Komentar inž. Ivana Vulića: ŠTO SE VALJA IZA BRDA? (42)

Prateći medijske objave i komentare u povodu zatvaranja za promet dionice državne ceste DC70 Omiš (Priko)–Zakučac u njenom kanjonskom dijelu, ne mogu se oteti dojmu da se medijski izvjestitelji zabavljaju marginalnim stvarima tematizirajući samo njima atraktivnu ‘organizaciju’ prebacivanja pješaka preko rijeke. O posljedicama ovog suludog čina u realizaciji Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb i uz asistenciju uškopljene omiške gradske vlasti – nitko ni riječi! A posljedice su takve da su štete koje će se naknadno vidjeti i zbrajati troškovno nemjerljive i od kojih će još zadugo trpjeti lokalno pučanstvo i gospodarstvo te gradski i državni proračuni. Tako se ne ponašaju ni pijani miljarderi ali koga briga – po dobrom starom običaju, tu i tamo poneki ‘pas’ zalaje, a karavane prolaze!

 

Baš zbog toga, kao stručna osoba koja se ovom problematikom bavi duže od dva desetljeća i kao korisnik prometnih objekata koji se upravo grade, još jednom skrećem pozornost javnosti na nešto gore i pogubnije što se ‘iza brda valja’, a odnosi se na struku i stručni pristup realizaciji ovog složenog projekta, pa krenimo redom:

 

1. realizacijom projekta Zaobilaznice Omiša ne rješava se gotovo ništa od sveukupnih potreba žitelja Omiša i Poljica te svih ostalih putnika u tranzitu zato što Omiš nije samo Fošal već obuhvaća i ‘nešto’ šire od spomenika Franji Kluzu na poljičkoj strani

 

2. spomenutim projektom, a prema odobrenim građevinskim dozvolama (začudno, ima ih nekoliko na jednom kilometru!?) i zbog jednako začudnog rješenja križanja u tunelu (inače nepoznatog u graditeljskoj praksi – vidi priloženu sliku), u konačnici neće biti moguće odvijanje prometa u svim potrebnim smjerovima nego samo tzv. izlijevanje prometa iz smjera Makarske što realizaciju ovako koncipiranog projekta čini nepotrebno skupom i prometno neučinkovitom

 

3. isforsirano i nelogično rješenje križanja u tunelu destabilizira statiku samoga tunela zbog pojačane primarne podgrade, a sama geometrije križanja u tunelu traži primjenu čak šest (6) tipova tunelske oplate što izgradnju čini znatno skupljom od potrebne

 

4. da bi dionica ceste DC70 od svoga ishodišta na Priku (kuća Kovač) do križanja pristupne ceste za tunel „Komorjak“ i budući most „Cetina“ udovoljila uvjetima prometovanja prema Pravilniku za projektiranje javnih cesta van naseljenog mjesta, neophodno je potrebno odmah pristupiti izbijanju tunela „Lisičina“ (na kojega se je brzo zaboravilo!) već u ovoj fazi radova jer se jedino na taj način rješavaju svi problemi oko izgradnje zaobilaznice (tunela „Komorjak“ i mosta) te sanacije litice i to bez naknadnog zatvaranja prometa

 

5. odmah nakon toga mora se pristupiti izgradnji manjeg tunela „Priko“ dužine oko 50-tak metara s obzirom da rekonstrukcija ceste po postojećoj trasi između sadašnjih objekata nije moguća, a što je naročito važno jer se radi o spojnoj cesti Omiša sa Zaobilaznicom i nastavno sa autocestom A1 u čvoru Blato n/C

 

6. sanaciju litice treba u ovome trenutku izbjeći jer je ista stabilizirana i postigla je prirodnu ravnotežu kroz stoljeća svoga postojanja. Svako narušavanje takvoga stanja za posljedicu će imati katastrofalnu reakciju obrušavanja zbog uspostave novog poremećenog ravnotežnog stanja. Naznake toga su vidljive iz zadnjeg obrušavanja u svibnju 2018. koje je posljedica nepotrebnog i neuspješnog pokušaja sanacije od strane Hrvatskih cesta

 

7. preslika stanja litice na desnoj strani kanjona prisutna je na suprotnoj strani kod izbijanja tunela „Omiš“, a bila je prisutna i ranije kod tunela izbijenih prije 40-tak godina na županijskoj cesti gdje je litica u vizualno lošijem stanju od danas aktualne pa ovakvih problema po pitanju obrušavanja i ograničenja nije bilo (možda je razlika u tome što je spomenuti tunel izbijala naša nekoć renomirana, a sad ‘pokojna’ tvrtka „Viadukt“ iz Zagreba u čiji lijes je posljednji čavao zabila naša država omogućivši tako inozemnoj korporaciji „Strabag“ da se lišena konkurencije pojavljuje na natječajima kao jedina ‘prava’ i tako dobiva poslove koje potom dodatno kompliciraj kako bi iskamčila još koju kunu više na ionako visoke iznose ugovorenih radova)

 

Zbog svega navedenog, dragi moji Poljičani i ostali građani Grada Omiša, žalosno je da tijekom protekla dva desetljeća nitko od involviranih u ovaj projekt, uključivo uškopljenu političku i širu javnost, ne reagira smatrajući valjda da sva pamet dolazi iz Zagreba ili izvan Hrvatske. Posebno začuđuje izostanak većeg angažmana Grada Omiša oko izrade i realizacije spomenutih projekata i njihova usklađivanja s prostorno planskom dokumentacijom Grada i županije.

