Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
10 srp., 2019 115 Pregleda

DOBRODOŠLI U KOSTANJE NA 17. DANE MILE GOJSALIĆ

17. izdanje tradicionalne kulturno-zabavne manifestacije Dani Mile Gojsalić ne čuva samo spomen na legendarnu poljičku junakinju rodom iz Kostanja nego svojim programskim sadržajem njeguje tradicije i dobre poljičke običaje, pa tako prvog programskog dana, u petak 12. srpnja s početkom u 18.00 sati u Večeri soparnika iznova sudjeluju učenici osnovnih škola s područja Poljica, ali i oni iskusni meštri o’ soparnika (Svečano otvorenje manifestacije je u 21.00 sat), a sutradan u subotu 13. srpnja u istome terminu čak 10 renomiranih dalmatinskih klapa prigodnim koncertnim programom prisjetit će se svima nama zajedničkog prijatelja, književnika i akademika, Jakše Fiamenga i njegova neumrlog djela.

Naravno, sve ovo ma kako lijepo bilo zamišljeno ne bi imalo osobitog smisla bez vas, poštovana publiko, pa svima kojima je do poljičke tradicije i dobrih poljičkih običaja još uvijek stalo, a napose zaljubljenicima u soparnik i našu folklornu baštinu, te poštovateljima lika i djela dragoga Jakše, ovoga petka i subote preporučujemo Kostanje.

09 srp., 2019 264 Pregleda

ČAST JURI, ALI LOVRE I PETAR SU UNOSNIJI

Kad u istome broju iste novine ugledate dvije ovakve objave iz kojih saznajete da na području iste županije jedna te ista Županijska uprava za ceste velikodušno daje 30 milijuna kuna za cestu ‘od nigdje do ničega’ kao što je to slučaj na području Općine Nerežišća na Braču, a ni kune za ruševni mostić preko Cetine na području Grada Omiša u Poljicima, onda nama Poljičanima ne preostaje drugo nego razmisliti o pokretanju inicijative za smjenu nebeskoga patrona Poljica, pa umjesto sv. Jure početi slaviti npr. sv. Lovru ili sv. Petra.

Jure oprosti, ali Lovre i Petar su unosniji!  

06 srp., 2019 221 Pregleda

SVETOME JURI U POHODE

I ove prve srpanjske subote ljeta Gospodnjega 2019. nastavljena je tradicija hodočašća Poljičana mosorskoj kapelici sv. Jure i istoimenome vrhu zvanom još i Kozik. Po vrlo vrućem i sparnom vremenu bez daška vjetra, stotinjak štovatelja poljičkog nebeskog zaštitnika i zaljubljenika u vrleti Mosora iz svih dijelova Poljica, ali i susjednih Dugopolja i Novih Sela, te Splita među kojima i proslavljeni alpinist Stipe Božić, istrajalo je u naumu da s druge najviše kote u Poljicima (1319 m) sudjeluje u misnome slavlju koje je predvodio gatski župnik rodom iz obližnjeg Rošca don Ante Šošić, u čemu su mu pomagale kolege don Ivan Prelas, don Stanko Kačunić i don Dražen Balić.

Kako je sve to izgledalo i kako Poljica izgledaju s ove ‘nebeske’ visine pogledajte u priloženim fotografijama koje je za vas snimio hodočašću nazočan predstavnik Saveza za Poljica gospodin Damir Kaćunko, kojemu u vaše i u naše ime zahvaljujemo na ljubaznosti i uloženome trudu. Uživajte.  

06 srp., 2019 69 Pregleda

POLJICA – LUKA NAJMOĆNIJE TURISTIČKE FLOTE NA JADRANU?

Nema nikakve sumnje da bi flota od 180 mini kruzera do 50 metara dužine, koja uz to svake godine raste za 15 novih brodova, svugdje u svijetu bila prepoznata kao respektabilan gospodarski resurs i veliki (društveni) razvojni potencijal. Zašto tako nije i u Hrvatskoj, možemo samo nagađati jer se, nažalost, ne radi o izdvojenom fenomenu propuštenih prilika.

