HRVATSKE CESTE D.O.O. – VRIME JE!

Osvanuti najavom na naslovnici vodećeg dnevnog lista u Dalmaciji u istome danu kad je glavna vijest da je Ivan Perišić (napokon) u Hajduku i kad prostora za druge vijesti nema, jamstvo je da je tema doista vrijedna pozornosti. A koliko je vrijedna najbolje znaju oni koji su dobar dio života proveli u prometnim kolonama između Stobreča i Grljevca i dalje prema Omišu čekajući da Hrvatske ceste d.o.o. napokon prijeđu s obećanja na djela i suvremenom brzom cestom povežu Split sa Omišem.  

O tome su, na zamolbu Slobodne Dalmacije, svoja razmišljanja iznijeli Ivan Vulić i Ante Mekinić, članovi Saveza za Poljica koji godinama ispisuju mrežne stranice naše udruge na ovu i srodne teme nastojeći potaknuti lokalnu zajednicu na zajednički istup u ostvarivanju prava na bolju prometnu infrastrukturu.  

Stoga i ovom prilikom apeliramo: Hrvatske ceste d.o.o. – vrime je!  

Više u priloženoj reportaži SD u broju od 20. siječnja 2024.    

ŽILA KUCAVICA I UGRUŠAK

Ako je Primorsko-goranska županija ‘žila kucavica’ Hrvatske, kako reče predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Novog Vinodolskog održanoj 8. siječnja 2024. u povodu Dana grada i obljetnice Vinodolskog zakonika, znači li to da je Splitsko-dalmatinska županija, s obzirom na ulaganja u prometnu infrastrukturu jedne i druge županije, ugrušak Hrvatske? 

Naravno da ne jer kako nam je premijer objasnio, uz izgradnju obilaznice grada slavljenika gradi se i autocesta Križišće – Žuta Lokva koja ne samo što će Novi Vinodolski s četiri i pol tisuće stanovnika učiniti predgrađem Rijeke nego će i upotpuniti mrežu hrvatskih autocesta te bolje povezati Rijeku sa Splitom i tako omogućiti pravi i puni jadransko-jonski cestovni koridor. 

Tako smo, eto, iz prve ruke saznali kako će se, zapravo, ulaganjem u Primorsko-goransku prometnu infrastrukturu napokon bolje povezati i Omiš sa Splitom! Do tada ćemo još godinama pičiti novim mostom preko Cetine pa uzduž Poljica ‘moderniziranom’ cestom Alfonsa Pavića.

NA DOBRO VAM DOŠLO BOGOJAVLJENJE! I POLJIČICA, NARAVNO!

Premda naša udruga Savez za Poljica zajedno sa suradnicima u projektu još uvijek radi na pripremi prigodne svečanosti kojom ćemo svekolikoj javnosti, a napose poljičkoj, nastojati ukazati na važnost zaštite i izučavanja poljičice u kontekstu opstojnosti poljičkoga identiteta i budućega razvoja Poljica, naš kolega Ivan Ugrin nije odolio izazovu da u duhu današnjega blagdana javnosti podari vijest o poljičici kao najnovijemu kulturnome dobru Poljica i Lijepe naše. Ivanu zahvaljujemo, a svima vama čestitamo današnji blagdan po starinsku: Na dobro vam došlo Bogojavljenje! I poljičica, naravno!

BRZE CESTE SPLIT-OMIŠ NEMA NITI U HDZ-OVIM SNOVIMA!

Usprkos neviđenom zauzimanju Splitsko-dalmatinskog župana te gradonačelnikȃ Splita i Omiša i načelnikȃ Podstrane i Dugog Rata za prioritetnu izgradnju brze ceste Split-Omiš za koju Hrvatske ceste d.o.o. desetljećima tvrde da je prioritet svih cestovnih prioriteta u Hrvatskoj, ove nedosanjane prometnice nema niti u HDZ-ovim predizbornim snovima što najbolje govori koliko im je zapravo stalo do stanovnika Urbane aglomeracije Splita i njihovih životnih potreba i interesa!

 

Stoga nam preostaje tek ufanje da će se onaj batrljak od Omiške zaobilaznice u bližoj budućnosti ‘protegnuti’ do Dugog Rata iako bi, s obzirom na to kako je u projektima isplaniran, bolje bilo da ni do toga ne dođe.