 

Dodatno veliki problem projekta Zaobilaznice Omiša je izostanak bilo kakve kompatibilnosti sa izgradnjom luke županijske namjene u Omišu koja je upravo u fazi ugovaranja jer se materijal iz iskopa mogao upotrijebiti u izgradnji luke, velikoga lukobrana i uređenja obale koji su upravo idealna lokacija za deponiranje kvalitetnog materijala tim više što pogodnih deponija u blizini nema. Zato ćemo po svemu sudeći iznova skupo plaćati odvoz tog istog materijala i njegovo deponiranje izvan Omiša, a domalo isti takav materijal uz plaćanje dovoziti iz Segeta i Trogira kao što je to bio slučaj i s uređenjem plaže o čemu sam u više navrata upozoravao Županijsku lučku upravu ali bezuspješno iz samo njima znanih razloga.

 

Isti slučaj je i s mogućim dopunskim vodovodnim raspletom i napajanjem Grada Splita i otoka Brača, Hvara, Šolte i Visa s pozicije vodospreme HE Zakučac koji je potrebno voditi trasom buduće brze ceste Stobreč – Omiš dajući joj dopunsku i dvostruku namjenu uz evidentne uštede. Čini se, međutim, da nadležni i mjerodavni ni taj problem ne vide ili ga možda ne žele vidjeti.

 

U Splitu, 19. ožujka 2021.

 

Ivan Vulić, dipl. ing. građ.

HRVATSKE CESTE NESPOSOBNIJE I OD ‘ŠUMSKIH RAZBOJNIKA’ (39)

U neprijateljskom okruženju po brojnosti, naoružanju i opremi višestruko nadmoćnijega neprijatelja, uz to opterećeni s više od četiri tisuće ranjenika, tobožnji šumski razbojnici poznatiji kao partizani uspjeli su usred ciče zime ratne 1943. premostiti divlju, nabujalu i hladnu Neretvu koristeći se krhotinama porušenoga mosta i tako se izvući iz neprijateljskoga okruženja.

 

Nasuprot njima, Hrvatske ceste d.o.o. oboružane najvrsnijim stručnjacima, najsuvremenijom opremom i što je najvažnije – našim novcima i to u milijunskim iznosima, desetljećima nisu u stanju bez velikih trauma premostiti mirnu i pitomu Cetinu i to u mirnodopskom i prijateljskom okruženju domicilnih eunuha koji godinama stoički kusaju njihova gov…orenja o tome kako se, eto, preko Cetine ne može nikako drugačije nego neuvjetnim brodicama ili kilometrima naokolo jednako neuvjetnim austrougarskim prometnicama i to o vlastitome trošku.

 

 

Treba li većega dokaza da su Hrvatske ceste nesposobnije i od ‘šumskih razbojnika’! Ili ih naprosto nije briga za svoje ‘ranjenike’?

HC MOŽE ŠTO NITKO NE MOŽE! (38)

Sve ono što stoljetnim osvajačima Poljičke Republike nije pošlo za rukom, u kratkome je roku uspjelo Hrvatskim cestama i njihovim servilnim jatacima pa je tako od subote 13. ožujka 2021. do daljnjega nekoć slavna Republika ili točnije, ono što je od nje preostalo, prometno odsječeno od vlastitoga upravnog, poslovnog, obrazovnog, trgovačkog itd. središta. No posluži li vas vrijeme, doploviti ili, ne dao Bog, doplivati, još uvijek se može!

PROMETNO RJEŠENJE ZA ZAKUČAC IPAK POSTOJI! (37)

Ostavljajući ovom prilikom po strani začudne konstatacije gospodina Ive Tomasovića po pitanju izgradnje zaobilaznice Omiša izrečene u programu HR Radio Splita u utorak 9. ožujka 2021. kojima on prije svega dovodi u pitanje vlastitu vjerodostojnost kao omiškoga gradonačelnika, osvrnut ću se na gorući problem koji tišti stanovnike i gospodarstvenike s poljičke strane Cetine zbog jednostranog i nepotrebnog zatvaranja ceste kroz Zakučac s obzirom da alternativna rješenja bolja od ponuđenih itekako postoje samo što je potrebno znati, htjeti i raditi.

