Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
04 lip., 2019 69 Pregleda

ZAŠTO POLJICA NEMAJU GALERIJU?

S malim zakašnjenjem čestitamo Poljičkoj likovnoj udruzi „Krug“ iz Dugog Rata na uspješno organiziranoj 9. po redu likovnoj koloniji koja je ove godine okupila veliki broj renomiranih umjetnika iz svih dijelova Hrvatske. Osim što udruga na ovaj način promiče Poljica kao svoje zavičajno podneblje, u fundusu udruge je i tristotinjak slika koje, kako kažu, nemaju gdje izložiti jer ni u Dugome Ratu ni drugdje na području Poljica – nema galerije!

Porazna je to činjenica koja ponajviše govori o nama samima, ali se nadamo da će već netko poduzetan zbrojiti ‘dva i dva’ i doskočiti ovome problemu na dobrobit sebi i poljičkome kraju. Štoviše, uvjereni smo da bi Poljica i po ovom pitanju imala što pokazati, pa bi jedna takva galerija zacijelo bila na ruti svih ozbiljnijih turističkih obilazaka Poljica.

04 lip., 2019 50 Pregleda

JADNICI, NE ZAGAĐUJTE OKOLIŠ ‘NUSPROIZVODIMA’ SVOJIH BIJEDNIH ŽIVOTA

Uz čestitke članovima braniteljske zadruge „Zamosorje“ na uspješno realiziranoj akciji čišćenja Grgača, zimskog pritoka Cetini na području Srijana u Gornjim Poljicima, ne možemo ne podijeliti njihovu zaprepaštenost debljinom obraza pojedinaca među nama koji bez imalo srama ‘nusproizvodima’ svojih bijednih života truju naša zajednička dobra – vode Cetine i bogomdani okoliš naših Poljica.

Međutim, u ovom slučaju nisu krivci samo oni što bacaju svoje smeće u naše zajedničko ‘dvorište’ nego i svi njihovi članovi obitelji i susjedi koji sigurno barem ponešto o tome znaju, a zbog solidarnosti šute i tako postaju suučesnici i sukrivci ovog ekocida. Stoga bi počiniteljima, ali i onima koji im svojim prešućivanjem ‘drže sviću’, najprimjerenija kazna bila da svi zajedno moraju očistiti barem desetorostruko više javne površine nego što su je zagadili i to naočigled ljudi s kojima žive i sa čijim se zdravljem i egzistencijom (jer sve veći broj ljudi živi od turizma) svojom neodgovornošću poigravaju.

Zato još više čudi što je javna ustanova „Krš i more“ uskratila pomoć zadrugarima „Zamosorja“ u ovoj hvale vrijednoj akciji, a pohvalno je što su je dobili od TZ Grada Omiša i MO Srijana. No prava pomoć bit će jedino ona kad svi Poljičani budu odgovorni čuvari svoje didovine u čemu im trebaju pomoći i svi drugi žitelji Poljica jer zajedno dijelimo i dobro i zlo.

Zbog svega navedenog nije naodmet razmisliti o povjeravanju slivnog područja Cetine u dijelu Poljica zadrugarima „Zamosorja“ na čuvanje.

03 lip., 2019 62 Pregleda

UPRAVA GRADA OMIŠA NAPOKON NA ‘PRAVOJ’ STRANI

Ako je vjerovati priloženoj vijesti iz današnje SD, uprava Grada Omiša uskoro će biti, rekli bismo i napokon, na ‘pravoj’ strani – onoj poljičkoj! Šalimo se, naravno, jer gradska uprava je uvijek, ma gdje fizički bila smještena, na ‘pravoj’ strani, samo što ta strana nije uvijek u skladu s interesima, potrebama i željama Poljica i Poljičana. Veći dio krivnje za taj nesklad svakako je na poljičkoj strani koja nedovoljno drži do sebe, pa kad ‘dite ne plače onda mater sisu i ne daje’ nego je daje dozirano i samo odabranima.

Zato vjerujemo da će suradnja Grada Omiša i Poljica u budućnosti biti bolja i to ne samo zbog približavanja na simboličnoj razini nego prije svega zato što su Omiš i Poljica oduvijek povezani brojnim zajedničkim interesima koji bi u budućnosti morali biti i još izraženiji jer alternative suradnji nema. No zato je Gradu Omišu potreban konstruktivan poljički partner (ne nužno jedan), a nekoć slavnoj knežiji odgovoran skrbnik, barem dok ‘ono što je od Poljica preostalo’ na ovaj ili onaj način iznova ne stane na svoje noge.

