opisani način najbezbolnije saniraju štetne posljedice nepostojanja Poljica kao subjekta u odlučivanju o vlastitoj sudbini, potreba da Poljica napokon zažive kao jedna logična i skladna prostorno-prirodna, povijesno-kulturološka, gospodarsko-razvojna i turistička cjelina, neovisno o političkim i drugim utjecajima, na dobrobit je svih dionika poljičke sadašnjosti i budućnosti uključivo i Poljicima trenutačno nadležne jedinice lokalne samouprave jer svaki poljički uspjeh ponajprije puni njihove proračune.     

Upravo iz tog razloga bi Poljicima nadležne jedinice lokalne samouprave morale među prvima prepoznati strateška nastojanja Saveza za Poljica i postati njegovi kolektivni članovi kako bi se zajedničkim snagama ostvarile pretpostavke za realizaciju zajedničkih projekata bez kojih nema ni revitalizacije Poljica niti ostvarenja njihovih pojedinačnih interesa u mjeri koju nude sveukupni poljički resursi i potencijali. Drugim riječima, poziv na akcijsko zajedništvo samo je uvertira u ionako neminovnu rekonstrukciju postojećeg teritorijalnog ustroja Hrvatske zbog sve očiglednije neodrživosti velikog broja općina, gradova i županija što potvrđuje i najavljeni paket novih zakona u turizmu koji teži smanjivanju broja turističkih zajednica s ciljem racionalizacije i revizije kompletnog sustava.

Kako budućnost pripada onima koji je vide, u slučaju Poljica to podrazumijeva potrebu da svi zajedno napokon ‘progledamo’ i uočimo nužnost zajedničkog nastupa i pristupa pitanjima od zajedničkog interesa podređujući tome cilju eventualne politikanske i parcijalne interese te osobna ega jer Poljica su nadživjela i nadživjet će još mnoge izazove, a vrijeme će ionako kad-tad pravično valorizirati svačije (ne)djelo.

S vjerom u sretniju budućnost naših Poljica, čestitamo vam Dan neovisnosti Republike Hrvatske!

Ante Mekinić, 8. listopada 2018.

CESTA SKUPA KO SVETOGA PETRA KAJGANA

Josip Škorić, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, u razgovoru za današnji Jutarnji list najavljuje raspisivanje natječaja za gradnju mosta preko Cetine i tunela Komorjak do isteka tekuće godine. Ostavljajući ovoga puta po strani pitanje suvislosti izgradnje spomenutih objekata na planirani način (o čemu smo u više argumentirano pisali zagovarajući višestruko bolja rješenja domaćih stručnjaka), kao i pitanje neizgradnje dionica i objekata koji nisu spomenuti, a za koje već odavno postoji izdana građevinska dozvola (kao što je npr. čvor TTTS – Strožanac), pozabavimo se Škorićevim izjednačavanjem troška izgradnje 20 kilometara duge prometnice Solin – Omiš sa izgradnjom pelješkoga mosta.

Naime, ako znamo da izgradnja pelješkoga mosta stoji 526 milijuna eura sa uračunatim PDV-om (vidi: https://www.express.hr/top-news/ek-potpisala-357-milijuna-eura-za-peljeski-most-10800), ispada da jedan jedini kilometar prometnice Solin – Omiš stoji 26.300.000 eura (slovima: dvadesetšestmilijunatristotisućaeura). Kako nam nisu dostupni troškovnici, pa čak ni konačno projektno rješenje same trase, ne znamo ugrađuju li se u ovu fantomsku cestu zlatne umjesto željeznih šipki?!

I zato, umjesto komentara, možemo samo izreći konstataciju u duhu poznatog narodnog frazema: „skupo ko svetoga Petra kajgana!“

UZVRATITE IM KOMADIĆIMA BETONA UMJESTO GLASOVA

Ovom sjajnom tekstu Mladena Nejašmića i jednako izvrsnoj ilustraciji kolege mu Božidara Vukičevića dodali bismo samo ovo: kad vam odgovorni za ovu ugrozu opet dođu po glasove, dočekajte ih komadićima otpaloga betona sa oronulih stupova koji prijete našim životima, pa im ga sukladno tradicionalnom načinu glasovanja u Poljicima podarite u biračke kutije umjesto glasačkih listića!

