Početak jeseni vrijeme je dozrijevanja oskoruša. Ova samonikla, danas gotovo zaboravljena voćka naših djetinjstava, rađa malenim ukusnim plodovima. Kao djeca svakodnevno bismo prebirali košaru punu obranih oskoruša te tražili one dozrele. Oskoruša je jestiva kad potamni i omekša, inače je trpka pa kupi usta. Naši su pređi, da bi preživjeli, koristili sve što su imali pa tako i oskorušu, naročito kod probavnih tegoba. Jeli su je svježu ali i osušenu prethodno križanu na polovice i umočenu u mošt kako bi omekšale. U starim poljičkim zapisima iz 18. stoljeća pisanim bosančicom spominje se pod nazivom oškoruša i oskorušva.

Tekst i fotografije: Damir Vladušić