Konkretno, predlažem da se umjesto potpunog zatvaranja državne ceste DC70 na duži vremenski period ostavi mogućnost odvijanja prometa kroz kanjon za Zakučac jednim prometnim trakom uz naizmjeničnu regulaciju istog semaforskim uređajima. Promet bi se odvijao uz pribriježnu stranu litice neposredno uz zid vodovoda s obzirom da su se obrušavanja stjenske mase u prošlosti u pravilu događala na prometni trak uz obalu rijeke odnosno uz odbojnu ogradu. Stoga bi se na pojedinim kritičnim mjestima evidentiranih postojećih odvala ili pak na cijelom potezu kanjonskoga dijela prometnice mogla postaviti natkrita zaštita od čeličnih ili drvenih greda (HŽ upravo povoljno rashoduje drvene željezničke pragove!) sa elastično oslonjenim ili ovješenim oprugama zbog amortizacije udarne energije ukoliko eventualno dođe do odrona kamenja. Pješački promet i nadalje bi ostao zabranjen na ovome potezu i odvijao bi se brodicama kako je to i predloženo.  

Također još jednom želim naglasiti da je uz predloženu regulaciju prometa potrebno odmah pristupiti izbijanju tunela „Lisičina“ koji je ionako dio budućega konačnog rješenja državne ceste DC70 čije izmještanje je neminovnost, a za čije probijanje su potrebna najviše dva (2) mjeseca. Ovakvim pristupom znatno bi se umanjila ne samo opasnost od odrona sada i u budućnosti nego i enormna osobna i gospodarska šteta koja se svakodnevno nanosi domicilnome stanovništvu i gospodarstvu, a posljedično gradskome i državnome proračunu.  

Zbog svega navedenoga pozivam još jednom sve odgovorne i nadležne od uprave Hrvatskih cesta do omiškoga gradonačelnika da obustave forsiranje nesuvislih, štetnih i pogubnih rješenja za pučanstvo ovoga kraja, a poglavito mojih Poljica te ih pozivam da razmotre makar ovo najnovije ponuđeno alternativno rješenje kako bi se na svima prihvatljiv i zadovoljavajući način riješila regulacija prometa, izbjegli nepotrebni toškovi i smanjile narasle tenzije.

U Splitu, 11. ožujka 2021.

Ivan Vulić, dipl. ing. građ.

OBAVIJEST O ZATVARANJU CESTE KROZ ZAKUČAC NA DUŽI VREMENSKI PERIOD (35)

Ne bude li većih problema i neugodnih iznenađenja, svega tri i pol mjeseca u prvom poljetnom te još mjesec dana u drugom jesenskom zatvaranju poljičke žile kucavice DC-70 dijeli nas od trajnog problema – preusmjeravanja većeg dijela prometa s Jadranske magistrale na nejaka poljička cestovna pleća!

Kao što imate priliku čuti u priloženim izjavama prvoga čovjeka Hrvatskih cesta Petra Škorića i prvog čovjeka Grada Omiša Ive Tomasovića, postignut je džentlmenski sporazum o zatvaranju ove važne prometnice na štetu Poljica i Poljičana bez valjane alternative što i ne čudi s obzirom da u podužim izjavama ni jedan ni drugi govornik ni rječju nisu spomenuli Poljica. Za njih je to Omiška zagora, a sa zagorom se nema bogznašto pregovarati jer ovaj infrastrukturni objekt vrijedan 180 milijuna kuna ionako se ne gradi zbog žitelja zagore tj. nekoć slavne, a danas posramljene Poljičke Republike.

Ovim se, nažalost, obistinilo sve ono na što smo u nebrojeno navrata upozoravali, napose inž. Ivan Vulić, kao što i sad upozoravamo poštujući svako drugačije razmišljanje, da najgore po žitelje Poljica – tek dolazi.

Poveznica na izjave P. Škorića i I. Tomasovića: https://www.facebook.com/dalmatinskiportal/videos/1080653365789882

Poveznica na izjave lokalnih predstavnika: https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/zatvara-se-cesta-od-omisa-prema-gatima-preko-cetine-vozit-ce-brodice–drugog-rjesenja-nije-bilo-/90850?fbclid=IwAR0lVWFb8dgfpesEWQR7vHj-4uRn6wxFJHp8t5mXBEK4_dyaFf7XvZf0j2w

U SPOMEN NA PRIMADONU BISERKU CVEJIĆ ROĐ. KATUŠIĆ

U povodu smrti primadone Biserke Cvejić rođene Katušić u Krilu Jesenice prije 98 godina, priču o životu ove Poljičanke i jedne od najvećih mezzosopranistica koju je svijet ikada čuo i vidio pročitajte na https://slobodnadalmacija.hr/…/split-stoji-na-pocetku-i…

NA DOBRO VAM DOŠLO BOGOJAVLJANJE!

Nastupajuće Mlado lito čestitali smo prigodno objavivši pločicu Obćine Poljica s natpisom selo Jesenice koja je pobudila veliko zanimanje čitatelja pa čak neke od njih i uzbudila zbog misterioznog nestanka ove poljičke ‘relikvije’.

 

Zato današnji blagdan Bogojavljanja ili Sveta tri kralja svim Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica čestitamo uz prigodnu objavu pločice s natpisom selo Dubrava. Bilo bi nam drago da iz mraka izroni još poneka slična uspomena na naša nekoć slavna Poljica, rado bismo je objavili.