Ako ništa drugo, tako će te barem izabrati dostojanstvo umjesto poniženja.

GOSPODO POLITIČARI, PREPUSTITE DITE MATERI!

Naša skromna udruga Savez za Poljica u dva navrata se dopisom obratila Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture RH, Predsjedniku Vlade RH i Hrvatskim cestama d.o.o. s prijedlogom da se u Omišu priredi Okrugli stol na kojemu bi stručnjaci umjesto političara dogovorili optimalnu trasu i uvjete izgradnje zaobilaznice ili brze ceste čvor TTTS – most u Omišu te državnih cesta D8 i D70 na području Poljica (u privitku faksimili dopisa broj 13/2018. od 28. 6. 2018. i dopisa br. 14/2018. od 7. 8. 2018.).

I dok se Predsjednik Vlade RH, očekivano i donekle razumljivo, nije oglasio kao ni Hrvatske ceste d.o.o. što je pak posve neočekivano, nerazumljivo i neprihvatljivo, sukladno očekivanju oglasilo se nadležno ministarstvo priloženim dopisom od 25. rujna 2018. zaprimljenim jučer, što zavrijeđuje pohvalu. Ono što nije za pohvalu je potpuno ignoriranje našeg prijedloga da se priredi stručni Okrugli stol u Omišu kako bi se ‘dite dalo materi’, pa zapravo sve što državni tajnik Tomislav Mihotić u dopisu navodi ne samo što nije odgovor koji smo tražili nego je ponavljanje šturih informacija dostupnih iz medija.

Kako su u našemu društvu mnoge uloge zarolane, vrijedi podsjetiti da su izabrani politički predstavnici tek servis svojih birača, a po njima odabrani dužnosnici i rukovoditelji državnih tvrtki tek izvršitelji povjerenih im poslova čiji nositelji realizacije moraju biti stručno osposobljeni pojedinci i tvrtke. Kako sve to naposlijetku plaćaju porezni obveznici i građani, naše je neotuđivo pravo zahtjevati da se po pitanju realizacije životno važnih projekata očituju neovisni stručnjaci tim prije što projekti godinama zapinju, planirana novčana sredstva propadaju, a ponuđena rješenja proturiječe sama sebi što upućuje na mogućnost zadovoljavanja parcijalnih, a ne zajedničkih interesa.  

I zato još jednom pozivamo odgovorne da u što kraćem roku omoguće neovisnim stručnjacima, napose domicilnima koji najbolje poznaju naše probleme i potrebe, da iznesu svoje prijedloge i razmišljanja kako bi se realizacija ovog životno važnog infrastrukturnog projekta optimizirala i napokon pomakla s mrtve točke. (AM)

DON ANTE ŠKOBALJ: „IZLAZ IZ SVEMIRA“

O Poljicima i o povijesti nekoć slavne Poljičke knežije puno je toga rečeno i napisano tako da nije nimalo jednostavno iznenaditi nekim novim relevantnim podatkom. Pa ipak, vjerujemo da čak ni svi dobro upućeni ne znaju da su Poljica tematizirana i u znanstveno-fantastičnom književnom kontekstu i to u djelu našeg Poljičanina, autora čuvenih „Obrednih gomila“ – don Ante Škobalja.  

Riječ je o romanu pod nazivom „Izlaz iz svemira“ koji je autor u vlastitoj nakladi objavio godine 1988, dakle prije točno 30 godina. Tim povodom je član naše udruge Ivica Čotić priredio zanimljiv osvrt na spomenuto djelo podsjetivši pri tom na lik i sveukupno djelo ovog velikog čovjeka rodom iz Duća čije poprsje (foto: AM) krasi prilaz zgradi dugoratske općine.

Recenziju romana Ante Škobalja „Izlaz iz svemira“ iz pera Ivice Čotića možete pročitati ovdje.

Recenzija romana Ante Škobalja Izlaz iz svemira

OBILJEŽENA 76. OBLJETNICA POKOLJA U GATIMA

Skromno, ali dostojanstveno, u Gatima je obilježena 76. obljetnica pokolja koji su počinile združene snage talijanske vojske i četnika popa Đujića. Tom prilikom mučki je ubijeno 96 osoba od kojih osmero djece, a selo je spaljeno.

