SRITAN USKRS!

Svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica želimo sritan Uskrs!

ZAŠTITA POLJIČICE KAO NEMATERIJALNOG KULTURNOG DOBRA RH

U povodu današnjega Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva (22. veljače 2022.), zadovoljstvo nam je svekoliku hrvatsku, a napose poljičku javnost izvjestiti da je pokrenuta inicijativa za zaštitu poljičice kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Ovu radosnu vijest našoj udruzi je priopćila suradnica u projektu mr. sc. Majda Rubić, pravnica koja je zajedno s profesorom dr. sc. Mateom Žagarom 18. siječnja 2022. u Zagrebu u organizaciji Matice hrvatske priredila predavanje o poljičici kao autohtonom tipu zapadnog ćiriličnog pisma nagovijestivši tom prilikom zaštitu poljičice njenim upisom u Registar kulturnih dobara RH. Slična predavanja održana prethodnih godina rezultirala su zaštitom glagoljice kao nematerijalnog kulturnog dobra (vidi rješenje Ministarstva kulture u Narodnim novinama br. 64/2014).    

Za hrvatsku kulturu od iznimnog je značenja što Poljičani i danas njeguju svoje ćirilično pismo kao jedan od nezaobilaznih simbola vlastitoga identiteta i višestoljetne uljudbe, piše gđa Rubić te nastavlja kako je za potrebe unapređenja održivoga razvoja poljičice kao nematerijalne kulturne baštine podložne utjecajima različitih mijena u tijeku izrada prijavnoga Obrasca za upis poljičice kao nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara RH. Zbog toga je važno, ističe gđa Rubić, što u projektu aktivno sudjeluje i udruga Savez za Poljica kao domicilna organizacija, a njenim posredovanjem i drugi pojedinci s područja Poljica kao živući govornici poljičice. Stoga je za nadati se da će prijavni Obrazac uskoro biti proslijeđen na mišljenje stručnom Povjerenstvu za nematerijalnu kulturnu baštinu dok će konačnu odluku o upisu poljičice u Registar kulturnih dobara RH donijeti Ministarstvo kulture i medija RH.

Na priloženoj fotografiji je faksimil stranice Poljičkog statuta (prijepis iz godine 1785. / 32,5×23 cm)

UMRO JE SREĆKO LORGER

Uz posljednji pozdrav dragome prijatelju i suradniku Srećku Lorgeru koji je gotovo cijelo posljednje desetljeće, ozbiljno narušenoga zdravlja i doslovno do zadnjega daha, posvetio projektu izrade “Poljičkog rječnika”, želio bih skrenuti pozornost onom dijelu poljičke javnosti koja s navedenim projektom nije upoznata na lik i djelo ovog dobrog, plemenitog i samozatajnog čovjeka širokoga spektra znanja znanstvene razine, a uz sve to i velikoga zaljubljenika u Poljica i sveukupnu poljičku, napose jezičnu baštinu ili točnije govore Gornjih, Srednjih i Donjih Poljica. Rezultat toga je neuobičajeno obiman i sadržajan, zasad neobjavljen, dijalektološki rječnik koji istovremeno nudi i jedan poseban historijski osvrt na povijesna Poljica kakav dosad nismo imali.

Zbog svega navedenoga, dragi prijatelju Srećko, u ime naših suradnika u projektu i u svoje osobno ali i u ime svih onih Poljičana i prijatelja Poljica koji s radošću iščekuju da “Poljički rječnik” napokon ugleda svijetlo dana, neizmjerna Ti hvala.

Počivaj u miru, dragi prijatelju!

Ante Mekinić, 30. siječnja 2022.

UMRO JE NEDJELJKO MIHANOVIĆ

U četvrtak, 27. siječnja 2022. u Zagrebu, u 92. godini života umro je dr. sc. Nedjeljko Mihanović, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, hrvatski povjesničar književnosti i političar te predsjednik Sabora Republike Hrvatske od 1994. do 1995.

