SVAKAKVIH JE RIBA U OMIŠKOME RIBNJAKU

Ako je suditi po odzivu građana na javno izlaganje o Prijedlogu IX. Izmjena i dopuna Urbanističkog plana uređenja Ribnjak priređeno u petak 28. ožujka 2025. u 10.00 sati u zgradi Ilirskog sjemeništa na Priku, čini se da teme kao što je proširenje kampa, gradnja hotela, stadiona s pomoćnim igralištem, javne garaže i parkirališta u više razina, postavljanje nadstrešnice uz Cetinu u svrhu ugostiteljskog objekta i njima slične zanimaju tek malobrojne Omišane s fotografije i još nekolicinu onih koji su izmakli objektivu fotoaparata. Doduše, možda bi još poneko svratio da termin javnog izlaganja, vjerojatno nimalo slučajno, nije bio usred radnog dana i radnoga vremena. Bilo je još riječi o izgradnji marine na samome ušću Cetine premda ista nije bila predmetom izmjena i dopuna UPU-a Ribnjak no više o tome možete pročitati u današnjemu broju Jutarnjeg lista.

Sve u svemu, i ovo je javno izlaganje očitovalo tužnu istinu da ni Grad Omiš kao ni mnogi drugi gradovi nemaju integrirano planiranje održivog urbanog razvoja te potvrdilo činjenicu da je ukidanjem Urbanističkog zavoda Dalmacije, prve i najznačajnije urbanističko-planerske i znanstveno-istraživačke institucije u Dalmaciji osnovane 1947. i dokrajčene 2002., urbani razvoj prepušten politici koja na poticaj investitora i bez upliva struke prekraja urbanističke planove u korist profita i nauštrb općega dobra.

U najkraćemu, kakav narod, takva vlast, kakva vlast, takav i urbanizam! Čast, naravno, malobrojnima koji pokazuju da im je do urbanizma i do grada itekako stalo.  

ZBOG RADOVA OD 1. TRAVNJA ZATVORENA OBILAZNICA OMIŠA

Nije prvotravanjska šala nego iz Hrvatskog autokluba najozbiljnije najavljuju da će državna cesta DC553 ili po domaću obilaznica Omiša (na fotografiji: gornja cesta) zbog radova biti zatvorena za sav promet od 1. travnja u 9,00 sati do 4. travnja u 5,00 sati. Obilazak je preko DC8 (Jadranska magistrala) i DC70 (Omiš-Naklice).

Podsjećamo, međutim, da je upravo kanjonska dionica spomenute državne ceste DC70 već duže vremena zatvorena za pješački promet (na fotografiji: donja cesta) i da će tako još zadugo biti. Obilaska nema (osim naokolo preko Strožanca ili Pavića mosta odnosno Cetinom tko ima čime ploviti).

81. OBLJETNICA ZLOČINA U DONJEM DOCU

U povodu 81. obljetnice ratnih zločina i stradanja u Donjem Docu, u srijedu 26. ožujka 2025. u župnoj crkvi sv. Martina održana je sveta misa koju je predvodio vojni ordinarij Jure Bogdan i sam rodom iz Donjeg Doca. U propovijedi se osvrnuo na ubojstvo nevinih mještana rekavši kako se na današnji dan, 26. ožujka 1944. uvečer, dogodila najveća tragedija u povijesti mjesta u kojoj su život izgubile 272 osobe među kojima više od stotinu djece mlađe od četrnaest godina, trudnice s nerođenom djecom te jedno novorođenče. 

Nakon mise, položeni su vijenci i upaljene svijeće za poginule kod središnjeg križa na mjesnom groblju. Vojni ordinarij Bogdan predvodio je molitvu odrješenja. Liturgijsko pjevanje predvodila je policijska klapa „Sveti Mihovil“.

Više u priloženome članku iz SD u broju od 27. ožujka 2025.

POZIV NA JAVNU RASPRAVU O UREĐENJU RIBNJAKA

Grad Omiš danas je objavio poziv na Javnu raspravu o Prijedlogu IX. Izmjena i dopuna Urbanističkog plana uređenja Ribnjak koja će trajati od 27. ožujka do 4. travnja 2025.