TRADICIJA ZIMSKOGA KUPANJA U CETINI SE NASTAVLJA

Knjiga jest spala na dva slova, na Zdravka Rodića i Petra Stanića, ali je baš njima zahvaljujući tradicija novogodišnjega kupanja Trnbušana u mrzloj Cetini nastavljena. I zato svaka čast spomenutome dvojcu ‘čuvara plaže’ u zimskome periodu! Što je voda ladnija to je vruće srce u naših Gornjopoljičana!

NA DOBRO VAN DOŠLO POČELO NOVE GODINE!

U našim Poljicima sve do početka 20. stoljeća postojao je u nekim selima običaj da župnik na današnji dan, Staru godinu ili Silvestrovo, po održanoj propovijedi na ‘velikoj’ misi pita ‘prošćenje u puka’ za sve propuste u godini na izmaku, na što bi mu glavar sela u ime svega puka udijelio oprost i zauvrat zatražio i dobio od njega isto (Frane Ivanišević, „Poljica – narodni život i običaji“). No znalo se ipak dogoditi da glavar uskrati ‘prošćenje’ župniku, kako je to hvarski književnik i folklorni pisac Antun Ilija Carić (1868.—1912.) zabilježio u svome članku „Jedan crkveni običaj u Poljicima u posljednji dan godine“, što je svećenstvo i nagnalo da s tom praksom raskinu.  

Nakon što bi pop s oltara zaključio međusobnu ‘razmjenu’ oprosta riječima: „Bog nan, braćo, svima prostija!”, Frane Ivanišević u spomenutoj etnomonografiji iznosi običaj iz Jesenica i piše: „Sad pop počimlje davat opomene za novu godinu, dili ove darove: a.) mladićin „konja obuzdana”: kako njega uzda usteže, da ne krene s pravog puta, tako i mladost neka ima stra’ božji i opaz, da ne krene s pravoga života; b.) divojkan „kitu ljiljana”: kako on čist i bil miriše, tako i čistoća nji’ove duše, nji’ova tila da bude mirisna, ugodna prid Bogon i sviton; c.) dici „šibicu tankovitu”, koja se uvije i ispravlja: tako i nji’ov tankoviti nejaki život da se uspravno uzgaja; d.) starcin „riku potoka”, koja odmiče niz grebene i ponore, izlije se u more i više ne vraća, tako ni nji’ova odmakla doba ne će se više povratit; e.) udovican „lozu obrizanu”: kako ona suze prolije, tako i udovica za svojin umrlin drugon; f.) poglavarin od sela „ure vrimena”: kako one iđu redovito i svakomu jednako kazuju vrime, tako i glavari sela neka redovito postupaju i svakomu najednako kroju pravicu.“

U osvit nove 2021. Savez za Poljica istim darovima dariva sve Poljičanke i Poljičane, žitelje i prijatelje Poljica. I zato, na dobro van došlo počelo nove godine!

Priredio: Ante Mekinić, prosinac 2020.                                                                                                                                                                                 

NA DOBRO VAN DOŠLA BADNJA VEČER I POROĐENJE GOSPODINOVO!

Upravo bi tako naši pređi, Poljičani poštovani, jedni drugima čestitali Badnju večer i Božić, a kako su se pripremali za ovaj najveći i najveseliji blagdan u godini, kako su se družili i proslavljali, pročitajte u nastavku iz pera našeg velikog poljičkog etnografa, prosvjetitelja, dobrotvora, političara i svećenika Frane Ivaniševića rođenoga u Jesenicama 1. siječnja 1863. koji je život i običaje Poljičana zabilježio u svojoj nenadmašnoj etnomonografiji „Poljica – narodni život i običaji“ iz koje prenosimo prigodni ulomak Svetkovine čitavoga kraja (str. 360-367.).

Ovim ulomkom svima vama, poštovani čitatelji, Poljičani, žitelji i prijatelji Poljica, naša udruga Savez za Poljica želi isto – na dobro van došla Badnja večer i porođenje Gospodinovo!

Frane Ivanišević 

POLJICA: DOMAĆI OBIČAJI

Svetkovine čitavoga kraja

Božić. Svi sveci i blagdani priko godine na stranu, a Božiću čast i slava najveća! Božić je najveseliji dan u godini, veselje u crkvi, veselje u kući, na kominu, na stolu, u dvoru, Božiću se veseli malo i veliko, kako narod kaže „i tica u gori i riba u vodi i travka u polju”, svak. U crkvi je veliko veselje, slavi se porođenje Gospodinovo, a u kući veselje, jer velika gozba, jist, pit ne manjka u nijednoj kući. Priko cile godine Božić se uvik spominje u govorenju. Kaže se: „Svega je bilo, brate, ka’ na Božić”. ‘Oće li se po’valit kogod, da se dobro ‘rani, reku: „Boje se ‘rani u petak nego drugi na Božić”, ili: „Šta mi je gore neg na Božić, to sve patin”. Kad je što slabo, reče se: „Sve je bija pir i Božić kako je sad“. Žive li ko u nevoji i siromaštvu, reče mu se: „Gladno i nevoljno, nije se ni na Božić omrsija ili ostrvnija”, ili ako je ko upa’ u veliki dug a provodi šalu, reče mu se: „Jadno mu veselje; ko je dužan, i na Božić je tužan”. Da je ko u svitu, brodon po moru ili trgovinon ili kojin drugin poslon, gleda svak da se nađe doma na Božić. Reče se skitalici: „Ne ima ti njemu traga, nije ga ni na Božić doma”. 0 skladnoj ili neskladnoj braći kaže se: „Skladna braća i u petak mesa, a neskladna ni na Božić”. Ako ti je koji nered u kući, ili si s kin u zavadi, valja se gledat do Božića pomirit. Smutljivcu se reče: „Baš nije mu suđeno da žive u miru, kad se ni na Božić nije smirija”. Naljuti li žena muža na Božić, reče joj: „Nemoj me činit ljutit i Boga vriđat na ovi veliki dan, Božić je”.