Rođen je 16. veljače 1930. u Sitnu Donjem. Nakon završene Klasične gimnazije u Splitu studirao je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, diplomirao 1958. te zatim djelovao u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnost, a od 1976. do 1990. bio je voditelj Odsjeka za književnost Zavoda za književnost i teatrologiju. Od 1966. do 1968. bio je lektor za hrvatski jezik na Slavenskom seminaru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Hamburgu. Doktorirao je 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom Lirika Vladimira Nazora.

Od lipnja 1990. do 1994. te od 1995. do 2000. bio je predsjednik Odbora za naobrazbu, znanost, kulturu i šport Sabora Republike Hrvatske, a od 1994. do 1995. bio je predsjednik Sabora RH.

Od 1998. bio je savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za etička i moralna pitanja, a od 1999. do 2000. predsjednik Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj.

Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za književnost, izabran je 1980.

Pisao je eseje, kritike, rasprave, političke članke i govore, bibliografske i leksikografske priloge.

Posebno se bavio priređivanjem kritičkih izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca: Tin Ujević (1963.-1967.), Antun Gustav Matoš (1973.), Vladimir Nazor (1977.), Vjekoslav Majer (1978.) i Antun Branko Šimić (1988. i 1998.), a u biblioteci Pet stoljeća hrvatske književnosti priredio je i pisce: Fran Mažuranić, August Harambašić, Lavoslav Vukelić, Andrija Palmović, Rikard Jorgovanić, Franjo Marković, Vjekoslav Majer, Grigor Vitez, Grgur Karlovčan, Mihovil Pavlek Miškina, Ilija Jakovljević, Nikola Miličević, Josip Pupačić, Branislav Zeljković, Nikola Pulić, Saša Vereš, Vojislav Kuzmanović, Stanko Juriša i Zlatko Tomičić.

Zasebno je priredio nekoliko pojedinačnih izdanja djela hrvatskih pisaca (Frano Alfirević, Rikard Jorgovanić, Vladimir Nazor, Otokar Keršovani, Ivana Brlić-Mažuranić, Franja Žanić, Ranko Marinković, August Cesarec, Jure Kaštelan, Vjekoslav Majer, Tin Ujević, A. B. Šimić, Ivan Despot, Branko Klarić, August Šenoa, Olinko Delorko, Zlatko Tomičić).

U biblioteci Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti priredio je djela: Vladimira Nazora, Izbor pjesama, sv. I. i II.; Izbor proze, sv. I. i II., Zagreb, 1999; Izabrana djela Izidora Poljaka (2004.); Đure Sudete (2004.); Jeronima Kornera (2005.); Rajmunda Kuparea (2005.); Lucijana Kordića (2006.), Srećka Karamana, Ante Jakšića i Jakše Ercegovića (2007.).

Objavio je i autorske knjige: Poezija Stanka Vraza (1971.), Pjesničko djelo Vladimira Nazora (1976.), Portreti i eseji o hrvatskim piscima (1981.), Oblikotvornost i smisao (1987.), Mjera i vrijednost (1989.), Govor umjetnosti (1992.), Na putu do hrvatske državnosti (1996.), Državnost iznad svega (1998.), Prepoznavanje vrijednosti (2001.), Za jedinu i vječnu Hrvatsku – dr. Franjo Tuđman (2001.), Poljički Parnas (2005.), Tajanstvenost umjetničke riječi (2007.), Poljički Parnas II. Poljička čitanka (2009.) i Tuđmanova baština (2010.).

Izradio je sedam scenarija i ekranizacija o hrvatskim piscima: Vladimir Nazor (1969.), Vjekoslav Majer (1970.), Antun Mihanović (1971.), A.G. Matoš (1973.), Ivana Brlić-Mažuranić (1974.), August Cesarec (1974.) i Vladimir Nazor (1976.).

Odlukom predsjednika Franje Tuđmana, Nedjeljko Mihanović odlikovan je sa sedam visokih državnih odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata (1990.-1992.), Spomenica Domovinske zahvalnosti, Red Hrvatskog trolista, Red Ante Starčevića, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Red kneza Trpimira s ogrlicom i danicom te Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i danicom.

