Teško je reći da li je priloženi članak o uređenju stobrečkoga raskrižja objavljen u broju SD od 10. kolovoza 2022. zamišljen kao prigodna čestitka Stobrečanima u povodu njihova nebeskoga zaštitnika sv. Lovre ili pak kao radosna vijest stotinama tisuća mazohista koji su respektabilan dio vlastitih života proveli u prometnim kolonama na dionici Jadranske magistrale od Stobreča do Omiša ali je već sada nedvojbeno da će spomenuta vijest u konačnici postati još jedno izrugivanje Stobrečanima i drugima koji će biti primorani koristiti se ovim raskrižjem u budućnosti.

Sramotna je, zapravo, namjera investitora Hrvatskih cesta d.o.o. da, kako se u članku navodi, ovo najopterećenije raskrižje u Hrvatskoj učini prohodnijim tek minimalističkim zahvatima kao što su izvedba dodatnih trakova za desna skretanja, nogostupa, autobusnih ugibališta i zelenoga pojasa umjesto da se izgradi denivelirano raskrižje (raskrižje u dvije razine) kao jedino pravo i dugoročno rješenje.

Pa ipak, ni takvo denivelirano raskrižje ne bi u potrebnoj mjeri smanjilo prometne gužve zato što je problem puno složeniji zbog čega je, uostalom, početkom 90-tih i najavljena izgradnja brze ceste Stobreč – Dugi Rat kao jedna od tri faze tzv. brze ceste Trogir-Solin-Omiš, a čija se izgradnja stalno odgađa i uvjetuje nemogućim zahtjevima kao što su financiranje na teret EU proračuna zbog čega se forsira tzv. multimodalnost odnosno izgradnja trajektnoga pristaništa u Krilu koje ne samo što je tehnički gotovo neizvedivo nego je i mnogima neprihvatljivo. Znajući da je to zapravo nemoguća misija, Hrvatske ceste premošćuju Cetinu u Zakučcu ne bi li se preusmjeravanjem tranzitnoga prometa s Jadranske magistrale na jadnu cestovnu infrastrukturu Srednjih Poljica barem donekle rasteretilo središte Omiša i nastavno dionica magistrale prema Splitu te na taj način ‘kupila’ nova porcija strpljenja sluđenih građana. Jedino što se u navedenome kontekstu uporno izbjegava učiniti, a zapravo je jedini način da se do konačne izgradnje brze ceste značajno ublaže prometne gužve i zastoji u najkritičnijemu dijelu magistrale, je nastavak započetih radova na dionici od čvora ‘TTTS’ do čvora ‘Grljevac’ s pristupnom cestom na D8 koji su 2011. naprasno i bez obrazloženja prekinuti.

Naposlijetku, a što više reći nego zavapiti sv. Lovre i sutrašnja Vela Gospe providi da Hrvatske ceste (ali i ‘mazohisti’ s početka teksta) napokon uvide što im je činiti!