Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
01 stu., 2018 77 Pregleda

POČIVALA I POČIVALE U POLJICIMA

Pogrebna spomen-znamenja zvana ‘mirila’ na Velebitu

Kako i drugdje tako i u Poljicima, postoji čitav niz vjerskih obreda i vjerovanja koja su s protokom vremena izgubila na važnosti plaćajući danak suvremenom načinu života. No zato nam barem pamćenje starijih ljudi još uvijek nam zanimljiva iskustva. Jedno takvo skriva se u načinu nošenja pokojnika do crkve ili groblja, koja su nerijetko bila udaljena i po nekoliko kilometara od zaselaka ili sela. Put kojim je trebalo proći imao je nekoliko stojnih postaja koje su se nazivale “počivale”, ali valja spomenuti da postoje i mjesta koja se nazivaju “počivala”. Iako neznatno različitog naziva, značenje i svrha bila im je vrlo slična.

„Počivala“ tako nalazimo na kozjim prtinama koja obično predstavljaju mjesta na kojima bi ljudi težaci ili pastiri otpočinuli tj. odmorili se prije nastavka puta.Takva počivala su najčešće bila neka ugodna mjesta pokraj puta u obliku drveta ili gromade stijene (pole) i nisu imala druge svrhe osim da pruže kratkotrajan predah.

S druge strane “počivale” su pomno birana mjesta na kojima bi tijelo preminule osobe posljednji put otpočinulo na ovome svijetu. Ako je razdaljina od sela do groblja bila veća, na putu bi se našla i do tri takva odmorišta. ”Počivale” su najčešće građene u suhozidu na način da bi se postavila kamena ploča ili više njih u dužini od dva metra na koju bi se položilo tijelo mrca prije nego li bi se izmjenili nosači. Sličan običaj postoji i u vrletima Velebita, samo što se tamo nazivaju “mirila” i zaštićena su kao nematerijalno kulturno dobro.

Za razliku od velebitskih “mirila” koja imaju veliku duhovnu povezanost s dušama umrlih, nije nam poznato da li su i gornjopoljičke “počivale” imale istu poveznicu. Stoga bi bilo zanimljivo čuti nekoga tko zna nešto više o ovom tradicijskom običaju, kao i to da li je sličan običaj postojao i u drugim dijelovima Poljica. (Piše: Goran Mikas)

01 stu., 2018 192 Pregleda

DUGORATSKO ODLUČNO MOŽDA NE, A MOŽDA I DA ČVORU KRILO I TRAJEKTNOJ LUCI

Ukinuli se čvor Krilo i trajektna luka u Krilu ili ne, način vođenja rasprave o tome na tematskoj sjednici Općinskoga vijeća Općine Dugi Rat održanoj 29. listopada 2018. najbolji je pokazatelj da su pojedine male općine potpuno besmislene. Naime, ako uzmognete snage i strpljenja da pregledate video-zapis o tome dostupan na https://youtu.be/r8E5127rySo (nama je to uspjelo do okončanja prve od dvije točke dnevnoga reda, dakle do malo više od polovice snimke koja sveukupno traje puna četiri sata), svjedočit će te rijetko viđenom defetizmu jednog općinskog vodstva čija je glavna preokupacija izuzeti se od problema kojemu nisu dorasli. Narodski rečeno, j…li bi se, a da im ne uđe!

Razlog tome je očigledna nepripremljenost općinskoga vodstva i većine vijećnika za raspravu koju su im ‘nametnuli’ građani okupljeni oko inicijative „Krilo, probudi se“ iako je problem star cijelo jedno desetljeće. Uzroci tome su nepoznavanje suštine problema, nepostojanje alternativnih rješenja, nepostojanje strategije ili barem vizije dugoročnog razvoja općine i ono što najviše začuđuje, nepoznavanje vlastitih kompetencija, formalno-pravne procedure te ingerencija i nadležnosti pojedinih sudionika u postupku planiranja i izgradnje brze ceste odnosno trajektne luke.

Sve navedeno rezultiralo je nebuloznim zaključkom Općinskoga vijeća koji je po sebi proturiječan jer vlastitu namjeru da ispoštuje volju mještana Krila za bezuvjetnim ukidanjem čvora Krilo i trajektne luke u Krilu to isto vijeće kompromitira potrebom prethodnog uvida u način izvedbe spoja čvora Krilo sa magistralom (vidi snimku u dijelu 2:20:41)!?

Postavlja se pitanje što su ti ljudi dosad radili, u što su gledali, da li su uopće razmišljali o tome što (ne)izgradnja tako važnih infrastrukturnih objekata znači za njihovo mjesto, općinu i napokon – za cijela Poljica?! Kako je, dakle, više nego očito da se općinsko vodstvo, zajedno s većim dijelom vijećnika, nerado upliće u posao za koji su dobili mandate svojih birača, žalosno je bilo gledati kako im pojedini ‘ugledni’ gosti na spomenutoj sjednici prodaju ‘rogove za svijeću’.

Zaključno, da su Osmanlije u 16. i 17. stoljeću pri svom nasrtaju na Poljica imali pred sobom ovako ‘lucidne i odlučne branitelje svoje didovine’ kao što su to pretežno bili sudionici ove sjednice, Dugi Rat bi (ako bi ga uopće bilo) i danas bio dio nahije Poljica.

30 lis., 2018 235 Pregleda

POLITIKA ‘PROJEKTIRA’, MJEŠTANE SE NE PITA

Sukladno najavi i južini usprkos, u ponedjeljak 29. listopada 2018. održana je tematska sjednica Općinskog vijeća Općine Dugi Rat u povodu zahtjeva inicijative „Krilo, probudi se“ za brisanjem čvora Krilo iz prijedloga trase brze ceste Solin-Omiš kao i trajektne luke u Krilu. Uvertira u maratonsku sjednicu koja je potrajala puna četiri sata bio je prosvjed skupine od pedesetak građana okupljenih ispred zgrade dugoratske općine unatoč organskome jugu, a potom i kiši. Kako sjednici nismo mogli nazočiti, zamolili smo članicu spomenute inicijative i članicu Mjesnog odbora Krilo gospođu Antonietu Trgo da nas izvjesti o zaključcima, pa njeno izvješće prenosimo u cjelosti:

Dragi Poljičani,

iako je Općinsko vjeće Općine Dugi Rat podržalo zahtjeve mještana Krila da se pokrene postupak brisanja čvora Krilo i trajektne luke u Krilu iz svih planova i projekata, tijek rasprave na sjednici pokazao je da su stvari oko planova za izgradnju čvora Krilo i spojne prometnice do samoga mjesta za izmišljenu trajektnu luku isključivo politički interes, a nikako interes i volja mještana Krila Jesenica. Riječ je o zakulisnim igrama koje se vode od strane općine Dugi Rat i tijela Splitsko-dalmatinske županije koji mještanima Krila nameću cestovna i plovidbena rješenja koja nisu rezultat stvarne potrebe nego su isključivo motivirane tobožnjom namjerom da plan i projekt dobiju obilježja multimodalnosti i kao takvi se prikažu podobnima za dobivanje sredstava iz EU fondova u svrhu financiranja projekta.

