Uvodna napomena: U skladu s najavom serije tekstova koji tematiziraju pitanja od životne važnosti za Poljičane i druge žitelje Poljica, u nastavku donosimo tekst o državnoj cesti D8 Stobreč – Omiš kroz Poljica iz pera člana naše Udruge g. Ive Vulića iz Zakučca.

Autor teksta je diplomirani građevinski inženjer prometnog (infrastrukturnog) smjera. Kako je svoj radni vijek proveo u planiranju i izgradnji prometnica i trajektnih luka u tvrtkama Hrvatske ceste d.o.o. i Hrvatske autoceste d.o.o., njegova razmišljanja i stavovi svakako su relevantni za navedenu temu, no ipak smo dužni napomenuti da nije riječ i o službenom stajalištu udruge Savez za Poljica.

Piše: dipl. ing. građ. Ivo Vulić

U tekstu „Prometna infrastruktura na području Poljica“ dostupnom na http://poljica.hr/prometna-infrastruktura-na-podrucju-poljica/ osvrnuo sam se na stanje glavnih cestovnih pravaca u Poljicima s ciljem da poljičku i širu javnost upoznam s ovom životno važnom problematikom i mogućnostima poboljšanja nimalo zavidnog stanja u kojemu se nalaze Poljica (uključivo općine Podstrana i Dugi Rat) i Grad Omiš. U tom kontekstu posebnu važnost ima dionica državne ceste D8 od Stobreča do Omiša i to na nacionalnoj razini s obzirom na najveći ostvareni prosječni godišnji promet vozila na svim cestovnim pravcima u Hrvatskoj. 

Hrvatske ceste d.o.o. u čijoj nadležnosti je ova prometnica, sve aktivnosti oko njene realizacije drže svojom ‘poslovnom tajnom’, pa o tome ne komuniciraju u javnosti iako im je to obaveza, napose zbog poreznih obveznika.  

Dionica državne ceste Stobreč – Omiš planirana je i projektirana neposredno nakon izgradnje Jadranske turističke ceste (JTC) koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle prije više od 50 godina. U bivšoj državi njena realizacija je neargumentirano odgađana, navodno zbog nedostatka financijskih sredstava ali se ista praksa nastavila, nažalost, i u Lijepoj našoj. Na inicijativu udruga građana, međutim bez podrške lokalnih političkih čimbenika, početkom 2000-te godine Hrvatske ceste d.o.o. započinju ili točnije nastavljaju aktivnosti na realizaciji ovog projekta usvajanjem „Studije utjecaja na okolinu“ iz godine 2005.

Nestručan pristup poslu

Već kod javne prezentacije spomenute studije utvrđeni su nedostaci trase jer projektom nije omogućen spoj grada Omiša sa zaobilaznicom te spoj iste sa autocestom A1 u čvoru Blato n/C. Razlog tome leži u činjenici što su se Hrvatske ceste oslanjale na stare prostorne planove iz 1993. (!?) kao da se u prostoru ništa nije dogodilo iako znamo da jest uključivo i u međuvremenu izgrađena autocesta. Naravno da su na ovaj ogroman previd promptno reagirale neke udruge i stručni pojedinci (opet, naravno, bez podrške lokalnih političkih struktura) zahtijevajući dopunu projekta, ali bez rezultata jer Hrvatske ceste nisu uvažavale opravdane i stručno utemeljene primjedbe. Slijedilo je raspisivanje natječaja na kojemu je za izvođača radova odabran „Hrvatski konzorcij“ i raspodjela poslova unutar istog. Radovi su otpočeli potkraj 2006. na početnom (čvor TTTS – čvor Strožanac) i završnom dijelu dionice (tunel „Omiš“ – čvor Ravnice). Radovi su financirani kreditom EBRD-a (Evropske banke), a ugovoreni su bez zatvaranja prometno-tehničke cjeline.

Rezultat očigledno nestručnog pristupa realizaciji je izgradnja dijela trase koja vodi „iz ničega u ništa“ – tunel „Omiš“ i čvor Ravnice – ali uz utrošenih preko 350 milijuna kuna, te prekid radova na početku dionice TTTS – čvor Strožanac, koji je uslijedio na zahtjev Hrvatskih cesta. Na taj potez Hrvatske ceste su se vjerojatno odlučile zbog nemogućnosti ostvarenja dinamike realizacije utroška kreditnih sredstava, a time i naplate interkalarnih kamata od strane EBRD-a kao davatelja kredita. 

