Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
26 kol., 2019 100 Pregleda

JAVNA RASPRAVA O CETINI

Ljetnim bonacama usprkos, pluralizam interesa Cetinu svakim danom čini sve ‘uzburkanijom’ što u konačnici i nije loše jer najmanje zdrave i poželjne su ustajale iliti močvarne vode. No upravo zbog velike važnosti Cetine kao biološkog, gospodarskog i turističkog resursa koja žiteljima uzduž njenih obala i život znači, možda je sazreo trenutak da se umjesto sukobljavanja pojedinih dionika oko perifernih stvari kao što je naplata rente po gostu koji dolazi na rafting održi JAVNA TRIBINA i/ili STRUČNI OKRUGLI STOL posvećen Cetini u najširem smislu koji bi okupio sve zainteresirane subjekte s ciljem iznalaženja optimalnih i dugoročno održivih rješenja po svim važnim pitanjima.

U tom kontekstu domicilno stanovništvo bi zasigurno imalo što reći i predložiti, a napose oni koji na bilo koji način žive od voda Cetine. Među najpozvanijima su svakako građanske inicijative i udruge poput Braniteljske zadruge „Zamosorje“ pa bi možda baš oni zbog iskazanoga zanimanja za ovu kršku ljepoticu, u suradnji s Javnom ustanovom „Krš i more“ i uz potporu Cetini ‘nadležnih’ jedinica lokalne samouprave, mogli biti inicijatori jednog takvog okupljanja pod nazivom ŠTO JE NAMA CETINA? I to, što prije to bolje jer gotovo svakodnevno se množe primjeri štetnog ili nelegalnog iskorištavanja ovog prirodnog dobra.

24 kol., 2019 316 Pregleda

INŽ. IVAN VULIĆ O NAJNOVIJOJ AFERI U HRVATSKIM CESTAMA

Nastavno na najnoviju aferu u državnoj tvrtki Hrvatske ceste d.o.o. koja izravno pogađa interese žitelja Poljica (naravno, i cijele SD županije te ostalih dijelova Hrvatske), obratio nam se svojim komentarom dipl. ing. građ. Ivan Vulić, čovjek s dugogodišnjim iskustvom u cestogradnji koji o prometnim problemima koji tište žitelje splitske aglomeracije vjerojatno sam zna više od svih preostalih stručnjaka u spomenutoj tvrtki zajedno. Stoga njegov osvrt prenosimo u cjelosti.

_________________

Duže od dva desetljeća, što osobno, a što preko raznih udruga, obraćao sam se Hrvatskim cestama d.o.o. i svim predsjednicima Uprave društva (Boban, Kos, Krleža, Krešić, Škorić), te direktorima građenja (Majić, Dragovan), ali i Vladi RH, Ministarstvu MPI RH, SD županiji, gradovima i općinama ukazujući na probleme i propuste, ali uvijek s konkretnim prijedlozima rješenja prometnih problema splitske aglomeracije, poglavito dionice brze ceste Stobreč-Omiš i ‘omiškog prometnog čvora’ kojega je zaobilaznica Omiša samo jedan segment. Međutim, svi moji pokušaji da dobronamjerno, a usudio bih se reći i stručno, ukažem na poteškoće i moguće načine njihova rješavanja ostala su bez ikakvog odgovora, pa čak i onog kurtoazne naravi. Ignorirajući sve konstruktivne primjedbe, Hrvatske ceste godinama tvrdoglavo provode svoje pogubne zamisli koje pomalo dolaze na naplatu, a što očituje ne samo stanje na terenu nego i najnoviji događaji unutar tvrtke. Afere u Hrvatskim cestama kojima upravo svjedočimo daju mi za pravo da iznesem neka svoja osobna viđenja. Pa krenimo redom:

 

  1. Pored svih prometnih problema u državi, a poglavito u našoj splitskoj aglomeraciji koja u mnogočemu drži neslavne rekorde, Hrvatske ceste d.o.o. bave se same sobom, a to je najgora kletva koja nekoga može zadesiti posebno iz razloga što je očigledno da su narušeni ljudski i poslovni odnosi unutar tvrtke.