Skandalozno je da ravnatelj Zavoda za prostorno planiranje Splitsko-dalmatinske županije gospodin Niko Mrčić izjavi na spomenutoj sjednici da cijeli projekt brze ceste vrijedan 300 milijuna eura „pada u vodu“ ukoliko se iz plana izbaci čvor Krilo i nastavno trajektno pristanište čime zapravo vrši pritisak na vjećnike prebacujući na njih krivnju ukoliko se projekt ne realizira dodajući još kako će mjesto ostati nerazvijeno, a sredstva biti preusmjerena u Rijeku, Zadar ili Slavoniju. Neshvatljivo je, ali nažalost i moguće da istupi jednog županijskog čelnika mogu biti u izravnoj suprotnosti s voljom mještana tim više što dotični pozivom na „snagu svoga položaja“ unaprijed najavljuje opstrukciju svakog pokušaja Općine Dugi Rat da se pokrene postupak za ukidanje čvora Krilo. Bahatost županijskog dužnosnika naspram očite volje mještana vrijedan je javnog zahtjeva za njegovim opozivom s mjesta ravnatelja. Napominjemo da je sjednica općinskog vijeća sazvana po osnovu sve većeg nezadovoljstva mještana Krila izazvanog činjenicom da im se životno važni planovi donose iza leđa, a što se često opravdava pukim zadovoljenjem forme i procedure.  

Također je žalosno da ovoj izuzetno važnoj tematskoj sjednici nije nazočio nitko od pozvanih iz vodstva Županije, a niti iz Hrvatskih cesta, pa se može zaključiti da im je politički interes važniji od potreba i volje mještana. Za kraj želim napomenuti da je sjednica općinskog vijeća snimljena video-kamerom, pa svatko tko želi može se uvjeriti u istinitost ovdje izloženih navoda. Štoviše, voljeli bismo kad bi svi naši mještani, svi Poljičani i drugi žitelji Poljica te najšira javnost mogli i sami posvjedočiti kako se nadležne institucije i pojedinci odnose prema potrebama i volji mještana.

S poštovanjem,

Antoineta Trgo, u ime inicijative „Krilo, probudi se“  

28 lis., 2018 159 Pregleda

POZIV NA OBRANU VLASTITOGA DOSTOJANSTVA

Valjda zato što južina nikad nije bila saveznik dobrih odluka, za sutra 29. listopada 2018. sazvana je tematska sjednica Općinskog vijeća Općine Dugi Rat na kojoj će se samo „raspraviti o prijedlogu grupe građana glede čvora Krilo u sklopu projekta Državne ceste D8“. Dakle, raspraviti, a ne i odlučiti o tome da li je Krilu, Općini Dugi Rat i Poljicima uopće potrebna trajektna luka zbog koje skupina mještana Krila okupljena oko inicijative „Krilo, probudi se“ peticijom traži ukidanje čvora Krilo. Možda je tako i bolje jer narodna mudrost s razlogom kaže „dvaput mjeri, jednom sijeci“.

Stoga predsjedniku Općinskoga vijeća Bernardinu Petriću predlažemo da se nazočnost jakih (političkih) snaga koje je pozvao u obranu ‘digniteta’ službene trase brze ceste iskoristi kako bi se timu neovisnih stručnjaka prepustila arbitraža po pitanju opravdanosti izgradnje trajektne luke u Krilu zbog koje je i osporavani čvor Krilo lociran posred značajnog arheološkog lokaliteta Gradišće koji za prosperitet dugoratske općine i cijelih Poljica potencijalno može biti važniji nego što je to sama trajektna luka.

U konkretnom slučaju to bi prije svega značilo obavezu zagovaratelja izgradnje trajektne luke u Krilu da javnosti, a napose lokalnome stanovništvu, napokon izlože argumente (istraživanja, studije, elaborate itd.) kojima su se rukovodili pri donošenju odluke o izgradnji trajektne luke u Krilu. Štoviše, čak ni Studija o utjecaju na okoliš brze ceste, koja se iz nekog misterioznog razloga iznova nalazi na javnoj raspravi, ne spominje trajektnu luku u Krilu iako je u grafičkome prilogu Studije luka naznačena. Drugim riječima, ne može na mještanima biti teret izvođenja dokaza da je izgradnja trajektne luke u Krilu neopravdana niti im se može zamjeriti što ustaju u obranu dosegnute razine kvalitete života i rada u svojoj životnoj sredini.

Naprotiv, spomenutu inicijativu dijela mještana Krila treba pozdraviti i piduprijeti za primjer drugima neovisno o tome da li su u predmetnome slučaju u pravu ili nisu jer u pitanju je prije svega poziv na obranu principa na kojima počiva njihovo dostojanstvo, osobni dignitet i pravo na vlastitu egzistenciju. Kad bismo tome mogli pridodati i zajedništvo koje je u sličnim (ne)prilikama krasilo Poljičane kroz vjekove, onda bi trg ispred prostorija Općine Dugi Rat sutra u 17.30 sati bio pretijesan, a time i odaslana poruka nadležnima da s nepripremljenim projektima i neargumentiranim prijedlozima nije uputno izlaziti u javnost. Barem ne među žitelje nekoć slavne Poljičke knežije.