MARIJA PRELAS – NEUMORNA PROMOTORICA POLJICA

Ako Poljica, ili barem Gornja Poljica, zamislimo kao kulturno-povijesni muzej na otvorenome, onda je njegov vjerodostojni kustos i promotor Marija Prelas rođ. Tadinac (83) iz srijanskoga zaseoka Radovići. Tkogod je imao sreću barem nakratko podijeliti s njom radost druženja, napojio je dušu i nahranio čula jer ova pastirica, stopanjica, folklorašica, supruga, majka, baka i prabaka podjednako dobro ojka, pripovida, recitira i pripravlja autohtone zavičajne delicije, a napose čuveni poljički zeljenik. Zbog toga je gospođa Marija neizostavan dionik svih manifestacija i događaja koji išću svjedočanstva o prebogatoj baštini nekoć slavne Poljičke knežije. Ukratko, Marija Prelas živuće je kulturno dobro Poljica i Lijepe naše.

Evo priče iz pera Rade Popadića: https://www.dalmacijadanas.hr/pecat-od-vrimena-storija-o-plisnacu-ii-na-kominu-kod-marije-prelas-u-srijanima-spremila-nam-je-titus-i-ispricala-nevjerojatnu-pricu-svoga-djetinjstva/?fbclid=IwAR3DPe6yg7JxK79tVXDWdOlbjGAGc4AChqVRI2FPh1yT1fNIONTzG8VjtO8

NA DOBRO VAN MLADO LITO

Upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u studenome 2023. poljičica je dobila status 

zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Evo zašto je važno naučiti, zaštiti i očuvati poljičicu:  

• zato što je poljičica poseban oblik zapadnog ćiriličnog pisma koji se razvio i koristio u Poljicima

• zato što je poljičica materinje pismo nebrojenim naraštajima Poljičanki i Poljičana u dugom vremenskom razdoblju od 11. do 20. stoljeća

• zato što je poljičica službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije koja je trajala punih šest stoljeća

• zato što su poljičicom ispisani mnogi poljički grebi, prazi i toprazi  

• zato što dokumenti ispisani poljičicom spadaju u kolijevku jezične pismenosti i uljudbe na hrvatskim prostorima jer čuvaju znanja i pravne običaje, folklorne i običajne prakse, a među njima su svakako najvažnije redakcije Poljičkog statuta

• zato što je poljičicom ispisano na tisuće administrativnih i privatnih spisa najraznovrsnije tematike od pravne do povijesne, od matica rođenih, umrlih i vjenčanih preko misala, zbornika i bratimskih zapisa do kupoprodajnih ugovora, darovnica, privatnih pisama, oporuka, recepata i ljekaruša 

• zato što se u svim poljičkim župama stoljećima koristila isključivo poljičica kojom su pisali popovi glagoljaši ali i franjevci i svi pismeniji ljudi

• zato što je poljičica pismo koje nas povezuje s našom prošlošću, našim korijenima i našim vrijednostima i koje nam može pomoći da bolje razumijemo vlastitu povijest, kulturu i jezik

• zato što je poljičica zbog svoje sveprisutnosti u životu Poljičana postala čvrsto identitetsko obilježje stanovništva poljičkoga kraja ali i poveznica s drugim hrvatskim prostorima

• zato što je upisom poljičice u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ostvaren važan preduvjet njezinoga očuvanja, daljnjega razvoja i implementacije u različitim društvenim i gospodarskim sferama

• zato što je umijeće čitanja, pisanja i tiskanja poljičice zalog opstojnosti poljičkoga identiteta jer kao što poljičice nema bez Poljica tako ni Poljica nema bez poljičice

• zato što se zauzimanjem za poljičicu na primjeren način odužujemo pređima koji su se ponosili svojim poljiškin pismon koje su nazivali poljiška glagoljica ili poljiška azbukvica (a koje mi danas nazivamo poljičicom – op. a.) pa bi užali reć: „Ko uz šćavsko (latinsko) pismo ne zna štit glagoljicu, nije pravi Poljičanin!“ (F. Ivanišević, „Poljica – život i običaji“ 8/2, 290, 291)

Zato je, eto, važno naučiti, zaštiti i očuvati poljičicu i zato je, napokon, poljičica i postala kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

BEZ PRAVOGA BUTKOVIĆA DŽABE NAM PRIORITETI

U iščekivanju konačnog početka gradnje brze ceste Stobreč-Omiš koja je u svim planovima i programima Hrvatskih cesta d.o.o. odavno označena prioritetom svih prioriteta, izgradnja jedne druge brze ceste znatno manjega značaja potiho se privodi kraju. Ako se pitate kako je to moguće otkrit će vam gradonačelnik Novog Vinodolskog Tomislav Cvitković koji tim povodom kaže:

 

NA DOBRO VAN DOŠA BADNJI DAN I POROĐENJE GOSPODINOVO!