 

  1. Kako je neposredan povod za nastalu aferu oko načina raspisivanja natječaja i odabira izvođača radova povreda ega vodećih ljudi i njihovih osobnih odnosa i/ili interesa, nameće se pitanje čemu uopće potreba za angažiranjem vanjskih suradnika ako se zna da u HC, protivno svakoj logici, dominiraju stručnjaci ekonomske i pravne struke u odnosu na prometne stručnjake i inženjere svih vrsta.

 

  1. Pa ipak, meritum problema nije u NAČINU provedbe i odabira izvođača radova nego u PREDMETU provedenog natječaja. Stoga po tko zna koji put odgovorno tvrdim da predmet samog natječaja tj. konkretno projektno rješenje na zaobilaznici Omiša koje nam se nameće bez prethodno održane javne i stručne rasprave, NEĆE u konačnici dati očekivane i potrebne prometne rezultate. Ovakvim ‘krnjim rješenjem’ samo se neracionalno troše proračunska sredstva i dragocijeno vrijeme, pa na taj način i ovaj ‘epohalan’ graditeljski poduhvat postaje investicija bez pokrića zbog čega bi u konačnici netko doista morao snositi odgovornost.

 

  1. Upravo zato je podjednako zabrinjavajuća uporna netransparentnost Hrvatskih cesta u raspolaganju i trošenju novca poreznih obveznika što očituje ignoriranje svih primjedbi i zahtjeva koje dolaze od ljudi i organizacija s terena, pa je tako zanemaren i zahtjev 18 poljičkih mjesnih odbora (uključivo i SZP čiji sam član) o sazivanju stručnog okruglog stola na temu prometne infrastrukture na području Poljica, te u više navrata bojkotiran poziv Gradskog vijeća Grada Omiša za sudjelovanje u tematskim sjednicama na istu temu (pa tim više čudi omiška suglasnost na spomenuta prometna rješenja).

 

  1. Samo naprijed navedeno dostatan je razlog za smjenu cijele Uprave Hrvatskih cesta d.o.o. ali i onih struktura unutar tvrtke koje su dovele do ovakvog stanja. Međutim, da se priča ne bi unedogled ponavljala, buduću Upravu treba birati javnim natječajem temeljem stručnih, a ne političkih kompetencija i stranačke podobnosti. Ovdje treba napomenuti da u pitanjima cestovne infrastrukture dominira politika, a ne struka što je pogubno jer su u pitanju ne samo znatna financijska proračunska sredstva nego i dugoročne štetne posljedice po sveukupan razvoj cijelih područja.

 

  1. Od odgovornosti za navedeno stanje nije oslobođeno ni resorno ministarstvo, pa je i njemu potreban odgovarajući preustroj jer su Hrvatske ceste d.o.o. neposredni izvršitelj politike istoga. Naime, zloporabom struke provode se političke zamisli kojima se pogoduje pojedincima i pojedinim skupinama, a ne dugoročnim interesima šire društvene zajednice i države u cjelini.

 

  1. I napokon, i ovim putem iznova dajem do znanja Predsjedniku hrvatske Vlade gospodinu Plenkoviću da u Lijepoj našoj, a pogotovu u ponositim Poljicima, postoje stručni ljudi spremni svojim sebedarjem i bez ikakvoga osobnog profita pomoći prosperitetu svoga kraja, a time i domovine nam Hrvatske, pa bi bio red da ih se barem pristojno sasluša, a potom i uvaži sve ono korisno što predlažu i nude, pa će i afera s dugoročno nesagledivim posljedicama poput uvodno spomenute, biti znatno manje.  

 

U Splitu, 23. kolovoza 2019.

Ivan Vulić dipl. ing. građ.  

22 kol., 2019 201 Pregleda

POLJICA KAO MONETA ZA POTKUSURIVANJE

Ako je vjerovati sadržaju priloga objavljenog 16. kolovoza 2019. na portalu Telegram.hr u kojemu se iznose tvrdnje o pogodovanju Hrvatskih cesta d.o.o. austrijskom Strabagu po pitanju natječajnih uvjeta (o čemu tek danas 22. kolovoza 2019. izvještava i SD!) i troškovnika za izgradnju mosta i tunela u sklopu obilaznice oko Omiša koji iznosom gotovo dvostruko nadmašuje stvarnu vrijednost ugovorenih radova (o čemu SD ni danas ne piše!), postaje jasnije zašto je brza cesta čvor TTTS-Dugi Rat-Omiš skuplja od Pelješkog mosta i zašto se tako dugo i sporo ‘gradi’.
 
