Povijesna je istina da su mnogi časni hrvatski domoljubi dali svoj život za domovinu Hrvatsku zato što su uistinu bili za dom spremni. Među njima je sigurno bilo i Poljičana u Domovinskom ratu, pa u tom smislu, ljudski govoreći, može se razumjeti Nikolu Mužinića, predsjednika NK Poljičanin 1921 iz Srinjina kad kaže „Da za dom nismo bili spremni, doma imali ne bi!“
Također je povijesna istina da je ovaj, u semantičkome smislu domoljubni pozdrav, kompromitirao ustaški režim pod vodstvom Ante Pavelića koji je svoj dom, svoju Dalmaciju i svoja Poljica, bez ispaljenoga metka predao fašističkoj Italiji, a za čije oslobađanje je naknadno na stotine Poljičana dalo svoje živote. Uostalom, zato je pozdrav „Za dom spremni!“ u Republici Hrvatskoj i zakonom zabranjen, ali i da nije, najmanje su ga dostojni upravo oni što slave režim koji je šurovao s rušiteljima hrvatskih domova.
Zato bi i naš dragi Nikola Mužinić morao uvidjeti razliku koju ističemo i razumjeti da su ponekad želje i namjere jedno, a ono što je uistinu počinjeno nešto sasvim drugo (čega je, čini se, ipak svjestan s obzirom da su mu u međuvremenu usta bila puna ‘bratstva i jedinstva’) jer smo uvjereni da ni njemu kao ni većini drugih Poljičana nisu na čast medijski natpisi koji govore o „poljičkoj sramoti“ jer Poljica to svojom višestoljetnom krvavom borbom za slobodno i pravedno društvo nisu zaslužila.
Napose je nepotrebno frustracije našeg povijesnog naslijeđa prenositi na djecu koja tako postaju objektom manipulacije tim više što je i među tom djecom moglo biti onih čiji su pradjedovi poginuli baš zbog onih koji su navodno bili ‘za dom spremni’, a taj isti dom pokloniše fašistima.
Jednako tako je i urednik Slobodne Dalmacije morao biti obazriviji kad je naslovnicu današnje novine zakitio naslovom „Poljička sramota u Barceloni“ jer se u najgorem slučaju moglo raditi tek o sramotnome ispadu nepromišljenog pojedinca, a nipošto ne poljičke djece i Poljičana u cjelini.
Napokon, kako bi to Slobodna Dalmacija kao antifašističko glasilo mogla biti rođena 17. lipnja 1943. u njedrima poljičkoga Mosora da Poljičani, kao i uvijek kad god je to bilo potrebno, nisu bili na pravoj strani?! I zato, draga naša SD, najveća sramota u ovom nesretnom slučaju je naslov kojim si ‘počastila’ dom u kojemu si i sama rođena.