Uz sve navedeno Nedjeljko Mihanović bio je i član Uređivačkog odbora dva sveska Poljičkog zbornika i to drugog u izdanju Kulturno-prosvjetnog Društva Poljičana u Zagrebu i Matice Hrvatske u Zagrebu godine 1971. i trećeg u izdanju Kulturno-prosvjetnog Društva Poljičana Priko–Omiš, Split, Zagreb godine 1978.

JELENA ALFIREVIĆ: “BILA SAM ŽOHAR”

U povodu Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama, u Prokulturi Split i u organizaciji Prokulture, Matice hrvatske i Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije, u četvrtak 21. studenoga 2021. održano je svečano predstavljanje psihološko-egzistencijalnog i filozofskog književnog prvijenca ,,Bila sam žohar“ (Matica hrvatska, 2021.) mlade znanstvenice i književnice, rođene Poljičanke Jelene Alfirević (1992.), kroatistice, profesorice hrvatskog jezika i književnosti, doktorandice književnosti na Humanističkim znanostima i predavača književnosti na Sveučilištu u Zadru. Govoreći o nadahnuću kojemu duguje zahvalnost za ovo djelo, ova ponosna Poljičanka iz Donje Ostrvice kaže:

 

“(…) O svemu tome (o Kati Bobetić, Mili Gojsalić, Poljičkome statutu) redovito su mi i često pričali, sada devedesetogodišnja baka Mila i pok. djed Kažo s kojima sam odrastala i taj je, rekla bih, zavičajni kod sigurno snažno utjecao na mene i moje žensko pismo u književnosti. Hrabrost žena u borbi za slobodu od pamtivijeka je snažno upisana u bȉlo mog poljičkog naroda, i to je ono s čim hodate uzdignute glave kroz svijet.”

 

Više o knjizi i naglascima s njenog predstavljanja pročitajte na poveznici u nastavku: https://www.zeneimediji.hr/jelena-alfirevic-bila-sam…/

POZIV NA PREDSTAVLJANJE KNJIGE JELENE ALFIREVIĆ

U povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama danas, četvrtak 25. studenoga 2021. u 18 sati u Prokulturi – Kući jezika i kulture na Peristilu u Splitu – održat će se predstavljanje nagrađenog književnog prvijenca ‘Bila sam žohar’ o silovanju i koronavirusu književnice i naše Poljičanke Jelene Alfirević. Svi ste dobrodošli!

https://dalmatinskiportal.hr/…/o-silovanju-i…/116669

POLJICA ‘TO STAY’

Da li je tugarski zet Mario Stipetić iz Ogulina “meštar sa sinijom kakvoga Poljica još nisu vidjela” kao što nadnaslov priložene reportaže sugerira ili nije, nije toliko ni važno koliko je hvale vrijedna njegova inicijativa da (prvi) ponudi ‘soparnik to go’ i registrira prvu hrvatsku Kuću soparnika. Naime, da je više ovakvih inicijativa poljički bi zavičaj mnogim mladim Poljičankama i Poljičanima bio ‘Poljica to stay’ ili u slobodnome prijevodu Poljica za ‘di ko nika, tu i obika’.

Spomenuta reportaža dostupna je na https://slobodnadalmacija.hr/…/prije-deset-godina-iz…

MOJA DOMOVINA

Večeras u 20.10 na Prvom programu HTV-a premijerno se prikazuje dokumentarac “Moja domovina” posvećen 30-toj obljetnici istoimene pjesme u čijem snimanju je posredovanjem Saveza za Poljica sudjelovalo i troje naših Gornjopoljičana sa svojim verzijama ove kultne pjesme i to Marija Prelas, Ivan Marušić i Goran Mikas pa stoga ne propustite pogledati.

 

E sad, kako čujemo da ima i onih koji se pitaju zašto Poljica u ovome svehrvatskom domovinskom spotu, evo odgovora. Zato što su

MALA POLJICA, VELIKO SRCE HRVATSKE!