Dodamo li ovome još i činjenicu da Hrvatske ceste, uz blagoslov Poljicima nadležnih gradova i općina, nepostojanje ove nesretne brze ceste namjeravaju ‘nadoknaditi’ tzv. zaobilaznicom koja će tranzitni promet s Jadranske magistrale preusmjeriti na nejaka poljička cestovna pleća, više je nego očigledno da su Poljica u oba slučaja postala tek moneta za potkusurivanje velikih i moćnih na račun malih i nemoćnih.
 
Međutim, ono što najviše čudi su poniznost i lakoća kojom ‘mali i nemoćni’, dakle Poljičani i žitelji Poljica, ali i Poljicima nadležni gradovi i općine, godinama pristaju na ove ‘igre bez granica’ tim više što ni danas nitko sa sigurnošću ne zna kakva nam se prometna rješenja zapravo nude (jer Hrvatske ceste jedno pišu, drugo govore, a treće rade) i s kakvim posljedicama po sigurnost sudionika u prometu, kvalitetu života stanovnika u naseljima uz prometnice i razvoj poljičkoga kraja u cjelini. Upravo zato je 18 mjesnih odbora s područja Poljica, podržano nekolicinom udruga među kojima je i Savez za Poljica, u ožujku ove godine nadležnome ministru Olegu Butkoviću uputilo Zamolbu za sazivanje stručnog okruglog stola na temu prometne infrastrukture na području Poljica na kojemu bi se javno raspravila sva otvorena pitanja i saslušali argumenti i prijedlozi neovisnih prometnih stručnjaka, a napose onih s područja Poljica kojima je ova prolematika i najbliža. No sad je već posve jasno zašto se ministar oglušio u odnosu na spomenutu zamolbu.
 
Važno je, stoga, napomenuti da nama Poljičanima i drugim žiteljima Poljica nije samo važno kome se i kako pogoduje u natječajima i koliko to pogodovanje zajednicu košta (to je pitanje za nadležne državne organe i službe) nego nam je važnije znati kakva nam se to prometna rješenja nude i s kakvim posljedicama po sigurnost ljudi i kvalitetu našega življenja te razvoj Poljica u budućnosti, a o svemu tome podjednako su dužne brinuti i sve Poljicima nadležne jedinice lokalne samouprave umjesto što su ili nezainteresirane ili pak brinu samo svoje brige neosvrćući se na interese Poljica kao cjeline. Jer ako u poljičkoj kući trenutno i nema gospodara, nije sva poljička čeljad bez pameti ma koliko direktor Škorić vjerovao da mu je terapeutkinja korisnija od prometnih stručnjaka!
 
15 kol., 2019 113 Pregleda

ČESTITAMO BLAGDAN VELIKE GOSPE

Uz blagdansku čestitku svim Poljičanima ma gdje bili i svim ostalim žiteljima Poljica, u nastavku donosimo prigodni tekst o tradiciji svetkovanja blagdana Velike Gospe u Poljicima i običaju prenošenja Gospina kipa u više poljičkih sela pod nazivom Gospin prinos.
 
Velika Gospa
 
Velika Gospa slavi se 15. kolovoza. Tada se slavi uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo i taj se dan hodočasti Gospi u Sinj. Mnoštvo vjernika dan prije (14. kolovoza) kreće pješice iz svoje kuće u Sinj, a oni koji su spriječeni to nadoknade misom u Sinju na taj blagdan. Toga dana ne smije se ići na plažu. Vjerovalo se da se mnogo ljudi, a posebice djece, utopilo upravo zato što su se kupali na taj dan pa se po Poljicima zna reći: „Ne valja se kupat na Veliku gospu jer Gospa taj dan uzima malu dicu sebi“. Na Veliku Gospu bilo je zabranjeno bilo što raditi na polju.
 
