SAMO DA JEDNOM NE BISTE REKLI, NISMO ZNALI

Premda znamo da će malo tko pogledati, a kamoli pomno pročitati ovo najnovije prometno ‘evanđelje’ po Ivanu (dipl. inž. građ. Ivan Vulić), mi ga ipak još jednom prenosimo u cjelosti samo zato kako jednoga dana, pritisnuti ’kasnim’ spoznajama, vlastitom savješću ili prijekorom potomstva, ne biste rekli kako – niste znali.

Ovaj post/objava/članak, kako vam drago, (kao i dvjestotinjak dosad objavljenih na ovim istim stranicama na temu prometne infrastrukture na području Poljica) svjedočit će da ste ipak znali i da ste na vrijeme bili upozoreni na prometno, a posljedično, i na svako drugo zlo koje se nadvija nad našim poljičkim (i šire) zavičajem, a o čemu se točno radi zainteresirani mogu do zadnjeg detalja saznati u tekstu inž. Vulića objavljenom na Dalmatinskome portalu.

SPORTOM U ŽIVOT

Kako nam već godinama iz Podstrane stižu pretežno loše vijesti koje se u pravilu odnose na beskrajne zastoje u prometu magistralom iako je općinski načelnik Mladen Bartulović u prijateljskim odnosima s ministrom prometa Olegom Butkovićem kojemu je 18 poljičkih mjesnih odbora u ožujku ove godine uzaludno poslalo zamolbu da ubrza radove na izgradnji brze ceste čvor TTTS – čvor Grljevac – Omiš, zadovoljstvo nam je napokon objaviti i jednu lijepu vijest koja se odnosi na učenike iz Strožanca koji su uspješno pohađali program „Sport2Life“ koji promiče aktivan i zdrav život djece osnovnoškolske dobi.

I zato, bravo za učenike OŠ „Strožanac“, zakladu „Sport2Life“ koja im je to besplatno omogućila i sve trenere koji su bili uključeni u rad s djecom.

TAKO TO RADE PRAVI POLJIČANI!

U povodu osvrta SD na proslavu Dana mjesnog odbora Srinjine za koji, s obzirom na opremu teksta (naslov i ilustraciju) čovjek ne zna bi li pustio suzu od smija ili tuge zbog manjka dobrih urednika, još jednom svim žiteljima Srinjina čestitamo na njihovome danu i uspješnom čuvanju višestoljetnih tradicija i običaja.

Pa ipak, posebnu pozornost želimo skrenuti na danas rijetku pojavu među dužnosnicima, napose onih mlađe generacije, koji u sličnim prilikama izražavaju svoj ponos što su Poljičani i što je njihovo mjesto dio slavne Poljičke republike. A upravo to je učinio Toni Čović, predsjednik Mjesnog odbora Srinjine koji bi u doba slavne knežije bio katunar i seoski knez, pa mu uz čestitke na svijesti o potrebi očuvanja baštine upućujemo i imendansku čestitku sa željom da njegovo mjesto s njim na čelu ostvari svoje najvažnije planove na dobrobit sebe i Poljica u cjelini.

Jer Toni Čović i njegove kolege, kao i svi drugi u Srinjinama i u Poljicima koji jednako ili slično razmišljaju, živi su dokaz da birokratska samovolja nije jača od volje Poljičana za opstankom pod svojim imenom usprkos zakonitom pokušaju brisanja istog s čime su, nažalost, neki u Poljicima već odavno pomireni.

VRIJEME JE ZA OBNOVU POLJICA

Da Trnbusi nisu jedino mjesto u Poljicima u kojemu se sve više čuje dječji plač (vidi prilog iz SD), svjedoči i najsvježiji primjer iz Zvečanja i Smolonja. Naime, u župi Sv. Mihovila arkanđela koja je zajednička za Zvečanje i Smolonje, bilo je ove godine čak 12 prvopričesnika, dakle, učenika 3. i 4. razred osnovne škole. Župa ima svega stotinjak obitelji ili sveukupno oko 313 stanovnika (bez vikendaša) od kojih je onih mlađih od 18 godina čak 75! U toj lijepoj brojci Smolonje, koje ima svega 83 stanovnika, sudjeluje sa 31 djetetom, a Zvečanje koje ima 230 stanovnika sa 44 djeteta! U spomenutim Trnbusima od 150 stanovnika djece je 35-tero.