25 lis., 2018 113 Pregleda

AKO POLJICA FORMALNO I NE POSTOJE, POSTOJE POLJIČANI I ŽITELJI POLJICA I NJIHOVA BUDUĆNOST

U povodu zahtjeva skupine mještana Krila okupljenih oko inicijative „Krilo, probudi se“ za zabranu gradnje čvora „Krilo“ i trajektnoga pristaništa u sklopu projekta izgradnje državne ceste DC8, zanimljivo je primjetiti da se u Studiji utjecaja na okoliš nigdje izravno ne spominje trajektna luka ili trajektno pristanište u Krilu nego se tek na stranicama 15, 16, 33. i 42. spominje marina „Krilo“. Već iz tog razloga razvidno je da se spomenuta Studija ne bavi utjecajem na okoliš buduće trajektne luke, pristaništa ili marine, kako vam drago, što čudi s obzirom da je u kartografskom prikazu „Korištenje i namjena prostora“ koji je Studiji priložen lijepo vidljiv simbol sidra kojim je Krilo označeno kao „morska luka za javni promet osobitog međunarodnog značaja“ (vidi prilog).

Pa ipak, na namjeru da se u Krilu namjerava graditi trajektna luka upućuje i četverotračna dionica brze ceste do čvora „Krilo“ koja se prema Omišu nastavlja kao dvotračna te argumenti koji su se mogli čuti na prethodno održanim javnim raspravama kako multimodalnost projekta brze ceste odnosno kriteriji EU fondova zahtjevaju uvrštenje svih vidova prometa uključivo i pomorskog.

Ako je tome tako, onda bi valjda i korisnike buduće trajektne luke u Krilu trebalo priupitati za mišljenje o opravdanosti izgradnje tako važnog prometnog objekta na popriličnoj udaljenosti od Splita i to u prvome redu otočane kojima ciljano gradsko središte postaje teže dostupno i napose domicilno stanovništvo kojemu trajektna luka bitno utječe na kvalitetu življenja, pa i sam životni standard.

Da ne prejudiciramo, možda postoje i valjani razlozi za smještaj neke vrste luke negdje u poljičkome primorju, kao što se dobrodošlom čini turistička luka koja bi Poljica približila turistima, no u tom slučaju treba transparentno izraziti namjeru u otvorenoj i argumentiranoj javnoj raspravi relevantnih dionika.

Štoviše, bilo bi primjereno da se o izgradnji svakog kapitalnog infrastrukturnog objekta od strateškoga značenja za Poljica (u slučaju trajektne luke i puno šire) izjasne svi Poljičani i drugi žitelji Poljica jer takvi sadržaji bitno utječu na njihov životni standard i kvalitetu življenja te na brendiranje Poljica kao buduće jedinstvene i cjelovite turističke destinacije kakve uostalom predviđa i paket novih zakona u turizmu. To što su Poljica u formalno-pravnom smislu trenutačno nepostojeći subjekt, ne znači da su i žitelji Poljica nepostojeći ljudi, pa je na sadašnjim, Poljicima nadležnim jedinicama lokalne samouprave, obaveza da svojim građanima omoguće legalno i legitimno izjašnjavanje o svim životno važnim pitanjima.

Osim trajektne luke u Krilu jednako tako nije moguće izdvojeno iz konteksta cijelovitih Poljica sagledati ni opravdanost izgradnje splitske obilaznice odnosno brze ceste Solin – TTTS – Omiš ponuđenom trasom, pogotovo ne dionice čvor „Zakučac“ onako kako je planirana iz razloga što Poljica ostavlja u prometnoj izolaciji (dok će ih tzv. privremena rješenja učiniti kolateralnom žrtvom komoditeta drugih), ali ni bilo kojeg drugog kapitalnog infrastrukturnog objekta jer postojeća administrativna razgraničenja unutar poljičkoga prostora jednako su funkcionalna kao i administrativna zabrana pušenja u dijelu zajedničke prostorije ili – da bude jasnije – zabrana pišanja u polovici jednog te istog bazena.

23 lis., 2018 175 Pregleda

PONOVNA JAVNA RASPRAVA O STUDIJI UTJECAJA NA OKOLIŠ BRZE CESTE TTTS – OMIŠ

Ne znamo točno iz kojega razloga, ali činjenica je da se ponavlja javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš državne ceste D8, dionica čvor TTTS – čvor Stara Podstrana – čvor Dugi Rat – most Cetina u vremenu od 23. 10. 2018. do 12. 11. 2018.

Javni uvid u Studiju biti će moguće izvršiti u prostorima i terminima navedenim pod točkom 2. dok će se javna izlaganja održati u prostorima i terminima navedenima pod točkom 3. kojima biste svakako morali nazočiti u što većemu broju kako bi se vidjelo da još ima onih kojima je stalo do toga što se i kako planira graditi.

Novost je što je sažetak Studije ovoga puta dostupan i na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike (vidi 4. po redu točku na https://puo.mzoip.hr/hr/puo/puo-postupci-2017.html), što se može smatrati dijelom odgovora na postavljeno pitanje predstavnika Saveza za Poljica „zašto trasa brze ceste i spomenuta Studija kao strateški razvojni dokumenti nisu građanima dostupni ‘on-line’ i to s recenzijama i komentarima neovisnih stručnjaka nego im se informacije serviraju na način neprimjeren informatičkome dobu, dozirano i na kapaljku?“ (vidi http://poljica.hr/odrzana-javna-rasprava-di-si-bija-sta-si-radija-nista/)

Naposlijetku, ne propustite mogućnost da u skladu s načinom i rokovima opisanima u točki 5. svoja mišljenja, prijedloge i primjedbe uputite nadležnima bez obzira na izreku „psi laju, a karavane prolaze“. Jer ima i ona „ako dite ne plače, mater sisu ne daje!“

21 lis., 2018 1.158 Pregleda

POLJIČKI RJEČNIK – NEPOZNATE RIJEČI

Vjerujemo je da je mnogima poznato da je urednik naše internetske i fb-stranice Ante Mekinić prije gotovo pune tri godine, u suradnji sa Srećkom Lorgerom i Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pokrenuo izradu „Poljičkog rječnika“ koji se napokon nalazi u svojoj završnoj fazi. Rječnik će imati oko 20 tisuća natuknica obrađenih na vrlo poseban i zanimljiv način, pa upućeni vjeruju da će Poljica uskoro dobiti još jedan ‘spomenik od slova’.

