IN MEMORIAM: DON FRANE MIHANOVIĆ, POLJIČKI NEIMAR PLEMENITA KOVA  

Na današnji dan prije točno sto godina rođen je don Frane Mihanović (Sitno Donje, 1. listopada 1922. – Split, 31. listopada 2013.), genetski izdanak prastare obitelji poljičkih didića i kneževa. Pučku školu pohađao je u rodnome mjestu, gimnaziju do male mature u splitskoj državnoj klasičnoj gimnaziji, a potom na biskupskoj klasičnoj gimnaziji u splitskome Sjemeništu gdje je godine 1941. i maturirao. Studij bogoslovije pohađao je na Višoj bogoslovnoj školi u Đakovu i Splitu, a godine 1949. diplomirao na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.    

Za svećenika je zaređen 6. travnja 1946. Župničku službu obavljao je u Sitnom Gornjem, Dubravi, Svinišću, Srijanima (Dolac Gornji) i Gatima do umirovljenja. Dužnost dekana Poljičkog dekanata obnašao je od 1968. do 1978. Godine 1985. papa Ivan Pavao II. udijelio mu je naslov monsinjora. Bio je članom više biskupskih vijeća uključivo i Vijeća za crkvenu umjetnost.

Uz pastoralnu službu u kojoj se iskazao kao uzoran, savjestan i djelatan svećenik i župnik, don Frane Mihanović bio je i poduzetan graditelj sakralnih i svjetovnih objekata, uspješan etnografski i povijesni kolekcionar, muzealac, pisac, organizator, urednik i izdavač periodičnih publikacija i knjiga.

Najveći dio svoga života don Frane Mihanović posvetio je rodnim Poljicima. U Gatima je potakao obnovu župne crkve sv. Ciprijana i svepoljičke zborne crkve sv. Jure na Gradcu. Zaslužan je za osnivanje Povijesnog muzeja Poljica u Gatima otvorenog 4. svibnja 1974. kao i za likovni triptih u formi mozaika koji je izradio i godine 1981. muzeju podario akademski kipar i slikar Joko Knežević. Uz mecenu Antu Vulića iz Zakučca, zaslužan je i za postavljanje brončanog spomenika Popu glagoljašu (rad akademskog kipara Krunoslava Bošnjaka) 27. kolovoza 1989. u Gatima.

U suradnji s poljičkim župnicima, godine 1975. pokrenuo je godišnjak Poljica kao glasilo Poljičkoga dekanata, a godinama je bio i njegov urednik. U knjizi Da se ne zaboravi (1999.), posvećenoj važnijim događajima iz poljičke prošlosti, faktografski je opisao ratne zločine počinjene u Gatima 1. listopada 1942. i Docu Donjem 26. ožujka 1944. Objavio je još Kratak pregled povijesti drevne Poljičke Republike (1992.), Zemljovid Poljica (1996.) i Sabrane radove o crkvenom graditeljstvu (1997.) te knjižicu Zla sudbina Poljica (1998.) koju u PDF formatu prilažemo uz ovaj prigodni osvrt na njegov lik i djelo kao ilustraciju don Franine privrženosti poljičkome zavičaju i ngorljivosti za obnovu Općine Poljica u njenim povijesnim granicama.

Za svoj doprinos očuvanju baštine i opstojnosti poljičkoga identiteta, don Frane Mihanović nagrađen je priznanjem „Mila Gojsalić“ za 2007. godinu na 5. Danima Mile Gojsalić u Kostanjama.

