Ako je Primorsko-goranska županija ‘žila kucavica’ Hrvatske, kako reče predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Novog Vinodolskog održanoj 8. siječnja 2024. u povodu Dana grada i obljetnice Vinodolskog zakonika, znači li to da je Splitsko-dalmatinska županija, s obzirom na ulaganja u prometnu infrastrukturu jedne i druge županije, ugrušak Hrvatske?
Naravno da ne jer kako nam je premijer objasnio, uz izgradnju obilaznice grada slavljenika gradi se i autocesta Križišće – Žuta Lokva koja ne samo što će Novi Vinodolski s četiri i pol tisuće stanovnika učiniti predgrađem Rijeke nego će i upotpuniti mrežu hrvatskih autocesta te bolje povezati Rijeku sa Splitom i tako omogućiti pravi i puni jadransko-jonski cestovni koridor.
Tako smo, eto, iz prve ruke saznali kako će se, zapravo, ulaganjem u Primorsko-goransku prometnu infrastrukturu napokon bolje povezati i Omiš sa Splitom! Do tada ćemo još godinama pičiti novim mostom preko Cetine pa uzduž Poljica ‘moderniziranom’ cestom Alfonsa Pavića.
Premda naša udruga Savez za Poljica zajedno sa suradnicima u projektu još uvijek radi na pripremi prigodne svečanosti kojom ćemo svekolikoj javnosti, a napose poljičkoj, nastojati ukazati na važnost zaštite i izučavanja poljičice u kontekstu opstojnosti poljičkoga identiteta i budućega razvoja Poljica, naš kolega Ivan Ugrin nije odolio izazovu da u duhu današnjega blagdana javnosti podari vijest o poljičici kao najnovijemu kulturnome dobru Poljica i Lijepe naše. Ivanu zahvaljujemo, a svima vama čestitamo današnji blagdan po starinsku: Na dobro vam došlo Bogojavljenje! I poljičica, naravno!
Usprkos neviđenom zauzimanju Splitsko-dalmatinskog župana te gradonačelnikȃ Splita i Omiša i načelnikȃ Podstrane i Dugog Rata za prioritetnu izgradnju brze ceste Split-Omiš za koju Hrvatske ceste d.o.o. desetljećima tvrde da je prioritet svih cestovnih prioriteta u Hrvatskoj, ove nedosanjane prometnice nema niti u HDZ-ovim predizbornim snovima što najbolje govori koliko im je zapravo stalo do stanovnika Urbane aglomeracije Splita i njihovih životnih potreba i interesa!
Stoga nam preostaje tek ufanje da će se onaj batrljak od Omiške zaobilaznice u bližoj budućnosti ‘protegnuti’ do Dugog Rata iako bi, s obzirom na to kako je u projektima isplaniran, bolje bilo da ni do toga ne dođe.
Ako Poljica, ili barem Gornja Poljica, zamislimo kao kulturno-povijesni muzej na otvorenome, onda je njegov vjerodostojni kustos i promotor Marija Prelas rođ. Tadinac (83) iz srijanskoga zaseoka Radovići. Tkogod je imao sreću barem nakratko podijeliti s njom radost druženja, napojio je dušu i nahranio čula jer ova pastirica, stopanjica, folklorašica, supruga, majka, baka i prabaka podjednako dobro ojka, pripovida, recitira i pripravlja autohtone zavičajne delicije, a napose čuveni poljički zeljenik. Zbog toga je gospođa Marija neizostavan dionik svih manifestacija i događaja koji išću svjedočanstva o prebogatoj baštini nekoć slavne Poljičke knežije. Ukratko, Marija Prelas živuće je kulturno dobro Poljica i Lijepe naše.
Upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u studenome 2023. poljičica je dobila status
zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.