 

Ako zamislimo našu hrvatsku domovinu kao rijeku koja teče kroz prostor i vrijeme, onda su Poljičani i višestoljetna Poljička knežija snažna pritoka toj rijeci i jedno od njenih izdašnijih vrela. Više je razloga za takvu tvrdnju počev od toga da su Poljica, zemljopisno, samo srce Dalmacije koja je kolijevka hrvatske državnosti i hrvatske kulture do toga da su Poljičani potomci trojice sinova ubijenoga hrvatskoga kralja Miroslava koji su, po predaji, početkom 11. stoljeća naselili Poljica.

 

Svoju privrženost poljičkome zavičaju Poljičani rado naglašavaju izrekom ‘Di ko nika, tu i obika!’, a privrženost domovini Hrvatskoj time što tu ‘di su nikli i obikli’ stoljećima njeguju svoj hrvatski identitet (govor, pismo, vjeru, običaje…) i to na povijesno burnoj razmeđi Istoka i Zapada pa stoga često i po cijenu života, naravno, u okolnostima kad se drugačije nije moglo. O tome svjedoči neprekinuti niz poljičkih besmrtnika od turskoga zemana pa do naših dana, od legendarne Mile Gojsalića do Ante Šaškora Brade, junaka Domovinskoga rata čiju 26-tu obljetnicu pogibije obilježavamo upravo ovih dana.

 

Poljica, možda, jesu mala ali je zato veliko srce u Poljičana koje kuca za domovinu Hrvatsku!

(Ante Mekinić)

 

Više o dokumentarcu na https://hrtprikazuje.hrt.hr/…/moja-domovina-11000-dana…

PREMIJERA: GLAZBENI SPOT “MILA GOJSALIĆ” KLAPE LUŠE

Nakon mjuzikla za djecu „Mila Gojsalić“ Ante Matijevića i Jovice Škare premijerno izvedenoga u programu 7. Dana Mile Gojsalić – Kostanje 2009. i scenskoga uprizorenja legende o Mili Gojsalić pod nazivom “Život u vječnosti” Mladenke Gruice u izvedbi više od dvije stotine članova raznih KUD-ova iz svih dijelova nekoć slavne Poljičke knežije i drugih mjesta i gradova u Hrvatskoj kojim su obilježeni jubilarni 10. Dani Mile Gojsalić – Kostanje 2012, svjedočimo premijeri još jednog zanimljivog podsjetnika na junačko djelo ove legendarne poljičke i hrvatske junakinje rodom iz Kostanja. Riječ je o muzičkome spotu ženske klape Luše iz Splita pod nazivom “Mila Gojsalić” koji izdavački potpisuje Scardona iz Zagreba za čiji nastanak zasluge pripadaju autorici teksta istoimene pjesme Jasminki Mimici, skladatelju i aranžeru iste Marku Šimiću, scenaristkinji Petri Božulić i režiseru spota Ivanu Periću te članovima više udruga i društava s područja Poljica i šire koji su sudjelovali u snimanju (link na spot: https://www.youtube.com/watch?v=ADkV2ylTF1g). 

Premda amatersko stvaralaštvo bilo koje vrste u pravilu zavrijeđuje bezuvjetnu pohvalu, napose ono koje poput predmetnoga spota pridonosi reafirmaciji i očuvanju naše povijesno-kulturne baštine, zbog objektivne valorizacije relevantnih povijesnih spoznaja dužni smo primjetiti da je pjesma tematski puno bliža sudbini zlosretnih Kate Bobetić ili Dive Grabovčeve koje je Turčin nasilno želio obljubiti negoli legendi o Mili Gojsalić koja je potpuno svjesno i svojevoljno žrtvovala sebe kako bi svoje ljude i svoj zavičaj obranila od višestruko nadmoćnijega neprijatelja. Drugim riječima, nije Turčin silovao Milu kako pjesma sugerira stihom „ma ja tursko sime neću!“ nego je Mile ‘silovala’ Turke natjeravši ih svojim junaštvom i lukavstvom na kobni sunovrat u bezdan Ilinca. Također bismo voljeli da je glazbeni izričaj pjesme ponešto izvorniji tj. bliži dalmatinsko-poljičkome glazbenom podneblju ali, što je i tu je. 