Gospin prinos
 
Ono što je također karakteristično za pojedina sela u Poljicima jest tzv. „Gospin prinos“. To je zapravo tradicionalni pohod s Gospinim kipom. Najčešće se radi o prenošenju kipa iz jednog sela u drugo (kao npr. iz Kostanja u Pograđe i obrnuto ili iz Ostrvice u Zvečenje i obrnuto) ili, ako se radi o većem selu, Gospin prinos se odvije iz jedne crkve u drugu (npr. u Gatima, iz crkve Gospe od Smova do crkve sv. Ciprijana). Poljičani i ne pamte koliko dugo traje ovaj običaj, ali njeguju ga već stotinama godina. Radi se o svečanoj procesiji prilikom koje se Gospin kip nosi u susjednu crkvu i tamo ostaje četiri tjedna. Nakon toga postupak se ponavlja, ali se ovog puta kip vraća u prvobitnu crkvu. U tradicionalnoj procesiji sudjeluju brojni vjernici, a nakon svete mise domaćini (mještani sela u kojoj Gospin kip te nedjelje obitava) prave veliku feštu. Kip uglavnom prenose četiri muškarca. Ispred njih idu zastave sa slikom nekog sveca, tzv. bandire. Njih ponovo nose muškarci. I dok je nekada bio nepisani zakon da muškarci budu prvi u procesiji ,a žene tek na kraju, danas se taj običaj polako izgubio i obično žene hodaju skupa sa svojim muževima ili braćom. Djevojčicama se daju košarice napunjene laticama raznog cvijeća, te one hodaju ispred kipa obasipajući ga šarenim laticama cvijeća. Zanimljivo je da je u svim selima Gospin prinos organiziran u kasno proljeće ili ljeto, te cvijeća nikada ne manjka.
 
(Antonia Perica: diplomski rad „Tradicijska kulturna baština u Poljičkom i Omiškom kraju“ – Split, studeni 2016.)
 
05 kol., 2019 335 Pregleda

DUBRAVCI OBILJEŽILI GODIŠNJICU SMRTI SV. ARNIRA

U Dubravi je jučer 4. kolovoza 2019. obilježena 839. godišnjica smrti svetoga Arnira. Svečano misno slavlje na jutarnjoj misi u crkvi sv. Arnira predvodio je biskup dubrovački mons. Mate Uzinić uz koncelebraciju dubravskog župnika don Jakoslava Banića, te svećenika dubravskih korijena, don Ivana Čotića i don Tomislava Bašića. Misu je uz ministrante na stolu Gospodnjem služio i budući mladomisnik Klement Radosoljić.

U nadahnutoj propovijedi biskup Uzinić naglasio je kako trka za materijalnim u ekonomiji današnjice priječi put izgradnji duhovnoga, istaknuvši kako je i Arnirova smrt jedna od posljedica takvih stanja. Vjernici i hodočasnici su zadovoljni i duhovno okrijepljeni napustili svetište s nadom u ispunjenje svojih prošnji.  Iza večernje svete mise i blagoslova s presvetim oltarskim sakramentom koje je predvodio don Tomislav Čubelić, upriličena je zabava na školskome igralištu do ranih jutarnjih sati u kojoj je, uz glazbu uživo, piće i hranu, sudjelovao veći broj župljana i gostiju.

 

Ukratko o životu i sudbini sv. Arnira:

Sveti Arnir rođen je u Romagni oko godine 1100. Bio je redovnik benediktinac u samostanu Kamalduensa u Fonte Avellanu u Italiji, a od 1156. biskup u Cagliju. Splitskim nadbiskupom postavio ga je papa Aleksandar III. godine 1175. nakon smrti nadbiskupa Gerarda. Kao biskup pratio je papu u Veneciju, a sudjelovao je i na Trećem Lateranskom saboru. Putovao je i u Carigrad kako bi zastupao interese grada Splita i biskupije. Godine 1177/78. održao je u Splitu pokrajinski crkveni sabor zbog sređivanja crkvenih prilika. Toma Arhiđakon kaže za njega da je proširio imanja splitske Crkve.