Dakle, da bi se ‘državni’ planeri morali pobrinuti oko primjerenog udomljavanja ove moćne flote, o tome ne bi smjelo biti dvojbe jer bi je u protivnome ti isti ‘razvojni stratezi’ morali ograničiti ili ukinuti. S druge strane, uzduž hrvatske obale zasigurno postoje mnoge pogodne lokacije kao i jedinice lokalne samouprave koje bi s takvim sadržajem višestruko profitirale.

Da li su Krilo i Bajnice te lokacije odnosno Općina Dugi Rat ta jedinica lokalne samouprave kao što to spomenuti brodari priželjkuju, ne znamo jer nismo ni stručni ni nadležni u predmetnoj stvari, ali po dinamici rasta ove flote i njenih potreba čini se da poljičko Primorje nema potreban prostorni kapacitet, a još manje neophodno potrebnu cestovnu i drugu infrastrukturu za prihvat ovakvog sadržaja.

To, međutim, ne znači da se na razini Poljica ne bi trebala pokrenuti stručna rasprava o tome da li je moguće pomiriti i uskladiti naizgled nespojivo jer ulog je velik da bismo ga se olako odrekli. Ali prije toga bi sami brodari umjesto žalopojki morali jasno očitovati svoje dugoročne potrebe i pri tome imati u vidu potrebe i očekivanja onih ‘na kraju’ koji također na svoj način žive od turizma, a svi oni zajedno i potrebe preostalih žitelja Poljica koji nemaju tu mogućnost ili želju da se bave turizmom.

No kad su Poljica u pitanju, Bog se pobrinuo za darove, ali ne i zato da se Poljičani s lakoćom dogovore o njihovoj raspodjeli. Postojećih sedam Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave u tom smislu samo dodatno otežavaju stvar, pa su zato mnoge povoljne prilike već otišle u nepovrat. Kako budućnost pripada onima koje je vide, krajnje je vrijeme da i Poljičani napokon progledaju, te kao nekad, razborito i složno, razmisle o vlastitoj budućnosti. Primjerice i o tome mogu li se Poljica uspješno brendirati kao luka najmoćnije turističke flote na Jadranu koja neće biti samo njezin škver nego i vrata Poljica u svijet?

05 srp., 2019 55 Pregleda

UPRIZORENJE DOBRA KOJEGA NAM NEDOSTAJE

Neovisno o tome zanimaju li vas i u kojoj mjeri mitovi, priče i legende te amaterska kazališna umjetnost po sebi, udrugama „Žrvanj“ iz Žrnovnice i „Artorius“ iz Podstrane i njihovim članovima valja odati priznanje na ideji i realizaciji predstave „Legenda o Arturu i Zmaju“ u napuštenom „Lavčevićevom“ kamenolomu prvenstveno zato što su svojim primjerom pokazali kako se čuva i promovira baština, priroda (okoliš), identitet zavičajnog podneblja i dobro među ljudima. Ako se uz to zna da amateri u pravilu gotovo sve rade dušom i srcem nauštrb svojih svakodnevnih obaveza tek uz vrlo skromna materijalnim sredstvima do kojih mukotrpno dolaze, onda jedina prava nagrada za njihov uloženi trud, osim vlastitoga zadovoljstva, može biti naša zahvalnost za učinjeno.

I zato ovim samozatajnim protagonistima duha našeg zagubljenog zajedništva i svijesti o potrebi očuvanja vlastitog identiteta koji su na sebi svojstven način uprizorili dob ro koje nam nedostaje, zahvaljujemo u vaše i u naše ime, a vi to potvrdite svojim lajkovima i izrazima potpore.

02 srp., 2019 120 Pregleda

U SPOMEN NA POLJIČKE JUNAKINJE I JUNAKE

Na današnji dan prije točno 333 godine, jedna odvažna skupina Poljičana živote je svoje položila na žrtvenik poljičke slobode.

Evo što o tome događaju piše na skromnoj i zapuštenoj spomen-ploči koja se nalazi na običnoj kamenoj gromadi Kod kostelja, točno na pola puta između Rošca i Donjega Doca u Gornjim Poljicima:

OVDJE

DNE 2 SRPNJA 1686.

