Još o knjizi “Pisani spomenici poljičkog sela Dubrave” u razgovoru s autorom Ivicom Čotićem (preneseno iz Slobodne Dalmacije od 29. 5. 2022.).
„Jedno od područja koje je sukladno smjernicama EU naša 
ustanova predložila za strogu zakonsku zaštitu je i Šćadin. Razlog tome je što se u europskim standardima zaštite spominju primarne i sekundarne prašume što Šćadin jest. Tu je važan igličasti resičar koji raste na starim hrastovima ili drugim bjelogoričnim stablima, a što pokazuje kolika je vrijednost cijelog staništa.“ – rekao nam je Gudio Piasevoli, stručnjak iz Javne ustanove More i krš te na kraju poručio: – „Ovo je Bogom dano, a to je lokalno stanovništvo aktivno očuvalo!“
O ovom bogomdanom prostoru pređima na diku, a potomstvu na korist (nadajmo se!), saznajte više u reportaži portala Dalmacijadanas koju prenosimo u cijelosti (vidi: https://www.dalmacijadanas.hr/neotkriveni-biser-dalmacije-prasuma-scadin-uz-kanjon-cetine-skriva-cudesnu-prastaru-sumu-i-debla-koja-jedva-obuhvati-nekoliko-ljudi-struka-je-zeli-dodatno-zastititi/)
Izvješće s predstavljanja dviju povijesnih knjiga poljičke tematike održanog jučer 15. svibnja 2022. u Dubravi: “Poljičke isprave I” doc. dr. Mehmeda Kardaša s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u izdanju Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine i “Pisani spomenici poljičkog sela Dubrave” Ivice Čotića u izdanju Centra za kulturu Omiš (preneseno s portala dalmacijadanas.hr). U najkraćemu, bilo je veličanstveno, ponovilo se. Čestitamo!
U povodu Dana grada Omiša odnosno blagdana njegova zaštitnika sv. Ivana Nepomuka, žiteljima Grada Omiša, gradskim vijećnicima i upravi na čelu s gradonačelnikom Ivom Tomasovićem upućujemo prigodne čestitke!
Čitatelje koje zanima što je, gdje i koliko učinjeno na području Grada Omiša i što se namjerava činiti u budućnosti te tko su ovogodišnji dobitnici gradskih nagrada i priznanja, upućujemo na ‘promo’ članak objavljen u današnjoj SD pod naslovom „Na omiškoj stini; napredujemo unatoč svim izazovima“ čiji faksimil donosimo u privitku, a koji možete pročitati u ‘on-line’ verziji na https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/obala/na-omiskoj-stini-napredujemo-unatoc-svim-izazovima-1192939.
S mosta na seoski put – naslov je reportaže Vinka Vukovića i Božidara Vukičevića objavljene u današnjemu broju Slobodne Dalmacije na čak četiri stranice (vidi faksimile) – koja ‘ushićenje’ dijela Poljičana izgradnjom novoga mosta preko Cetine sažima u rečenicu: Mještani nisu najsretniji modernom konstrukcijom od 200 milijuna kn: ‘Katastrofa! Od Omiša do Splita vozi se više od pola sata!’
Kako biste lakše iščitali napisano upućujemo na ‘on-line’ izdanje iste dostupno na linku https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/obala/alo-most-im-das-a-usuduju-se-ovako-provocirati-mjestani-nisu-najsretniji-modernom-kontrukcijom-od-200-miljuna-kn-katastrofa-od-omisa-do-splita-vozi-se-vise-od-pola-sata-1192719
U predgovoru knjige Pisani spomenici poljičkog sela Dubrave priređivača Ivice Čotića koja će zajedno s tematski srodnom knjigom Poljičke isprave I (iz zbirke Aleksandra Poljanića) biti predstavljena sutra, u nedjelju 15. svibnja 2022. u 19 sati u crkvi sv. Ante u Dubravi, akademik Radoslav Tomić je o poljičkome selu Dubrava zapisao slijedeće:
„(…) Recimo nekoliko riječi o Dubravi (u većini dokumenata se navodi kao Dubrova). Selo je smješteno ‘na vrhu Mosora’, uz maleno kraško polje i njegove kuće smještene na sjevernoj strani, ispod mosorskih vrleti, okrenute prema jugu i suncu, gledaju prema otocima i Splitu. Neke od njih sagrađene su tijekom XVIII. stoljeća i, unatoč rustičnoj gradnji, posjeduju, barem u naznakama, stilske osobine. Grupirane u nizove, one su sve donedavno čuvale starinski, izvorni izgled, na žalost nagrđen novijim i neprimjerenim preinakama i pregradnjama. Selo je poznato i po svojim crkvama. Spomenimo župnu crkvu Sv. Luke križnog tlocrta s kupolom i trijemom, koja je kao i obližnje crkve u Sitnom (crkva Sv. Klimenta i Sv. Luke) sagrađena ugledanjem na splitsku katedralu. U njoj je i grob biskupa Nikole Ugrinovića. S njegovom uspomenom povezuje se i kapela Gospe Bezgrešnog začeća. Crkva bl. Arnira posvećena splitskom nadbiskupu nalazi se s južne strane polja, na mjestu gdje je blaženik ubijen. Na žalost dvije su stare seoske kapele Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Ante padovanskoga srušene i na njihovu mjestu su podignute nove. Crkve posjeduju i vrijednu opremu i liturgijski pribor. U crkvi sv. Luke mramorni oltar ukrašen je kipovima anđela i reljefnim likom sv. Luke, dok je u crkvi Sv. Arnira majstor Mate Otoni Napoli krajem XVII. stoljeća ostavio svoja djela. Navedimo na kraju da se u župnoj crkvi čuva vrijedan renesansni kalež koji se može povezati s biskupom Nikolom Ugrinovićem dok se kod obitelji Čotić čuva kalež iz XVIII. stoljeća koji se dovodi u vezu s brojnim svećenicima iz toga staroga roda.“
Eto prilike Poljičanima i drugim žiteljima Poljica kojima je Dubrava terra incognita da spoje ugodno s korisnim i sutra, u nedjeljno poslijepodne, prođiraju kroz Poljica i obiđu ovo lipo poljičko selo i razgledaju njegove znamenitosti, a potom u 19 sati u crkvi sv. Ante svjedoče živoj riječi o dijelu poljičke baštine te usput povoljno kupe jedan i drugi libar pa se sritni i kutentni vrate svojim domovima. (AM)
Napomena: više o Dubravi možete saznati na https://katun-dubrava.weebly.com/povijest.html
Marom Ivice Čotića iz poljičkoga sela Dubrova, današnje Dubrave, i suradnika nastala je knjiga „Pisani spomenici poljičkog sela Dubrave“ koja će zajedno s drugom tematski srodnom knjigom „Poljičke isprave I (iz zbirke Aleksandra Poljanića)“ biti predstavljena u nedjelju 15. svibnja 2022. u 19 sati u crkvi sv. Ante u Dubravi.
