“Ako nisi za stolom, na jelovniku si!” – poznata je izreka čiji smisao se zorno očituje na primjeru Poljica. Otkako je nekoć slavna Poljička knežija prestala postojati, a potom i Općina Poljica kao njena pravna sljednica, Poljica ne postoje ni u jednom formalnom administrativnom obliku, pa čak ni kao povijesna regija što Poljica nedvojbeno jesu. Štoviše, Poljica ne postoje ni kao funkcionalna cjelina s obzirom na činjenicu da dijelove povijesnih Poljica danas baštini čak sedam jedinica lokalne samouprave kojima do Poljica i nije naročito stalo.

Tako se, eto, moglo dogoditi da Poljicima i Poljičanima u mnogim životno važnim stvarima sudbinu kroje drugi poput, primjerice, Hrvatskih cesta d.o.o. kad su promet i cestovna infrastruktura u pitanju. A skrojena im je tako da je svaki razvoj Poljica kao funkcionalne cjeline zadugo onemogućen što najbolje ilustrira način na koji su Gornja, Srednja i Donja Poljica prometno međusobno povezana te način na koji je grad Omiš kao administrativno središte najvećega dijela povijesnih Poljica povezan sa autocestom A1 u čvoru “Blato n/C” i sa svojim sjeverom, Gornjim Poljicima. O šteti koja se Poljicima nanosi najnovijim preusmjeravanjem dijela prometa s Jadranske magistrale na jadnu cestovnu infrastrukturu Srednjih Poljica, odustajanjem od izgradnje dionice čvor “TTTS”-čvor “Grljevac”, tunela “Lisičina” i čvora “Omiš-Zapad” u Zakučcu te nesuvislo projektiranom dionicom brze ceste od Omiša do Dugog Rata, odavno je sve bitno rečeno i napisano.

I tako će biti sve dok Poljica ne budu imala svoje vjerodostojne predstavnike tamo gdje se o sudbini Poljica odlučuje ili dok mi Poljičani i drugi žitelji Poljica ne iskažemo potrebno zajedništvo i postanemo glasniji u traženju svojih prava barem dijelom onako kako su to u neusporedivo težim okolnostima činili naši slavni pređi.