
U povodu najave zatvaranja ceste kroz Zakučac (7): GLAS VAPIJUĆEGA U PUSTINJI

U povodu dvaju članaka objavljenih Slobodnoj Dalmaciji od 22. i 24. rujna 2020. pod naslovom “Vojska će postaviti ponton preko rijeke Cetine i spasiti Poljičane od kilometarskih vožnji“ i „Rušenje stijena uz Cetinu čekat će – pontonski most“ autorice Sandre Barčot (prvi smo već objavili, drugi sad objavljujemo), dipl. ing. građ. Ivan Vulić uputio je otvoreno pismo omiškome gradonačelniku Ivi Tomasoviću u kojemu dobronamjerno ukazuje na manjkavosti i zablude zagovaratelja postavljanja pontonskoga mosta zalažući se za hitno probijanje tunela u kanjonskome dijelu državne ceste D70 kao jedinoga pravog i trajnog rješenja.
U spomenutome pismu ing. Vulić upozorava da je pontonski most nefunkcionalno i neracionalno rješenje koje ne nudi mogućnost istovremenog odvijanja prometa u oba smjera, a napose ne istovremenu ophodnju vozila i pješaka pontonom čija je širina kolnika samo 5 metara, što će ugroziti sigurnost i jednih i drugih te izazvati zastoje u prometu i nepotrebne troškove mnogim gospodarskim subjektima, a zbog sveukupnih troškova postavljanja i održavanja pontonskoga mosta i svim ostalim poreznim obveznicima.
Za gotovo iste novce, nastavlja inž. Vulić, moguće je izgraditi tunel u dužini od 350 m na konačnoj lokaciji trase prometnice D70 kroz koji treba preusmjeriti kolni i pješački promet, te nesmetano nastaviti izgradnju ‘radnog’ tunela „Komorjak“ i mosta „Cetina“ i sanaciju klisure. Mogući prigovori da spomenuti tunel i trasa nisu planirani ne mogu biti prepreka realizaciji jer isti se slučaj dogodio kod obrušavanja litice u predjelu Stupica na državnoj cesti Makarska-Vrgorac pa se odmah prišlo izvedbi tunela i to na prometnici koja je tri do četiri puta manje opterećena od ove naše D70 koja Poljičanima, jednako kao i Omišanima i mnogim drugima, život znači.
Napominjemo da je pismo-odgovor ing. Vulića omiškome gradonačelniku Tomasoviću dostupno ovdje.
Iz podužega intervjua predsjednika uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića za Dalmatinski portal objavljenoga 23. rujna 2020, izdvojili smo ulomak koji u uvodnim rečenicama ilustrira kako prvi čovjek tvrtke zadužene za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta doživljava ‘internu sabotažu’ vlastitih strateških projekata (“netko je prije par godina pustio da sve dozvole za brzu cestu Omiš-Split isteknu, ali nema smisla tražiti krivce i alibije”), dok u nastavku mrtvo-hladno poručuje kako ćemo se (valjda baš zato) načekati dok izgradnja brze ceste Omiš-Split dođe na red (“brza cesta Omiš-Split nešto je što po svemu zaslužuje biti nominirana u ovom razdoblju. Tako ćemo vlastita sredstva istovremeno moći usmjeriti u druge projekte u ovoj županiji koji ne odgovaraju kriterijima EU”).
Za neupućene, biti ‘nominiran’ isto je što i biti ‘predložen’ pa će se, drugim riječima, ova sad već fantomska brza cesta graditi kad i ako nam EU za nju udijeli novac ili u prijevodu ‘jednoga lipoga dana, a možda ni tada’ dok će novac namijenjen njenoj izgradnji HC trošiti na druge projekte kako to već njihovi nalogodavci (čitaj: politika) odluče.
Stoga bi i najveći naivci napokon morali shvatiti zašto je HC-u odnosno političarima važno promet s Jadranske magistrale po svaku cijenu preusmjeriti omiškom zaobilaznicom na nejaka poljička cestovna pleća jer sam Škorić otvoreno priznaje da se za barem još jedno desetljeće ne treba nadati radovima na prometnici koja je godinama bila prioritet nad prioritetima u svim planovima HC, ali sad, eto, više nije nego je, po Škoriću i HC-u, europska briga. Tko je i kad tako odlučio najmanje je važno jer cijela ova blamaža ionako više govori o nama nego o onima koji nas iz godine u godinu vuku za nos.
