– Aktualno –

U MATOŠIĆA POLJIČKA KRV VRIJE

U povodu obilježavanja stotog rođendana legendarnog Hajdukovog kapetana Frane Matošića, naš ugledni antropolog i poljički prijatelj Mario Nepo Kuzmanić još jednom je podsjetio na njegovo poljičko podrijetlo, pa stoga ne čudi nesalomljivi borbeni duh Matošića u mnogim generacijama od u naslovu spomenutog Frane harambaše poginulog u sukobu s Turcima godine 1657. do Frane, hajdukovca svih vremena, koji je u 739 utakmica postigao 729 golova.

Prilika je podsjetiti da su poljičke krvi i mnogi drugi zaslužni sportaši koji su proslavili grad pod Marjanom, Dalmaciju i Lijepu našu od braće Fabijana i Luke Kaliterne, preko Rate Tvrdića i Dražena Mužinića do globalno poznatih Tonija Kukoča i Gorana Ivaniševića, a da izvor nije presušio svjedoče Ivan Perišić, Petra Martić, Mate Pavić i drugi.

Nažalost, široj javnosti potpuno je nepoznata čitava plejada poljičkih sportskih junaka što je samo još jedna u nizu posljedica nepostojanja Poljica kao formalno-pravnog subjekta.

CESTOGRADNJA UPITNE BUDUĆNOSTI

Iako je Županijskoj upravi za ceste bilo potrebno čak osam mjeseci za izvođenje radova na rekonstrukciji 1500 metara ceste od Strožanca do skretanja za Korešnicu, nenaviknuti na bolje svejedno čestitamo ravnatelju Petru Škoriću s nadom da ova rekonstrukcija ipak neće (p)ostati ishodišna točka premosnice zakrčenoj Jadranskoj magistrali na dionici od Stobreča do Omiša, kako je to nedavno najavio u razgovoru za portal Dalmacija danas.

Međutim, podatak da ovom nejakom cestom koju je još potkraj 19. stoljeća izgradio poljički neimar Alfons Pavić ljeti dnevno prođe u prosjeku čak 15.000 vozila, upućuje na razmišljanje o posljedicama spajanja iste na autocestu A1 iz smjera Dugopolja izgradnjom dionice čvor „Mravinci“ – čvor „TTTS“ te na Jadransku magistralu iz smjera Makarske premošćivanjem Cetine kod Omiša tim više što njena rekonstrukcija, prema Škorićevoj najavi, ne uključuje i izgradnju zaobilaznica Srinjina i Tugara nego samo Žrnovnice.

Mi razumijemo potrebu uprave ŽUC-a da u što kraćem roku i za što manje novaca iznađe načina za rasterećenje dionice Jadranske magistrale od Stobreča do Omiša, ali jednako tako bi i država morala razumijeti da ne moraju uvijek Poljičani zajedno s drugim žiteljima Poljica biti žrtve višedesetljetnog petljanja sa izgradnjom spomenute brze ceste Solin – TTTS – Omiš čija se izgradnja sada uvjetuje dobivanjem novaca iz EU fondova (formalno tzv. multimodalnošću, a posljedično Poljičanima i otočanima podjednako neprihvatljivim trajektnim pristaništem u Krilu), što više sliči na namjeru novog odugovlačenja sa njenom izgradnjom nego na namjeru brze realizacije iste s obzirom da su neke druge zaobilaznice u Hrvatskoj izgrađene našim zajedničkim novcima bez tzv. multimodalnosti i pomoći EU fondova.

Čini se, međutim, da je netko dobro procijenio kako Poljičani već odavno nisu ono što su vijekom bili, pa Poljica danas plaćaju danak teritorijalno-administrativnoj rascjepkanosti i stranačkoj zaluđenosti, pa u tom smislu i svi najavljeni cestovni zahvati u budućnosti, sa stajališta ponuđenog načina i dinamike realizacije, Poljicima dugoročno donose više štete nego koristi. Istovremeno, struku, a napose domaću pamet koja posjeduje potrebno znanje i iskustvo, nitko nizašto ne pita!

SMATRATE LI I VI DA POLJICA ZAVRIJEĐUJU VOJNU ‘OLIMPIJADU’?

