Prateći medijske objave i komentare u povodu zatvaranja za promet dionice državne ceste DC70 Omiš (Priko)–Zakučac u njenom kanjonskom dijelu, ne mogu se oteti dojmu da se medijski izvjestitelji zabavljaju marginalnim stvarima tematizirajući samo njima atraktivnu ‘organizaciju’ prebacivanja pješaka preko rijeke. O posljedicama ovog suludog čina u realizaciji Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb i uz asistenciju uškopljene omiške gradske vlasti – nitko ni riječi! A posljedice su takve da su štete koje će se naknadno vidjeti i zbrajati troškovno nemjerljive i od kojih će još zadugo trpjeti lokalno pučanstvo i gospodarstvo te gradski i državni proračuni. Tako se ne ponašaju ni pijani miljarderi ali koga briga – po dobrom starom običaju, tu i tamo poneki ‘pas’ zalaje, a karavane prolaze!
Baš zbog toga, kao stručna osoba koja se ovom problematikom bavi duže od dva desetljeća i kao korisnik prometnih objekata koji se upravo grade, još jednom skrećem pozornost javnosti na nešto gore i pogubnije što se ‘iza brda valja’, a odnosi se na struku i stručni pristup realizaciji ovog složenog projekta, pa krenimo redom:
1. realizacijom projekta Zaobilaznice Omiša ne rješava se gotovo ništa od sveukupnih potreba žitelja Omiša i Poljica te svih ostalih putnika u tranzitu zato što Omiš nije samo Fošal već obuhvaća i ‘nešto’ šire od spomenika Franji Kluzu na poljičkoj strani2. spomenutim projektom, a prema odobrenim građevinskim dozvolama (začudno, ima ih nekoliko na jednom kilometru!?) i zbog jednako začudnog rješenja križanja u tunelu (inače nepoznatog u graditeljskoj praksi – vidi priloženu sliku), u konačnici neće biti moguće odvijanje prometa u svim potrebnim smjerovima nego samo tzv. izlijevanje prometa iz smjera Makarske što realizaciju ovako koncipiranog projekta čini nepotrebno skupom i prometno neučinkovitom
3. isforsirano i nelogično rješenje križanja u tunelu destabilizira statiku samoga tunela zbog pojačane primarne podgrade, a sama geometrije križanja u tunelu traži primjenu čak šest (6) tipova tunelske oplate što izgradnju čini znatno skupljom od potrebne
4. da bi dionica ceste DC70 od svoga ishodišta na Priku (kuća Kovač) do križanja pristupne ceste za tunel „Komorjak“ i budući most „Cetina“ udovoljila uvjetima prometovanja prema Pravilniku za projektiranje javnih cesta van naseljenog mjesta, neophodno je potrebno odmah pristupiti izbijanju tunela „Lisičina“ (na kojega se je brzo zaboravilo!) već u ovoj fazi radova jer se jedino na taj način rješavaju svi problemi oko izgradnje zaobilaznice (tunela „Komorjak“ i mosta) te sanacije litice i to bez naknadnog zatvaranja prometa
5. odmah nakon toga mora se pristupiti izgradnji manjeg tunela „Priko“ dužine oko 50-tak metara s obzirom da rekonstrukcija ceste po postojećoj trasi između sadašnjih objekata nije moguća, a što je naročito važno jer se radi o spojnoj cesti Omiša sa Zaobilaznicom i nastavno sa autocestom A1 u čvoru Blato n/C
6. sanaciju litice treba u ovome trenutku izbjeći jer je ista stabilizirana i postigla je prirodnu ravnotežu kroz stoljeća svoga postojanja. Svako narušavanje takvoga stanja za posljedicu će imati katastrofalnu reakciju obrušavanja zbog uspostave novog poremećenog ravnotežnog stanja. Naznake toga su vidljive iz zadnjeg obrušavanja u svibnju 2018. koje je posljedica nepotrebnog i neuspješnog pokušaja sanacije od strane Hrvatskih cesta
7. preslika stanja litice na desnoj strani kanjona prisutna je na suprotnoj strani kod izbijanja tunela „Omiš“, a bila je prisutna i ranije kod tunela izbijenih prije 40-tak godina na županijskoj cesti gdje je litica u vizualno lošijem stanju od danas aktualne pa ovakvih problema po pitanju obrušavanja i ograničenja nije bilo (možda je razlika u tome što je spomenuti tunel izbijala naša nekoć renomirana, a sad ‘pokojna’ tvrtka „Viadukt“ iz Zagreba u čiji lijes je posljednji čavao zabila naša država omogućivši tako inozemnoj korporaciji „Strabag“ da se lišena konkurencije pojavljuje na natječajima kao jedina ‘prava’ i tako dobiva poslove koje potom dodatno kompliciraj kako bi iskamčila još koju kunu više na ionako visoke iznose ugovorenih radova)
Zbog svega navedenog, dragi moji Poljičani i ostali građani Grada Omiša, žalosno je da tijekom protekla dva desetljeća nitko od involviranih u ovaj projekt, uključivo uškopljenu političku i širu javnost, ne reagira smatrajući valjda da sva pamet dolazi iz Zagreba ili izvan Hrvatske. Posebno začuđuje izostanak većeg angažmana Grada Omiša oko izrade i realizacije spomenutih projekata i njihova usklađivanja s prostorno planskom dokumentacijom Grada i županije.
Dodatno veliki problem projekta Zaobilaznice Omiša je izostanak bilo kakve kompatibilnosti sa izgradnjom luke županijske namjene u Omišu koja je upravo u fazi ugovaranja jer se materijal iz iskopa mogao upotrijebiti u izgradnji luke, velikoga lukobrana i uređenja obale koji su upravo idealna lokacija za deponiranje kvalitetnog materijala tim više što pogodnih deponija u blizini nema. Zato ćemo po svemu sudeći iznova skupo plaćati odvoz tog istog materijala i njegovo deponiranje izvan Omiša, a domalo isti takav materijal uz plaćanje dovoziti iz Segeta i Trogira kao što je to bio slučaj i s uređenjem plaže o čemu sam u više navrata upozoravao Županijsku lučku upravu ali bezuspješno iz samo njima znanih razloga.
Isti slučaj je i s mogućim dopunskim vodovodnim raspletom i napajanjem Grada Splita i otoka Brača, Hvara, Šolte i Visa s pozicije vodospreme HE Zakučac koji je potrebno voditi trasom buduće brze ceste Stobreč – Omiš dajući joj dopunsku i dvostruku namjenu uz evidentne uštede. Čini se, međutim, da nadležni i mjerodavni ni taj problem ne vide ili ga možda ne žele vidjeti.
U Splitu, 19. ožujka 2021.
Ivan Vulić, dipl. ing. građ.
Facebook Komentari