Poveznica na knjigu don Frane Mihanovića: „Zla sudbina Poljica“

Priredio: Ante Mekinić

IZBORI ZA ČLANOVE VIJEĆA MJESNIH ODBORA NA PODRUČJU GRADA OMIŠA

Od danas, 19. rujna 2022. – obaviještavaju iz Grada Omiša – počinju teći izborne radnje vezane uz provođenje izbora za članove vijeća Mjesnih odbora na području Grada Omiša. Izbori će se održati u nedjelju 23. listopada 2022. u vremenu od 8.00 do 18.00 sati. Kandidacijske liste zaprimaju se od 19. rujna do 3. listopada 2022. Informacije i obrasci dostupni su na službenim stranicama Grada Omiša www.omis.hr

O važnosti ovih izbora koje, nažalost, mnogi podcjenjuju, najrječitije govori standard življenja u onim mjesnim odborima (ne samo na području Poljica) kojima upravljaju angažirani, upućeni i odgovorni građani nasuprot onih drugih u kojima nikoga nije briga tko i kako obnaša mjesnu vlast. Ovi izbori su naročito važni za mjesne odbore s područja povijesnih Poljica jer u nedostatku bilo kakve poljičke samouprave jedino vijeća Mjesnih odbora imaju legitimitet potreban za pokretanje inicijativa koje najizravnije utječu na mnoga životna pitanja od izrade prostorno-planske dokumentacije do izgradnje komunalne i društvene infrastrukture, od kulturnih i sportsko-rekreativnih sadržaja do skrbi za potrebite itd. A kad bi se dogodilo čudo pa se svi poljički mjesni odbori uhvatili za jedan štap, barem kad su zajednički problemi u pitanju, oživila bi i formalno-pravno nepostojeća Poljica jer tijekom naše tegobne prošlosti samo zajedništvo nas je i održalo.

I zato svakako u što većemu broju izađite na ove izbore i s pomnjom birajte članove vijeća svojih Mjesnih odbora s obzirom da je to jedina vlast koju u najdoslovnijemu smislu možete nazvati svojom!

SANIRAT ĆE SE „ČIKOTINA LAĐA“

Nakon niza tužnih objava o propadanju Čikotine lađe koja premošćuje Cetinu u Gornjim Poljicima, evo napokon i jedne radosne, naravno, ako je vjerovati Županijskoj upravi za ceste iz koje najavljuju temeljitu rekonstrukciju ovog metalno-drvenog mosta izgrađenog šezdesetih godina prošloga stoljeća. Procjenjena vrijednost radova je 800 tisuća kuna bez PDV-a, a rok za izvršenje radova šest mjeseci od dana uvođenja izvođača u posao. Početak radova, tvrde u ŽUC-u, predviđen je odmah po završetku postupka javne nabave koji je, kako piše u podnaslovu priloženog članka SD, otvoren.

Živi bili pa najavljeno i doživili!

OSKORUŠA

Početak jeseni vrijeme je dozrijevanja oskoruša. Ova samonikla, danas gotovo zaboravljena voćka naših djetinjstava, rađa malenim ukusnim plodovima. Kao djeca svakodnevno bismo prebirali košaru punu obranih oskoruša te tražili one dozrele. Oskoruša je jestiva kad potamni i omekša, inače je trpka pa kupi usta. Naši su pređi, da bi preživjeli, koristili sve što su imali pa tako i oskorušu, naročito kod probavnih tegoba. Jeli su je svježu ali i osušenu prethodno križanu na polovice i umočenu u mošt kako bi omekšale. U starim poljičkim zapisima iz 18. stoljeća pisanim bosančicom spominje se pod nazivom oškoruša i oskorušva.

Tekst i fotografije: Damir Vladušić  

‘BIJELA SMRT’ KOSI POLJIČANE

„Dok u nekim školama brojke opadaju, negdje ipak bilježe povećanje.“ – završna je misao priloženog osvrta SD na (privremeno) zatvaranje područne škole u Gornjem Sitnom. Konkretno, u mjestima s pretežno autohtonim stanovništvom, Poljičanima, broj učenika opada, dok je u porastu broj učenika u naseljima s mehaničkim prilivom stanovništva (Kamen, Šine, Sirobuja…). Zaključno, ‘bijela smrt’ kosi Poljičane: uz one što iseljavaju, više ih umire nego što se rađa!

BOLJE IKAD NEGO NIKAD!