POLJIČANI

POD VODSTVOM DON JURJA PEZELJA

I

IVANA TOMIČIĆA

PERUT PAŠU

SA

ŠEST HILJADA TURSKE VOJSKE

POTUKOŠE

––––––––––––

SAM PEZELJ

POGUBI TRIDESET I ŠEST TURAKA

PAK

NA BOJNOM POLJU PADE

––––––––––––

MARE ŽULJEVIĆ

DVA TURČINA UBI

A JEDNOGA ZAROBI

––––––––––––

BARE LEKŠIĆ

JEDNOG TURČINA SMAKNE

A JEDNOGA ZAROBI

               

Nikoga danas u Poljicima im ploču zakiti cvijećem, Očenaš izmoli, svijeću užge…

Počivali u miru Božjem!

 

02 srp., 2019 58 Pregleda

ZA TZ OPĆINE PODSTRANA POLJICA – NE POSTOJE!

Nakon što smo se uvjerili da bi po internetskim stranicama TZ Grada Omiša malo koji turist mogao čak i zalutati u Poljica (vidi: http://poljica.hr/papir-sve-trpi-poljica-poljicani-jos-vise-2/), zavirili smo i u internetske stranice TZ Općine Podstrana s nadom da će njihova prezentacija Poljica biti ipak nešto bolja s obzirom da se 11,5 km2 ove općine i pripadajuće joj TZ u cijelosti nalazi na području povijesnih Poljica. Štoviše, Podstrana je nekoć bila i jedan od sveukupno 12 poljičkih katuna, pa je posve razložno vjerovati da će barem Podstranjski turistički djelatnici umješnije iskoristiti ovu povijesnu okolnost u turističke svrhe.

Međutim, ne samo što naslovnica internetske stranice http://visitpodstrana.hr/ ne ‘odaje’ poljički kontekst Podstrane, nego spomena Poljica nema čak ni tamo gdje bi ga bezuvjetno moralo biti kao što je to, primjerice, podstranica posvećena kulturi i povijesti Podstrane (http://visitpodstrana.hr/category/kulturno-povijesni-turizam-2/), a što vjerodostojno svjedoči priloženi screenshot naslovnice spomenute podstranice ‘Kulturno-povijesni turizam’.

U nevjerici da je, eto, moguće govoriti o kulturno-povijesnom turizmu u Podstrani bez spomena nekoć slavne Poljičke republike dođosmo nekako i do rubrike pod naslovom ‘Okružje’ uvjereni da će vam barem ‘bogato podstransko okružje’ kako mu tepaju, napokon ‘otkriti’ Poljica, međutim, za TZ Općine Podstrana, u to više nema nikakve sumnje, Poljica, jednostavno – ne postoje! (vidi http://visitpodstrana.hr/opodstrani/bogato-podstransko-okruzje/)

Zaključno, umjesto da svoju skromnu turističku ponudu obogati bogomdanim prirodnim, kulturno-povijesnim i tradicijskim sadržajima kojima obiluju Poljica i nekoć slavna Poljička republika, a koja su gostima Podstrane nadohvat ruke, za TZ Općine Podstrana, iz nekog samo njima znanog razloga, Poljica su ili nepostojeća činjenica ili područje s kojim dotična gospoda ne žele imati ništa zajedničkoga.

Najlakše bi bilo reći da na ovako stilski i sadržajno stereotipnim turističkim stranicama slavnim Poljicima i nije mjesto, da nije u pitanju i profesionalno i interesno i lokalpatriotski nedopustiv propust koji najviše šteti upravo onima koji sve ovo plaćaju, a to su podstranjski, a time dijelom i poljički porezni obveznici.