Život se, dakle, pomalo vraća u poljička mjesta što daje nadu da će naša Poljica, svim nevoljama usprkos, sačuvati svoje biološke resurse i opstati. Međutim, Poljicima nadležni gradovi i općine dužni su Poljičanima u tome pomoći na način da još više ulože u lokalnu infrastrukturu i druge sadržaje bez kojih normalan život nije moguć. Primjerice, udaljenost od Zvečanja i Smolonja do najbližeg dječjeg vrtića u Gatima je šest kilometara i to po katastrofalno lošoj cesti. U našim selima nema igrališta niti drugih sadržaja koja bi okupljala djecu i roditelje. Istovremeno, kako u našim tako i u mnogim drugim poljičkim mjestima, brojni društveni objekti zjape prazni i zapušteni, a gradska su imovina. Mnoge javne površine su zarasle u šikaru, a s vrlo malim ulaganjima mogle bi postati barem dječja igrališta. O otvaranju nasušno potrebnih radnih mjesta da i ne govorimo.

Ukratko, krajnje je vrijeme da naši političari kojima su usta puna demografske obnove napokon prijeđu s riječi na djela te pomognu mladim obiteljima u Poljicima da opstanu. Sad, Bogu hvala, barem što se Poljica tiče, imaju i za koga! (D. Milićević)

ZAGREBAČKO PREDSTAVLJANJE REIZDANJA POLJIČKOG STATUTA

Obavijest za Poljičane i prijatelje Poljica u Zagrebu: VEČERAS U 18 SATI SVI U POLJIČKI DVOR U ILICI 48!

ZAŠTO POLJICA NEMAJU GALERIJU?

S malim zakašnjenjem čestitamo Poljičkoj likovnoj udruzi „Krug“ iz Dugog Rata na uspješno organiziranoj 9. po redu likovnoj koloniji koja je ove godine okupila veliki broj renomiranih umjetnika iz svih dijelova Hrvatske. Osim što udruga na ovaj način promiče Poljica kao svoje zavičajno podneblje, u fundusu udruge je i tristotinjak slika koje, kako kažu, nemaju gdje izložiti jer ni u Dugome Ratu ni drugdje na području Poljica – nema galerije!

Porazna je to činjenica koja ponajviše govori o nama samima, ali se nadamo da će već netko poduzetan zbrojiti ‘dva i dva’ i doskočiti ovome problemu na dobrobit sebi i poljičkome kraju. Štoviše, uvjereni smo da bi Poljica i po ovom pitanju imala što pokazati, pa bi jedna takva galerija zacijelo bila na ruti svih ozbiljnijih turističkih obilazaka Poljica.

JADNICI, NE ZAGAĐUJTE OKOLIŠ ‘NUSPROIZVODIMA’ SVOJIH BIJEDNIH ŽIVOTA

Uz čestitke članovima braniteljske zadruge „Zamosorje“ na uspješno realiziranoj akciji čišćenja Grgača, zimskog pritoka Cetini na području Srijana u Gornjim Poljicima, ne možemo ne podijeliti njihovu zaprepaštenost debljinom obraza pojedinaca među nama koji bez imalo srama ‘nusproizvodima’ svojih bijednih života truju naša zajednička dobra – vode Cetine i bogomdani okoliš naših Poljica.

Međutim, u ovom slučaju nisu krivci samo oni što bacaju svoje smeće u naše zajedničko ‘dvorište’ nego i svi njihovi članovi obitelji i susjedi koji sigurno barem ponešto o tome znaju, a zbog solidarnosti šute i tako postaju suučesnici i sukrivci ovog ekocida. Stoga bi počiniteljima, ali i onima koji im svojim prešućivanjem ‘drže sviću’, najprimjerenija kazna bila da svi zajedno moraju očistiti barem desetorostruko više javne površine nego što su je zagadili i to naočigled ljudi s kojima žive i sa čijim se zdravljem i egzistencijom (jer sve veći broj ljudi živi od turizma) svojom neodgovornošću poigravaju.

Zato još više čudi što je javna ustanova „Krš i more“ uskratila pomoć zadrugarima „Zamosorja“ u ovoj hvale vrijednoj akciji, a pohvalno je što su je dobili od TZ Grada Omiša i MO Srijana. No prava pomoć bit će jedino ona kad svi Poljičani budu odgovorni čuvari svoje didovine u čemu im trebaju pomoći i svi drugi žitelji Poljica jer zajedno dijelimo i dobro i zlo.

Zbog svega navedenog nije naodmet razmisliti o povjeravanju slivnog područja Cetine u dijelu Poljica zadrugarima „Zamosorja“ na čuvanje.

UPRAVA GRADA OMIŠA NAPOKON NA ‘PRAVOJ’ STRANI

Ako je vjerovati priloženoj vijesti iz današnje SD, uprava Grada Omiša uskoro će biti, rekli bismo i napokon, na ‘pravoj’ strani – onoj poljičkoj! Šalimo se, naravno, jer gradska uprava je uvijek, ma gdje fizički bila smještena, na ‘pravoj’ strani, samo što ta strana nije uvijek u skladu s interesima, potrebama i željama Poljica i Poljičana. Veći dio krivnje za taj nesklad svakako je na poljičkoj strani koja nedovoljno drži do sebe, pa kad ‘dite ne plače onda mater sisu i ne daje’ nego je daje dozirano i samo odabranima.