U proteklom periodu od preko 10 (deset) godina nije se, nažalost, ništa poduzelo po pitanju otklanjanja brojnih i nepobitnih propusta, pa ovaj projekt (p)ostaje investicija bez pokrića. Štoviše, Hrvatske ceste odustaju i od izrade projektne dokumentacije za preostali dio trase iako je ista bila u potpunosti ugovorena. O svim uočenim propustima tijekom planiranja, projektiranja i izgradnje, na vrijeme su bile obaviještene sve relevantne institucije od Hrvatskih cesta d.o.o., Vlade RH i nadležnog ministarstva do nadležne županije, te gradova i općina i to javnim ukazivanjem i pisanim obraćanjem udruga i stručne javnosti. 

Sve što su Hrvatske ceste poduzele u međuvremenu može se svesti na sporadičnu intervenciju u prostornim planovima grada Omiša i općina Dugi Rat i Podstrana ali opet nelogičnim rješenjima koja se odnose na izgradnju ‘radnog tunela Komorjak’, spuštanjem trase u zonu građevinske namjene i nelogičnog položaja čvora i spojne ceste Dugi Rat, izbacivanjem čvora i pristupne ceste Strožanac, nelogičnim lociranjem trajektne luke u Krilu Jesenice i uvođenjem četverotračne prometnice do čvora Krilo. Sve navedeno je obznanjeno u radu nazvanom „Nova multimodalna platforma splitske aglomeracije Solin – Stobreč – Dugi Rat – Omiš“.  Hrvatske ceste koncem 2014. prezentiraju spomenuti uradak u SD županiji u krugu svojih ‘trabanata’ bez nazočnosti struke, prema kojemu se nastavak izgradnje očekuje tek za 8 (osam) godina (!) kada će projekt, navodno, biti spreman za povlačenje sredstava iz Europske unije. Zbog neodrživosti postojećeg stanja i ‘planiranja’ kojemu se nigdje ne žuri, reagirao sam otvorenim pismom SD županiji, nadležnom ministarstvu, Hrvatskim cestama u Zagrebu i drugim relevantnim subjektima, i to u skladu sa zaključcima i prijedlozima rješenja s tribine Udruge prometnih inženjera grada Splita održane 2012, no odgovora ni od koga nisam dobio što je zapravo, pametnima dosta, odgovor sam po sebi.

Zastoj zbog neznanja, nezainteresiranosti ili koruptivnih radnji?

Sukladno naprijed iznesenom logično je zaključiti da se zaobilaznica Omiša, i nastavno cijela dionica do Stobreča, ne gradi iz posve bizarnih razloga, ali tipičnih za našu svakodnevnicu. To je naročito vidljivo zbog izostanka bilo kakvih reakcija od strane onih koji bi morali biti životno zainteresirani za izgradnju ove trase, pa ova neshvatljiva pasivnost upućuje na moguće nerazumijevanje problema i/ili nezainteresiranost županijskih i lokalnih političkih struktura za njegovo rješavanje. Subjektima koji su zaduženi za provedbu (resorno ministarstvo i Hrvatske ceste), ovakav ‘stav’ neposredno zainteresiranih posve odgovara jer ne moraju činiti ništa.

Na neznanje kao mogući razlog šutnje upućuje i ranije izrađena „Prometna studija (…)“ i najnovija „Nova multimodalna platforma splitske aglomeracije (…)„ jer sadržavaju rješenja koja nisu u skladu s prometnim tokovima, izvorištima i ciljevima putovanja, uključujući i integralni promet gravitirajućeg područja do zračne i trajektne luke i autobusnog kolodvora.

Operativno neznanje je ranije očitovano ugovaranjem i izvođenjem radova bez zatvaranja prometno-tehničke cjeline. Kod projektiranja i građenja tunela „Omiš“ nisu primijenjene „Direktive EU“ od 2004. kao ni „Pravilnik o sigurnosti prometa u tunelima“, zbog čega je nužna skupa naknadna intervencija. Neznanje je pokazno i kod intervencije u prostornome planu umetanjem ‘radnog tunela Komorjak’ kojim se ne ostvaruje prikladan spoj grada Omiša i prometno se degradira državna cesta D70. Neznanje očituje i činjenica da su tijekom proteklih deset godina zamrle sve aktivnosti oko ove važne prometnice koja čini sastavni dio ‘omiškog prometnog čvora’, pa je tako izostalo i njeno uvrštavanje u četverogodišnji plan izgradnje. Neznanje je i neprepoznavanje kompatibilnosti projekta obilaznice sa izgradnjom i uređenjem luke i obale u Omišu premda su oba projekta u nadležnosti istog resornog ministarstva (MPPI) i oba se financiraju proračunskim sredstvima.

Ako pak neznanje nije razlog zapostavljanju izgradnje ove važne prometnice, nisu li to onda koruptivne radnje? Naime, već duže od 50 (pedeset) godina dionica od Stobreča do Omiša projektira se u istom koridoru od strane dviju projektantskih kuća, ali još i danas bez konačnog rješenja, a sve tijekom proteklog razdoblja učinjene dopune i izmjene zacijelo nisu učinjene mukte i bez raloga. Stoga smo, nažalost, još uvijek na početku izrade projektne i ine dokumentacije, pa je krajnje vrijeme prekinuti s takvom praksom.