Koliko god ih osuđivali, zlodjela nad nemoćnima, nedužnima i nevinima, nikada u dovoljnoj mjeri nećemo osuditi. Isto je i sa žrtvama zločinačkog pokolja u Gatima, pa stoga prenosimo čak tri priloga o ovom nemilom događaju s početka listopada 1942. – tekst objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, te priloge s portala Dalmacija danas i Index.

JOŠ JE NA VRIJEME RAZMISLITI I POSLUŠATI STRUKU

U povodu objave kalendara radova kojim župan Splitsko-dalmatinski g. Blaženko Boban najavljuje da će „do kraja ove, najkasnije početkom iduće godine početi radovi na izgradnji mosta na rijeci Cetini, kao i početak probijanja tunela s poljičke strane“, zamolili smo za komentar ovih radova stručnjaka s ogromnim iskustvom, dipl. inž. građ. Ivana Vulića, koji je uz to i član naše udruge. Evo što nam je rekao:

 

 

 

 

 

 

 

 

„Riječ je o službenoj varijanti izgradnje čvora Zakučac (slika 1.) koju forsiraju Hrvatske ceste i za koju je u tijeku ishođenje građevinske dozvole koja, međutim, ima ogroman nedostatak zato što ne nudi mogućnost spoja Grada Omiša i ceste D70 sa zaobilaznicom nego tek ‘izlijevanje’ prometa sa trase zaobilaznice i to samo iz smjera Makarske, što je zapravo malo i ništa. Zato ću još jednom ponoviti, svako rješenje koje izostavlja mogućnost spoja Omiša sa zaobilaznicom i cestom D70, nastavno sa autocestom A1, projekt je bez budućnosti, a time i investicija bez pokrića!

Nažalost, važeći Prostorni planovi uređenja Grada Omiša i SDŽ daju alibi ovako krnjem rješenju, pa stoga još jednom pozivam nadležne da umjesto najavljenih radova razmotre ponuđena alternativna rješenja (slika 2.) koja zadovoljavaju ne samo sadašnje nego i buduće prometne potrebe, a koja su nuđena i u vrijeme izrade i usvajanja spomenutih planova, ali su onda kao i danas posve ignorirana.

Netko od nadležnih bi također morao objasniti gdje je u svemu ovome nestala državna cesta D70, poljička žila kucavica bez koje nema ni razvoja Poljica niti razvoja Grada Omiša. Podsjećam da od daleke 2006. na čvoru Blato n/C još uvijek nema prometnoga znaka koji bi upućivao na grad Omiš i Poljica zato što sadašnja cesta ne udovoljava uvjetima za nesmetano prometovanje svih kategorija vozila, a s obzirom na važeće prostorne planove i stavove lokalne samouprave, posve je izvjesno da će ovakvo stanje potrajati još zadugo, pa se mi Poljičani s pravom pitamo – kome pripadamo?“

Dijeleći stajališta, ali i zabrinutost inž. Vulića glede potrebe iznalaženja optimalnih prometnih rješenja, ne dovodeći pri tome u pitanje dobre namjere našeg župana, podsjećamo da je Savez za Poljica proteklih mjeseci u više navrata slao dopise Hrvatskim cestama u Zagrebu, nadležnome Ministarstvu prometa, Vladi RH i SDŽ sa zamolbom da se u najkraćemu roku priredi okrugli stol na kojemu bi stručnjaci raznih profila, umjesto političara opće prakse, razmotrili sve ponuđene opcije i predložili optimalna rješenja kako bi se dugoročno rješili nagomilani problemi i potakao razvoj Poljica, Grada Omiša i ovog dijela SDŽ. Stav nekih kako je najvažnije da se gradi, pa makar i neprimjereno, višestruko je pogrešan ponajprije iz razloga što su loša rješenja ne samo kratkoga vijeka nego su istovremeno i najskuplja!

Zato i ovim putem pozivamo našeg župana i omiškoga gradonačelnika da se zauzmu za održavanje stručnog okruglog stola kako bi se iznašla dugoročno optimalna rješenja jer ono što se službeno nudi vodi, poput nekih tunela, ‘iz ničega u ništa’.