Zato vjerujemo da će suradnja Grada Omiša i Poljica u budućnosti biti bolja i to ne samo zbog približavanja na simboličnoj razini nego prije svega zato što su Omiš i Poljica oduvijek povezani brojnim zajedničkim interesima koji bi u budućnosti morali biti i još izraženiji jer alternative suradnji nema. No zato je Gradu Omišu potreban konstruktivan poljički partner (ne nužno jedan), a nekoć slavnoj knežiji odgovoran skrbnik, barem dok ‘ono što je od Poljica preostalo’ na ovaj ili onaj način iznova ne stane na svoje noge.

Do tada, sa željom da se najavljeno preseljenje brzo i uspješno realizira, upravi Grada Omiša na čelu s gradonačelnikom Ivom Tomasovićem izražavamo srdačnu dobrodošlicu u Poljica i još bolju suradnju s Poljičanima na dobrobit Grada Omiša u cjelini!  

OMIŠ : HRVATSKA 0:5, POLJICA ‘DISKVALIFICIRANA’!

Krcati stadion u Omišu dočekao je, kako naslov reportaže Indexova portala kaže, Vatrene s neskrivenim veseljem i sve je bilo baš onako kako je trebalo biti: slavljeničko ozračje, sportski zanimljiva i korektna utakmica, pet lijepih golova i barem još toliko prilika uključivo i poneka domaće momčadi, službeni oproštaj od nogometa ponajboljeg domaćeg igrača, malo kiše za hlađenje ‘najvatrenijih’, te prigodni pozdravni govori i razmjena darova omiškoga gradonačelnika i najboljeg poljičkog nogometaša svih vremena, doduše, sve to bez spomena Poljica iako se igralo na poljičkome Priku. No, rekosmo, sve je bilo baš onako kako je trebalo biti, a zašto ni na stadionu niti u TV prijenosu kao ni u medijskim najavama utakmice nije bilo spomena Poljica, pitanje je za Poljičane ili točnije za one koji sebe drže nešto većim Poljičanima od ostalih.

Odgovor je, međutim, vrlo jednostavan. Na djelu su posljedice višedesetljetnog formalno-pravnog nepostojanja Poljica, pa mlađi naraštaji, bez obzira bili oni čelnici Poljicima nadležnih gradova i općina, novinari, nogometaši ili sasvim običan svijet, nemaju Poljica na pameti, a nije isključeno i da razmišljaju na način kako bi spomenom Poljica samo uvrijedili žitelje nekoć slavne knežije jednako kao što mnogi misle (neupućeni, naravno) da je Šiptar uvreda za Albanca, Švabo za Nijemca, Ciganin za Roma itd.

E, pa zbog svih onih koji su moguće u dilemi da li je oportuno preko usana prevaliti spomen Poljica u bilo kojoj varijanti, recimo glasno i jasno: nije, gospodo, ni uvreda ni grijeh, a ni kažnjivo (barem zasad) izgovoriti ili napisati Poljica, Poljičanin, Poljičanka, poljički, poljičko, pa svaki put kad budete u prilici izgovoriti ili zapisati neku od navedenih inačica učinite to slobodno i bez ustručavanja jer nama koji jesmo Poljičani bit će neizmjerna čast, ponos i sreća to čuti ili pročitati jer Poljica, rascjepkana ili cijela, formalno priznata ili nepriznata, nama su bila, jesu i bit će – svetinja ! 

Više o samoj utakmici na https://www.index.hr/sport/clanak/krcati-stadion-u-omisu-docekao-reprezentaciju-perisic-imao-tremu/2089596.aspx

SIGURNOSNA PREPORUKA VODSTVU HNS-A

Uoči sutrašnjeg gostovanja Vatrenih na Priku u povodu stote obljetnice NK „Omiš“, vodstvu HNS savjetujemo da razmisli kojim će putem do Omiša. Krenu li, naime, Jadranskom magistralom, putem do Omiša mogli bi ih na više mjesta ‘zaskočiti’ borovi (vidi priloženu reportažu SD) i nogometnu feštu dovesti u pitanje.

Krenu li brodom iz Splita, pojedine čelnike Saveza mogla bi uhvatiti morska bolest.

Zato ipak preporučujemo smjer kroz srednja Poljica, od Strožanca preko Srinjina, Tugara, Naklica i Zakučca kao (zasad) najmanje rizičan. Bila bi to istovremeno vrlo pompozna promocija nove ‘zaobilaznice’ brze ceste čvor TTTS–čvor Grljevac–Dugi Rat–Omiš koju Hrvatske ceste d.o.o. već desetljećima marljivo grade, doduše, zasad još uvijek samo ‘papirnato’ što će vjerojatno potrajati sve dok bude manje važnih prometnica u Hrvatskoj iza kojih stoji gromoglasna manjina.