Zbog lažnih darovnica imanja u Srinjinama koje se nalazilo na granici posjeda između splitske i omiške komune, nadbiskup je došao u spor s plemenom Kačića. Nazvali su ga “najgorim biskupom” jer je na njihove zemlje htio udariti namete po osnovi darovnica biskupiji koje su oni smatrali lažnima. Kad je osobno došao na područje Poljica, Nikola Kačić i njegovi kmetovi Reljići kamenovali su ga na smrt dana 4. kolovoza 1180. u klancu u Dubravi. Nadbiskup ipak nije izdahnuo na tome mjestu nego u Mutograsu. Benediktinke su u samostan koji se nalazio izvan Dioklecijanove palače primile njegovo tijelo. Kasnije je preneseno u Kaštel Lukšić. Već je Toma Arhiđakon zabilježio neka čuda koja su se dogodila zagovorom biskupa Arnerija. Na temelju tih čuda, papa Aleksandar VIII. odobrio je 1690. njegovo štovanje i imenovao ga suzaštitnikom Splitske nadbiskupije. Kasnije ga Crkva proglašava blaženim. Kapela svetoga Arnira postoji u Splitu ispred sjevernog zida Dioklecijanove palače iako su Splićani gotovo zaboravili na svoga suzaštitnika. Na mjestu pogibije biskupa Arnerija provrela je voda iz žive stijene koja čak i u ljetnim mjesecima u vrijeme najvećih suša izvire lagano poput rose. Nad tim malenim izvorom vjernici su u XVI. stoljeću podigli kapelu. Istraživanja su pokazala da voda u sebi nema nikakvih ljekovitih svojstava, ali mnogi ljudi i djeca su zagovorom sveca ozdravili od tegoba kožnih bolesti (posebno bradavica) i drugih zala, pa se voda ipak smatra čudotvornom.

Piše: Ivica Čotić

02 kol., 2019 211 Pregleda

NEK SE GRADI, PA MAKAR I NA ŠTETU POLJICA

U povodu javnog priopćenja Gradskog odbora HDZ-a Omiš kojim izražavaju zadovoljstvo zbog, kako kažu, potpisivanja Ugovora o izgradnji mosta ‘Cetina’ u Omišu i tunela ‘Komornjak’, izražavamo nadu da i Poljičani među njima znaju čemu se vesele te da u pričuvi imaju odgovarajuća rješenja za štetne posljedice preusmjeravanja većeg dijela tranzitnog prometa s Jadranske magistrale na nejaka i neuvjetna poljička cestovna pleća te prometne zastoje kojima se žitelji Poljica u budućnosti mogu nadati.
 
Stoga bi njihovo zauzimanje za boljitak Poljica bilo vjerodostojnije, a zadovoljstvo nam zajedničko, da su ovakvo ‘rješavanje’ problema omiške zaobilaznice resornome ministru i stranačkome kolegi Olegu Butkoviću barem uvjetovali prethodnom izgradnjom državne ceste D-70 Omiš – Gata – Blato n/C – spoj na A1 te modernizacijom stoljetne Pavićeve ceste od Naklica do Žrnovnice sa zaobilaznicama naselja Tugare i Srinjine.
 
U kontekstu naprijed navedenog, o izostanku bilo kakve (samo)kritike na beskrajno odugovlačenje s početkom izgradnje dionice brze ceste ‘čvor TTTS’ – ‘čvor Grljevac’ (najopterećenije prometnice u državi!) za koju već odavno postoji važeća građevinska dozvola te s nastavkom izgradnje brze ceste prema Omišu (s dva kolnička traka umjesto četiri i bez trajektne luke u Krilu), izlišno je i govoriti. Po tom pitanju za Poljičane nema nikakve razlike između HDZ-a i preostale dvije spomenute stranke osim što je za razliku od drugih HDZ i sad u prilici učiniti nešto korisno ali samo pod uvjetom da napokon osluhne glas naroda u koji se zaklinje.
 