Javno izlaganje bit će u petak 28. ožujka 2025. u 10.00 sati u zgradi Ilirskog sjemeništa na Priku.

Pisane primjedbe mogu se podnositi do 4. travnja 2025.

Eto, dakle, zakonom predviđenoga načina da područje Ribnjaka uredite po svome guštu i zato u što većemu broju sudjelujte u navedenim postupcima i aktivnostima.

ATAK NA PRIKO S KOPNA I MORA

Hoće li se izgradnjom komercijalne marine suziti ušće Cetine što bi moglo izazvati plavljenje Omiša, hoće li se iskopima kopna i dubljenjem korita Cetine i mora na površini od najmanje 5000 m2 devastirati ušće i njegov ekosustav važan za očuvanje flore i faune i proizvodnju zdrave hrane, hoće li ovaj nasrtaj na okoliš negativno utjecati na sveukupni identitet žitelja Omiša sviknutih na suživot s Cetinom, nitko sa sigurnošću ne može znati dok se opisano ne dogodi ili barem dok se ne izradi procjena utjecaja zahvata na okoliš koja, po mišljenju nadležnih iz resornoga ministarstva – nije potrebna!?

Takvo mišljenje izrečeno u ime države, uz rečene dvojbe koje u ljudima izazivaju zabrinutost i strah, razlog je zbog kojega je jučer, u nedjelju 23. ožujka 2025., skupina građana Omiša prosvjedovala protiv namjere da se na ušću rijeke Cetine gradi marina za nautički turizam dok je Udruženje građana Omiša, koje je prosvjed organiziralo, zatražilo poništenje odluke o davanju ovlaštenja za izdavanje lokacijske dozvole za gradnju marine, izbacivanje marine iz omiškog GUP-a i prenamjenu ovoga prostora u zelenu površinu sa sportskim sadržajima na pijesku.

Još su poručili novinarima da bi bilo zanimljivo istražiti kako je moguće da je gradskoj i županijskoj upravi uopće palo na pamet podržavati ovakav projekt i tko su ljudi koji su donijeli odluke da za izgradnju marine u zaštićenome ušću Cetine nije potrebno raditi studiju utjecaja na okoliš.

Dok čekamo na odgovore, za pretpostaviti je da se radi o ljudima istog mentalnog sklopa koji su odobrili projektiranje i gradnju dionice brze ceste Omiš-Dugi Rat obroncima Mošnice ponad Prika, valjda zato kako bi se predmetna marina u podnožju iste bolje vidjela?

U najkraćem, Omiš sve više nalikuje ‘setu’ za film koji bi se mogao nazvati: Atak na Priko s kopna i mora!

ČESTITAMO 20. OBLJETNICU OD POČETKA GRADNJE BRZE CESTE SPLIT-OMIŠ

U broju od subote 22.3.2025. Slobodna Dalmacija objavila je čestitku u povodu 20 obljetnice početka gradnje ‘brze ceste’ Split-Omiš. Naime, godine 2005. potpisan je ugovor za projekt izgradnje četverotračne ceste od Splita do Omiša između Hrvatskih cesta d.o.o. i Europske investicijske banke, uz jamstvo RH. Ukupna vrijednost radova procijenjena je na 203.084.600 eura pri čemu se HC kao investitor obvezao koristiti zajam EIB-a u iznosu od 60 milijuna eura. Kredit je odobren na 25 godina, a njegova svrha bila je izgradnja dionica Stobreč-Dugi Rat (13,9 km) i Dugi Rat-Omiš (6,7 km), te rekonstrukcija dionice Kaštel Sućurac-Plano (11,1 km).

U međuvremenu, dakle 20 godina kasnije ili točnije u ožujku ove godine, od pompozne najave izgradnje ‘brze ceste’ Split-Omiš u dužini od 22,5 kilometara otvorene su tek ponude za izvođenje radova na dionici Dugi Rat-Omiš u dužini od 4,5 km!?) dok je sveukupna vrijednost radova cijele dionice od Splita do Omiša usprkos kraćenju i suživanju iste porasla s početnih 203 na 314 milijuna eura (a zapravo i više zato što je prvotnih 203 milijuna uključivalo i spomenutu rekonstrukciju dionice Kaštel Sućurac-Plano).