O sadržaju ovih dviju knjiga koje baštine tek manji dio pisanih spomenika iz vremena nekoć slavne Poljičke knežije govorit će njihovi priređivači, izdavači i suradnici u projektu čija imena se nalaze u priloženome plakatu.
Dobro došli!
Inicijativa o kojoj izvještava današnja SD (u privitku) da se dio Poljičke ceste u Splitu nazove Ulicom 4. gardijske brigade nepromišljeni je pokušaj ispravka jedne pogrešne odluke drugom ne manje pogrešnom i to barem iz dva razloga.
Razlog prvi: Poljička cesta kao jedna od važnijih splitskih ulica i prometnica koja Split povezuje s Poljicima i nekoć slavnom Poljičkom knežijom iz koje potječe i najveći broj stanovnika grada pod Marjanom izravni je podsjetnik na jednu od najvažnijih identitetskih sastavnica Grada Splita s obzirom na povijesnu ulogu i doprinos Poljičana obrani, razvoju i afirmaciji grada zbog čega su Splićani i Poljičani još od 16. stoljeća trajno povezani neraskidivim vezama (vidi http://poljica.hr/split-poljica-neraskidive-veze-2/). Zato bi Poljičku cestu bilo neumjesno kratiti jer ona Splitu ne može biti nije ‘preduga’.
Razlog drugi: proslavljenoj 4. gardijskoj brigadi, a s obzirom na njen doprinos obrani Hrvatske u Domovinskome ratu, ne treba spomen u vidu ‘fete asfalta’ na TTTS-u ili ‘retaja’ Poljičke (ili bilo koje druge ulice) nego obilježje primjereno njenim zaslugama za slobodu koju uživamo. Upravo zato se opravdanom i logičnom nameće potreba preimenovanja Ulice slobode (slobode koga, čega; od koga ili čega; čije slobode?!) u Ulicu 4. gardijske brigade jer što je spomenuta brigada danas nego sinonim za slobodu i to našu, a ne neku apstraktnu i nedorečenu ma koliko sloboda bila ideal uzvišen po sebi.
Kako povijesno iskustvo uči da svako nepromišljeno ili neopravdano preimenovanje službenoga nazivlja obično neslavno završi, nužno je pomno i pravodobno odvagnuti sve argumente kako se ispravljanjem jedne nepravde ne bi počinila druga. U predmetnoj stvari svaki Splićanin iole upućeniji u prošlost svoga grada zasigurno će razumijeti da su Poljička cesta i Ulica 4. gardijske brigade gradu podjednako važne i potrebne jer bez onoga što one simboliziraju Splita kakvoga poznajemo – ne bi ni bilo. (AM)
Ovogodišnji blagdan sv. Jure bijaše u subotu 23. travnja, a već sutradan i prva nedjelja po blagdanu u kojoj se Poljičani novijega doba tradicionalno okupljaju na svome povijesnome zborištu na Gracu kako bi zajedničkim misnim slavljem i nizom drugih prigodnih manifestacija te obiteljskih brguja i fešta diljem Poljica obilježili dan svoga nebeskoga zaštitnika. Ovoga je puta, međutim, Jurjev danak prošao neuobičajeno tiho i gotovo nezapaženo usprkos tome što se kalendarski idealno ‘posložio’ nudeći priliku za čak dvodnevno feštanje. Razlog tome tek je manjim dijelom blaga proljetna rosulja zbog koje su mnogi Poljičani odustali od hodočašća na Gradac, a blagdanska misa umjesto pred crkvicom sv. Jure održana u župnoj crkvi sv. Ciprijana u Gatima u kojoj hodočasnicima prostora ionako nije uzmanjkalo. Stoga se svi zajedno moramo upitati zašto iz godine u godinu opada zanimanje za svepoljičku proslavu blagdana sv. Jure pod čijom su se bandirom i barjakom Poljičani vjekovima zdušno tiskali i vojevali, brgujali i feštali?