Opjevanu sporost Hrvatskih željeznica ozbiljno ugrožavaju Hrvatske ceste d.o.o. koje prema najavi Županijske uprave za ceste Split kilometar i pol ceste Bisko – Dolac Donji namjeravaju sanirati do 2024. (što je vrijeme u kojemu i najsporiji vlakovi HŽ-a barem dvaput savladaju i najveće hrvatske udaljenosti!). Pa ipak, znajući da je bolje ikad nego nikad, što žiteljima Gornjih Poljica zaboravljenih od gotovo svih vlasti i vladara preostaje nego veseliti se i najluđemu obećanju?!

 

P.S. Investitoru predlažemo da odmah započne pripreme i za rekonstrukciju preostalih prometnica kroz Poljica kako bi spremno dočekale preusmjeravanje dijela prometa s Jadranske magistrale po dovršetku mosta „Cetina“ i tunela „Komorjak Sjever“ s obzirom da ni one nisu građene za kamionski promet.

NAJOPTEREĆENIJE RASKRIŽJE U HRVATSKOJ U JEDNOJ RAZINI!?

Teško je reći da li je priloženi članak o uređenju stobrečkoga raskrižja objavljen u broju SD od 10. kolovoza 2022. zamišljen kao prigodna čestitka Stobrečanima u povodu njihova nebeskoga zaštitnika sv. Lovre ili pak kao radosna vijest stotinama tisuća mazohista koji su respektabilan dio vlastitih života proveli u prometnim kolonama na dionici Jadranske magistrale od Stobreča do Omiša ali je već sada nedvojbeno da će spomenuta vijest u konačnici postati još jedno izrugivanje Stobrečanima i drugima koji će biti primorani koristiti se ovim raskrižjem u budućnosti.

Sramotna je, zapravo, namjera investitora Hrvatskih cesta d.o.o. da, kako se u članku navodi, ovo najopterećenije raskrižje u Hrvatskoj učini prohodnijim tek minimalističkim zahvatima kao što su izvedba dodatnih trakova za desna skretanja, nogostupa, autobusnih ugibališta i zelenoga pojasa umjesto da se izgradi denivelirano raskrižje (raskrižje u dvije razine) kao jedino pravo i dugoročno rješenje.

Pa ipak, ni takvo denivelirano raskrižje ne bi u potrebnoj mjeri smanjilo prometne gužve zato što je problem puno složeniji zbog čega je, uostalom, početkom 90-tih i najavljena izgradnja brze ceste Stobreč – Dugi Rat kao jedna od tri faze tzv. brze ceste Trogir-Solin-Omiš, a čija se izgradnja stalno odgađa i uvjetuje nemogućim zahtjevima kao što su financiranje na teret EU proračuna zbog čega se forsira tzv. multimodalnost odnosno izgradnja trajektnoga pristaništa u Krilu koje ne samo što je tehnički gotovo neizvedivo nego je i mnogima neprihvatljivo. Znajući da je to zapravo nemoguća misija, Hrvatske ceste premošćuju Cetinu u Zakučcu ne bi li se preusmjeravanjem tranzitnoga prometa s Jadranske magistrale na jadnu cestovnu infrastrukturu Srednjih Poljica barem donekle rasteretilo središte Omiša i nastavno dionica magistrale prema Splitu te na taj način ‘kupila’ nova porcija strpljenja sluđenih građana. Jedino što se u navedenome kontekstu uporno izbjegava učiniti, a zapravo je jedini način da se do konačne izgradnje brze ceste značajno ublaže prometne gužve i zastoji u najkritičnijemu dijelu magistrale, je nastavak započetih radova na dionici od čvora ‘TTTS’ do čvora ‘Grljevac’ s pristupnom cestom na D8 koji su 2011. naprasno i bez obrazloženja prekinuti.

Naposlijetku, a što više reći nego zavapiti sv. Lovre i sutrašnja Vela Gospe providi da Hrvatske ceste (ali i ‘mazohisti’ s početka teksta) napokon uvide što im je činiti!

KAD NEĆE ODGOVORNI, CRVENE SE PROMETNICE!

Ali bit će, kažu, bolje kad se premosti Cetina u Omišu i promet s magistrale preusmjeri kroz Srednja Poljica te proširi raskrižje u Stobreču (koje, vjerovali ili ne, neće biti denivelirano!)… Naravno da stanje neće biti nimalo bolje, a evo i dokaza jer se već sad i glavna i alternativna prometnica iz smjera Omiša prema Splitu (i obratno) crvene. Pa čak i autocesta zbog neadekvatnih pristupnih cesta.

