Kako bismo biračima s područja povijesnih Poljica pomogli da budu što bolje informirani o kandidatima na ovogodišnjim lokalnim izborima koji će se održati 16. svibnja 2021, pokušat ćemo u okvirima naših mogućnosti predstaviti barem neke od njih na način da njihova obećanja i namjere učinimo dostupnijima sukladno raspoloživim izvorima i informacijama. Kako ćemo to uglavnom činiti doslovnim preuzimanjem i/ili prenošenjem javno dostupnih priloga i informacija, za istinitost istih ne odgovaramo.
Mjesto u skupštini Splitsko-dalmatinske županije pokušat će izboriti još jedna nezavisna lista pod nazivom Alternativa za Dalmaciju koja je u formalnome smislu koalicija nezavisnih stranaka Alternative i Akcije mladih, a stvarno akcijska mreža nezavisnih lista i poznatih nestranačkih i nezavisnih kandidata.
Iz njihova programa, kao posebno zanimljivu za nas Poljičane, izdvojili smo temu preustroja lokalne samouprave koju su u Alternativi obradili upravo na primjeru Poljica pa tekst prenosimo u cjelosti:
ALTERNATIVA ZA DALMACIJU – Općine kao funkcionalne sredine
POLJICA KAO LOKOMOTIVA RAZVOJA
Da parola ‘divide et impera!’ (razdvoji pa vladaj!) koju je rimski Senat primjenjivao prema neprijateljima kako bi ih podijeljene lakše pokorio i njima vladao – jednako dobro funkcionira i dvije tisuće godine poslije, najbolje se vidi na primjeru onoga što je (pre)ostalo od nekoć slavne Poljičke Republike. Kažemo ‘onoga’ jer Poljica već desetljećima ni formalno ni pravno ne postoje s obzirom da su danas administrativno podijeljenja između čak sedam jedinica lokalne samouprave (gradovi Omiš, Split i Trilj te općine Dugi Rat, Dugopolje, Šestanovac i Podstrana). Poljica ‘postoje’ još samo u srcima Poljičana te na razini Poljičkoga dekanata i nekoliko građanskih udruga i društava koji nastoje svoju višestoljetnu slavnu povijest, uljudbu, kulturu, tradiciju i običaje otrgnuti zaboravu i potpunome nestajanju.
Ako je donekle i razumljiva težnja osvajača da neprijatelja ‘razdvoji’ kako bi ga pokorio i njime lakše vladao, zdravome razumu nikako ne može biti razumljivo zašto to isto svojim Poljicima čini država za koju su se Poljičanke i Poljičani vjekovima borili, ginuli i iznova rađali da bi za nju živjeli. U ovome slučaju riječ je o državi Hrvatskoj koja je ranih 90-tih bez ikakvoga povoda i razloga sudbinu drevnih Poljica neodgovorno predala u ruke spomenutim gradovima i novokomponiranim općin(ic)ama narugavši se tako ponosnim Poljičanima koji su punih šest stoljeća čuvali i sačuvali svoje hrvatstvo i to u okruženju svjetskih velesila na burnoj razmeđi Istoka i Zapada.
Čak i da je namjera hrvatskoga Sabora i bila dobra, vrijeme je odavno pokazalo da su posljedice takvog administrativnog i političkog rastrojstva Poljica stravične o čemu svjedoči posvemašnja osiromašenost, opustjelost, zaostalost i zapuštenost ove bogomdane povijesne regije prebogate poviješću, prirodnim resursima i ljudskim potencijalama koji naočigled sviju rapidno propadaju i nestaju. Sudbinu Poljica, nažalost, dijele i mnogi drugi krajevi u Hrvatskoj zato što je vladajućima još uvijek važniji ostanak na vlasti od ekonomičnih rješenja i naših sudbina. Apsurdno je, primjerice, da su Gornja Poljica samo zato što administrativno pripadaju Gradu Omišu kategorizirana kao razvijeno urbano područje jer zbog ove birokratske idiotarije mnogim je poduzetnicima onemogućen pristup fondovima za nerazvijene premda pojedina domaćinstva još uvijek nemaju ni vodu ni struju unatoč tome što im Cetina, koja ovim energentima snadbijeva pola Dalmacije, protječe dvorištem!
Zbog svega navedenoga nužno je što prije pristupiti sveobuhvatnoj reformi lokalne samouprave i ukinuti sve one jedinice lokalne samouprave koje nisu u stanju ni financijski ni kadrovski brinuti o sebi te poraditi na njihovome spajanju zbog poboljšanja dostupnosti i kvalitete lokalnih usluga, a napose zbog optimalnog iskorištavanja vlastitih potencijala. U takvom načinu razmišljanja Poljica bi već na prvi pogled bila prepoznata kao lokomotiva razvoja šireg područja u čijoj bi kompoziciji bile sve spomenute općinice, a spomenuti gradovi postaje i partneri na putu zajedničkoga prosperiteta.
Istovremeno, primjer Poljica mogli bi slijediti i mnogi drugi u Hrvatskoj koji su jednako nepravedno podređeni slabijima i manje uspješnima od sebe samih, a za dobrobit sviju zajedno. Za to nam je potrebno tek zrno soli i nešto više dobre volje, a ovogodišnji svibanjski izbori su prilika da se novoj prosperitetnoj Hrvatskoj postavi kamen temeljac i udahne zdrava nada.
Alternativa za Dalmaciju