Na dobro vam Jurjev danak doša s nadom da će naša Poljica u postpandemijskome vremenu ili tzv. novom normalnom biti mjesto (još) sretnijega življenja!
Piše: Ante Mekinić, predsjednik Saveza za Poljica
Za bolje razumijevanje sadašnje pozicije Poljica ili točnije, onoga što je od Poljica preostalo, nužno je ovu nekoć slavnu povijesnu regiju koju su svojedobno uvažavale čak i svjetske velesile poput Venecije i Austrije te Otomanskoga carstva o čemu svjedoče brojni povijesni izvori i dokumenti (vidi: http://poljica.hr/o-odnosima-poljica-s-venecijom-i-austrijom/) promatrati iz perspektive Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave (JLS) kojih je, suprotno volji većine žitelja Poljica, čak SEDAM i to: gradovi Omiš, Split i Trilj te općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac. Svakoj od njih, osim Dugoga Rata i Podstrane koje su u cijelosti na tlu Poljica ali nisu i poljičke (osim formalno), Poljica su tek ‘onaj’ nerazvijeni dio njihova područja koji ‘puno traži, a malo i ništa daje’. Zbog toga Poljica kao subjekt i ne postoje u njihovim razvojnim planovima i proračunima ali zato pojedini dijelovi Poljica svima dobro dođu kao prostor za izmještaj ili odlaganje nužnih, a ponekad i neželjenih sadržaja.
Inferiornosti Poljica ponajviše, naravno, pogoduje činjenica što Poljica već desetljećima nisu legitiman SUBJEKT koji odlučuje o svojoj sudbini, a svaki pojedinačni pokušaj suprotstavljanja nametnutim rješenjima biva unaprijed osuđen na neuspjeh. Zbog toga su Poljica danas DISFUNKCIONALNA prostorna i društvena zajednica sve blijeđega identiteta s nejasnom ili točnije, nepostojećom vizijom razvoja. Zbog toga s područja Poljica oni najbolji (radno sposobni i obrazovani) odlaze, a ostaje uglavnom onaj tko mora i tek rijetki koji se (ne) mire s postojećim poretkom stvari. Pri tome ne bi trebala zavarati napučenost primorskih ili Donjih Poljica (i donekle Srednjih) novopridošlom populacijom jer najveći dio Poljica, a napose gotovo čitava i prostorno najveća Gornja Poljica, zapravo su prostor bez stanovnika, k tome još komunalno i infrastrukturno zapušten bez većine sadržaja potrebnih za normalan život, a time i egzistencijalnih uvjeta koji bi preostalome stanovništvu jamčili opstanak.
No upravo taj preostali ‘NEPOTROŠENI’ prostor povijesnih Poljica, uz poljičko kulturno-povijesno i tradicijsko naslijeđe, istovremeno je i najveća vrijednost sadašnjih Poljica. Međutim, preduvjet gospodarske i demografske revitalizacije Poljica je FUNKCIONALNA CJELOVITOST poljičkoga prostora neovisno o administrativnoj i teritorijalnoj podijeli na sedam jedinica lokalne samouprave te UMREŽAVANJE sveukupnih potencijala i resursa u zajedničke razvojne projekte. No da bi se u tome i uspjelo potrebno je u svim prilikama i na svim razinama svakodnevno ukazivati na činjenicu da su Poljica prirodno, povijesno, kulturološki, razvojno i funkcionalno jedna zaokružena prostorna i društvena CJELINA koja sa stajališta prirodnih resursa i ljudskih potencijala te napose zbog povijesnih razloga i zasluga, zaslužuje i može i više i bolje.
Paradoksalno je ali istinito da bi najveću korist od gospodarskoga procvata Poljica imali upravo sadašnji ‘kočničari’ poljičkoga razvoja jer Poljica vlastitoga proračuna nemaju. Stoga je pravo i obaveza Poljičana i drugih žitelja Poljica inzistirati na REDEFINIRANJU statusa Poljica, napose u kontekstu postojećih odnosa s Poljicima nadležnim jedinicama lokalne samouprave, a zdravorazumska i moralna obaveza istih je u Poljicima, Poljičanima i drugim žiteljima povijesnih Poljica prepoznati dostojnoga i ravnopravnoga partnera te svaku pomoć i potporu pruženu Poljicima tretirati kao ulaganje u svoj vlastiti razvoj.