31 srp., 2019 77 Pregleda

U SPOMEN NA NEDILJKA MARTINA BEGIĆA

Dana 21. srpnja zaokružena je četvrta godina otkako nas je tragičnom smrću napustio jedan skroman, tih i samozatajan čovjek rodom iz Kostanja koji će svejedno zauvijek živjeti u kolektivnoj memoriji Poljičana, ali i mnogih ljubitelja dobre klapske pisme zbog antologijskih stihova koje je uglazbio još jedan Poljičanin po majci prof. Rajimir Kraljević, a riječ je o skladbama O pasiko moja i Loza u škripu (godine 2000. nagrađena Porinom za najbolju folklornu pjesmu u izvedbi klape Cambi) te naravno, njihovome autoru Nediljku Martinu Begiću.
 
Martin, kako su ga prijatelji zvali, objavio je tridesetak pjesama zavičajne tematike objavljenih u zbirci „Loza i ljubav“ (HKD Napredak – Split, 2001.) čije je drugo dopunjeno izdanje objavila Udruga zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ (Zagreb, 2011.).
 
U spomen na našega Martina, donosimo tekst pjesme Loza u škripu:
 
U uskome škripu, sve između kuka / sadila je loze ta težačka ruka. / U procip je stavi, di je zemje mrvu / Pa je znojen zali, svoju lozu prvu. / Pljujući u šake, laća se mašklina / Pod žujavon rukon, drobila se stina. / Stvarala se škrapa, di se loza vila / Tu se brala grožđa i vina se pila.
29 srp., 2019 131 Pregleda

ŽUPAN OTKRIO „POLJIČANKU SA SOPARNIKOM“

Da je „više od 4000 ljudi kusalo rombove u Dugome Ratu“, da su „soparnik i njegova mater Poljičanka dobili spomenik, rad Tea Baučića, koji je otkrio župan Blaženko Boban“ te da je „najboljim soparnikom proglašen onaj Dubravke Željković iz Gornjega Doca“ sažetak je opširne reportaže SD o 15. izdanju Festivala soparnika u Dugome Ratu. Ostatak pročitajte u priloženom članku, a mi čestitamo meštru Teu Baučiću na uspjelome radu i meštrovici Davorki Zeljković što je nakon Kostanja ‘pokorila’ i Dugi Rat, te svim ostalim sudionicima i organizatorima na još jednoj zapaženoj promociji ove poljičke delicije.
25 srp., 2019 103 Pregleda

POLJICA – OD SUBJEKTA U TUĐIM DO OBJEKTA U SVOJOJ DRŽAVI

Prema popisu stanovništva iz 2011. na prostoru povijesnih Poljica površine 250 km2 izbrojena su 23.502 žitelja što Poljica svrstava na visoko 27 mjesto u konkurenciji 128 hrvatskih gradova i 428 općina.

Usporedbe radi, najmanja općina po broju stanovnika je Civljane u Šibensko-kninskoj županiji sa 137 stanovnika (najveća je Viškovo s nešto manje od 15.000), najmanji grad je Komiža na otoku Visu sa svega 1.526 stanovnika, dok je najmanja općina po površini Općina Dekanovec u Međimurskoj županiji sa 6,1 km2.

Općine su i ‘glasovita’ Nerežišća na Braču sa samo 868 stanovnika, pa čak i upola manji Sućuraj na Hvaru sa svega 463 stanovnika i sve one su, jednako kao i uvodno spomenuta Općina Civljane s mizernih 137 stanovnika – SUBJEKTI koji, za razliku od Poljica, SAMOSTALNO ODLUČUJU O SVOJOJ SUDBINI (vidi priloženi članak objavljen ovih dana u Jutarnjem listu).

Kome i zašto Poljičani moraju zahvaliti što je njihova višestoljetna knežija i republika, a potom i općina godine 1992. u hrvatskome Saboru, kad su se ‘gradovi’ i ‘općine’ dijelile šakom i kapom, ostala bez statusa jedinice lokalne samouprave objasnio je poljički neimar don Frane Mihanović u svojoj knjizi „Zla sudbina Poljica“ (Poljički dekanat – Gata, 1998.), a koga sve danas Poljičani i drugi žitelji Poljica moraju moljakati i za najbanalnije potrebe i dozvole, zna svaki koji je pokušao biti ‘na svome svoj’ štujući povijesno naslijeđe svojih predaka.