Ni 24 godine nakon Domovinskog rata, a kamoli 76 godina od bitke na Sutjesci odnosno Drugog svjetskog rata, barem koliko je nama poznato, ne znaju se poimenice svi Poljičani koji su svojim životima iskupljivali zajedničku nam slobodu. Ako takvi cjeloviti popisi ipak negdje postoje, onda čudi što u prigodama poput ove u povodu 76. obljetnice jedne od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata nisu objavljeni, a žrtve komemorirane. Ako pak popisi (naglašavamo: cjeloviti) poginulih, ubijenih i na drugi način stradalih Poljičana i žitelja Poljica ne postoje, onda to rječito govori o nama samima i o tome koliko je državama stalo do onih koji su se za nju žrtvovali, a nastavno koliko je zapravo i ovoj i onoj državi stalo do Poljica.
Savez za Poljica kao udruga koja se prvenstveno nastoji baviti pitanjima od životne važnosti za budućnost Poljica pokušala je, ipak, steći spoznaju i o tome koliko je Poljičana i žitelja Poljica poginulo u Domovinskome ratu, pa smo na temelju raspoloživih i nama dostupnih podataka došli do brojke od približno 30 branitelja, što je za mala Poljica jako veliki broj. Bilo bi, naravno, lijepo da se što prije, točno i poimenice, utvrdi konačan broj i da Poljica tim ljudima podignu spomen-obilježje kakvo zaslužuju.
Broj Poljičana poginulih u Drugom svjetskom ratu nismo, nažalost, utvrdili, ali procjenjujemo da bi ih samo na priloženom popisu poginulih u klanici zvanoj bitka na Sutjesci moglo biti barem dvostruko više, dakle 60-tak, a u cijelome ratu zasigurno i poneka stotina. Naravno da i njihova žrtva zavrijeđuje barem toliko našeg pijeteta da im se ime otrgne zaboravu. Utoliko je ovaj potez Uredništva SD i udruge VeDRA hvale vrijedan.
Nekad bi na kraju ovako tužnog popisa pisalo „Slava im!“. Mi bismo dodali i „Počivali u miru Božjem!“ jer naši Poljičani, kao ni drugi spomenuti partizani Splita i okolice pali na Sutjesci, nisu ginuli ni za Tita ni za Partiju nego za slobodu koju im je netko silom htio oduzeti. I zato su najtočnije od svega riječi velikoga hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića: „Nema ih više jer su htjeli biti!“
Uz prigodnu čestitku u povodu današnjega Dana antifašističke borbe, jednog od četiri najvažnija državna praznika koji čine temelj hrvatske neovisnosti i suvremene demokracije, a u spomen na stotine Poljičana koji su u oslobodilačkim borbama tijekom Drugog svjetskog rata dali svoje živote za slobodu ili ideal slobode, te stotine nevinih poljičkih civilnih žrtava stradalih na kućnome pragu i na pravdi Boga, kao podsjetnik na još jednu tužnu, ali istovremeno i slavnu stranicu iz poljičke prošlosti donosimo fragment iz knjige „Antifašistički Split, Ratna kronika 1941. – 1945.“ koja svjedoči o tome da su Poljičani uvijek, kad god je trebalo, svoju slobodu iskupljivali krvlju i životima svojih najboljih sinova i kćeri.