Upravo zato bi svi dionici poljičkoga društvenog, političkog i gospodarskog života morali biti umreženi u jedinstveni proces revitalizacije Poljica izdignut na razinu brenda koji bi postao sinonim za Poljica kao SUVREMENU HRVATSKU POVIJESNU REGIJU te posebno i jedinstveno turističko odredište. Način da se to ostvari je objedinjavanje povijesnih Poljica povezivanjem relevantnih povijesno-kulturnih sadržaja, prirodnih resursa i ljudskih potencijala kroz konkretne projekte koji će Poljičanima zajamčiti opstojnost vlastitoga identiteta, a svima zajedno prosperitetan i dugoročno održiv gospodarski razvoj.
U potrazi za tzv. novim normalnim uvjetovanim (post)pandemijskim okolnostima i stečenim iskustvom, Poljica svoju razvojnu priliku moraju, za početak, potražiti u raznim oblicima ODRŽIVOGA turizma čiji subjekt je tzv. novi turist željan prije zdravoga ambijenta koji mu jamči tjelesni i duševni mir. No da bi izbjegla zamku jeftine masovnosti, Poljica svojom ponudom moraju ciljati na gosta najviše kupovne moći koji je zapravo kupac životnih iskustava, doživljaja i priča, gosta koji je fizički i intelektualno aktivan, a uz to i ekološki osviješten i koji želi biti sudionikom putovanja koja će pridonijeti njegovu osobnom razvoju. Takav oblik turizma idealan je za revitalizaciju Poljica i poticanje svih oblika poduzetništva (napose zadrugarstva i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava) i djelatnosti (ponajprije permakulture tj. održivoga življenja u skladu s prirodom, vidi http://poljica.hr/prigode-beru-jagode/) jer se jedino na taj način može očuvati kulturno-povijesna baština i tradicijsko nasljeđe Poljica te Poljičanima i drugim žiteljima Poljica pružiti nova životna i radna perspektiva.
Ukratko, sinergijom usustavljenoga kulturno-povijesnoga i tradicijskoga naslijeđa sa prirodnim resursima i ljudskim potencijalima u kontekstu razvoja održivoga turizma s pratećim tercijalnim djelatnostima (trgovina, promet, usluge) i proizvodnjom zdrave hrane (po mogućnosti ekološki uzgojene) te razvojem obnovljivih izvora energije (voda, sunce, biomasa i dr.), stvorile bi se pretpostavke neophodne da Poljica napokon zažive kao posebna i po mnogočemu jedinstvena (povijesna i turistička) regija čiji bi glavni (turistički) proizvod bio duhovnoga i doživljajnoga karaktera, a to je – PODNEBLJE PO MJERI (POLJIČKOGA) ČOVJEKA – koje njeguje svoj vlastiti (poljički) stil i način života i nudi ga onima koji cijene autohtonost i autentičnost.
Drugim riječima, sveukupan prostor Poljica mogao bi, primjerice, biti jedan veliki muzej na otvorenome čiji bi ‘eksponati’ bili preostala sačuvana poljička materijalna i nematerijalna kulturna baština, a njegovi ‘kustosi’ Poljičani koji žive svoje tradicijsko naslijeđe. Dodanu vrijednost i važnost ovome projektu odnosno Poljicima kao iznimno poželjnome životnome prostoru po mjeri suvremenoga čovjeka (primjerice, sve brojnijih tzv. IT nomada) daju i spomenute novonastale okolnosti uvjetovane posljedicama pandemije i posljedično sve većim potrebama urbanoga stanovništva za životom bez stresa i većih restrikcija i ograničenja.
U tom smislu bi ovaj neobični ‘muzej’ bio zapravo sukus naše višestoljetne ‘POLJIČKE PRIČE’ jedinstvene u hrvatskim, a dobrim dijelom i u europskim razmjerima jer bi poput vremeplova tematski i sadržajno obuhvatio sve aspekte poljičke povijesti i tradicionalnoga načina življenja u rasponu od podsjetnika na najvažnije povijesne događaje i osobe (Poljičku knežiju, njene uspjehe i stradavanja, junakinje i junake, povijesne osobe i događaje itd.) do prikaza kulture stanovanja, svakodnevnoga življenja i rada (pučka ruralna arhitektura, prehrana, poslovi i zanati, običaji i vjerovanja, svjetovna i vjerska tradicijska događanja ili ukratko, sve ono što je zapisano u velebnoj etnomonografiji „Poljica – život i običaji“ don Frane Ivaniševića).