Evo zašto je važno naučiti, zaštiti i očuvati poljičicu:
zato što je poljičica poseban oblik zapadnog ćiriličnog pisma koji se razvio i koristio u Poljicima
zato što je poljičica materinje pismo nebrojenim naraštajima Poljičanki i Poljičana u dugom vremenskom razdoblju od 11. do 20. stoljeća
zato što je poljičica službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije koja je trajala punih šest stoljeća
zato što su poljičicom ispisani mnogi poljički grebi, prazi i toprazi
zato što dokumenti ispisani poljičicom spadaju u kolijevku jezične pismenosti i uljudbe na hrvatskim prostorima jer čuvaju znanja i pravne običaje, folklorne i običajne prakse, a među njima su svakako najvažnije redakcije Poljičkog statuta
zato što je poljičicom ispisano na tisuće administrativnih i privatnih spisa najraznovrsnije tematike od pravne do povijesne, od matica rođenih, umrlih i vjenčanih preko misala, zbornika i bratimskih zapisa do kupoprodajnih ugovora, darovnica, privatnih pisama, oporuka, recepata i ljekaruša
zato što se u svim poljičkim župama stoljećima koristila isključivo poljičica kojom su pisali popovi glagoljaši ali i franjevci i svi pismeniji ljudi
zato što je poljičica pismo koje nas povezuje s našom prošlošću, našim korijenima i našim vrijednostima i koje nam može pomoći da bolje razumijemo vlastitu povijest, kulturu i jezik
zato što je poljičica zbog svoje sveprisutnosti u životu Poljičana postala čvrsto identitetsko obilježje stanovništva poljičkoga kraja ali i poveznica s drugim hrvatskim prostorima
zato što je upisom poljičice u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ostvaren važan preduvjet njezinoga očuvanja, daljnjega razvoja i implementacije u različitim društvenim i gospodarskim sferama
zato što je umijeće čitanja, pisanja i tiskanja poljičice zalog opstojnosti poljičkoga identiteta jer kao što poljičice nema bez Poljica tako ni Poljica nema bez poljičice
zato što se zauzimanjem za poljičicu na primjeren način odužujemo pređima koji su se ponosili svojim poljiškin pismon koje su nazivali poljiška glagoljica ili poljiška azbukvica (a koje mi danas nazivamo poljičicom – op. a.) pa bi užali reć: „Ko uz šćavsko (latinsko) pismo ne zna štit glagoljicu, nije pravi Poljičanin!“ (F. Ivanišević, „Poljica – život i običaji“ 8/2, 290, 291)
Zato je, eto, važno naučiti, zaštiti i očuvati poljičicu i zato je, napokon, poljičica i postala kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
U iščekivanju konačnog početka gradnje brze ceste Stobreč-Omiš koja je u svim planovima i programima Hrvatskih cesta d.o.o. odavno označena prioritetom svih prioriteta, izgradnja jedne druge brze ceste znatno manjega značaja potiho se privodi kraju. Ako se pitate kako je to moguće otkrit će vam gradonačelnik Novog Vinodolskog Tomislav Cvitković koji tim povodom kaže:
“Ovdje se moram zahvaliti našem sugrađaninu i ministru Olegu Butkoviću, koji zaista jako puno pomaže našem kraju i podizanju kvalitete života svih Novljana. Za nas je tu riječ o jako bitnoj cesti, kojom ćemo preusmjeriti najgušći promet kroz mjesto i tako smanjiti nepotrebne gužve koje remete kvalitetu života naših stanovnika i turista. Ovom cestom Novi će praktički postati predgrađe Rijeke, na svega 20-ak minuta udaljenosti, što će nam sasvim sigurno otvoriti brojne nove mogućnosti.”
Pa ipak, valja biti iskren i priznati da su i naša Poljica, a nekmoli Split, ne tako davno imala svoje butkoviće u vrhovima vlasti mlade hrvatske države no očito ne i onoga pravog. Stoga imajte na umu da superizborna 2024. nudi priliku za popravni jer bez pravog butkovića džabe nam prioriteti.
Upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u studenome 2023. poljičica je dobila status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.