Ko će veselo dočekat Božić, valja da se na vrime spremi. Još na Si svete počimlje se svetkovat Božić; to je kažu, prvi Božić (u Docu kažu, to je prvo čelo Božića, a niki drugi: prva noga Božića). Kad miti Sv. Kliment, pripravljaju se drva i badnjaci, a ko ne ima vina i rakije kod kuće, iđe u druga sela, da nađe. Kućni je starešina davno zabiližija u toru, šta će za zaoblicu, čin okoti ono janje, odluči se od drugi’ ovaca, ‘rani bolje i tovi za pečivo. Po tomu i zovu ga pečilo ili boško (za Božić određen). Valja da je debelo, pa čoban daje onoj živini kruva i nosi iz doma sobon svaki dan žita i soli, da ga bolje napita. Prije Božića tuku se prašci, nadiju divenice i kobasice, kolju se ovce i druge živine, ka’ koze, bravi, ovni, a ko je moguć, ubije i goveče. I stopanjican pune ruke posla, tri, četiri dana prid Božić misi se kruv i peče u peći. Svak valja da ima za Božić pećnoga kruva, koji se peče na više načini; zovu se kolači, turte. Za dicu mušku načinu lukove, a za divojčice guske. Ta guska umisi se od tista, učinu se sise, napravi vinac, pregljača i drugi niki nakit, koji odgovara divojci, pa se ta guska dariva od jedne prijateljice do druge. Sv. Toma početak je Božića, počimlju se bit prašci, zato dica pivaju:

Sv. Toma, ubij prašca doma,

Ne skitaj se po selu —

Udrit će te baton po čelu.

O sv. Tomi svit se ispovidi i pričesti u crkvi, za dočekat ovi veliki dan Božića, valja se najpri pomirit s Bogon.

Badnji dan eto pristupija, svak je u vrtnji, neka je sve u redu za večeras i sutra. U sridnjin i donjin Poljicin puno je toga dana naroda u gradu u Splitu i Omišu, da se kupi još koja stvarčica, šta manjka u kući. Na Badnji dan posti se i to suvi post, da je moguće ni kapi vode u usta. Stopanjica se briga za večeru: tribi zelje za zeljanik ili soparnik, čisti sočivo, potucije i rastapa bakalar, križa kunpire i kapulu, ako je prigoda uz more i pogodito vrime te je ribe, strže se i pere riba, stavlja u tećicu (lončić), da se skuva na bruet. Mlađe curice misu tisto za ušćipke ili pršurate, brez nji’ slabo bi proša’ Badnji dan; šta se ‘oće, ‘oće, nije ti druge, štedi i davi se cilu godinu, ali ovi dan valja da je svega toga u kući. Muškići cipaju drva u dvoru, neka se svi’ ovi’ dana nije potriba mučit, dok sveci ne mite. Prid kućon tri su velika suka ili panja, šta će se noćas naložit, — to su badnjaci. I dica imaju posla, valja svu kuću iznutra nakitit i nazadivat grančica kadulje, tako isto i meso i slaninu, šta se suši iznad ognja, pa još triba donit u kuću slame, razastrit je, neka se zna, da je doša’ Božić. Po toj slami dica skaču i valjaju se svi’ ovi’ božićni’ dana, a stopro na Mladince nosi se gobin (slama) vanka. U zapad sunca po nikin selin čini se u crkvi blagoslov od kića, to je rukovet javora, rute, bršćana, rujevine a maslinovine zanajviše, svak nosi pod pazu’, u šudaru soli a u vrču vode, sve to svećenik blagosovi i u svaki vrč zamoči ruku, učini križ i uspe do dva zrna soli. To se zadije u kolače na stol. Kad zazvoni Zdrava Marija i mrak se počme ‘vatat, svak je u kući, eto gospodara kućnog starešine, skida kapu, izlazi vanka u dvor, uzme jedan badnjak, nosi ga prid sobon i kaže: ,,Valjen Isus i Marija, na dobro van došla badnja večer i porođenje Gospodinovo!” — Nabraja pozatin i druge blagdane, Stipan dan, Ivan dan, Mlado lito, Vodokršće i sve lito i godišće, a kućna mu čeljad odgovara: ,,I van!” I tako sva tri badnjaka, koja pristavi ognju na kominu. Pozatizin oškropi kršćenon vodon najpri badnjake, pa družinu, blago malo i veliko, čele, kuće, postelje, konobu, pojate. Kada pristavija i uredija badnjake na kominu, namišća velike kolače na stol. Obišno su tri kolača i zovu se nastojna, stoju jedan povr’ drugoga, a u sridu se stavi gobin (kiće). Uz kolače postavi se na stol varićak šenice, a u šenicu zadije svića. U nikin selin namistu nastojne kolače na varićak, ne meću gobina od kića, nego samo sviću ili trs kupusa uz dva struka maslinovine i ružmarina. U Gatin ne ima u običaju ni varićaka ni žita, nego samo tri kolača, trojica (tri sviće) i sir križevnjak, koji se na križe usirija, pa se sve to prikriži blagoslovljenon maslinon. U Dubravi opet je evo ništo malo drukčiji adet: stavu se na sto tri kolača i okrenu se tri puta na oposum, naspe se varićak šenice i u nj stavu tri glavice luka i jedan sir, koji valja da je blagoslovljen na Uskrs. Kućni starešina nosi varićak, iđe najpri badnjacin i gobinu (slama po kući), maši se rukon šenice iz varićaka i govori: „Obilato, gobinato!” pa je anda sije po kući i nadostavlja govorenje: „Rodila plodila po drvetu i kamenu.” Moli zatin Boga, a drži tri sviće užežene u rukan. To u Dubravi čini kućni starešina, a kada dovrši molitvu i utrne sviće, svi ukućani i muško i žensko pristupaju k njemu, ljubu se u obraze govoreć: „Sada i do godine, do sto lita i godina bili zdravi i ljubili se na ovi dan.” — U gornjin Poljicin kad se pristane molit Boga uvečer, gospodar namisti tri kolača nastojna jedan na drugi, a na nje u zdilici usuto žito, u koje se zadiju od voska tri sviće sastavljene doli jednako a gori razmaknute, neka mogu gorit, a da jedna drugu ne tiče. Kad se počme večeravat, užegu se one tri sviće, i to najpri jedna, pak onon jednon dvi druge i tako goru, doklen se večera, a anda se trnu s kruvon umočenin u cilo vino, kapi se u sviće i tako se ugasnu. Oni kruv se drži uz sviće, svaki put kad se jide, užgu se sviće a s onin kruvon trnu.

