S MOSTA NA SEOSKI PUT

S mosta na seoski put – naslov je reportaže Vinka Vukovića i Božidara Vukičevića objavljene u današnjemu broju Slobodne Dalmacije na čak četiri stranice (vidi faksimile) – koja ‘ushićenje’ dijela Poljičana izgradnjom novoga mosta preko Cetine sažima u rečenicu: Mještani nisu najsretniji modernom konstrukcijom od 200 milijuna kn: ‘Katastrofa! Od Omiša do Splita vozi se više od pola sata!’

Kako biste lakše iščitali napisano upućujemo na ‘on-line’ izdanje iste dostupno na linku https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/obala/alo-most-im-das-a-usuduju-se-ovako-provocirati-mjestani-nisu-najsretniji-modernom-kontrukcijom-od-200-miljuna-kn-katastrofa-od-omisa-do-splita-vozi-se-vise-od-pola-sata-1192719

PRILIKA ZA OBILAZAK DUBRAVE S POVODOM

U predgovoru knjige Pisani spomenici poljičkog sela Dubrave priređivača Ivice Čotića koja će zajedno s tematski srodnom knjigom Poljičke isprave I (iz zbirke Aleksandra Poljanića) biti predstavljena sutra, u nedjelju 15. svibnja 2022. u 19 sati u crkvi sv. Ante u Dubravi, akademik Radoslav Tomić je o poljičkome selu Dubrava zapisao slijedeće:

„(…) Recimo nekoliko riječi o Dubravi (u većini dokumenata se navodi kao Dubrova). Selo je smješteno ‘na vrhu Mosora’, uz maleno kraško polje i njegove kuće smještene na sjevernoj strani, ispod mosorskih vrleti, okrenute prema jugu i suncu, gledaju prema otocima i Splitu. Neke od njih sagrađene su tijekom XVIII. stoljeća i, unatoč rustičnoj gradnji, posjeduju, barem u naznakama, stilske osobine. Grupirane u nizove, one su sve donedavno čuvale starinski, izvorni izgled, na žalost nagrđen novijim i neprimjerenim preinakama i pregradnjama. Selo je poznato i po svojim crkvama. Spomenimo župnu crkvu Sv. Luke križnog tlocrta s kupolom i trijemom, koja je kao i obližnje crkve u Sitnom (crkva Sv. Klimenta i Sv. Luke) sagrađena ugledanjem na splitsku katedralu. U njoj je i grob biskupa Nikole Ugrinovića. S njegovom uspomenom povezuje se i kapela Gospe Bezgrešnog začeća. Crkva bl. Arnira posvećena splitskom nadbiskupu nalazi se s južne strane polja, na mjestu gdje je blaženik ubijen.  Na žalost dvije su stare seoske kapele Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Ante padovanskoga srušene i na njihovu mjestu su podignute nove. Crkve posjeduju i vrijednu opremu i liturgijski pribor. U crkvi sv. Luke mramorni oltar ukrašen je kipovima anđela i reljefnim likom sv. Luke, dok je u crkvi Sv. Arnira majstor Mate Otoni Napoli krajem XVII. stoljeća ostavio svoja djela. Navedimo na kraju da se u župnoj crkvi čuva vrijedan renesansni kalež koji se može povezati s biskupom Nikolom Ugrinovićem dok se kod obitelji Čotić čuva kalež iz XVIII. stoljeća koji se dovodi u vezu s brojnim svećenicima iz toga staroga roda.“

Eto prilike Poljičanima i drugim žiteljima Poljica kojima je Dubrava terra incognita da spoje ugodno s korisnim i sutra, u nedjeljno poslijepodne, prođiraju kroz Poljica i obiđu ovo lipo poljičko selo i razgledaju njegove znamenitosti, a potom u 19 sati u crkvi sv. Ante svjedoče živoj riječi o dijelu poljičke baštine te usput povoljno kupe jedan i drugi libar pa se sritni i kutentni vrate svojim domovima. (AM)

Napomena: više o Dubravi možete saznati na https://katun-dubrava.weebly.com/povijest.html

U NEDJELJU SVI U POLJIČKU DUBROVU

Marom Ivice Čotića iz poljičkoga sela Dubrova, današnje Dubrave, i suradnika nastala je knjiga „Pisani spomenici poljičkog sela Dubrave“ koja će zajedno s drugom tematski srodnom knjigom „Poljičke isprave I (iz zbirke Aleksandra Poljanića)“ biti predstavljena u nedjelju 15. svibnja 2022. u 19 sati u crkvi sv. Ante u Dubravi.