Kako bi ovo kapitalno djelo o Poljicima što prije ugledalo svijetlo dana potrebno je svladati još mnoge prepreke, a jedna od njih su gotovo ili posve izumrle riječi i pojmovi za koje se pouzdano zna da su postojale, ali ne i što točno znače. I zato je voditelj ovog projekta i urednik rječnika Ante Mekinić odlučio za pomoć u odgonetanju zamoliti sve vas koji pratite naše objave, a preko vas i vaše prijatelje i znance, napose Poljičanke i Poljičane starije životne dobi jer posljednji je trenutak da se od zaborava otme i spasi što se još uvijek spasiti dade.

Kako je prikupljena rječnička građa u završnoj fazi obrade, u fb-objavama pod naslovom „Poljički rječnik – nepoznate riječi“ u nastavcima ćemo svakodnevno objavljivati nepoznate ili nedovoljno poznate riječi na način da ćemo iza svake natuknice prvo navesti njeno pretpostavljeno značenje, a potom i kontekstualni primjer odnosno saznanja do kojih smo došli, kako bismo zajedničkim snagama odgonetnuli njeno pravo značenje i smisao. Zato je poželjno da zbog interakcije vaši komentari budu javni, ali oni koji žele mogu, naravno, svoje komentare slati u inbox ili izravno na e-adresu urednika ante.mekinic@poljica.hr koji svima unaprijed zahvaljuje na iskazanom razumijevanju i potpori.

Napomena: u „Poljički rječnik“ rado ćemo uvrstiti i druge pomalo zaboravljene riječi i pojmove koje smatrate važnim ili zanimljivim uz obrazloženje što znače i u kojemu se dijelu Poljica koriste, pa svaki takav prijedlog smatramo dobrodošlim.

 

POLJIČKI RJEČNIK – NEPOZNATE RIJEČI:

(nepoznata riječ – pretpostavljeno značenje – kontekstualni primjer ili saznanje)

 

avditur – auditor, istražitelj, sudac (?) – Ali avditur nie sad ništar htio priat, buduć da on je sad procesan. Vi ako morate, spomenite se štogodir od avditura, a već ne boite se – Split, 18. st. (vjerojatno iz nadbiskupske kancelarije)

Vaši prijedlozi:

bergan – ? + glinter – neka zvjezdana pojava (?) – Miseca travna, aprila od dvajest i jedan počimlje drugi i dura do dvajest i jedan maja. Ko se rodi među ovim zvizdarete vlada kućom od marte. I glinteru karoviju padu bergan vrancu Napulju i Jitaliju, ili mu čovik, ili mu žena. Koji se rode pod ovim sinalom daje jim bolesti, vibre otajne i svagdanje i trejakinje. I njiov je umor vibre vruće i maljine i zle karvi. Pomankana pameti i startna i kapla, oli ospice okužene i bolesti otrovne. Oliti uzrok po ognu, oli po gvožđu i zatvor o tila i zlu smart i muku vibre vruće i maline od pare i plasticiju (…) i misli strašni. Otokli od garla, rižipije i bolest od žila izvanski koji jidu meso rane. I varke carijene, oli karvave kao kangari i prut i lišaj i muke i zatvor i sužanjstvo

Vaši prijedlozi: Davor Milićević: bergan = konj, glinter = vodič karavane

capra – vrsta biljke (?) – Za konje kada ne mogu pišat. Uzmi podukrajan žmul vina cila i pȏ, i capra pučenoga, i tri žumanca od jaja. Dobro ubij, oli puno mišaj i zalij paripče

Vaši prijedlozi:

cvȋtnāk – vrsta ljekovite trave (?) – Od iste vari travu cvitnak u vinu bilomu i daji pit našćesarca. Za misec dana ozdravlja

Vaši prijedlozi: Nediljko Čotić: cvitnak = trava koja se još zove mak ili kukurikavac

đùrak – vrsta odjeće (?) – Kapa velika od veluda, dimlije carljene i dokolinjače pavunaste i đurak veliki svita dobra a postava se izgrizla – Srijane. 1782.

Vaši prijedlozi: Zoran Tijardović: đurak = nekakav ukras; Marinko Mali: đurak = kapa; Branka Carević: đurak = prsluk; Nediljko Čotić: đurak = vrsta turske kape

gogolj – vrsta biljke (?) ◊ Mila rani zorom u prozorje / I uzimlje vidro okovano, / Pa se šeta do vodice hladne / I udara kroz gustoga gaja / Rosu truni sa zelena lišća, / Miluje ju šumsko povitarce, / Hiti Mila, rukam razmahuje, / U vrh gaja živica gogolja (Kapić, 73-4)

Vaši prijedlozi: po mišljenju A. Radičić-Bešker, a s obzirom na kontekstualni primjer, ne radi se o imenici ‘gogolj’ nego o glagolu ‘gogoljati’ u značenju ‘bujati’; Jozo Bepo Novaković – ‘gogolj’ = gogoljati, vriti jer ‘živica’ u pjesmi znači ‘živa voda’

graži – neki lijek (?) ◊ Toliko je na čir da zareste. Meći ceroto graži zove se. Dobro čini

Vaši prijedlozi: Žarko Ban: graži = vrsta trave ili pripravak od određene trave zajedno sa šudaron kojim se nanese na bolno mjesto,

grumenica – komad zemlje (?) ◊ Pod kućom je grumenica, / ‘Di je resla koprinica, / Tu je Mare zelje brala / Pa j’ Ivanu ručak dala

Vaši prijedlozi: Branka Carević: izvorno značenje natuknice ‘grumenica’ u govoru Srednjih Poljica (Zvečanje) je “mali, plodni vrtal do kuće u koji se sadilo zelje, selen, petrsimul, kapulica…ono što je tribalo bit pri ruci domaćici”; Nediljko Čotić: grumenica = jako mali komad zemlje na kojem se ne može sadit ništa ozbiljno

hembra – vrsta isprave (?) ◊ Ovo neka se znadu granice, dokle je Hercegovina po hembri [embri, Kl.r.] i po svidočbi stari ljudi, a to je Matij Ugrinović, koji ima godišć devedeset i pet; toliko knez Jura Mijanović, koji ima godišć devedeset. I ovi primiše virami i dušami da je istina, budući stare granice, kako je zdola (PSt, dod. 3) [Hembra je po Maticu i Jagiću vrsta određene isprave. Mažuranić pomišlja da bi ta riječ mogla značiti pamćenje. Tog je mišljenja i Novaković – sjećanje. Značenje je riječi nejasno]