Savez za Poljica uputio je u veljači ove 2018. godine ponudu Ministarstvu obrane Republike Hrvatske za suorganizaciju natjecanja za najspremnijeg pripadnika Oružanih snaga RH „Prvi za Hrvatsku 2019.“ (koje je u međuvremenu promijenilo naziv u „Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku 2019.“), pa s nestrpljenjem iščekujemo, vjerujemo, pozitivan odgovor.

U obrazloženju smo izrazili nadu da ćemo zajedničkim priređivanjem ovog natjecanja na prostoru nekoć slavne Poljičke knežije potaknuti gospodarski prosperitet Poljica kao ugledne, ali nedovoljno valorizirane hrvatske povijesne regije iznimnog razvojnog potencijala. Ukazali smo i na potrebu za stvaranjem egzistencijalnih pretpostavki za ostanak i opstanak mladih i obrazovanih ljudi u zavičajnom podneblju kako bismo i na taj način pridonijeli napretku i boljitku domovine. Naglasili smo, naravno, da će brojni članovi naše Udruge, a jednako tako i sve druge pravne i fizičke osobe s područja Poljica, rado dati svoj doprinos ostvarenju ovog plemenitog cilja, a spoznaja da je pobjednička hrvatska vojska svojim prestižnim natjecanjem odala počast nebrojenim poljičkim žrtvama za slobodu ne samo što bi učinila ponosnim nove poljičke naraštaje na svoje pređe nego bi pobudila i njihovu ljubav za svoj zavičaj koji na formalnoj razini pod nazivom Poljica danas čak i ne postoji, kao i njihovo zanimanje za vojni poziv i službu u oružanim snagama.

Stoga smo uz inicijalni dopis priložili i pravu malu ‘studiju’ odnosno konceptualni predložak pod nazivom „Poljica – od drevne knežije do suvremene povijesne regije“ u kojem smo iznijeli sve relevantne informacije i podatke o Poljicima u kontekstu predmetne ponude te prigodni sažetak o našoj udruzi kao predlagaču i potencijalnom partneru. Sve zajedno smo poslali i na adrese nekoliko uglednih Poljičana na istaknutim društvenim i vjerskim dužnostima sa zamolbom za zagovor i preporuke.

S nadom da i vi dijelite naše uvjerenje kako nekoć slavna Poljička knežija zavrijeđuje biti domaćin ove svojevrsne vojne olimpijade, s nestrpljenjem iščekujemo odgovor nadležnih u vjeri da će naša rascjepkana Poljica za svoje povijesne zasluge i žrtve, napose za one u Domovinskom ratu, napokon biti nagrađena radosnom viješću o dodjeli domaćinstva natjecanju „Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku 2019.“ čiji pobjednik je 2017. bio i naš kostanjski Poljičanin skupnik Ivo Bašić.

Jer Poljica su, uvijek i u svemu, bila i ostala – prva za Hrvatsku!  

Poveznica na konceptualni predložak „Poljica – od drevne knežije do suvremene povijesne regije“ Poljica – od dnevne knezije do suvremene povijesne regije

POLJIČANI U TRCI ZA TROSTRUKI PROMETNI KOLAPS GODINE

Nakon izjave župana Blaženka Bobana o početku projektiranja brze ceste Mravince – TTTS (Stobreč) te otvorenom natječaju za omišku zaobilaznicu s tunelom „Komorjak“ i spojem na nakličku cestu, koju smo prenijeli 14. studenoga 2018. u objavi pod naslovom „Vijest koja će obradovati Srednjopoljičane“, u razgovoru za portal Dalmacija danas ravnatelj Županijske uprave za ceste Petar Škorić također je potvrdio skorašnje premošćivanje Cetine te izgradnju tunela Komorjak kojim će se oživjeti zaobilazni pravac preko Tugara što će omogućiti da se veliki dio prometa koji sada ide kroz Omiš prebaci sjevernije. Zato Županijska uprava za ceste – nastavlja Škorić – radi projekt rekonstrukcije cijele prometnice kroz Tugare, a od Grada Splita zatražili smo projekt zaobilaznice Žrnovnice koja se spaja na buduću cestu od Mravinaca do TTTS-a. Tako bi se dovršetkom rekonstrukcije ceste Strožanac – Žrnovnica dobila kvalitetna prometnica kojom bi se osiguralo rasterećenje Jadranske magistrale do izgradnje brze ceste.