Zbog svega navedenog nameće se sasvim logično pitanje: kako što prije nastaviti započete radove na izgradnji ove vitalne prometnice bez koje nema ni razvoja Poljica niti Grada Omiša?

Što i kako dalje?

Izgradnju svakako treba što prije nastaviti jer se iz dana u dan gomilaju sve veće štete, kako izravne tako i neizravne. Radove je potrebno aktivirati na kritičnim dijelovima i to na početku i na kraju ove prometne dionice, dakle na čvoru TTTS – Strožanac (što uopće nije problem jer je to u formalnom smislu nastavak prekinutih radova za koje postoji važeća građevinska dozvola, projekt i ugovorna dokumentacija) i na ‘omiškom prometnom čvoru’ ali sa novim saznanjima i potrebama (ishodište spoja D70 sa autocestom i gradom Omišem) kako bi se dugoročno opravdala planirana ulaganja.

U prilog naprijed navedenom ide i najnovija spoznaja o potrebi dovođenja vode iz Cetine u grad Split trasom buduće ceste u skladu s „Vodoopskrbnim planom Splitsko-dalmatinske županije“ izrađenim od strane pet eminentnih projektantskih tvrtki pod vodstvom Hrvatskih voda u prosincu 2008. Ovaj opskrbni pravac je višestruko zanimljiv jer omogućava cjelovito rješavanje vodoopskrbe ne samo Splita nego i cijelih primorskih Poljica, napose starih naselja Duća, Jesenica i Podstrane, zatim istočnog dijela grada Omiša te područje od Nemire do Marušića. Na taj način tuneli na zaobilaznici Omiša postaju višenamjenski, a u njima ostaje još dovoljno prostora za ostale komunalne instalacije. Uspostavom hidrantske mreže u istom koridoru osigurava se i maksimalna zaštita od požara uzduž cijelog područja od Splita preko Omiša do Marušića, koje je u stalnoj opasnosti od požara.

Sinergijom ovih dvaju komaptibilnih projekata mogu se ostvariti značajne uštede za državni proračun. Prema svim relevantnim pokazateljima, poglavito prometnim i vodoopskrbnim u kontekstu povrata uloženog kapitala, ovi projekti nemaju alternative, što ih dovodi na sam vrh prioriteta u cestogradnji i vodoopskrbi RH.

Kako ‘omiški prometni čvor’ (zaobilaznica tj. spojna cesta grada preko državne ceste D70 sa nastavnom vezom na autocestu A1 u čvoru Blato n/C) u temeljnim projektnim postavkama nije na odgovarajući način shvaćen i tretiran, nužno ga je stručno revidirati. U tu svrhu potrebno je organizirati stručni okrugli stol u Omišu (zbog eventualnog obilaska terena) s ciljem odabira konačnog rješenja izgradnje kako bi se dosad izgrađeno (uključivo i tunel „Omiš“) što prije privelo prometnoj namjeni. Za moderatora sastanka predlažemo nadležno ministarstvo MPPI, a za sudionike Hrvatske ceste, stručne predstavnike SD županije, gradova Splita, Omiša i Solina, općina Podstrana i Dugi Rat, te Hrvatskih voda i Lučke uprave SDŽ.

Nazočnost resornog Ministarstva je potrebna zato što se pri izgradnji zaobilaznice pojavljuje znatan višak kvalitetnog iskopnog materijala koji se može korisno upotrijebiti za izgradnju luke, uređenje plaža i obale jer prostora za deponiranje u neposrednoj blizini ionako nema zato što se radi o značajnom zaštićenom prirodnom krajoliku. Ukratko, izgradnja ‘omiškog prometnog čvora’ je kompatibilna sa izgradnjom luke, pa se usklađivanjem njihove realizacije postižu znatne financijske uštede.  

K tome, sve radnje na putu do odabira konačnog rješenja, eventualno doprojektiranje, usklađivanje prostornih planova, provedba upravnog postupka, otkup zemljišta itd. potrebno je provoditi po ubrzanom postupku s ciljem što skorijeg početka radova na mostu „Cetina“ bez čije izgradnje nema ni konačnog rješenja ovog gorućeg problema podjednako važnog za Grad Omiš, Poljica, SD županiju i Hrvatsku u cjelini.

Kako sve naprijed iznijeto ne bi bilo shvaćeno kao gola kritika ili konstatacija, uvidu javnosti podastiremo i vizualni prikaz mogućih rješenja predmetnog problema koji je pravovremeno upućen na razmatranje resornim institucijama, pa bi koristilo da se i javnost, a napose poljička, što prije uključi u iznalaženje optimalnih rješenja.