Posli večere mončad iđe od konšije do konšije, kada bane na vrata, pozdravi: „Na dobro van došla Badnja večer!” a domaći odgovaraju: „I tebi tako”, ili ako ji’ je više: „I van isto tako!” Ne da se te večeri ni dići otić spavat, trljaju se i skaču po gobinu do kasne dobe noći, pa tu i zaspu. Popivaju ovu pismicu:

Eto Božić bata

Na svačija vrata,

Otvorte mu vrata,

Nek po kući bata;

Prostrite mu slame vriću,

Nek ostavi dobru sriću.

Kada bude treći dan,

Istrajte ga metlon van.

Noć je odmakla, badnjaci počeli se trnit, san naklopija na oči, valja poć čason trenut a poza ponoći na noge, misa je prva pri zore. Prvi se pivci čuju, maškule zagrmile kraj župske crkve, prva zvona slavu na misu. Svit se budi, diže iz posteje, oprema se u crkvu. Gospodar donese smokava, vina i rakije, gucnu kapac. Kad je mračna noć, zasvitle glavnje (komad raspaljene bilje) po ulican, a po konšilucin male puške cik! cak! odjekuju na sve strane. Nu ti, nu ti žamora isprid crkve! Noć ujida poledicon ka’ usrid mrzle zime, a svak veseja ka’ da je o Jurjevdanu. — „Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo!” jedan drugoga ‘vata za ruke, grli, ljubi i pozdravlja. — „I tebi, brate, i svin tvojin u kući!” odgovara drugi. Cik! cak! geparice cakaju, mladost se razgovorila, dala u šalu i popivanje, jedan drugomu napunja lulu, kad eto prispije i misa, treći je zvonija i pristup će sad. Božić je velik dan, sva se crkva sjaje u plamenu od svića ka’ sjajna danica na nebu. Baš nije ostalo nijedne sviće po malin i veliki otarin, a da je remeta nije užga’. Vanka mrak, da ne vidiš prsta prid očiman, a unutra svitlost ka’ da je svital dan. I na popu roba najliplja šta je u crkvi, remete su očešljani, obrijeni, a i pivači iza otara danas bolje otresaju glason, dobro nakvasili grlo rakijon, a nadaju se opet dobru ručku. U mlogim selin gori na Božić svak svoju sviću, sve plamsa u crkvi, jedna lipota ka’ u raju. Iza pištule kad pop započme božićnu pismu ,,U se vrime godišća”, propiva sva crkva, staro, mlado, muško, žensko prati od veselja pivače i rastapa se od milinja:

Slava Bogu višnjemu,

Gospodinu našemu,

I čoviku smirnomu,

Sveton Divon Marijon.

Na Božić valja da pop izvede malo na duglje prediku (propovijed), a na svršetku nazdravi sviman: „Na dobro van došlo porođenje Gospodinovo”, a vas puk odgovara u jedan glas: ,,I van!” Iza mise rođaci, prijatelji, znanci dočikaju se isprid crkve, čestitaju, nazdravljaju, ljubu se i darivaju i pitaju se za zdravlje. U rasvanuće je druga misa, a u ručno doba treća.