Već samim opredjeljenjem domicilnoga stanovništva za održivi (turistički) razvoj utemeljen na povijesno-kulturnom, tradicijskom i prirodnom naslijeđu i tome odgovarajućoj destinacijskoj ponudi, Poljica bi od mnogih bila prepoznata kao ‘dnevni boravak’ središnjega dijela Splitsko-dalmatinske županije, a moguće i znatno šire u rasponu od Zadra do Dubrovnika (s kojim Poljica, nakon što se prometno još bolje povežu dovršetkom Pelješkoga mosta i autoceste A1, mogu razviti posebnu turističku suradnju pozivom na činjenicu da su Dubrovačka i Poljička jedine dvije povijesne hrvatske republike na tlu Dalmacije što svakako zavrijeđuje ozbiljnu valorizaciju).
Onoga trenutka kad Poljica budu istoznačnica za samoodrživu suvremenu hrvatsku povijesnu regiju te posebnu i jedinstvenu (turističku) destinaciju čiji će glavni (turistički) ‘proizvod’ biti višestoljetni POLJIČKI STIL I NAČIN ŽIVOTA predstavljen u bogatome spektru mogućnosti od kojih su neke stručnjaci okupljeni pri Savezu za Poljica već detaljno elaborirali, cijela Hrvatska će biti u prilici podičiti se brendom koji će se u mnogočemu moći mjeriti sa svojim stranim (Toskana, Provansa) i domaćim uzorima (Istra, Konavle), a uz to i biti primjer drugima u Lijepoj našoj kao mjesto sretnoga življenja i sinonim za uspjeh utemeljen na ZAJEDNIŠTVU svih baštinika sveukupnoga poljičkoga naslijeđa i svih dionika ovog bogomdanog prostora koji čeka da ga iznova prepoznaju LJUDI S VIZIJOM i potrebnom dozom empatije.
Odgovor na pitanje koje mnogi, barem u sebi, postavljaju – hoće li i kad Poljičani i drugi žitelji Poljica dočekati vrijeme procvata i blagostanja povijesnih Poljica? – bez ikakve sumnje je potvrdan: dakle, hoće i to nedugo nakon što žitelji s prostora povijesnih Poljica VEĆINSKI OSVIJESTE barem neke od ovdje iznesenih činjenica i većinski budu razmišljali na ovaj ili sličan način no u svakome slučaju oslonjeni jedino na izreku: u se i u svoje kljuse! Jer ma koliko nekima to izgledalo obeshrabrujuće, naša sudbina je doista u NAŠIM rukama samo što smo mi tu činjenicu posljednjih šest-sedam desetljeća smetnuli s uma čekajući da drugi razriješe naše probleme. A toga nema niti će ikada biti i zato, ako dijelite barem neka od ovih razmišljanja, podijelite i ovaj tekst kako bi dosegao što veći broj čitatelja te na skorašnjim lokalnim izborima (kao i na svima budućima) birajte one kandidate koji vas uvjere da našemu poljičkome zavičaju doista žele dobra.
U nadi da će se naša Poljica otrgnuti malodušju i već u bližoj budućnosti dočekati željno iščekivani početak svoga preporoda koji neće i ne može biti samo poljički, u ime članova i simpatizera Saveza za Poljica te u svoje osobno, svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica još jednom čestitam ovogodišnji blagdan našega nebeskoga zaštitnika sv. Jure! (23. travnja 2021.)
Ljubaznošću kančelira Zdravka Vladanovića možete putem priloženih linkova vidjeti kako je proteklo misno slavlje u župnoj crkvi sv. Blaža u Zagrebu kojim je Udruga zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ proslavila ovogodišnji blagdan sv. Jure. Misno slavlje održano u skladu sa svim epidemiološkim mjerama predvodio je vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, a sažetak istog dostupan je na linku https://www.youtube.com/watch?v=XmDiAWdx6xE.