Pa ipak, iako se u 20 godina gotovo ništa nije izgradilo (osim batrljka omiške obilaznice vrijednog 350 milijuna kuna), onih 60 milijuna eura nije propalo (osim 50 milijuna kuna u razdoblju od 2007. do 2011. na započetoj izgradnji dionice TTTS-Grljevac od koje se naprasno odustalo) zato što su na vrijeme utrošeni u izgradnju riječke obilaznice.

Dok čekamo na konačan početak izgradnje najopterećenije prometnice u državi, pridružujemo se SD pa svima koji slave čestitamo veliku obljetnicu – 20 godina od početka izgradnje ‘brze ceste’ Split-Omiš!

POVIJEST SE PONAVLJA, POGREŠKE TAKOĐER

„Povijest ima tendenciju ponavljanja: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa.“ – misao je slavnog njemačkog filozofa Hegela (1770.–1831.) izrečena u vezi s njemačkom poviješću. Da je tome tako svjedoči i zapis o izgradnji Jadranske magistrale na području omiške Lokve Rogoznice iz knjige „Moja sjećanja“ slikara i kipara Joke Kneževića (AGM, Zagreb, 1996.). Citiramo:

“Magistrala je bila u početku dobro zacrtana od inženjera Ostojića, ali to se preko noći strovalilo i prenijelo tik uz more, Ja sam poduzeo sve što je bilo u mojoj moći da se stvar vrati u prvobitnu zamisao. Sazvao sam zbor birača odakle smo poslali žalbu Maršalatu, pa čak i dobili odgovor – ‘da je prekasno, da su računi već potpisani itd.’ Prije toga sam vodio prepisku s načelnikom za ceste Perom Carom od kojega sam jednom dobio i ovako pismo: ‘… Vaša su pisma uvredljiva, ali mi smo vam ipak digli, pomakli cestu dalje od mora na tri-četiri mjesta’, što je bilo točno. Tako se spasilo Ruskamen jer je i tu nacrt glasio: tik uz more, pa Plani rat i nešto malo Ivašnjak, pa Obriž. Pa ipak naša obala je isprasana i to – zauvijek.”

“(…) Još sam kasnije imao razgovore i s inženjerima prigodom gradnje ceste.

– Recite mi iskreno, molim vas, zbog čega je cesta prošla tako tik uz more? Ne razumijem.

– Znaš, Joko, odgovore mi neki, mi smo u ratu bili porušena zemlja i mi smo današnjem turistu ponudili naše more; možeš zaustaviti automobil gdje zaželiš i kupat se gdje te volja.

– Pa onda im postavite po cesti na koce table i napišite: Mi smo vam svukli hlače, možete nas ‘imat’ gdje nas stignete – sprida, straga, kako hoćete! Ja ću vam to ispisati bez ikakve nadoknade.”

“(…) Magistrala, tik uz more, uništila je najljepši dio obale – zasula je male prekrasne plažice koje se više neće oporaviti nikada, a onda je obezvrijedila cio predio od mora do brda.“

Zaključno, premda je od izgradnje Jadranske magistrale omiškim priobaljem prošlo punih šest desetljeća tijekom kojih se štošta promijenilo, ‘modus operandi’ državnih cestograditelja ostao je isti: trasiraj i gradi kao da su ceste same sebi svrha!

Dionica brze ceste od Omiša do Dugog Rata projektirana obroncima amblematske Mošnice ponad gusto naseljenog Prika najbolje ilustrira rečenu tvrdnju. Stoga smo mišljenja da bi i slavni Nijemac Georg Wilhelm Friedrich Hegel, da mu je ustati i vidjeti Jadransku magistralu i projekt buduće niske tunela i vijadukata što prkose gravitaciji bez opravdanoga razloga i potrebe s obzirom da postoji jednostavnije, povoljnije i funkcionalnije alternativno rješenje, nadopunio vlastitu misao dodavši kako se ne ponavlja samo povijest nego se ponavljaju i pogreške!