Iza druge je mise odma’ ručak. Kad su svi išli u crkvu, osta’ je domaćin doma, da nadije na ražanj zaoblicu i pristavi ognju, neka je gotova do ručka. Zaoblica je mali praščić, gudica, bravčić ili kozle dobro uzgojno, stavi se peć poza ponoći, kad se svit uputi u crkvu, zadije se u nju ružmarina, neka bolje miriše, peče se i vrti, da je gotovo za ručno doba, kad sunce poskoči. U primorju ostavu zaoblicu, obišno je gudica, za obid na podne, a za ručak okolo osme ure izidu pečicu kuvanog mesa ili urižanj mlade slanine, pa se slako napiju. U boljin kućan ne će ništa ručat kuvanoga, nego piju rakiju, kavu, rožulin, jidu mandulata, smokava, a kad svrši treća misa, ne čekaju podneva, nego odma’ oko desete ure ručaju i obidvaju. Na stolu je svake milosti božje jist, pit do grla, pa usupat malo i prošeka. Pri jića kućni štarešina pomoli se Bogu, užge glavnju, iđe na stol, ‘di su kolači i sviće, užiga i govori: „Užigan ovu sviću na poštenje Gospodina Boga i slavnoga svetoga porođenja Gospodinova, da bude za žive, za mrtve i za uboge.” Svaki put šta to izreče, utrne i to za dva puta, pa treću užeže. Kad svrši obid, trne se svića cilin vinon, kane kap iz drška od žlice ili kruvon ili strukon od javora, valja da kapnu tri kaplje, a tako za obid i večeru za tri dana. Poza ručkon i obidon izađe se na ulice po selu, ili pojde se u rodbinu vidit strice, ujce, zete i nazvat jin Božić. Neka ti je najveća rodbina i najveći prijatelj, na Božić se ne iđe u drugoga na obid, Božić je za svakoga doma. I čobanče je dojedno kod kuće. Ko ima pismar, zapiva iz njega, drugi se maši gusala, kad je ružno vrime, da se ne more vanka. Je li lipi dan, mladi dočepaju se puške pa pucaju u nišan, niki se ubacuju kamenjen, a niki skaču na ledini, ko će koga priskočit. Malo postariji zapalu lulu, zamotaju se u kaput, izađu na ulicu, da se malo prosunčaju, razgovaraju se i gataju o vrimenu i litini. — „Ala lipa dana, ka’ da smo ga u Boga isprosili”, jedan će — „Bog da’ ka’ za svoj dan”, pri’vatit će drugi. — „Gleda’ san jutros po otarin, puno su sviće suzile, nije mi ža’ bilo ono vidit, kažu, da će bit dobra litina, kad sviće puno suzu na Božić.” — „Ali nije mi draga ona tišina u zoru”, pri’vati drugi, „kazivali su stari ljudi, da je uvik bolja litina, kada na Božić puše vitar”. Treći će: „Ljudi moji, ne znan, šta će bit, ali nan je ove godine doša’ Božić u mraku, a stara je besida: kad je Božić u mraku, teško ti ga i malon mravku”. — „Sve šta Bog ‘tide, Bog, Bog’, opet će oni prvi. — „Dobra ti je!” svi će u jedan glas. — Dica mala u’vatila se za ruke, uščantrala se i uskoprcala po guvnu popivajuć:

U našega Božića

Tri srebrena nožića;

Jedan riže pećicu,

Drugi vrti bačvicu,

Treći riže pogačicu.

Božić kratak dan, sunce brzo umakne, svak odmiče kući na večeru. Ne triba ništa kuvat, priteklo od podneva pečenoga, kuvanoga, malo se popije, Bog se moli, užgu sviće na trojici i blaguje. Za večeron svake šale i inglende, ali ne mili stat na nogu, jer se malo spavalo prošle noći, pa svak iđe na vrime ligat.

Po Božiću je Stipanjdan; ujutru pije se rakije ka’ i jučer; kad dođe doba, čeljad ruča, svića se gori za mrtve, ali se u nju ne ulije više ulja nego šta izgori u jedan put. Pozdravljaju se prijatelji i tog dana: „Na dobro van doša’ Stipanjdan”, u crkvi se piva božićna pisma: ,,U se vrime godišća”, a na svršetku mise pop nazivlje puku Stipanjdan. U gornjin Poljicin poza ručkon iđu mesari kupit župniku po selu običajno meso, škropu blagosovljenon vodon kuću i čeljad, a kad stupu na vrata, nazovu Stipanjdan. U donjin Poljicin na Stipanjdan počmu ubijat prašce, kako vidu, da vlada vrime, je li u buru ili u jugo.