OMIŠKI POLJIČANIN IZ NAKLICA VELIKOG SRCA ZAVRIJEDIO PRIZNANJE

U više smo navrata upozoravali na činjenicu da višedesetljetno nepostojanje Poljica kao pravnog subjekta ima za posljedicu i polagano ali sigurno nestajanje Poljičana, napose kod mlađih naraštaja, pa tako i u medijskim objavama lišenih zle namjere Poljičani postaju Omišani, Splićani, Dugoraćani, Podstranjci jer Poljica su i Omiš, i Split, i Dugi Rat i Podstrana, dakle sve redom osim onoga što su vjekovima bila – Poštovana župa-općina Poljica.

Tako je, evo, i naš vrli naklički Poljičanin humane duše i plemenita srca Marijo Jakovčić (na slici), i mimo zle namjere kako rekosmo, postao Omišanin, što sa formalnog stajališta i nije netočno s obzirom da najveći dio Poljica, pa tako i Jakovčićeve Naklice, pripadaju Gradu Omišu.

U SPOMEN NA ZADNJEG VELIKOG KNEZA MATU KRUŽIČEVIĆA

Na današnji dan, 19. studenoga 1809, u bitci za slobodu Poljica nadomak rodnih Zvečanja poginuo je zadnji veliki poljički knez Mate Kružićević.

Priču o tome donosimo iz pera Davora Milićevića.

Prid glavnim oltarom crkve sv. Mihovila u Zvečanju, sa gušćim perom i jataganom na prsima, sahranjen leži zadnji veliki knez Poljica Mate (Matij) Kružićević ubijen u boju protiv Francuza 19. studenoga 1809.  Do njega leži i njegov sudrug, također veliki poljički knez Ivan Sičić ubijen, kažu, u mletačkoj zavjeri godine 1789. 

Veliki knez Mate Kružićević rođen je oko 1745. Otac Mihovil omogućio mu je vojno obrazovanje dok mu je brat Ivan bio svećenik glagoljaš jer Kružićevići bijahu velika kuća poljičkih plemića didića tj. Miroslavljevića iz grane Tišimirovića, a upravo rečeni Kružićevići nastaju iz plemena Kružića koji su potomci slavnog kliškog kapetana i zapovjednika uskoka Petra Kružića.

Mate je rano ostao bez oca, ali je uz strica Franu, zvečanjskog kneza i poljičkog suca, dobro učio i uputio se u politiku u kojoj se aktivira od 1780. postajući podrška susjedu i velikome knezu Ivanu Sičiću, a bijaše i sudac i knez katuna Zvečanje po pogibiji velikog kneza Sičića, te od 1793. do 1795. i veliki poljički knez. 

No godine 1796. Veneciji je zaprijetila opasnost od Francuske te poziva u pomoć svu Dalmaciju, ali ne i Poljica koja zbog svoje autonomije i privilegija nisu na to obavezna, no Poljičani se dobrovoljno javljaju i dolaze u pomoć Veneciji te odbivaju primiti plaću uz obrazloženje da dolaze kao plemići i saveznici (o tome pišu Kaštelan, Pavić, Pera, Erber). Sa 300 Poljičana koji preuzimaju čuvanje dužda i njegove palače zapovijedao je upravo Mate Kružićević o čemu svjedoči i vojni poljički barjak u čijemu kutku su ušiveni incijali general Mate Kružićević i pukovnik Nikola Barnarbić.

Po propasti Venecije, vraćaju se kući no zla sudbina nije mimoišla Poljica. Mate, kao jedan od vodećih ljudi Poljica, poslije poraza u Strožancu predvodi poljičku vojsku preko Tugara dok se manja vojska Poljičana predvođena velikim knezom Čovićem povlačila kroz Donja Poljica ka Omišu koji su i osvojili. Bijeg velikog kneza Čovića s Rusima nije ostavio Poljica u rasulu jer glavnina poljičke vojske još je držala sva Srednja Poljica od Tugara na istok, ali ne i Mosor.       

Doznavši za bijeg Čovića, Poljičani izaberu Matu Kružićević za ‘narečenog’ velikog kneza koji ih je uistinu i vodio tih desetak dana. Pružali su Poljičani ljut otpor no manjak naoružanja i baruta ih je primorao na povlačenje do Zvečanja gdje su i najduže pružali otpor a potom se daju u egzil. No već 1809. Francuska biva potisnuta od Habsburga te slabi svoje snage, pa su već 8. listopada 1809. sva Poljica slobodna i svi akti o podjeli Poljica su poništeni, a na Gracu se po poljičkim zakonima bira veliki knez te je izabran Mate Kružićević.  