Do tada, sa željom da se najavljeno preseljenje brzo i uspješno realizira, upravi Grada Omiša na čelu s gradonačelnikom Ivom Tomasovićem izražavamo srdačnu dobrodošlicu u Poljica i još bolju suradnju s Poljičanima na dobrobit Grada Omiša u cjelini!  

31 svi., 2019 83 Pregleda

OMIŠ : HRVATSKA 0:5, POLJICA ‘DISKVALIFICIRANA’!

Krcati stadion u Omišu dočekao je, kako naslov reportaže Indexova portala kaže, Vatrene s neskrivenim veseljem i sve je bilo baš onako kako je trebalo biti: slavljeničko ozračje, sportski zanimljiva i korektna utakmica, pet lijepih golova i barem još toliko prilika uključivo i poneka domaće momčadi, službeni oproštaj od nogometa ponajboljeg domaćeg igrača, malo kiše za hlađenje ‘najvatrenijih’, te prigodni pozdravni govori i razmjena darova omiškoga gradonačelnika i najboljeg poljičkog nogometaša svih vremena, doduše, sve to bez spomena Poljica iako se igralo na poljičkome Priku. No, rekosmo, sve je bilo baš onako kako je trebalo biti, a zašto ni na stadionu niti u TV prijenosu kao ni u medijskim najavama utakmice nije bilo spomena Poljica, pitanje je za Poljičane ili točnije za one koji sebe drže nešto većim Poljičanima od ostalih.

Odgovor je, međutim, vrlo jednostavan. Na djelu su posljedice višedesetljetnog formalno-pravnog nepostojanja Poljica, pa mlađi naraštaji, bez obzira bili oni čelnici Poljicima nadležnih gradova i općina, novinari, nogometaši ili sasvim običan svijet, nemaju Poljica na pameti, a nije isključeno i da razmišljaju na način kako bi spomenom Poljica samo uvrijedili žitelje nekoć slavne knežije jednako kao što mnogi misle (neupućeni, naravno) da je Šiptar uvreda za Albanca, Švabo za Nijemca, Ciganin za Roma itd.

E, pa zbog svih onih koji su moguće u dilemi da li je oportuno preko usana prevaliti spomen Poljica u bilo kojoj varijanti, recimo glasno i jasno: nije, gospodo, ni uvreda ni grijeh, a ni kažnjivo (barem zasad) izgovoriti ili napisati Poljica, Poljičanin, Poljičanka, poljički, poljičko, pa svaki put kad budete u prilici izgovoriti ili zapisati neku od navedenih inačica učinite to slobodno i bez ustručavanja jer nama koji jesmo Poljičani bit će neizmjerna čast, ponos i sreća to čuti ili pročitati jer Poljica, rascjepkana ili cijela, formalno priznata ili nepriznata, nama su bila, jesu i bit će – svetinja ! 

Više o samoj utakmici na https://www.index.hr/sport/clanak/krcati-stadion-u-omisu-docekao-reprezentaciju-perisic-imao-tremu/2089596.aspx

30 svi., 2019 53 Pregleda

SIGURNOSNA PREPORUKA VODSTVU HNS-A

Uoči sutrašnjeg gostovanja Vatrenih na Priku u povodu stote obljetnice NK „Omiš“, vodstvu HNS savjetujemo da razmisli kojim će putem do Omiša. Krenu li, naime, Jadranskom magistralom, putem do Omiša mogli bi ih na više mjesta ‘zaskočiti’ borovi (vidi priloženu reportažu SD) i nogometnu feštu dovesti u pitanje.

Krenu li brodom iz Splita, pojedine čelnike Saveza mogla bi uhvatiti morska bolest.

Zato ipak preporučujemo smjer kroz srednja Poljica, od Strožanca preko Srinjina, Tugara, Naklica i Zakučca kao (zasad) najmanje rizičan. Bila bi to istovremeno vrlo pompozna promocija nove ‘zaobilaznice’ brze ceste čvor TTTS–čvor Grljevac–Dugi Rat–Omiš koju Hrvatske ceste d.o.o. već desetljećima marljivo grade, doduše, zasad još uvijek samo ‘papirnato’ što će vjerojatno potrajati sve dok bude manje važnih prometnica u Hrvatskoj iza kojih stoji gromoglasna manjina.

29 svi., 2019 71 Pregleda

U POVODU STOTE JURE KAŠTELANA

Jedan od najvećih među poljičkim književnim jablanima koji su zaparali samo nebo hrvatske književnosti svakako je onaj pjesnika Jure Kaštelana rođenog u Zakučcu prije sto godina, inače dugogodišnjeg profesora i voditelja Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektora na pariškoj Sorbonni.

