Da Trnbusi nisu jedino mjesto u Poljicima u kojemu se sve više čuje dječji plač (vidi prilog iz SD), svjedoči i najsvježiji primjer iz Zvečanja i Smolonja. Naime, u župi Sv. Mihovila arkanđela koja je zajednička za Zvečanje i Smolonje, bilo je ove godine čak 12 prvopričesnika, dakle, učenika 3. i 4. razred osnovne škole. Župa ima svega stotinjak obitelji ili sveukupno oko 313 stanovnika (bez vikendaša) od kojih je onih mlađih od 18 godina čak 75! U toj lijepoj brojci Smolonje, koje ima svega 83 stanovnika, sudjeluje sa 31 djetetom, a Zvečanje koje ima 230 stanovnika sa 44 djeteta! U spomenutim Trnbusima od 150 stanovnika djece je 35-tero.

Život se, dakle, pomalo vraća u poljička mjesta što daje nadu da će naša Poljica, svim nevoljama usprkos, sačuvati svoje biološke resurse i opstati. Međutim, Poljicima nadležni gradovi i općine dužni su Poljičanima u tome pomoći na način da još više ulože u lokalnu infrastrukturu i druge sadržaje bez kojih normalan život nije moguć. Primjerice, udaljenost od Zvečanja i Smolonja do najbližeg dječjeg vrtića u Gatima je šest kilometara i to po katastrofalno lošoj cesti. U našim selima nema igrališta niti drugih sadržaja koja bi okupljala djecu i roditelje. Istovremeno, kako u našim tako i u mnogim drugim poljičkim mjestima, brojni društveni objekti zjape prazni i zapušteni, a gradska su imovina. Mnoge javne površine su zarasle u šikaru, a s vrlo malim ulaganjima mogle bi postati barem dječja igrališta. O otvaranju nasušno potrebnih radnih mjesta da i ne govorimo.

Ukratko, krajnje je vrijeme da naši političari kojima su usta puna demografske obnove napokon prijeđu s riječi na djela te pomognu mladim obiteljima u Poljicima da opstanu. Sad, Bogu hvala, barem što se Poljica tiče, imaju i za koga! (D. Milićević)

Facebook Komentari