Vaši prijedlozi:

itimat – (?) ◊ Mandat providura Alvisa Moceniga Jakulju, Biliću i Mandušiću da vrate zemlju na Rošcima Terzićima. Da ovi mandat ima biti itiman od koga mu drago ovicijala ali čauša općenoga, toliko svitovanoga koliko duhovnoga, u koji viru – Split (prijevod), 1699. (SGP, 154)

Vaši prijedlozi: Ane Hefer-Gabelica: ‘itimat’ = izvršen, ispoštovan, sprovesti odluku u djelo; Marija Novaković – ‘itimat’ = intimat = obavijestiti, obznaniti

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Rekapitulacija br. 1: TRI OD DESET

Nakon što smo objavili prvih deset nerazjašnjenih natuknica iz „Poljičkog rječnika“ u izradi, uz vašu pomoć pouzdano smo odgonetnuli značenje triju pojmova i to za ‘gogolj’, ‘grumenica’ i ‘itimat’ (otisnuto velikim slovima), na tragu smo rješenja za još četiri pojma, dok su preostala tri zasad nedokučiva što naposlijetku i nije tako loš rezultat s obzirom da prolaznost vremena ipak čini svoje. I zato veliko hvala svima vama koji nam pomažete, pa molimo da to činite i ubuduće kako bi rječnik bio što bogatiji govorom naših pređa.

  1. avditur – auditor, istražitelj, sudac (?) – ostaje i nadalje nerazjašnjeno
  2. bergan – ? + glinter – neka zvjezdana pojava (?) – po mišljenju D. Milićevića ‘bergan’ bi mogao biti konj, a ‘glinter’ vodič karavane
  3. capra – vrsta biljke (?) – po jednoj nepotpisanoj poruci, ‘capra’ ili ‘capar’ bi mogao biti prah
  4. cvȋtnāk – vrsta ljekovite trave (?) – po mišljenju Nediljka Čotića ‘cvitnak’ je trava koja se još zove mak ili kukurikavac
  5. đùrak – vrsta odjeće (?) – po mišljenju B. Carević, ‘đurak’ bi mogao biti prsluk, đilet; po mišljenju Nediljka Čotića ‘đurak’ je vrsta turske kape
  6. GOGOLJ – vrsta biljke (?) – sukladno mišljenju Joze Bepa Novakovića da ‘živica’ u zadanome primjeru znači ‘živa voda’, ‘gogolj’ je zapravo glagol ‘gogolja’ u značenju ‘gogoljati’ ili ‘vriti’
  7. graži – neki lijek (?) – po mišljenju Ž. Bana, ‘graži’ bi mogao biti pripravak od određene trave zajedno sa šudaron kojim se nanosi na bolno mjesto
  8. GRUMENICA – komad zemlje (?) – po mišljenju B. Carević, izvorno značenje natuknice ‘grumenica’ u govoru Srednjih Poljica (Zvečanje) je “mali, plodni vrtal do kuće u koji se sadilo zelje, selen, petrsimul, kapulica…ono što je tribalo bit pri ruci domaćici”
  9. hembra – vrsta isprave (?) – ostaje i nadalje nerazjašnjeno
  10. ITIMAT – po mišljenju Marije Novaković, ‘intimat’ bi moglo značiti ‘obavijestiti’, ‘obznaniti’ (tal. intimare)

 

izbodak i/ili laptić – komadić zemlje (?) ◊ Iza smrti očeve dođe li se do dila, udana sestra prinese onu kartu (pismo), ako je na njezin ženski dija priko one vridnosti na pismu još štakod iđe, dadu jon koji izbodak zemlje s kraja ili laptić vrtla blizu jon kuće, toliko da je zapoznaju za sestru, neka nije žalosna na braću (FI, 9/2, 306)

Vaši prijedlozi: Marinko Mali (Gornja Poljica), Nadija Jermelić i Dunja Marušić (Jesenice), Alenka Radičić-Bešker (Dubrava), Bernardica Jelić (Kostanje) smatraju da je ‘izbodak’ isto što ‘okrajak’, a ‘laptić’ Ante Amulić (Kostanje) i Damir Vladušić (Tvrčići, Srinjine) nazivaju ‘lavtić’

izentat  – osloboditi; izmisliti (?) ◊ Veliki knez Ivan Novaković izdaje putnicu Matiju Aliloviću. Činimo istinu viru Matiju Jaliloviću, koji je rečeni Mati od provincije poličke, iđe u jičulu bračku za kupiti jednoga kona za svoje potribe, koji ga kupuje na svoji pinezi. Zato budući po milosti privedroga principa i sve republike mletačke izentani od svi daciji i regaliji prid svakomu mistu, kako kažu naši privileji, ili kupujemo ili prodajemo na naši dobri, da nas ne mozi drugi priludikati. I tako u viru – Poljica, 1745. (…) Providur Boldu prosljeđuje molbe Poljičana da im se ‟oblakša” stare dugove. Govore isti Poljičani da čim je dura rat ovi najzadnji bili su izencijani od privedroga Alviža Muceniga slavne uspomene ki je bija onda đeneralom ovi strana, ali se ne vidi ikakova njegova patena ali dukala koja potvarđuje takovo govorenje poljičko

Vaši prijedlozi: Zoran Milićević: ‘izentat’ = izuzeti

kašionica – nejasno (?) ◊ Povlastice iseljenih Poljičana na sinjsko područje. Sveta odluka od priuzvišenoga kralja da stvari imadu stati u stanju u komu se nađoše u čas čestita ulazišća cesara kralja posve odlučuje vladanje da one obitelje poljičke stoeći u ovom teretoriju i od gos. ga izlazišća i biliga koje nisu bile običajne uobićivati se u sastanku pučkomu i od ostali seljana za ispuniti običajne kovoje, ne imadu biti smućeni izvan dvaju događaji – kuge i rata – do drugi ozgomji uprava. U porednosti zašto odpušta nike naredbe pristojte prama glavarom od kraine čineći oznaniti toga Matija Pavelića, čineći ga za se i za sve ostale obitelje zbrojene u kašionici koja dolazi združena