29 lip., 2019 124 Pregleda

‘DOMOLJUBNE’ MANIPULACIJE U SVRHU SENZACIJE

Povijesna je istina da su mnogi časni hrvatski domoljubi dali svoj život za domovinu Hrvatsku zato što su uistinu bili za dom spremni. Među njima je sigurno bilo i Poljičana u Domovinskom ratu, pa u tom smislu, ljudski govoreći, može se razumjeti Nikolu Mužinića, predsjednika NK Poljičanin 1921 iz Srinjina kad kaže „Da za dom nismo bili spremni, doma imali ne bi!“

Također je povijesna istina da je ovaj, u semantičkome smislu domoljubni pozdrav, kompromitirao ustaški režim pod vodstvom Ante Pavelića koji je svoj dom, svoju Dalmaciju i svoja Poljica, bez ispaljenoga metka predao fašističkoj Italiji, a za čije oslobađanje je naknadno na stotine Poljičana dalo svoje živote. Uostalom, zato je pozdrav „Za dom spremni!“ u Republici Hrvatskoj i zakonom zabranjen, ali i da nije, najmanje su ga dostojni upravo oni što slave režim koji je šurovao s rušiteljima hrvatskih domova.

Zato bi i naš dragi Nikola Mužinić morao uvidjeti razliku koju ističemo i razumjeti da su ponekad želje i namjere jedno, a ono što je uistinu počinjeno nešto sasvim drugo (čega je, čini se, ipak svjestan s obzirom da su mu u međuvremenu usta bila puna ‘bratstva i jedinstva’) jer smo uvjereni da ni njemu kao ni većini drugih Poljičana nisu na čast medijski natpisi koji govore o „poljičkoj sramoti“ jer Poljica to svojom višestoljetnom krvavom borbom za slobodno i pravedno društvo nisu zaslužila.

Napose je nepotrebno frustracije našeg povijesnog naslijeđa prenositi na djecu koja tako postaju objektom manipulacije tim više što je i među tom djecom moglo biti onih čiji su pradjedovi poginuli baš zbog onih koji su navodno bili ‘za dom spremni’, a taj isti dom pokloniše fašistima.

Jednako tako je i urednik Slobodne Dalmacije morao biti obazriviji kad je naslovnicu današnje novine zakitio naslovom „Poljička sramota u Barceloni“ jer se u najgorem slučaju moglo raditi tek o sramotnome ispadu nepromišljenog pojedinca, a nipošto ne poljičke djece i Poljičana u cjelini.

Napokon, kako bi to Slobodna Dalmacija kao antifašističko glasilo mogla biti rođena 17. lipnja 1943. u njedrima poljičkoga Mosora da Poljičani, kao i uvijek kad god je to bilo potrebno, nisu bili na pravoj strani?! I zato, draga naša SD, najveća sramota u ovom nesretnom slučaju je naslov kojim si ‘počastila’ dom u kojemu si i sama rođena.

27 lip., 2019 111 Pregleda

PAPIR SVE TRPI, POLJICA I POLJIČANI JOŠ I VIŠE! – 2

Nakon što smo na primjeru jumbo-plakata postavljenog na zapadnom prilazu Poljicima iz smjera Splita vidjeli kako TZ Grada Omiša drži Poljica podalje od očiju javnosti smatrajući, valjda, da će skorašnje puštanje u promet omiške ‘zaobilaznice’ turistima ionako ‘otkriti’ sve čari Poljica, zavirili smo i na internetske stranice TZ Grada Omiša uvjereni da će barem tamo Poljica biti nešto izloženija ‘riziku’ da ih se zapazi.
 
Međutim, naslovna stranica samo je potvrdila da spomenuta tabla nije slučajno ‘skrojena’ bez Poljica, pa je i ovom prilikom bilo potrebno zagrebati dublje da bismo tek u rubrici „O Omišu – Poljica“ našli prigodnu priču o Poljicima čiju suvislost ponajbolje ilustrira rečenica: „Udaljena od mora, Poljica su ruralno područje u kojem možete predahnuti od zagušenih cesta i plaža u primorskom kraju.“ Ako vas to nije dojmilo (zbog činjenice, naravno, što su Poljica na moru i to u dužini od 20-tak kilometara između ušća Cetine i Žrnovnice!) onda zacijelo hoće informacija o posjetu čuvenoga Thomasa Morea Poljicima, citiramo: „Poljička republika bila je toliko dobro uređen sistem da danas neki znanstvenici smatraju kako je upravo posjet ovom kraju velikog pisca Thomasa Moorea inspirirao za pisanje svog najvećeg djela indikativnog naziva – “Utopija“ (posjet se, nažalost, nikada nije dogodio i to ne samo zato što se čovjek preziva More, a ne Moore!). Ako vam ni to nije dosta, e onda ste zreli za posjet „Muzeju Poljica iz 6. stoljeća“ za koji valjda zna samo TZ Grada Omiša. Ako sumnjate u vjerodostojnost citiranih navoda, molimo provjerite klikom na https://www.visitomis.hr/hr/poljica.
 