Mir je kratko potrajao, pa Poljica šalju 120 ljudi u pomoć Austriji no ubrzo i sama bivaju napadnuta. Ponavlja se scenarij iz 1807. i Poljičani gube Mosor, no 19. studenoga 1809. u jednom od napada u Zvečanju podno brda Gračina (na kojemu se i sad nalazi križ), veliki knez Mate Kružićević stane pred svoje Poljičane i biva smrtno ranjen. Otuda ga prenesu u bratimsku kuću sv. Mihovila u Zvečanju u kojoj veliki knez i umire Marku Sičiću na rukama. Ovaj zamoli Francuze da im dopusti da svoga velikog kneza dostojno pokopaju te da će položiti oružje, što im Francuzi i dopuste. Čak su propustili i sve obitelji i sve pope glagoljaše te dopustili da zazvone sva poljička zvona. Povijesna je dvojba da li su Poljičani tada priredili sprovod sebi ili svome velikom knezu, a mogući odgovor sada je na nama.

Veliki knez Mate Kružićević pokopan je 20. studenoga 1809. u crkvi sv. Mihovila u Zvečanju na brdu Gračina pred glavnim oltarem sa gušćim perom na prsima kao simbolom pravde i nožem jataganom kao simbolom moći. Tu su još i četiri druga groba, jedan spomenutog velikog kneza Ivana Sičića, a preostala tri poljičkih vikara, dok je velika galerija crkve sva ispunjena grobovima popova glagoljaša. 

Priča se da su Poljičani pucnjima i u velikoj žalosti ispratili svog velikog kneza Matu Kružićevića te da su čak i Francuzi ispalili tri počasna plotuna. Stoga, vrli naš junače Mate Kružičeviću, ako nas gledaš sa nebeskog guvna u društvu naše Mile Gojsalića i drugih vrlih poljičkih sinova i kćeri, primi ovaj spomen kao dokaz da te Poljica nisu zaboravila.

U POLJICIN VINO JE MILO PIĆE, IZA KRUVA POGLAVITA POKRIPA

Uz čestitke vinarima čija su mlada vina na tradicionalnoj 11. smotri mladih poljičkih vina održanoj u Sv. Martinu proglašena najboljima, izražavamo nadu da je svih 50 prijavljenih uzoraka proizvedeno od grožđa ubranog sa poljičkih trsa usprkos dojmu da je u Poljicima puno više zapuštenih nego obrađenih vinograda. Stoga se nadamo da ‘pobjednički’ vinograd Ive Vojnovića u Čalopeku u Dućama trasa brze ceste Solin – Omiš mimoilazi.

Vjekovnu simbiozu Poljičana s vinom ilustrirat ćemo citatom dijela natuknice o vinu iz budućeg „Poljičkog rječnika“ (u pripremi):

„U Poljicin – osobito sridnjin i donjin, ‘di ga za puno više ima nego u gornin – vino je milo piće, iza kruva poglavita pokripa. Na gozban i napojnican ne gleda se, kakovo je jiće spremija domaćin, nego kakvo je vino na stolu. Reče se: ‘Nema ti njega do njega’. Pita se: ‘Šta ti se čini, je li kako ovo vino?’ – ‘Bože uvik ‘vako rodilo’, – odgovara s nasladon onaj, šta pije. Kad se iznese voda a ne vino, odgovori se osorno: ‘Šta mi nosiš vodu, nos’ mi vino; u vodi se žabe legu, a u vinu junaci rađaju’. (F. Ivanišević)

SREDNJOPOLJIČKI RAZVOJ NA OKTANSKI POGON

Obistine li se jučer ponovljene optimistične najave župana Blaženka Bobana o skorašnjem premošćivanju Cetine kod Omiša te izgradnji brze ceste Mravince-TTTS, čime bi se stvorile pretpostavke za nesmetano preusmjeravanje tranzitnog prometa sa autoceste A1 kod Dugopolja te iz smjera Makarske na postojeću cestu Naklice-Tugare-Srinjine-Žrnovnica-TTTS, žitelji ovog dijela Srednjih Poljica mogu s ponosom reći kako su nauštrb vlastitog komoditeta omogućili Omišanima, Dugoraćanima, Podstranjcima, Splićanima i Solinjanima da napokon predahnu od prometnih gužvi i zastoja.