konušnik – možda vrsta posjeda (?) ◊ Oporuka don Martina Jurkovića. I ju to je moja odluka najpokojna: kuće, zastave, podvornice popovske, gaja, gore, vode, livade, svi kraji i svakoga živlena, to je plemešćina paristati, sinokoše, konušnik vlastiti dilojom zemla kod Jamine, uzejo od Gargatović, i zemla i vinograd što se zove u Višćenoj, pod kuću popovu na Konusu i vinograd, ždrib jedan od Jerolim i Pavla na Konusu zaminu semarinu /!/; drugi ždrib od Jadrija i Gargatovića u starminu – Donji Dolac (prijepis), 1547. (SGP, 4)

kušel – dogovor (?) ◊ Istraga o krađi kuće Ivančevića. Mi ozgor naređeni kušelasmo na svaku ruku, i ostavismo termena od prvi maja do trideset maja, i svitovali se z gospodinom kuratom od sela, do-Vidom Lukačevićem, i učinismo slog, i odredismo, i odastasmo da nije u tomu što ga je Marko potvorija, ni u prvi ni u drugi put – Dolac Gornji, 1767. (SGP, 592). Istraga o pokradenoj kući Banića u Osoju, te ‟odastajanje” osumnjičenoga. I mi svi sastadosmo se ujedno i učinismo kušel kroz rečenu pokrju /!/, i zvasmo braću Baniće da izvedu svidoka – Donji Dolac, 1781. (SGP, 737)

17 lis., 2018 75 Pregleda

U POTRAZI ZA ‘ZLATNIM RUNOM’

Stobrečka uvala godine 1963. (iz zbirke AM)

Napisali: Ema Vlašić i Martin Vlašić

Daleko za nama u brazdi uzbubane pjene, kao pučinski dragulj na modroj odori mora ostala je Issa. Nadlijeće nas bijelo jato klikćući u znak pozdrava. Pred nama je labirint tjesnaca i moreuza u mozaiku još nepoznatog arhipelaga. Bordižamo s jakim južnjakom u jedrima, a čvrsta nam argola određuje pravac i smjer. Argosi nam bijahu nadahnuće. Strast traženja iznjedrila nas je u nautičarske vjetrogonje i moreplovace… Naše je geslo: „ploviti se mora, a živjeti baš i ne!“ Cilj nam je Terra Incognita. Gotovo opipljivo smo zamišljali tu čudesnu zemlju vječitog proljeća. Mami nas priča o bajkovitom ‘zlatnome runu’.   

Prvog dana plovimo uzduž otočkih stjenovitih obala iza kojih su brežuljci čije padine su obojane ljubičastim cvjetovima visokih trava. Okružuju ih prodolja ispunjena crnikom i vrijesom. Slijede duboke šljunčane uvale sa šumarcima srebrnastih smrika i rogača čije siluete se zrcale na tirkizu morske površine. Čini se da smo u jednom trenutku naslutili u prošarici i samu lovkinju Artemis. Nastupa sa zapetim lukom nalik raskošnom profilu njezina poprsja. Ovo poveće kopno bogato raznovrsnim biljem i faunom, pročulo se bogatstvom života. Čini se da su ponosni jeleni bili njihov zaštitni znak. Od njih je otok baštinio i svoje ime.  

Plovimo dalje. Čeka nas izlaz iz tjesnaca u obliku sike. Mimoilazimo hrid na kraju. Nekad je tu između otočića tumarao i sam Jazon. Bio je ushićen krajobrazom. Šuškao je povjetarac u srebrnastom lišću maslina. Nadomak smo nepoznatom kopnu. Slutimo, snovita ‘daleka obala’ je pred nama. Njezin sirenski zov postaje sve zavodljiviji: valovi šume, brnistra cvate…

Sa zapada se dižu oblaci i pristiže pulentada. Evo, kao da se već čuje lomljava valova preko stijena. Gromadni klifovi vapnenca odolijevaju mlatu valova i udarima vjetra. Na ulazu u uvalu čeka nas izbočena čvrsta hrid obrasla mjestimice makijom. Instinkt mornara nam nalaže: tamo valja baciti sidro i smjestiti se u zaklon.

– O, Eole, gospodaru podneblja južnog, dobrostivo poguraj ova jedrilja da stignemo u sigurnost svoga cilja! Otkriva se pred nama očaravajuće lijepa i gostoprimljiva uvala. Tu je naše spasonosno privezište. Podići ćemo Epetionu bedeme. Postavit ćemo temelje budućemu gradu u slavu dobitnika lovorova vijenca. Ovu će koloniju obilježiti ime Lavrentios. Bit će zaštićena od valova lebića sa zapadne strane i Borejeve bure sa sjevera. Jedino su galebovi svojom kolonijom pretekli naš dolazak.

Zastadosmo na trenutak ushićeni ljepotom autentične arkadije. Ljepša je od onih koje smo ostavili tamo na Peloponezu. Ovdje mir caruje. Pitomost u raznolikosti oblika oživotvoruje sklad. Obale su šljunkovite, a plićaci pješčani. Ima i vodâ koje izviru iz kamena na radost Nejada i Nereida, a bistra rječica stiže s gorskih obronaka i ušće čini dobrohotnim i podatnim.                          Šumarci su uokolo prave dubrave. Ptičji se pjev razliježe posvuda.

– Eole Razvigore, već si pokrenuo pupoljke. Sada stabla čekaju tvoj dah da ih ogrneš obiljem cvjetnih latica. Gle, Eole, kako se tamarisi, te morske vrbe, ljupko njišu. Još malo pa će se i skupne cvjetne čaške uresiti svjetlucavim kapljicama morske rose. Neće ih iznenaditi upadom ni siloviti gost sa sjevera. Iza brda i gorskih vrhova, u šumi Striborovoj gdje je leglo vjetrova, on skuplja svoju snagu. Tu negdje je i zemlja gorštaka gdje planinci domaćini žive u skladu s prirodom i od izvorne prirode. Bilò svemira odjekuje u njihovu bioritmu. Plejade ih bude da svoje zlatorune ovčice izvedu na rosomirisne travke u pastorali jutra. Blankinih sedam sestrica razigrano dojavljuju s visina osvit i ljepotu. Alkiona, Elektra, Kelena, Maja, Meropa, Steropa i Tajgeta, uvijek su na okupu.

Tragajući za čarobnom Terrom Incognitom, tu negdje oko ove idilične epetionske uvale, na padinama okolnih brda spoznali smo smisao ‘zlatnog runa’. Ovdje se u jarkožutim leptirastim cvjetovima brnistre ugodna mirisa opsesija za zlatnim runom obistinila zorno i konkretno.