Nekog drugog suvislijeg spomena Poljica na web-stranicama Visit Omiš na koji bismo vas uputili, jednostavno nema. Nema ga čak ni u opciji da na području Omiša boravite ne jedan ili tri nego sedam ili više dana s obzirom da TZ Grada Omiša ne preporučuje Poljica ni pod razno. Ovu tužnu i poraznu činjenicu molimo također provjerite u rubrici „Isplaniraj odmor – Naše preporuke“ dostupnu na https://www.visitomis.hr/hr/nase-preporuke.
 
Zaključno, kako bismo izbjegli nepotrebne rasprave, naglašavamo da ova površna analiza web-stranica TZ Grada Omiša nije urađena s namjerom da stvara animozitet između Omiša i Poljica koje administrativni naziv Grad Omiš makar formalno objedinjuje u jedno, nego s namjerom da ukaže na potrebu primjerenije zastupljenosti Poljica u svim aktivnostima TZ Grada Omiša kao i na potrebu profesionalnijeg pristupa turističkoj promidžbi temeljenoj prije svega na činjenicama kojima u slučaju Poljica ne manjka atraktivnosti.
 
Turističke web-stranice, koje su najčešće prvi kontakt s potencijalnim gostom, samo su jedan od načina promocije sveukupne turističke ponude Grada Omiša, pa je dužnost TZ Grada Omiša da na odgovarajući način predstavi i bogatstvo sadržaja koje nudi sveukupna prirodna, kulturno-povijesna i tradicijska baština Poljica i nekoć slavne Poljičke republike.
 
Za žitelje Poljica, a napose sve veći broj onih koji ulažu ozbiljna sredstva u razvoj svojih turističkih potencijala, od životne je važnosti da budu primjereno prezentirani i pravično zastupljeni i to ne samo u svim marketinškim aktivnostima koje napokon i oni sami sufinanciraju nego i u strateškim razvojnim dokumentima kao što je to npr. „Strateški marketing plan turizma Grada Omiša“ o čijem ćemo sadržaju, sa stajališta Poljica i njihova turističkog i razvojnog potencijala, nekom drugom prilikom.
27 lip., 2019 60 Pregleda

PAPIR SVE TRPI, POLJICA I POLJIČANI JOŠ I VIŠE!

Zapadni prilaz nekoć slavnoj Poljičkoj republici magistralom iz smjera Splita odnedavno krasi jumbo-plakat kojim, pretpostavljamo, Turistička zajednica Grada Omiša želi nekome nešto poručiti (kome i što točno, nismo uspjeli dokučiti, pa to pokušajte sami uvidom u priloženu fotografiju). No zato ovaj u turističkom smislu ‘mutav’ plakat vrlo rječito govori o nečemu drugom, primjerice o tome što znači biti subjekt (da ne kažemo gazda) u odlučivanju o načinu trošenja zajedničkog novca.  

Naime, iako proračun TZ Grada Omiša srazmjerno pune i brojni poljički porezni obveznici s obzirom da Poljica svojim najvećim dijelom pripadaju Gradu Omišu, na spomenutome plakatu nema ni spomena ni traga Poljicima. Štoviše, čak je i sama fotografija tako brižno kadrirana da se na njoj ne vide Poljica što očituje namjeru naručitelja iste da se sva pozornost usmjeri isključivo na priobalni dio Grada Omiša bojeći se, valjda, da poneki putnik-namjernik ne bi kojim slučajem došao u kušnju da zađe u Poljica.

Papir, doista, sve trpi, ali Poljica i Poljičani još i više!