Doduše, ova nesebična žrtva žitelja Srednjih Poljica bit će nagrađena novim poslovnim prilikama, od postavljanja uličnih štandova za prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda do tabli s natpisom „Zimmer frei“, kako bi se umorni turisti nakratko osvježili na putu do svojih konačnih odredišta što dalje od prometno zagušenih Poljica.  Ovim se još jednom potvrđuje narodna mudrost da svako zlo nije za zlo, pa je za nadati se kako će oktanske pare i drugi ispušni plinovi postati novo pogonsko gorivo u razvoju Srednjih Poljica.

VIJEST KOJA ĆE OBRADOVATI SREDNJOPOLJIČANE

Za vijest koja će obradovati mnoge, a ponajviše žitelje Naklica, Tugara, Srinjina, Žrnovnice i Strožanca, maštuluk pripada županu Bobanu koji je prema pisanju portala SD izjavio:

„Mogu također kazati da se projektira brza cesta Mravince – TTTS (Stobreč) te da najdalje za 12 mjeseci, u trećem kvartalu 2019. godine, možemo očekivati građevinsku dozvolu i početak radova na toj dionici brze ceste. I treća, ali ne manje važna, dobra vijest je da je u tijeku natječaj za omišku zaobilaznicu s tunelom „Komorjak“ i spojem na Naklićku cestu.“

SKRB O CETINI NASUŠNA JE POTREBA

U povodu inicijative Braniteljske zadruge „Zamosorje“ koja je izrazila namjeru da skrbi o Cetini od Čikotine lađe do ušća kao „produžena ruka Javne ustanove pod čijom upravom se Cetina nalazi zajedno sa kanjonom, a zbog sve većeg broja posjetitelja i sve većeg zanimanja za kajak-kanu-rafting“, kako kažu u zadruzi, mišljenja smo da je svakako potrebno poduzeti hitne mjere zaštite Cetine, njenog kanjona, ali i čitavog slivnog područja od neprimjerenog, ali i pretjeranog eksploatiranja koje je koncem sedamdesetih započelo svođenjem Cetine na biološki minimum preusmjeravanjem glavnine vodenoga toka tunelom kroz Mosor do HE „Zakučac“.

 

Pored činjenice da je čak pet hidroelektrana izgrađeno na rijeci Cetini, od čega dvije u njenom toku kroz Poljica, Cetina je svake godine sve izloženija pretežno nekontroliranoj turističkoj eksploataciji, a zavirimo li u prostorne planove Cetini ‘nadležnih’ općina, gradova i županije, pronaći ćemo usred njenog dvostruko zaštićenog krajobraza (područje juti u četverokutu Podgrađe, Kostanje, Seoca, Blato n/C te bogomdani prirodni rezervat prašume Šćadin u zagrljaju Cetine) uplanirane tzv. gospodarske zone, vjetroelektrane i druge legalizirane nepodopštine.

 

Važnost Cetine za život gravitirajućeg stanovništva poznata je od pamtivjeka o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi u Cetini i uz Cetinu, a o njenoj važnosti kao prirodnog biostaništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta od kojih je na desetke endemskih, svjedoče brojna stručna istraživanja i studije što sve zajedno Cetinu čini životnim, prirodnim, energetskim i turističkim resursom od neprocjenjive važnosti. Dodamo li tome da Cetina svojim pitkim vodama i danas gasi žeđ dobrog dijela SD županije, predmetna inicijativa Braniteljske zadruge „Zamosorje“ ne samo što je dobrodošla nego je i nasušna potreba!

 

Stoga se kao udruga koja zagovara svekoliku reafirmaciju nekoć slavne Poljičke knežije pridružujemo ovoj inicijativi i podržavamo nastojanja našeg člana Tonća Jerčića i kolega mu branitelja-zadrugara, da se udruženim snagama svih dionika Cetini uzvrati barem dijelićem pozornosti i skrbi kojom nas ona vjekovima obilato dariva. Jer kad se svi konti zbroje, nemjerljivo više mi trebamo Cetinu nego ona nas!