Evo zašto je to važno:
zato što je poljičica poseban oblik zapadnog ćiriličnog pisma koji se razvio i koristio u Poljicima
zato što je poljičica materinje pismo nebrojenim naraštajima Poljičanki i Poljičana u dugom vremenskom razdoblju od 11. do 20. stoljeća
zato što je poljičica službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije koja je trajala punih šest stoljeća
zato što su poljičicom ispisani mnogi poljički grebi, prazi i toprazi
zato što dokumenti ispisani poljičicom spadaju u kolijevku jezične pismenosti i uljudbe na hrvatskim prostorima jer čuvaju znanja i pravne običaje, folklorne i običajne prakse, a među njima su svakako najvažnije redakcije Poljičkog statuta
zato što je poljičicom ispisano na tisuće administrativnih i privatnih spisa najraznovrsnije tematike od pravne do povijesne, od matica rođenih, umrlih i vjenčanih preko misala, zbornika i bratimskih zapisa do kupoprodajnih ugovora, darovnica, privatnih pisama, oporuka, recepata i ljekaruša
zato što se u svim poljičkim župama stoljećima koristila isključivo poljičica kojom su pisali popovi glagoljaši ali i franjevci i svi pismeniji ljudi
zato što je poljičica pismo koje nas povezuje s našom prošlošću, našim korijenima i našim vrijednostima i koje nam može pomoći da bolje razumijemo vlastitu povijest, kulturu i jezik
Zato što je poljičica zbog svoje sveprisutnosti u životu Poljičana postala čvrsto identitetsko obilježje stanovništva poljičkoga kraja ali i poveznica s drugim hrvatskim prostorima
zato što je upisom poljičice u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ostvaren važan preduvjet njezinoga očuvanja, daljnjega razvoja i implementacije u različitim društvenim i gospodarskim sferama
zato što je umijeće čitanja, pisanja i tiskanja poljičice zalog opstojnosti poljičkoga identiteta jer kao što poljičice nema bez Poljica tako ni Poljica nema bez poljičice
zato što se zauzimanjem za poljičicu na primjeren način odužujemo pređima koji su se ponosili svojim poljiškin pismon koje su nazivali poljiška glagoljica ili poljiška azbukvica (a koje mi danas nazivamo poljičicom – op. a.) pa bi užali reć: „Ko uz šćavsko (latinsko) pismo ne zna štit glagoljicu, nije pravi Poljičanin!“ (F. Ivanišević, „Poljica – život i običaji“ 8/2, 290, 291)
Zato je, eto, važno zaštiti i očuvati poljičicu i zato je, napokon, poljičica i postala kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Tekst i fotografije priredio: Ante Mekinić, prosinac 2023.
Darovnica Mare Ugrinović crkvi Blažene Gospe u Srinjinama iz 1721. pisana poljičicom – foto Damir Vladušić
Reljef s likom nadbiskupa Kadčića s pročelja crkve Porođenja BDM u Tugarama iz 1739. s natpisom na poljičici – foto Damir Vladušić
Poljički statut pisan poljičicom, prijepis iz 1665. – foto Ante Mekinić
Ugovor bratovština Srinjina i Tvrčića iz 1698. pisan poljičicom – foto Damir Vladušić
Pravda velikog poljičkog kneza Jure Novakovića iz 1791. pisana poljičicom – foto Damir Vladušić
Poljički statut pisan poljičicom, prijepis iz 1540. – foto Borko Gunjača
Godina 1793. pisana poljičicom i znak križa na zidu kuće kneževske obitelji Vladušić u Tvrčićima (Srinjine – foto Damir Vladušić
Nadgrobna ploča s imenima pokojnika (Jure Vidako? i Jure Vranković, 18?8.) na poljičici, groblje kod crkve UBDM, Srijane-Dolac Gornji – foto Ante Mekinić
Natpis na obiteljskoj grobnici Lazara Ugrina u Gornjem Sitnom kod crkve sv. Klimenta pisan poljičicom iz 1981. – foto Ante Mekinić
Nadgrobna ploča pored crkve sv. Klimenta u Gornjem Sitnom iz 1765. s natpisom na poljičici: MIJANOVIĆA PLEME – foto Damir Vladušić
Spomen obilježje pisano poljičicom pored župne crkve u Srinjinama iz 2023. – foto Damir Vladušić
Sažetak objave o zaštiti poljičice ispisan rukopisnom poljičicom (preslovio D. Vladušić)
Sadržaj rukopisnom poljičicom ispisanoga sažetka objave o zaštiti poljičice preslovljen na latinicu glasi:
POLJIČANI POŠTOVANI, ŽITELJI, PRIJATELJI I POŠTOVATELJI POLJICA,
S RADOŠĆU JAVLJAMO DA JE POLJIČKO POVIJESNO PISMO POLJIČICA KAO JEDNO OD NAJPREPOZNATLJIVIJIH IDENTITETSKIH OBILJEŽJA POLJIČKE KNEŽEVINE U DUGOM VREMENU NJEZINA POSTOJANJA RJEŠENJEM UPRAVE ZA ZAŠTITU KULTURNE BAŠTINE MINISTARSTVA KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE OD 23. STUDENOGA 2023. UPISANO U REGISTAR KULTURNIH DOBARA REPUBLIKE HRVATSKE KAO ZAŠTIĆENO KULTURNO DOBRO POD BROJEM Z-7778, A UDRUGA SAVEZ ZA POLJICA I OSNOVNA ŠKOLA “SRINJINE” KAO NJEGOVI NOSITELJI.