U kasno proljeće okolne se uzvisine putniku namjerniku ukažu snažnom kolorističnom impresijom kao more zlatnih cvjetnih latica. Stoga ta brda nazvaše Mons d’Or i Mons Aureus. Sve to se ogledava na mirnoj površini uvale.

Protoku vremena unatoč, uvala je sačuvala nešto od svoje izvorne ljepote. U hvalu i slavu Stvoritelja i danas se nad uvalom radosno razliježe svečani zvuk zvona sa zvonika crkve sv. Lovre, zaštitnika mjesta i kraja.

No kako u svakome vremenu ima netko tko traži svoje ‘zlatno runo’, nije neumjesno zapitati se hoće li naše utočište odoljeti izazovima našega vremena? Jer vrijeme, poznato je, nagriza i stvari i ljude!

11 lis., 2018 88 Pregleda

U POLJICIMA JE ISTANBULSKA ODUVIJEK NA SNAZI

Nekad se znalo reći da se nešto nije ni dogodilo ako o tome nije pisalo u Slobodnoj Dalmaciji. Pa za one koji još uvijek tako razmišljaju i za one kojima su promakle ranije objave na našoj internetskoj i fb-stranici odnosno portalu Dalmacija danas, prenosimo poduži članak iz današnje SD o predavanju svjetski uglednog povjesničara-osmanista prof. dr. sc. Michaela Ursinusa o Poljicima u svjetlu otomanskih dokumenata održanom 25. rujna 2018. u drevnom Glagoljaškom sjemeništu na Priku.

Doduše, naslov „Tko prevari ženu…“ iščeprkan iz konteksta predavanja nije baš primjeren njegovom stručnom kontekstu, ali ako je to cijena objave teksta i njegove najave na samoj naslovnici, nećemo zamjeriti. Naprotiv, neka se vidi i zna da su žene u Poljicima uvijek bile poštovane, pa su valjda i zato bile spremne na najveću zavičajnu žrtvu poput slavne Mile Gojsalić i nešto manje opjevanih Bare Lekšić, Mare Žuljević, Kate Bobetić ili plejade onih javnosti nepoznatih na kojima oduvijek počivaju barem tri kantuna svake čestite poljičke kuće.

Ukratko, dok su Poljičanima žene oduvijek bile svetinja, mnogim suvremenim ženama ni Istanbulska konvencija ne pomaže! (AM)

08 lis., 2018 366 Pregleda

POLJICA JUČER, DANAS, SUTRA…

Prigodnim tekstom urednika naše internetske i fb-stranice Ante Mekinića o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Poljica, svim Poljičankama i Poljičanima, žiteljima i prijateljima Poljica, čestitamo Dan neovisnosti Republike Hrvatske, spomen na 8. listopada 1991. kad je Sabor Republike Hrvatske jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom.

POLJICA JUČER, DANAS, SUTRA…

Iznimno veliko zanimanje raznih i raznorodnih autora kako domaćih tako i stranih za mnoge aspekte poljičke prošlosti ili točnije, za povijest nekoć slavne Poljičke knežije, zanimanje koje s protokom vremena ne jenjava, rezultiralo je tisućama napisanih radova svih vrsta u rasponu od publicističkih do stručnih i znanstvenih. Zbog jezične barijere zasad je nešto slabije istraženo razdoblje od dva stoljeća pod osmanskom vlašću, a zbog nedostatka pouzdanih izvora ponešto je maglovito i počélo Poljica koje se zbog toga uglavnom oslanja na legendu o osnivačima hrvatske kraljevske krvi. Bilo kako bilo, poljička povijest pohranjena je, zasad, u više tisuća bibliografskih jedinica (najsveobuhvatniji javno dostupan popis literature o Poljicima sa 1307 naslova dostupan je internetskoj stranici naše udruge http://poljica.hr/o-poljicima/bibliografija-poljica/) što govori u prilog činjenici da su Poljica, zapravo, po mnogo čemu jedinstvena te da je njihov značaj odavno nadišao granice nekoć slavne knežije. U središtu svih zanimanja bila je, naravno, u međunarodnim razmjerima jedinstvena poljička samouprava, ali i vjekovna borba Poljičana za opstojnost vlastitog identiteta. Borba koja zapravo nikada nije ni prestala ili točnije, nije posve prestala.   

Ukratko, ishodišna točka najslavnijeg razdoblja poljičke povijesti sadržana je u legendi o postanku Poljica dolaskom trojice sinova ubijenog hrvatskog kralja Miroslava godine 1015. od kojih su potekli svi didići. Značajan iskorak uslijedio je dolaskom ugarske vlastele ili tzv. ugrčića u Poljica sredinom 14. stoljeća, a epilog njihovim zajedničkim oblikovanjem srednjovjekovne društveno-političke tvorbe jedinstvene u hrvatskom narodu najpoznatije pod nazivom Poljička knežija te višestoljetnom borbom njenih žitelja za vlastiti opstanak na povijesno burnoj razmeđi Istoka i Zapada. Završni čin epohalne drame za opstanak, u suštini tzv. malog čovjeka u sjeni velikih i moćnih, je ukidanje seljačke republike od strane osvajačke francuske vlasti godine 1807, a potom i podijela Poljica između susjednih gradova Omiša, Splita i Sinja. Uspješan pokušaj reanimacije poljičke samobitnosti uslijedio je stoljeće kasnije pod drugom Austrijskom upravom osnivanjem samostalne Općine Poljica sa sjedištem u Priku koja je potrajala od 1911. do početka Drugog svjetskog rata tijekom kojega je režim NDH Poljica podredio Omišu u kojemu je bilo sjedište tzv. Velike župe Cetina kojoj su Poljica pripala. Po završetku Drugog svjetskog rata Poljica su bez povoda i razloga iznova podijeljena između susjednih gradova, pa su tako nakon punih šest stoljeća samobitnosti i formalno prestala postojati.

Nade u oživljavanje poljičke općine uspostavom vlastite hrvatske države izjalovile su se u prosincu 1992. kada je Sabor Republike Hrvatske odlukom o teritorijalnom ustroju države Poljica razdijelio između tri postojeće (gradovi Omiš, Split i Trilj) i četiri novoosnovane jedinice lokalne samouprave (općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac od kojih su dvije prvospomenute formirane na poljičkome tlu).  