 

Pa ipak, ministru prometa Butkoviću i premijeru Plenkoviću nije prioritet višedesetljetni prometni kolaps drugoga po veličini grada u državi nego, kako rekoše po otvorenju Pelješkoga mosta, Hrvatske željeznice i cestovna infrastruktura u Podravini!?

 

Žitelji s područja splitske aglomeracije nisu rekli ništa. Županijska i lokalne vlasti još i manje!

PRILIKA ZA OŽIVLJAVANJE (OPĆINE) POLJICA

Europska komisija, izvještavaju mediji, godinama upozorava Vladu RH da je 427 općina i 128 gradova previše za zemlju poput Hrvatske pa je Vlada odlučila smanjiti broj lokalnih jedinica obećanjem da će financijski nagrađivati općine koje se odluče spojiti ili barem zajednički obavljati pojedine poslove.

 

Savez za Poljica također godinama upozorava javnost, naročito poljičku, da su četiri općine i tri grada previše za mala Poljica pa stoga u povodu ove Vladine inicijative predlažemo Općini Podstrana i Općini Dugi Rat da razmisle o funkcionalnom povezivanju u jednu općinu i to pod nazivom Općina Poljica kako bi im se u budućnosti, ako to žele, mogle pridružiti i (pre)ostale sastavnice povijesnih Poljica koje su već desetljećima pod upravom gradova Omiš, Split i Trilj te općina Šestanovac i Dugopolje.

 

Oživljavanjem Općine Poljica koja je djelovala u razdoblju od siječnja 1912. do Drugog svjetskog rata ublažile bi se mnoge štetne posljedice višedesetljetne upravne i teritorijalne rastrojenosti Poljica između čak sedam (!) jedinica lokalne samouprave te stvorile pretpostavke za optimalan i uravnotežen razvoj svih dijelova Poljica što bi nekadašnjoj Poljičkoj knežiji vratilo stari sjaj, a Poljičanima i drugim žiteljima Poljica pružilo novu životnu i radnu, a naročito turističku perspektivu.

 

Stoga je važno napomenuti da Savez za Poljica eventualnu buduću Općinu Poljica vidi isključivo kao subjekt u odlučivanju o sudbini prostora i ljudi povijesnih Poljica – dakle, kao sredstvo, a ne kao cilj sam po sebi – jer cilj mora biti prosperitet Poljica kao jedinstvene prostorne, prirodne, povijesne, kulturološke, društvene, razvojne i funkcionalne cijeline.

 

Upravo zato je višestruko motivirajuće ovu Vladinu inicijativu iskoristiti barem kao povod za promišljanje o vlastitoj (poljičkoj) budućnosti jer ona istovremeno nudi i legitimnu priliku za oživljavanje (općine) Poljica pa je za nadati se da će to učiniti i spomenute dvije općine, Podstrana i Dugi Rat, kako zbog vlastita tako i zbog svepoljičkoga dobra. Napokon, i višestoljetna opstojnost poljičke samouprave u neusporedivo težim okolnostima razlog je po sebi zbog kojega bi vrijedilo (iznova) pokušati upraviti didovinom bez tutora i posrednika.

 

U čvrstoj vjeri da će Poljica prije ili poslije na ovaj ili neki drugi način (o)živjeti u punome sjaju, svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica, a napose hrvatskim braniteljima i obiteljima palih hrvatskih branitelja s područja Poljica, u ime Saveza za Poljica čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja!

 

Ante Mekinić, predsjednik SZP

ČESTITAMO DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI TE DAN HRVATSKIH BRANITELJA!

U povodu današnjega Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja zahvaljujemo svima koji su časno branili i obranili jedinu nam domovinu suosjećajući pri tome s obiteljima stradalih hrvatskih branitelja kojima je i ovaj praznik još jedan bolan podsjetnik na njihove najmilije kojih više nema. Neka im je zato vječna čast i slava!