Fotografija sa ilustracijom trase: Igor Jelačić (Internet)

AKO NISI ZA STOLOM, NA JELOVNIKU SI

“Ako nisi za stolom, na jelovniku si!” – poznata je izreka čiji smisao se zorno očituje na primjeru Poljica. Otkako je nekoć slavna Poljička knežija prestala postojati, a potom i Općina Poljica kao njena pravna sljednica, Poljica ne postoje ni u jednom formalnom administrativnom obliku, pa čak ni kao povijesna regija što Poljica nedvojbeno jesu. Štoviše, Poljica ne postoje ni kao funkcionalna cjelina s obzirom na činjenicu da dijelove povijesnih Poljica danas baštini čak sedam jedinica lokalne samouprave kojima do Poljica i nije naročito stalo.

Tako se, eto, moglo dogoditi da Poljicima i Poljičanima u mnogim životno važnim stvarima sudbinu kroje drugi poput, primjerice, Hrvatskih cesta d.o.o. kad su promet i cestovna infrastruktura u pitanju. A skrojena im je tako da je svaki razvoj Poljica kao funkcionalne cjeline zadugo onemogućen što najbolje ilustrira način na koji su Gornja, Srednja i Donja Poljica prometno međusobno povezana te način na koji je grad Omiš kao administrativno središte najvećega dijela povijesnih Poljica povezan sa autocestom A1 u čvoru “Blato n/C” i sa svojim sjeverom, Gornjim Poljicima. O šteti koja se Poljicima nanosi najnovijim preusmjeravanjem dijela prometa s Jadranske magistrale na jadnu cestovnu infrastrukturu Srednjih Poljica, odustajanjem od izgradnje dionice čvor “TTTS”-čvor “Grljevac”, tunela “Lisičina” i čvora “Omiš-Zapad” u Zakučcu te nesuvislo projektiranom dionicom brze ceste od Omiša do Dugog Rata, odavno je sve bitno rečeno i napisano.

I tako će biti sve dok Poljica ne budu imala svoje vjerodostojne predstavnike tamo gdje se o sudbini Poljica odlučuje ili dok mi Poljičani i drugi žitelji Poljica ne iskažemo potrebno zajedništvo i postanemo glasniji u traženju svojih prava barem dijelom onako kako su to u neusporedivo težim okolnostima činili naši slavni pređi.

OBJAVLJENE PONUDE ZA CESTU KOJA ‘PUNO UZIMA, A MALO DAJE’

Iz Hrvatskih cesta izvjestili su kako su jučer 12. ožujka 2025. (napokon) otvorili ponude za izvođenje radova na projektu izgradnje dionice ceste Dugi Rat-Omiš i spojne ceste od DC8 (Dugi Rat) do čvora „Dugi Rat“ ukupne duljine oko 4,5 kilometra koja po mišljenju upućenih neće značajnije smanjiti prometne gužve i zastoje dok se ne izgradi cijela dionica od Stobreča do Omiša (za razliku od dionice čvor “TTTS” – čvor “Grljevac” kojom bi se to postiglo da se od njene izgradnje iz javnosti nepoznatih razloga nije odustalo sada već davne 2011.). 

Na natječaj su se, prenose mediji, javile četiri tvrtke: “Strabag” iz Hrvatske, “Euro asfalt” iz BiH, zajednica ponuditelja na čelu s tvrtkom “Texo Molior” iz Hrvatske te kineska tvrtka “China Road and Bridge Corporation” koja izvodi radove izgradnje tunela Kozjak.

Od navedenih tvrtki najnižu ponudu dala je tvrtka “Texo Molior” – 105.873.665,30 eura s PDV-om, slijedi “China Road and Bridge Corporation” s cijenom od 106.152.172,20 eura, pa “Euro asfalt” koji je ponudio 113.379.552,24 eura, dok je najskuplju ponudu dao “Strabag” – 136.557.403,93 eura s uključenim PDV-om. 