SAVEZ ZA POLJICA, PROSINAC 2023.
Nepune dvije godine, puno znanja i još više dobre volje bilo je potrebno Savezu za Poljica i suradnicima da poljičicu pridruže poljičkomesoparniku / zeljaniku / uljenjku koji se od 2009. nalazi na Listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske zaslugom udruge „Poljički soparnik“ i Društva Poljičana „Sveti Jure“ Priko.
Dijeleći ovim povodom radost sa svima kojima je do Poljica stalo, vjerujemo da će u bližoj budućnosti biti sve više Poljičanki i Poljičana koji će, poput našega Damira Vladušića koji je citirani tekst ispisao poljičicom, ovladati umijećem čitanja i pisanja poljičicom što će pridonijeti da pisana poljička baština koju mnoge poljičke obitelji ponosno čuvaju u svojim kućnim zbirkama postane još dragocijenijom zato što neće ostati mrtvim slovom na papiru nego će se u budućnosti još više iščitavati i proučavati te još pomnjivije čuvati i prenositi na nove naraštaje.
Savez za Poljica zahvaljuje svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ovog važnog projekta, a napose našim pređima koji su poljičicu kao svoje materinsko pismo čuvali i sačuvali sve do naših dana. Na nama je da im se odužimo tako što ćemo čuvati i sačuvati ne samo spomenuto pismo i spomen na nekoć slavnu knežiju nego i naša Poljica zato što poljičica bez Poljica ne bi imala smisla jednako kao ni Poljica bez poljičice ili svoga soparnika.
Naposlijetku koristimo priliku najaviti da će Savez za Poljica zajedno sa suradnicima u projektu uskoro prirediti prigodnu svečanost kojom ćemo svekolikoj javnosti, a napose poljičkoj, nastojati ukazati na važnost zaštite i izučavanja poljičice u kontekstu opstojnosti poljičkoga identiteta i budućega razvoja Poljica.
Do tada, svima vama želimo da blagdanske dane dočekate i ispratite u zdravlju i veselju!
Prigodnom svečanošću 7. prosinca 2023. otkriven je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u Podstrani na Petrićevu. Spomenik vrijedan 48 tisuća eura djelo je akademskog kipara Ivana Kujundžića.
Okupljene je pozdravio predsjednik Vlade Andrej Plenković rekavši, prema pisanju portala Dalmacija danas, kako će “ova skulptura upotpunit identitet ovoga kraja sa znakom poštovanja i simbolikom koju dr. Franjo Tuđman kao prvi hrvatski predsjednik nosi za sve nas, za modernu, slobodnu, suverenu, hrvatsku državu”.
Domaćin svečanosti, načelnik Općine Podstrana Mijo Dropuljić, u svome je pak govoru, prenosi rečeni portal, pored ostaloga spomenuo i Poljičku republiku „čiji statut kao srednjovjekovni međunarodni dokument i danas čuva politički identitet Hrvata ovoga glagoljaškoga kraja“.
U ime Hrvatskoga sabora govorio je njegov potpredsjednik Ante Sanader, a nazočili su još potpredsjednik vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić te župan Splitsko-dalmatinski Blaženko Boban.
Ako je Primorsko-goranska županija ‘žila kucavica’ Hrvatske, kako reče predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Novog Vinodolskog održanoj 8. siječnja 2024. u povodu Dana grada i obljetnice Vinodolskog zakonika, znači li to da je Splitsko-dalmatinska županija, s obzirom na ulaganja u prometnu infrastrukturu jedne i druge županije, ugrušak Hrvatske? 
