Sutra, u subotu 22. lipnja 2019. u 10 sati u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić zaredit će za svećenike i dvojicu đakona Poljičana i to don Josipa Ulića na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije i fr. Mihovila Žuljevića Mikasa na naslov Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM. Don Ivan Ulić iz Tugara sin je pokojnog Zdravka i majke Mire koji imaju još dvojicu sinova, a don Mihovil Žuljević Mikas rođen 1993. u Srijanima sin je Mate i majke Đurđice koji imaju još i dvije kćeri.

Pop glagoljaš u Gatima, rad Krune Bošnjaka (foto: B. Gunjača)

U povodu davanja zavjeta ove dvojice poljičkih mladomisnika, prigodno ćemo se osvrnuti na sve poljičke pope glagoljaše koji su stoljećima bili narodni prosvjetitelji u Poljicima i koji su zajedno sa svojim narodom čuvali i očuvali hrvatski identitet Poljica kao i privrženost Poljičana Rimokatoličkoj crkvi. Glagoljaši gotovo u pravilu bijahu članovi istih obiteljskih zajednica u kojima su stariji podučavali mlađe svećeničkom pozivu, ali i drugim znanjima i zanimanjima kojima su se pojedine plemenske zajednice bavile (liječnici, veterinari, travari, prirodoslovci itd.) pokrivajući tako gotovo sve životne potrebe svoga puka. Stečena znanja su se prenosila s koljena na koljeno čak i nakon što je otvoreno glagoljaško sjemenište na Priku godine 1750. gdje su pojedini popi glagoljaši pisali i Poljički slovnik ili rječnik. 

Glagoljaši su podjednako djelovali u Poljicima i izvan njih, pa su tako na Braču zasnovali nadaleko čuvenu pustinju Blaca ali i mnoge druge diljem otoka, držali su izvanjske župe u Radobilji i po Omiškoj zagori gdjegod su bili naseljeni Poljičani uključivo i grad Split i njegova naselja Varoš, Lučac i Pojišan koji su većinski bili naseljeni Poljičanima. Imali su svoj vikarijat sa župnicima koje je narod birao, a župnici bi potom između sebe birali svoga vikara. Koliko su popi glagoljaši bili uz svoj narod svjedoči žrtva biskupa Nikole Ugrinovića kojega ubiše Turci godine 1572. te junaštva don Jure Pezelja stradalog u boju s Turcima 1686., don Duje Katušića u srazu Poljičana s Francuzima 1807. i mnogih drugih.

Mnogi spisi svjedoče o brojnosti popova glagoljaša (pojedinih godina znalo ih je biti i do 300) ali i o pokudama od strane splitskih nadbiskupa koji su im zamjerali što se odijevaju siromaški služeći npr. misu u opancima noseći uz to i oružje za pojasom (kuburu i sablju!), no očito ne shvaćajući surovu životnu poljičku stvarnost u kojoj su popi glagoljaši živjeli, radili i djelovali.

U Poljicima su se čak i žene zaređivale, pa je tako bio poznat red ‘picokara’ koje su djelovale u gotovo svim župama brinući se za oboljele od zaraznih bolesti, te stradale od ratnih i životnih tegoba, a pomagale su i kao babice pri porodu. I popi glagoljaši i picokare bili su kroz dugu povijest Poljičke knežije u službi svoga naroda na brojnim područjima života i rada brinući uz to i o opismenjavanju puka te o potrebi očuvanja nacionalne svijesti. Takvo okruženje s vremenom je na crkveni tron iznjedrilo i tri znamenita poljička sina i to sv. Leopolda Bogdana Mandića, biskupa Juru Bogdana (vojni ordinarij) i biskupa Matu Uzinića koji je u svome pastirskom pohodu jednu republiku (Poljičku) zamijenio drugom (Dubrovačkom). 

Gdje će providnost Božja odvesti dvojicu uvodno spomenutih naših Poljičana don Josipa Ulića i don Mihovila Žuljevića Mikasa ne znamo, ali njima i njihovim obiteljima još jednom čestitamo na svećeničkom pozivu dijeleći njihovu radost. Nadamo se da će naša rascjepkana Poljica u njima dvojici dobiti svoje nove zagovaratelje pred Svevišnjim u kojega se Poljičani u budućnosti, čini se, jedino i mogu pouzdati. (D. Milićević)

Facebook Komentari