„Povijest ima tendenciju ponavljanja: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa.“ – misao je slavnog njemačkog filozofa Hegela (1770.–1831.) izrečena u vezi s njemačkom poviješću. Da je tome tako svjedoči i zapis o izgradnji Jadranske magistrale na području omiške Lokve Rogoznice iz knjige „Moja sjećanja“ slikara i kipara Joke Kneževića (AGM, Zagreb, 1996.). Citiramo:

“Magistrala je bila u početku dobro zacrtana od inženjera Ostojića, ali to se preko noći strovalilo i prenijelo tik uz more, Ja sam poduzeo sve što je bilo u mojoj moći da se stvar vrati u prvobitnu zamisao. Sazvao sam zbor birača odakle smo poslali žalbu Maršalatu, pa čak i dobili odgovor – ‘da je prekasno, da su računi već potpisani itd.’ Prije toga sam vodio prepisku s načelnikom za ceste Perom Carom od kojega sam jednom dobio i ovako pismo: ‘… Vaša su pisma uvredljiva, ali mi smo vam ipak digli, pomakli cestu dalje od mora na tri-četiri mjesta’, što je bilo točno. Tako se spasilo Ruskamen jer je i tu nacrt glasio: tik uz more, pa Plani rat i nešto malo Ivašnjak, pa Obriž. Pa ipak naša obala je isprasana i to – zauvijek.”

“(…) Još sam kasnije imao razgovore i s inženjerima prigodom gradnje ceste.

– Recite mi iskreno, molim vas, zbog čega je cesta prošla tako tik uz more? Ne razumijem.

– Znaš, Joko, odgovore mi neki, mi smo u ratu bili porušena zemlja i mi smo današnjem turistu ponudili naše more; možeš zaustaviti automobil gdje zaželiš i kupat se gdje te volja.

– Pa onda im postavite po cesti na koce table i napišite: Mi smo vam svukli hlače, možete nas ‘imat’ gdje nas stignete – sprida, straga, kako hoćete! Ja ću vam to ispisati bez ikakve nadoknade.”

“(…) Magistrala, tik uz more, uništila je najljepši dio obale – zasula je male prekrasne plažice koje se više neće oporaviti nikada, a onda je obezvrijedila cio predio od mora do brda.“

Zaključno, premda je od izgradnje Jadranske magistrale omiškim priobaljem prošlo punih šest desetljeća tijekom kojih se štošta promijenilo, ‘modus operandi’ državnih cestograditelja ostao je isti: trasiraj i gradi kao da su ceste same sebi svrha!

Dionica brze ceste od Omiša do Dugog Rata projektirana obroncima amblematske Mošnice ponad gusto naseljenog Prika najbolje ilustrira rečenu tvrdnju. Stoga smo mišljenja da bi i slavni Nijemac Georg Wilhelm Friedrich Hegel, da mu je ustati i vidjeti Jadransku magistralu i projekt buduće niske tunela i vijadukata što prkose gravitaciji bez opravdanoga razloga i potrebe s obzirom da postoji jednostavnije, povoljnije i funkcionalnije alternativno rješenje, nadopunio vlastitu misao dodavši kako se ne ponavlja samo povijest nego se ponavljaju i pogreške!

Fotografija sa ilustracijom trase: Igor Jelačić (Internet)