O sadržaju ovih dviju knjiga koje baštine tek manji dio pisanih spomenika iz vremena nekoć slavne Poljičke knežije govorit će njihovi priređivači, izdavači i suradnici u projektu čija imena se nalaze u priloženome plakatu.

Dobro došli!

POLJIČKA CESTA SPLITU NIJE ‘PREDUGA’

Inicijativa o kojoj izvještava današnja SD (u privitku) da se dio Poljičke ceste u Splitu nazove Ulicom 4. gardijske brigade nepromišljeni je pokušaj ispravka jedne pogrešne odluke drugom ne manje pogrešnom i to barem iz dva razloga. 

Razlog prvi: Poljička cesta kao jedna od važnijih splitskih ulica i prometnica koja Split povezuje s Poljicima i nekoć slavnom Poljičkom knežijom iz koje potječe i najveći broj stanovnika grada pod Marjanom izravni je podsjetnik na jednu od najvažnijih identitetskih sastavnica Grada Splita s obzirom na povijesnu ulogu i doprinos Poljičana obrani, razvoju i afirmaciji grada zbog čega su Splićani i Poljičani još od 16. stoljeća trajno povezani neraskidivim vezama (vidi http://poljica.hr/split-poljica-neraskidive-veze-2/). Zato bi Poljičku cestu bilo neumjesno kratiti jer ona Splitu ne može biti nije ‘preduga’.

Razlog drugi: proslavljenoj 4. gardijskoj brigadi, a s obzirom na njen doprinos obrani Hrvatske u Domovinskome ratu, ne treba spomen u vidu ‘fete asfalta’ na TTTS-u ili ‘retaja’ Poljičke (ili bilo koje druge ulice) nego obilježje primjereno njenim zaslugama za slobodu koju uživamo. Upravo zato se opravdanom i logičnom nameće potreba preimenovanja Ulice slobode (slobode koga, čega; od koga ili čega; čije slobode?!) u Ulicu 4. gardijske brigade jer što je spomenuta brigada danas nego sinonim za slobodu i to našu, a ne neku apstraktnu i nedorečenu ma koliko sloboda bila ideal uzvišen po sebi. 

Kako povijesno iskustvo uči da svako nepromišljeno ili neopravdano preimenovanje službenoga nazivlja obično neslavno završi, nužno je pomno i pravodobno odvagnuti sve argumente kako se ispravljanjem jedne nepravde ne bi počinila druga. U predmetnoj stvari svaki Splićanin iole upućeniji u prošlost svoga grada zasigurno će razumijeti da su Poljička cesta i Ulica 4. gardijske brigade gradu podjednako važne i potrebne jer bez onoga što one simboliziraju Splita kakvoga poznajemo – ne bi ni bilo. (AM)

SV. JURE, OŽIVI POLJICA!

Ovogodišnji blagdan sv. Jure bijaše u subotu 23. travnja, a već sutradan i prva nedjelja po blagdanu u kojoj se Poljičani novijega doba tradicionalno okupljaju na svome povijesnome zborištu na Gracu kako bi zajedničkim misnim slavljem i nizom drugih prigodnih manifestacija te obiteljskih brguja i fešta diljem Poljica obilježili dan svoga nebeskoga zaštitnika. Ovoga je puta, međutim, Jurjev danak prošao neuobičajeno tiho i gotovo nezapaženo usprkos tome što se kalendarski idealno ‘posložio’ nudeći priliku za čak dvodnevno feštanje. Razlog tome tek je manjim dijelom blaga proljetna rosulja zbog koje su mnogi Poljičani odustali od hodočašća na Gradac, a blagdanska misa umjesto pred crkvicom sv. Jure održana u župnoj crkvi sv. Ciprijana u Gatima u kojoj hodočasnicima prostora ionako nije uzmanjkalo. Stoga se svi zajedno moramo upitati zašto iz godine u godinu opada zanimanje za svepoljičku proslavu blagdana sv. Jure pod čijom su se bandirom i barjakom Poljičani vjekovima zdušno tiskali i vojevali, brgujali i feštali?