Stoga je ipak važnija od svega činjenica da Milin život u vječnosti uspješno odolijeva izazovima našega vremena i zato još jednom valja iskreno čestitati svima koji su za to zaslužni. (A. Mekinić)

UMRO JE EDUARD (EDO) PIVČEVIĆ

Netom zakoračivši u 91. godinu života, 15. kolovoza 2021. u Bristolu gdje je živio i radio umro je ugledni hrvatsko-britanski filozof, naš dragi Poljičanin, suradnik i prijatelj, profesor emeritus dr. sc. Eduard (Edo) Pivčević rođen u Omišu 11. kolovoza 1931. Iako je bio znanstvenik svjetskoga ugleda i čovjek velike erudicije, bio je prije svega čovjek zaljubljen zavičajna Poljica, Grad Omiš i svoju domovinu Hrvatsku što dokazuju i njegova djela jer upravo njemu pripadaju zasluge za prijevod na engleski dvaju najvažnijih dokumenata iz poljičke povijesti – Poljičkog statuta i Kartulara benediktinske opatije sv. Petra u Selu iz 11. stoljeća poznatijeg pod nazivom Sumpetarski kartular. Uz to je i autor vrlo zapažene povijesne sinteze o Poljicima pod nazivom Poljička knežija – od srednjovjekovne ideje do pada 1807. predstavljene u Bostonu, SAD, godine 1987.

Prof. dr. sc. Edo Pivčević u Omišu je pohađao pučku školu. Klasičnu gimnaziju je započeo u Širokome Brijegu, a završio u Splitu. U Zagrebu je upisao studij filozofije na Filozofskom fakultetu gdje je 1954. i diplomirao. Doktorirao je prvi put u Münsteru (1958.) i drugi put Londonu (1962.), bio je profesor filozofije na sveučilištu u Bristolu u Engleskoj (1964 – 1997.), k tome i gostujući profesor u Hrvatskoj, Njemačkoj i Kini. Objavljivao je na engleskom, njemačkom i hrvatskom, a knjige su mu prevođene na njemački, kineski i korejski jezik. Utemeljitelj je međunarodnog filozofskog časopisa Cogito te istoimenog društva kojemu je cilj bio promicanje nastave filozofije u engleskom srednjoškolskom obrazovanju. Jedini je Hrvat koji je uvršten u The Dictionary of Twentieth-Century British Philosophers. Napisao je nekoliko drama te je pisao o putopiscima u Hrvatsku u srednjemu i novome vijeku. Objavio je i autobiografiju Slike iz pamćenja, a o njemu je objavljena knjiga intervjua pod naslovom Filozof i zavičaj, Razgovori s Edom Pivčevićem (2004.) te knjiga pod naslovom Domovima, zavičaj, svijet kao i Zbornik radova povodom 90 godina života Ede Pivčevića (2021).

Pored svoje profesionalne aktivnosti na sveučilištu, a u težnji da pomogne boljemu poznavanju hrvatske kulture u svijetu, pokrenuo je britansko-hrvatsko društvo te časopis BC Review (1974.) u kojemu su prvi put objavljeni prijevodi nekih najvažnijih djela iz hrvatske klasične književnosti, zatim prijevodi povijesnih dokumenata kao što su Poljički statut i Vinodolski statut, mnoge važne listine te zapisi stranih putnika iz kasnoga srednjega vijeka o Hrvatskoj. 

Zbog zasluga za promicanje zavičajnoga podneblja, Poljica i Omiša, gospodinu Edi Pivčeviću je godine 2018. na 16. Danima Mile Gojsalić u Kostanjama uručeno priznanje „Mile Gojsalić“ – za opstojnost identiteta i očuvanje baštine, a 2020. na prijedlog Saveza za Poljica poduprt Mjesnim odborom Kostanje i Nagrada Grada Omiša za životno djelo. 

Zbog svega navedenoga neka mu je laka hrvatska zemlja. Počivao u miru!