Autor je više zbirki uglavnom antologijske poezije: Crveni konj (1940.), Pijetao na krovu (1950.), Biti ili ne (1955.), Malo kamena i puno snova (1957.), Divlje oko (1978.), te drame Pijesak i pjena (1958.) i lirske proze Čudo i smrt (1961.), pa je za svoj rad nagrađen i najvećim književnim priznanjima („Vladimir Nazor“, „Goranov vijenac“, „Braća Šimić“).

Među najpoznatijim njegovim pjesmama svakako su Jablani, San u kamenu, Pjesma o mojoj zemlji, Oj Mosore, Mosore! u čijim stihovima možete uživati na http://www.almissa.com/jurekastelan.htm.

Počivaj u miru, pjesniče naš vrli.

25 svi., 2019 90 Pregleda

U POVODU PRAIZVEDBE PREDSTAVE „MORE“

Točno je da se za omišku praizvedbu Pupačićeva i Kurbašina „Mora“ u gledalištu tražio „četvorni centimetar više“, ali valja doista naglasiti u prvome redu zato što Omiš nema primjerenu dvoranu za glazbeno-scenska događanja nego ‘zlorabi’ oronuli i neuvjetni poljički hram kulture na Priku poznatiji pod nazivom Ilirsko sjemenište kojega bi izgradnjom nove dvorane trebalo smjesta renovirati u izvornome obliku i prenamjeniti u interpretativni centar Poljica.

Rečeno, naravno, ne umanjuje očekivano veliko zanimanje publike za ovu predstavu koja se, recimo i to, bezrazložno natiskivala pred zatvorenim ulazom u dvoranu do samoga početka programa, a potom se jagmila za preostala sjedala koja nisu bila rezervirana za one malobrojne koji su bili upućeni u mogućnost rezervacije istih. Najgore od svega ipak je predstavljao izostanak bilo kakvog ozvučenja glumaca na sceni zbog čega je malo tko u većemu dijelu dvorane mogao razgovijetno razabrati što se s pozornice govori. No zato se organizator, Centar za kulturu Omiš, publici odužio bogatim domjenkom na kraju programa začinjenim prigodnom izložbom Karin Grenc popraćenom klasičnim muziciranjem uživo.

Što se same predstave tiče čija praizvedba je priređena „u okviru Tjedna Josipa Pupačića i obilježavanja 90 godina rođenja ovog velikog pjesnika omiškog kraja“, riječ je prije svega o autorskom doživljaju lika, djela i prijateljstva dvojice antologijskih poljičkih pjesnika Josipa Pupačića i Nikole Milićevića koji je jedne oduševio, a druge učinio sretnim utoliko što je sjećanje na njih otrgnuto zaboravu.

Pa ipak, u daljem brušenju ove drame njezin autor Robert Kurbaša, koji uz to tumači lik Nikole Milićevića rodom iz Zvečanja, morat će više pozornosti posvetiti činjenici da se zavičajna poezija teško može reinterpretirati bez spomena samog zavičaja s obzirom da Poljica u pozamašnom tekstu ni riječju nisu spomenuta, dok će Enes Kišević, i sam veliki pjesnik koji tumači lik Josipa Pupačića rođenjem sa Slimena i rodom iz Kostanja, više pozornosti morati posvetiti naglascima kojima se služio njegov kolega i prijatelj. No ove dobronamjerne primjedbe samo potvrđuju naše mišljenje da se oko predstave isplati potruditi i to po više osnova, pa autoru i suradnicima, suorganizatorima i sponzorima te prije svih izvođačkome dvojcu Robertu Kurbaši i Enesu Kiševiću valja čestitati na uspjelom i dobrodošlom prilogu reafirmaciji i očuvanju poljičke, a time i omiške i svekolike hrvatske kulturne baštine. (AM)

24 svi., 2019 433 Pregleda

U povodu izbora za EU parlament: O ODNOSIMA POLJICA S VENECIJOM I AUSTRIJOM… A ZAPRAVO O NAMA

U prikupljanju građe za „Poljički rječnik“ koji je, hvala na pitanju, u poodmakloj fazi nakon gotovo pune četiri godine nastajanja tijekom kojih smo moji suradnici i ja zavirili u mnoge poljičke libre i spise te još brojnije zapise o Poljicima od kojih me mnogi ostaviše bez daha, za ovu sam priliku izdvojio jedan zapis iz libra Vladimira Mošina (Ćirilski rukopisi Jugoslavenske akademije, 1-2, JAZU, Zagreb, 1952-1955.) zaveden pod oznakom „Ic 53 (Kukuljević br. 578)“ i to zbog rečenice označene žutim koju vam podastirem na uvid sa zamolbom da je pročitate naglas. Dakle: „spisi o odnosima Poljica s Venecijom i Austrijom“