 

Najlakše bi bilo reći da je to zato što Poljica formalno-pravno već osmo (!) desetljeće ne postoje, ili zato što je val doseljenika na prostore povijesnih Poljica, u sinergiji sa iseljavanjem domicilnoga stanovništva u veće gradove, preplavio Poljičane i učinio ih manjinom, ili zato što vjera u Poljičana slabi pa se i vjerski običaji pomalo zatiru ili pak zato što je sv. Jure izgubio svetačku privlačnost jer bijaše ratnik, a Poljičani pomireni s gubitkom svoje samouprave postadoše mirotvorci. Štogod da je u pitanju činjenica je da Jurjevo Poljičanima i Poljicima više nije ono što, primjerice, Splićanima još uvijek jest Sudamja iliti Fjera svetoga Duje, Dubrovčanima Festa svetoga Vlaha, Sinjanima Velika, a Solinjanima Mala Gospe. Netočno bi, naravno, bilo reći da su Splićani, Dubrovčani, Sinjani i Solinjani veći vjernici od Poljičana no posve je izvjesno da imaju više smisla za spajanje ‘ugodnoga s korisnim’.

 

Stoga je za vjerovati da ni sv. Jure ne bi imao ništa protiv da se u projektu spajanja ‘ugodnoga s korisnim’ udruže turističke zajednice gradova i općina koje baštine dijelove povijesnih Poljica te da u suradnji s domicilnim KUD-ovima i građanskim udrugama blagdan sv. Jure jednim dijelom pretvore u svepoljičku kulturološko-turističku manifestaciju kojom bi najavile nadolazeću turističku sezonu i ukazale na sveukupan turistički potencijal i ponudu poljičkoga podneblja. Na taj način bi zasigurno oživjela ova narodna i vjerska svetkovina koja u osnovi takvom mora i ostati ali bi makar na dan ili dva zaživjela i usnula Poljica. (Tekst i foto: AM)

 

 

POLJIČANI USTUKNUŠE PRED ROSULJOM

Misno slavlje uveličali su pučki pivači župe Porođenja BDM iz Srinjina.

(Tekst i fotografije: AM)

NA DOBRO VAN JURJEV DANAK DOŠA!

Uz 23. travnja i blagdan sv. Jure (Jurjev dan/danak, Jurjevo, Zeleni Juraj, Ðurđevdan…) vezani su mnogi narodni običaji s početka proljeća (ophodi uz obredne pjesme, paljenje krijesova i sl.) no za Poljičane je Jurjevo ili Jurjev danak onaj dan u godišću kad se tradicionalno i u velikome broju okupljaju na svome povijesnome zborištu na brdu Gradac zapadno od Gata kako bi misnim slavljem pred crkvicom sv. Jure obilježili dan svoga nebeskog zaštitnika, a potom u Podgracu birali svoje velike knezove i vojvode te cjelokupnu svjetovnu i sudsku vlast sukladno odredbama Poljičkoga statuta.  

U novije doba ili točnije od druge polovice 20. stoljeća, zbog radnih obaveza koje mnogima priječe da na dan 23. travnja svetkuju blagdan sv. Jure, hodočašće Gracu i zajedničko misno slavlje održava se prve nadolazeće nedjelje, dok se tradicionalno biranje kneza i drugih organa poljičke vlasti izgubilo zajedno sa gubitkom poljičke samouprave. Preostao je tek Poljički dekanat koji na formalnoj razini baštini povijesna Poljica te nekoliko društava i udruga koje skrbe o pojedinim fragmentima poljičkoga identiteta.