U pokušaju da se spasi što se spasiti dade, godine 1950. osnovano je zavičajno društvo pod nazivom Društvo Poljičana „Sv. Jure“ Priko. Međutim, prava potvrda poljičke nemoći uslijedila je godine 1993. obnovom spomenutog zavičajnog društva u vlastitoj ‘kući’ bez makar i formalno izražene ambicije da se status Poljica promijeni, što je zacijelo slučaj bez presedana u širim razmjerima (pogotovo uzme li se u obzir istodobno cijepanje Poljica nastankom dviju spomenutih općina). Time je gotovo posve zamrla vjekovna borba Poljičana za samosvojnost u bilo kojem legitimnom obliku iako spomenutome društvu u zasluge treba priznati veliki doprinos u očuvanju poljičke kulturne i tradicijske baštine.   

Tračak nade u sretniju poljičku budućnost pobudila je pojava udruge Savez za Poljica godine 2017. koja i formalno zagovara „reafirmaciju, ustroj i brendiranje Poljica u statusu suvremene hrvatske povijesne regije ili u nekom drugom, Poljičanima i drugim žiteljima Poljica prihvatljivom obliku, s ciljem očuvanja sveukupnog poljičkog identiteta i stvaranja pretpostavki za očuvanje prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica u granicama nekadašnje Poljičke knežije (župe, općine, provincije ili republike)“. Da li će i kakav uspjeh polučiti nezahvalno je prognozirati jer su desetljeća u kojima su Poljica prestala biti subjekt u odlučivanju o vlastitoj sudbini ostavila brojne negativne posljedice, ponajprije zbog činjenice što su se mnogi Poljičani silom prilika na razne načine integrirali u sve pore Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave premda su Poljičani u njima na margini političkog, pa i društvenog utjecaja.

Čast Poljičana u njihovom sad već podužem formalno-pravnom ‘beskućništvu’ donekle spašava Poljički dekanat utemeljen godine 1957. kao teritorijalno-pastoralna jedinica u sastavu Splitsko-makarske nadbiskupije koja baštini povijesne granice nekadašnje Poljičke knežije i njena dostignuća te skrbi o duhovnom jedinstvu Poljičana koje, zasad, uspješno prkosi okolnostima koje Poljičanima nisu osobito naklonjene.

Pa ipak, budućnost Poljica posve je neizvjesna unatoč pojedinačnim težnjama mnogih da ne bude tako. Međutim, izostanak formalnog zajedništva i sustavnog pristupa rješavanju nagomilanih problema u kontekstu važećeg upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske, ne nudi puno razloga za optimizam. Dugogodišnje birokratsko negiranje višestoljetne poljičke samobitnosti pogubno je za poljičke interese iz razloga što Poljica kao subjekt već desetljećima izostaju iz svih strateških razvojnih dokumenata i proračuna, od lokalne do regionalne i državne razine, što pogoduje zanemarivanju i neracionalnom trošenju poljičkih resursa i potencijala.   

Zbog gubitka prostorne i razvojne cjelovitosti, osim posvemašnjeg gospodarskog nazadovanja, Poljicima i Poljičanima prijeti i realna opasnost od zatiranja vlastitog identiteta. I zato, da bi Poljica iznova postala subjekt u promišljanju svoje budućnosti, Poljičani i svi ostali žitelji Poljica moraju iskazati veće zajedništvo barem oko temeljnih ciljeva kao što su očuvanje spomenute prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica te očuvanje opstojnosti poljičkog identiteta. Stoga je na Poljičanima i drugim žiteljima Poljica da što prije usvoje spoznaju kako samo zajedništvom, formalnim i stvarnim, mogu uspješno planirati svoju budućnost, rješavati svoje životne probleme, brendirati svoje proizvode i usluge u svrhu njihove tržišne prepoznatljivosti i napokon, a što je zapravo i najvažnije – sačuvati svoje ime i svoje ‘sime’ za nove poljičke naraštaje kao što su ga naši pređi, i to u puno težim okolnostima, sačuvali za nas.  

Taj cilj je ostvariv već spomenutim brendiranjem Poljica kao suvremene hrvatske povijesne regije jer se time ničim ne dovode u pitanje postojeći odnosi, pa čak ni interesi onih koji su uvjereni da postojeća upravno-teritorijalna razdioba Poljica nema alternative. Naprotiv, osim što se na opisani način najbezbolnije saniraju štetne posljedice nepostojanja Poljica kao subjekta u odlučivanju o vlastitoj sudbini, potreba da Poljica napokon zažive kao jedna logična i skladna prostorno-prirodna, povijesno-kulturološka, gospodarsko-razvojna i turistička cjelina, neovisno o političkim i drugim utjecajima, na dobrobit je svih dionika poljičke sadašnjosti i budućnosti uključivo i Poljicima trenutačno nadležne jedinice lokalne samouprave jer svaki poljički uspjeh ponajprije puni njihove proračune.     

Upravo iz tog razloga bi Poljicima nadležne jedinice lokalne samouprave morale među prvima prepoznati strateška nastojanja Saveza za Poljica i postati njegovi kolektivni članovi kako bi se zajedničkim snagama ostvarile pretpostavke za realizaciju zajedničkih projekata bez kojih nema ni revitalizacije Poljica niti ostvarenja njihovih pojedinačnih interesa u mjeri koju nude sveukupni poljički resursi i potencijali. Drugim riječima, poziv na akcijsko zajedništvo samo je uvertira u ionako neminovnu rekonstrukciju postojećeg teritorijalnog ustroja Hrvatske zbog sve očiglednije neodrživosti velikog broja općina, gradova i županija što potvrđuje i najavljeni paket novih zakona u turizmu koji teži smanjivanju broja turističkih zajednica s ciljem racionalizacije i revizije kompletnog sustava.

Kako budućnost pripada onima koji je vide, u slučaju Poljica to podrazumijeva potrebu da svi zajedno napokon ‘progledamo’ i uočimo nužnost zajedničkog nastupa i pristupa pitanjima od zajedničkog interesa podređujući tome cilju eventualne politikanske i parcijalne interese te osobna ega jer Poljica su nadživjela i nadživjet će još mnoge izazove, a vrijeme će ionako kad-tad pravično valorizirati svačije (ne)djelo.

S vjerom u sretniju budućnost naših Poljica, čestitamo vam Dan neovisnosti Republike Hrvatske!

Ante Mekinić, 8. listopada 2018.