Ivanjdan zove se „mrdav dan”, nije više veselja ni spreme ka’ na Božić, pije se rakija, iđe se u crkvu na podne, ruča se ponajviše od onoga, šta je ostalo od Božića, a za užinu i večeru spremi se štagod, ali sve natanko, izmiče Božić, nije više njegov dan. Zato se čuje ova popivka o Božiću:

O Božiću, mili brate,

Dobro li mi biše na te,

I dva dneva još po za te,

I sve danke oko tebe;

Al ni, brate, ka’ na tebe

Ni po podne ka’ do podne.

Mladinci su treći blagdan po Božiću; svetkuje se ka’ i jučer, ali ne ima velike spreme u kući. To je zadnji božični dan, iznosi se slama iz kuće i govori se, da je pobiga’ Božić. Mala dica rano se ustaju oni dan iz postelje, jer će ji’ mater ošinit šibon maslinovon, i to se kaže: „mladinčati”. Kažu, da će dica bit zdrava, kad se na Mlađince mladinčaju. Običaj je u nikin selin, da i muž mladinča mladu ženu stopro dovedenu u kuću. Na Mladince skuplja se lug, šta se je učinija božićni’ dana, pa ga saspu u kakav lončić, posipju š njin janjce, kad navalu na nje ušenke, a tako i rasade, kad pane buvač na nje. Jedan badnjak ‘rani se za Mlado lito, a oni se drugi pustu da izgoru, pa tu večer zapreće se vatra, koja bi se svi’ božica ostavila onako, bilo je ne bilo ujutru.

Na Staru godinu svak iđe u crkvu, da za’vali Bogu, šta je dočeka’ svršetak te godine. Ujutru je misa a uvečer blagosov i precesijun okolo crkve. I onu večer valja se gostit dobro na čast Stare godine i u sriću i počelo Nove godine, koja sutra osviće. Ako se ko slabo ponaša’ u kući ili je počinija koje rđavo dilo, reče mu se: pristani više, neka ti je to zadnja sa staron godinon, koja se više ne vraća, neka i tvoja zloća ne vrati se nikad više.

Mlado lito zovu niki i „mali Božić”. Neton osvane dan, prijatelj prijatelju nazivlje: „Na dobro ti došlo počelo nove godine!” — Odgovara drugi: „I tebi tako i svin tvojin na domu zdravo i veselo!” Odma’ ujutru sprema se dobar ručak i užigaju se na stolu tri sviće. Velik je dan početak nove godine, valja se poštovat, dobro najist i napit, ali ne pripit, jer kažu, ko se opije na prvi dan nove godine, bit će pijan svu godinu. Na misu u crkvu iđe svak tog dana, pop daje puku blagosov s otara, valja ga primit, ko će dobra sebi. U blagosovu valja nabrojit svaku ruku, težaka, ribara, mornara, trgovca, starce, dicu malu, udovice, bolesnike, vojnike, putnike, valja blagosovit ovce i životinje, vino, ulje, šenicu i svaku ‘ranu u polju, da Bog očuva od suše, krupe i svake nesriće, pa blagosovi velikin križen. U nikin selin župnik s otara dili za novu godinu darove, a prije toga pita prošćenje u puka, ako je šta zanemarija u prošloj staroj godini, a na te beside glavar mu odgovori u ime svega puka i pita od njega oprošćenje. Oni badnjak, šta je ostavljen za novu godinu, priloži se i gori, doklen ga nestane. Užina i večera malo su različitiji od Božića, ma malo manje, ali isto dobro, mlado je lito; ko se oni dan najide, pripovidaju, da će bit sit preko cile godine. Ne valja beštimat, karat se ni zločest bit na mlado lito, jer ko zlo započme, ne će ga se zlo ostavit do svršetka one godine. Žito, u čen su stale sviće, nike žene daju kokošan, da jin ne iđu nit jaja’ na tuđe gnjizdo. Od onoga kruva, čin su se trnile sviće, svak ‘oće da odgrizne makar mrvu, jer kažu, da je sritno. U mlogin kućan ostavu makar jedan nastojni kolač za Vođokršće, jer zovu, da je ti dan rišćanski Božić. — Uvečer na mlado lito ide mlađarija kolendat.

Sveta tri kralja ili Vodokršće (niki izgovaraju: Dovokršće) veliki je blagdan ka’ i na Božić, baš tin danon završuju se božićni blagdani. U post Vodokršća blagosivlje se voda, štiju se prid crkvin dugi lecijuni (štenja) i zaklinjanja. Voda se nosi u maštelin (vidro), u svako valja da pop stavi malo blagoslovljene soli, prikriži i jopet mali križić pusti u vodu. Voda, koja se blagosivlje taj dan, puno je sritna, nosi se po polju, škropu loze, vinogradi, sijanice, oškropi se blago u stajan, kude, konobe, dvori, da milost božja očuva od svake ‘udobe i nenadnje. Pop nazove s otara: „Na dobro van došla Sv. tri kralja!” a prijateji za šalu jedan drugomu: „Na dobro ti doša’ Božić, ti si od drugog zakona, ti se krstiš su tri prsta, ti si rišćanin!” Na Vodokršće pop blagosivlje kuće; šta ne more doprit ti dan, ostavi za dojduću nedilju, a ukućani darivaju kobasica, kolača, jabuka, naranača.

Priredio: Ante Mekinić, prosinac 2020.