EVO ZAŠTO JE VAŽNO ZAŠTITI I OČUVATI POLJIČICU

Upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u studenome 2023. poljičica je dobila status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Evo zašto je to važno:  

• zato što je poljičica poseban oblik zapadnog ćiriličnog pisma koji se razvio i koristio u Poljicima
• zato što je poljičica materinje pismo nebrojenim naraštajima Poljičanki i Poljičana u dugom vremenskom razdoblju od 11. do 20. stoljeća
• zato što je poljičica službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije koja je trajala punih šest stoljeća
• zato što su poljičicom ispisani mnogi poljički grebi, prazi i toprazi  
• zato što dokumenti ispisani poljičicom spadaju u kolijevku jezične pismenosti i uljudbe na hrvatskim prostorima jer čuvaju znanja i pravne običaje, folklorne i običajne prakse, a među njima su svakako najvažnije redakcije Poljičkog statuta
• zato što je poljičicom ispisano na tisuće administrativnih i privatnih spisa najraznovrsnije tematike od pravne do povijesne, od matica rođenih, umrlih i vjenčanih preko misala, zbornika i bratimskih zapisa do kupoprodajnih ugovora, darovnica, privatnih pisama, oporuka, recepata i ljekaruša
• zato što se u svim poljičkim župama stoljećima koristila isključivo poljičica kojom su pisali popovi glagoljaši ali i franjevci i svi pismeniji ljudi
• zato što je poljičica pismo koje nas povezuje s našom prošlošću, našim korijenima i našim vrijednostima i koje nam može pomoći da bolje razumijemo vlastitu povijest, kulturu i jezik
• Zato što je poljičica zbog svoje sveprisutnosti u životu Poljičana postala čvrsto identitetsko obilježje stanovništva poljičkoga kraja ali i poveznica s drugim hrvatskim prostorima
• zato što je upisom poljičice u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ostvaren važan preduvjet njezinoga očuvanja, daljnjega razvoja i implementacije u različitim društvenim i gospodarskim sferama
• zato što je umijeće čitanja, pisanja i tiskanja poljičice zalog opstojnosti poljičkoga identiteta jer kao što poljičice nema bez Poljica tako ni Poljica nema bez poljičice
• zato što se zauzimanjem za poljičicu na primjeren način odužujemo pređima koji su se ponosili svojim poljiškin pismon koje su nazivali poljiška glagoljica ili poljiška azbukvica (a koje mi danas nazivamo poljičicom – op. a.) pa bi užali reć: „Ko uz šćavsko (latinsko) pismo ne zna štit glagoljicu, nije pravi Poljičanin!“ (F. Ivanišević, „Poljica – život i običaji“ 8/2, 290, 291)

Zato je, eto, važno zaštiti i očuvati poljičicu i zato je, napokon, poljičica i postala kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Tekst i fotografije priredio: Ante Mekinić, prosinac 2023.

Darovnica Mare Ugrinović crkvi Blažene Gospe u Srinjinama iz 1721. pisana poljičicom – foto Damir Vladušić

Reljef s likom nadbiskupa Kadčića s pročelja crkve Porođenja BDM u Tugarama iz 1739. s natpisom na poljičici – foto Damir Vladušić

Poljički statut pisan poljičicom, prijepis iz 1665. – foto Ante Mekinić

Ugovor bratovština Srinjina i Tvrčića iz 1698. pisan poljičicom – foto Damir Vladušić

Pravda velikog poljičkog kneza Jure Novakovića iz 1791. pisana poljičicom – foto Damir Vladušić

Poljički statut pisan poljičicom, prijepis iz 1540. – foto Borko Gunjača

Godina 1793. pisana poljičicom i znak križa na zidu kuće kneževske obitelji Vladušić u Tvrčićima (Srinjine – foto Damir Vladušić

Nadgrobna ploča s imenima pokojnika (Jure Vidako? i Jure Vranković, 18?8.) na poljičici, groblje kod crkve UBDM, Srijane-Dolac Gornji – foto Ante Mekinić

Natpis na obiteljskoj grobnici Lazara Ugrina u Gornjem Sitnom kod crkve sv. Klimenta pisan poljičicom iz 1981. – foto Ante Mekinić

Nadgrobna ploča pored crkve sv. Klimenta u Gornjem Sitnom iz 1765. s natpisom na poljičici: MIJANOVIĆA PLEME – foto Damir Vladušić

Spomen obilježje pisano poljičicom pored župne crkve u Srinjinama iz 2023. – foto Damir Vladušić