Da, dobro ste pročitali i dobro su čuli oni oko vas ako ste to dovoljno glasno učinili, pa im sada otkrijte i podatak kako je ove riječi zapisao ni manje ni više nego slavni Ivan Kukuljević Sakcinski, hrvatski povjesničar, književnik, bibliograf i političar (1816 –1889). Zato vas molim da još jednom bez ustručavanja pročitate istu rečenicu s naglaskom na riječ ‘odnosima’ jer vjerujem da i vama to zvuči jednako nestvarno kao i meni, pa ponovimo: „spisi o ODNOSIMA Poljica s Venecijom i Austrijom“!

Za bolje razumijevanje fenomena na koji ovime želim ukazati, pokušajte se usredotočiti na činjenicu da je na povijesnoj vjetrometini između Istoka i Zapada, na nevelikom prostoru omeđenom Cetinom i Žrnovnicom, Mosorom i Jadranskim morem, stoljećima opstajala jedna mala seljačka zajednica koja je u srednjovjekovnome mraku ili točnije u razdoblju od 1334. do 1672. kako spis navodi, izgradila posve životne odnose s tadašnjim svjetskim velesilama, Venecijom i Austrijom, kao i sa ovdje nespomenutim Otomanskim carstvom, o čemu svjedoči ne samo ovaj nego i brojni drugi povijesni izvori i dokumenti.

Nasuprot tome, u razdoblju od 1992. do danas, i k tome još u svojoj vlastitoj domovini, Poljica (ili ono što je od Poljica preostalo) ne uspjevaju uspostaviti niti dijalog, a nekmoli ravnopravne odnose sa sebi nadležnim gradovima i općinama, a o nekom suvislom odnosu s matičnom državom da i ne govorimo s obzirom na činjenicu da za državu Hrvatsku nekoć slavna Poljička knežija i Poljica jednostavno – ne postoje!

Pogrešno bi, međutim, bilo zaključiti da su nekadašnje svjetske velesile bile blagonaklone prema jednoj maloj seljačkoj zajednici više negoli je to, svemu usprkos, današnja hrvatska država već je jedina prava istina da su naši pređi, za razliku od svojih današnjih potomaka, dakle tebe koji/koja ovo čitaš, mene koji pišem i naših suvremenika, bili upućeni jedni na druge i živjeli jedni za druge, a svi zajedno za svoju Poljičku knežiju za koju su bili spremni i umrijeti, pa su i drugi to prepoznavali, poštovali i uvažavali svjesni činjenice da gabarit tijela ne uvjetuje srčanost i snagu duha u njemu.

Ne znam za vas, ali mene ova i njoj slične spoznaje o pregnuću naših pređa i njihovome gordom držanju pred duždom, cesarom i sultanom više posramljuje nego što mi godi bez obzira na neizmjeran ponos koji osjećam, pa sve one koji se prigodno busaju o šuplja poljička prsa, a pri tome bespogovorno pristaju na mrvice sa tuđih stolova molim da barem pokušaju razumijeti ovo o čemu govorim. I to ne zbog mene jer ja toga napora nisam vrijedan nego zbog svih onih kostiju koje se u zemlji poljičkoj prevrću u potrazi za konačnim spokojem dok čekaju da netom spomenutima ponešto od navedenog napokon dođe iz guzice u glavu. (Ante Mekinić, svibanj 2019.)  

23 svi., 2019 92 Pregleda

PREMIJERA ZAVIČAJNE PREDSTAVE „MORE“

Večeras, četvrtak 23. svibnja 2019. u Ilirskome sjemeništu na Priku s početkom u 20 sati održat će se praizvedba i premijera zavičajne predstave „More“ posvećena pjesništvu i prijateljstvu antologijskih poljičkih i hrvatskih pjesnika Josipa Pupačića i Nikole Milićevića. Autor i redatelj predstave je Robert Kurbaša, a uloge glavnih protagonista igraju Enes Kišević kao Josip Pupačić i sam Kurbaša kao Nikola Milićević. Glazbu je napisao Miki Nopling, a predstavu organizira Centar za kulturu Omiš uz potporu Ministarstva kulture RH. Dobro došli!