Ako znamo da je najbolji poznavatelj (ne)prilika na budućemu gradilištu rečene dionice upravo tvrtka “Strabag” koju Hrvatske ceste u pravilu angažiraju na gotovo svim svojim projektima, ne čudi što je njihova ponuda i najskuplja – više od 30 milijuna eura po kilometru što je čini najskupljom prometnicom u Hrvatskoj!

Dodamo li tome i danak inflaciji za vrijeme koje će proteći dok se pribave sve potrebne dozvole i izvođača uvede u posao te vrlo vjerojatne naknadne troškove za postavljanje zaštite od buke i od odrona kamenja s obzirom da projektirana trasa opterećena brojnim tunelima i vijaduktima zasijeca ‘trorogi’ ambijentalni simbol grada Omiša nad glavama stanovnika Prika, za očekivati je i znatno veću sveukupnu cijenu izgradnje od spomenute. 

Zašto Hrvatske ceste, uz blagoslov resornoga ministarstva, usprkos tome forsiraju postojeće projektno rješenje IPZ-a Zagreb (na priloženoj slici označeno plavom bojom) koje je uz to i prometno nefunkcionalno zato što će u konačnici njime biti omogućeno samo ‘izlijevanje’ prometa iz smjera Makarske ali ne i prometna povezanost Omiša sa zaobilaznicom i autocestom A1 u čvoru Blato n/C državnom cestom DC70 Omiš–Blato n/C (osim preko čvorišta u Dugom Ratu i Ravnicama!) nejasno je i neshvatljivo kao i činjenica da ovako suludo prometno rješenje ima zakonsko pokriće u PUP-ovima SDŽ, Grada Omiša i Općine Dugi Rat (prilika je zapitati se tko iste kreira i donosi?).

Zato još jednom podsjećamo hrvatsku javnost da tako nije moralo biti s obzirom da postoji alternativno, graditeljski manje zahtjevno (čitaj: financijski povoljnije) i što je puno važnije, prometno funkcionalnije rješenje – izmještanje trase nešto sjevernije u odnosu na projektiranu (na slici označena narančastom bojom) – koje Savez za Poljica odavno nudi i zagovara, a Grad Omiš i Općina Dugi Rat (napokon) podupiru, no zasad uzaludno

Zašto su svi naši dosadašnji apeli nadležnima, resornome ministru i Upravi HC-a, svim navedenim argumentima usprkos ostali uzaludni, pokazat će vrijeme kao i to da li će novoimenovani predsjednik Uprave HC-a Ivica Budimir kao najupućeniji među njima u predmetnu problematiku iznaći načina da se spasi što se još spasiti dade.

JAVNA RASPRAVA O STUDIJI UTJECAJA NA OKOLIŠ KAMENOLOMA „DOLIT-SLAVA“

Upravni odjel za zaštitu okoliša itd. SDŽ oglasio je Javnu raspravu o Studiji o utjecaju na okoliš eksploatacije arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju „Dolit-slave“ na području Grada Omiša.

Javna rasprava u trajanju od trideset dana (30) provodit će se u razdoblju od 10. ožujka do 9. travnja 2025. i za to vrijeme će biti moguć uvid u cjelovitu Studiju u javnim prostorijama Grada Omiša svakog radnog dana u vremenu od 9 do 13 sati. Ljubaznošću gospođe Danice Sičić Venus uvid u Studiju moguć je i preko poveznice OVDJE.

Javno izlaganje održat će se u utorak 25. ožujka 2025. u 11.00 sati u prostorijama Ilirskog sjemeništa u Omišu.

Primjedbe i prijedloge moguće je dostaviti do 9. travnja 2025. u pisanome obliku poštom na adresu Upravni odjel za zaštitu okoliša itd. SDŽ, Bihaćka 1, Split ili e-poštom na adresu [email protected] (vidi oglas u privitku).

Nositeljima zahvata i izrađivaču Studije želimo uspješan posao, a svima ostalima kojih se ovo tiče poručujemo da iskoriste mogućnost uvida kako sutra ne bi kukali „nismo znali“.