Surovu poljičku stvarnost ponajbolje ilustriraju stihovi najvećeg kroničara Poljica don Frane Ivaniševića (1863. –1947.): Ah, Poljička domovino moja, / Mene steže puno ljubav tvoja / Kamo tebi stara prošlost tvoja / Kamo li ti gospoda knezovi, / Gdi li su ti stari vitezovi, / Kamo tvoji zborovi sastanci, / Gdi su tvoji na glasu junaci, / Nije sada ka’ je prije bilo / Drugo se je vrime prominilo!

Bilo kako bilo, svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica današnji blagdan čestitamo sukladno starinskome običaju: Na dobro van Jurjev danak doša!  

U ime članova i simpatizera udruge Savez za Poljica

Ante Mekinić, predsjednik udruge

U NEDJELJU SVI NA GRADAC PA U GATA

U nedjelju 24. travnja 2022. u 10.30 na povijesnome poljičkom zborištu Gradac održat će se tradicionalno misno slavlje u povodu blagdana sv. Jure, nebeskoga zaštitnika Poljica i nekoć slavne Poljičke knežije (u slučaju kiše misa će biti u župnoj crkvi u Gatima).

Istoga dana i istim povodom ali u 17.00 sati, u dvorani Doma kulture u Gatima biti će upriličeno predstavljanje knjige Turski izvori u srednjoj Dalmaciji, Poljica 1 autora Michaela Ursinusa, svjetski uglednog osmanista i dugogodišnjeg profesora na sveučilištima u Heidelbergu i Birminghamu.

U knjizi su objavljeni zanimljivi dokumenti izdani od strane osmanskih vlasti tijekom njihove vladavine u Poljicima u razdoblju od 1540. do 1699. Izdavači knjige su Centar “Don Frane Bulić” Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Sveučilišni Centar za hrvatske, mletačke i osmanske studije – Split.

Knjigu će predstaviti izv. prof. dr. sc. Josip Dukić, akademik Radoslav Tomić i autor prof. dr. sc. Michael Ursinus.

Dobro došli i na dobro van Jurjev danak doša! 

SRITAN USKRS!

Svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica želimo sritan Uskrs!

ZAŠTITA POLJIČICE KAO NEMATERIJALNOG KULTURNOG DOBRA RH

U povodu današnjega Dana hrvatske glagoljice i glagoljaštva (22. veljače 2022.), zadovoljstvo nam je svekoliku hrvatsku, a napose poljičku javnost izvjestiti da je pokrenuta inicijativa za zaštitu poljičice kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Ovu radosnu vijest našoj udruzi je priopćila suradnica u projektu mr. sc. Majda Rubić, pravnica koja je zajedno s profesorom dr. sc. Mateom Žagarom 18. siječnja 2022. u Zagrebu u organizaciji Matice hrvatske priredila predavanje o poljičici kao autohtonom tipu zapadnog ćiriličnog pisma nagovijestivši tom prilikom zaštitu poljičice njenim upisom u Registar kulturnih dobara RH. Slična predavanja održana prethodnih godina rezultirala su zaštitom glagoljice kao nematerijalnog kulturnog dobra (vidi rješenje Ministarstva kulture u Narodnim novinama br. 64/2014).    

Za hrvatsku kulturu od iznimnog je značenja što Poljičani i danas njeguju svoje ćirilično pismo kao jedan od nezaobilaznih simbola vlastitoga identiteta i višestoljetne uljudbe, piše gđa Rubić te nastavlja kako je za potrebe unapređenja održivoga razvoja poljičice kao nematerijalne kulturne baštine podložne utjecajima različitih mijena u tijeku izrada prijavnoga Obrasca za upis poljičice kao nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara RH. Zbog toga je važno, ističe gđa Rubić, što u projektu aktivno sudjeluje i udruga Savez za Poljica kao domicilna organizacija, a njenim posredovanjem i drugi pojedinci s područja Poljica kao živući govornici poljičice. Stoga je za nadati se da će prijavni Obrazac uskoro biti proslijeđen na mišljenje stručnom Povjerenstvu za nematerijalnu kulturnu baštinu dok će konačnu odluku o upisu poljičice u Registar kulturnih dobara RH donijeti Ministarstvo kulture i medija RH.

Na priloženoj fotografiji je faksimil stranice Poljičkog statuta (prijepis iz godine 1785. / 32,5×23 cm)