Za nevjerne Tome, evo i spomenutog ulomka iz intervjua Josipa Škorića pa se sami uvjerite u naprijed navedeno: “(…) Kad se voziš od Makarske do Splita dva ili tri sata, onda te ne zanima to što je netko prije par godina pustio da sve dozvole za brzu cestu Omiš-Split isteknu i što smo morali krenuti u postupak od nule. No, nema smisla tražiti krivce i alibije. Idemo rješavati problem maksimalno brzo i po pravilima struke. Javno smo komunicirali svoje planove, planirane rokove i usprkos koroni nastojimo ih se držati, pogotovo u onom dijelu koji se odnosi na obveze Hrvatskih cesta. Također, EU sredstva su nam velika prilika i ponosno mogu reći da smo ih do sada iskoristili u maksimalnom mogućem iznosu, a spremni smo i za novo programsko razdoblje. Ako je most Pelješac bio najvažniji projekt prošle omotnice, onda je brza cesta Omiš-Split nešto što po svemu zaslužuje biti nominirana u ovom razdoblju. Tako ćemo vlastita sredstva istovremeno moći usmjeriti u druge projekte u ovoj županiji koji ne odgovaraju kriterijima EU, ali će bitno unaprijediti kvalitetu života građanima (…)”.
Ako kome ovo Škorićevo prc… u zdrav mozak nije bilo dovoljno, ostatak intervjua dostupan je na https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/intervju-josip-skoric–prometna-slika-splita-uskoro-ce-se-potpuno-izmijeniti–ove-godine-ulazemo-skoro-700-milijuna-kuna-u-ceste-splitsko-dalmatinske-zupanije/75795?fbclid=IwAR1k8qjxrk9CsJJwrNsY61IcdnuYCmK1v3bViqZBCxChPlNivMmd4Fu3vWs
Umjesto na Dan grada i nebeskog zaštitnika sv. Ivana Nepomuka 16. svibnja, svečanost uručenja javnih priznanja Grada Omiša za 2019. godinu održana je 21. rujna 2020.
Uz čestitke svim dobitnicima među kojima je i nekoliko poljičkih laureata (dobitnik Nagrade za životno djelo Vladimir Zemunik, dobitnici Skupne nagrade KUU “Mosor” iz Gata i dobitnik Plakete Ante Amulić, predsjednik KUD-a “Mile Gojsalić” iz Kostanja), nama je posebno zadovoljstvo da je Nagradu za životno djelo dobio zajednički kandidat Saveza za Poljica i MO Kostanje prof. emer. Edo Pivčević koji, nažalost, zbog bolesti nije mogao nazočiti svečanosti pa mu ovim putem šaljemo čestitke i želje za uspješnim oporavkom u daleki Bristol.
Također donosimo i popis nagrađenih učenika i sportaša kojima su na istoj svečanosti dodijeljena javna priznanja za postignute uspjehe u njihovome radu. Pridružujemo se čestitkama i želimo im još više uspjeha u budućnosti!
Dobar glas daleko se čuje. I zato svaka čast našemu Tonću Radiloviću i njegovome pokojnome ocu Ivanu, velikome zaljubljeniku u rodna Poljica, što su restaurirali kip sv. Ante i raspelo te ih bez ikakve naknade vratili župi Zavojane.
Hoće li ponton preko Cetine spasiti Poljičane od kilometarskih vožnji kako naslov priloženog novinskog članka tvrdi, praksa će pokazati, ali zanimljivo je da ovakvo improvizirano rješenje, funkcionalno i financijski vrlo problematično, zagovara Grad Omiš, a ne Hrvatske ceste kao investitor te da se umjesto toga primarno ne inzistira na probijanju tunela u kanjonskome dijelu državne ceste D70 kao dijelu konačnog i trajnog rješenja problema s odronima koji nisu od jučer.
U povodu započetih radova na realizaciji buduće Zaobilaznice Omiša, a Opširnije