Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
31 lis., 2020 187 Pregleda

U spomen na duše onih kojih više nema: SVI SVETI I MRTVI DAN U PODSTRANI

U povodu blagdana Svih Svetih i u spomen na duše onih kojih više nema (počivali u miru!), prenosimo ulomak iz rada „Podstrana – zapažanja o životu i obitelji“ (str. 220) autorice dr. Vesne Čulinović-Konstantinović objavljen u knjizi „Podstrana – Od davnine do naših dana“ (TD „Podstranska rivijera“ Podstrana, 1991.) kako bismo starosjedioce Podstrane podsjetili na običaje iz vlastite i ne tako davne prošlosti, a novopridošle stanovnike i općenito ljude željne novih spoznaja upoznali s dobrim starim običajima ovoga dijela nekoć slavne Poljičke knežije.                                                                                                        

(…) Prema našoj, o ovomu okviru rada, lapidarnoj spoznaji, ipak se još očituje postojeća veza živih sa zagrobnim svijetom mrtvih, koji mogu naškoditi ali i pomagati svojim potomcima. Radi toga i u okviru vjerskoga života spojeni su neki postupci kojima se iskazuje poštovanje mrtvim precima. Tako se npr. na Sve Svete (1. studenoga) nazvane kao Prvi Božić ide u crkvu, na misu na blagoslov svijeća za Mrtvi dan, a u kući se obvezno palio lumin za njihove mrtve. Na Mrtvi dan (2. studenoga) se za vrijeme mise „išlo u sprovod za sve mrtve” na groblju, gdje je svatko stavio svijeću na grob svojih pokojnika. Do drugoga svjetskog rata održavale su se tri mise, a treća misa na dan mrtvih se služila na samomu groblju za sve mrtve, uz brecanje mrtvačkoga zvona. Od 1977. godine opet se govore tri mise za mrtve – na starom groblju kod crkve u Sv. Martinu (1. studenoga), na novomu groblju Ban (2. studenoga) gdje se od tada pokapaju i u Selu. Ostao je običaj paljenja svijeća na grobovima. Na taj dan se jede posna hrana – riba, bakalar bianko, brudet, zeje na uju i, obvezno, uljenak. Uljenak se u pravilu pravio i za Sve Svete i jeo kao obredno jelo. Toga dana tko god je došao u kuću bio je ponuđen jelom. Uz uljenak, jeo se kupus i zasebno narezalo kobasice i drugo meso. Običavalo se je darom i hranom počastiti i prosjake, očito kao norma proizašla iz staroga, općeraširena vjerovanja da nenadani gost i prosjak mogu biti utjelovljenje pretka ili prema kršćanskomu shvaćanju – Isusa Krista. Radi toga narod drži –

„I putniku i namirniku daj, a prijatelju ne smi falit’,

ni tičjega mlika, pa makar mi bili sutra gladni!”

Uz mogućnost nailaska neočekivana gosta razvio se običaj da budući zet dolazi u posjete i svojoj narečenoj babi (budućoj punici) nosi na dar – rakije, jabuka, smokava i toriočiće – slatke okrugle kolače s rupom u sredini, koji su gore namazani jajem i posuti šećerom. Rakija je svakako noviji dar, ali smokve i jabuke imaju svoju vezu sa starim vjerovanjima (i ne samo s magijom plodnosti), a okrugli kolači s rupom, u obliku kružnoga vijenca nazočni su kao stari obredni element i u običajima svadbe – pirni kolač ali i u drugim krajevima vijenac u drugom materijalu (trava i sl.) označava magični krug koji brani od uroka. U ovomu kontekstu blagdan Svih Svetih dobiva prošireno značenje, dodatnim elementima postaje poruka zaštitnicima — precima, da od zla brane ne samo postojeću kuću, nego obitelji njihovih potomaka. (…)

Napomena: tekst je prenesen u izvornome obliku.

Priredio: AM, listopad 2020.

28 lis., 2020 211 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (30): ŠIBENIK MOŽE ŠTO DRŽAVA NE MOŽE!

Ako je Grad Šibenik mogao svome investitoru izdati građevinsku dozvolu za obnovu tvrđave za samo jedan dan, zašto država Hrvatska ne može svome investitoru Hrvatskim cestama d.o.o. izdati odgovarajuće odobrenje za izgradnju Poljičanima i Omišanima nasušno potrebnoga tunela kroz Lisičinu za barem 15 dana?!
 
Idejni projekt tunela i ishodišnoga dijela nove trase državne ceste DC70 već postoji, državne administracije za izdavanje potrebnoga odobrenja (kao u primjeru tunela Stupica i drugih), Bogu hvala, ima u izobilju, ne manjka ni građevinske operative s obzirom da potencijalni izvođač radova u neposrednome susjedstvu upravo buši u konačnici nepotreban tunel “Komorjak sjever”, cesta u kanjonu ionako se zatvara dvaput dnevno po dva sata, a po Novoj godini će i znatno duže, novci poreznih obveznika ionako se planiraju potrošiti na alternativni prijevoz vozila i putnika preko Cetine, građani ionako troše i novce i živce zbog nepripremljenosti investitora za povjerene mu radove i naposlijetku ono najvažnije – tunel se u konačnici ionako mora izgraditi!
 
Može li napokon netko nadležan i odgovoran objasniti zašto se onda tunel kroz Lisičinu nije počeo graditi prvoga dana izgradnje zaobilaznice Omiša koja je Poljičanima ionako najmanje potrebna kako se ni kuna ni minuta više od najnužnijih ne bi potrošile? Ili, možda, baš zato nije?!
27 lis., 2020 83 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (29): HAK – OBAVIJEST VOZAČIMA KROZ ZAKUČAC

Obavijest vozačima iz Hrvatskog autokluba (HAK):

od 23. 10. 2020. do 23. 12. 2020.

RADOVI – CESTA ZATVORENA

Između 09:00 i 11:00 sati te 17:00 i 19:00 sati u maksimalnom trajanju od 30 minuta zatvorena je državna cesta DC70 od tvornice Galeb do raskrižja za Zakučac.

Obilazak: DC8 Omiš-Podstrana (Strožanac) te ŽC6142 Podstrana (Strožanac)-Žrnovnica.

25 lis., 2020 755 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (28): OMIŠ I POLJICA ZASLUŽUJU VIŠE!

Pratitelji naših on-line objava koje tematiziraju najavljeno zatvaranje ceste kroz Zakučac mogli su zamijetiti razmimoilaženje u stajalištima Grada Omiša i organizatora prosvjeda s jedne i Saveza za Poljica s druge strane glede uvjeta i načina izgradnje zaobilaznice Omiša što je posve legitimno jer nije ni nužno ni dobro da svi uvijek razmišljamo jednako i na isti način. Međutim, ono što je važno, i to u prvome redu građanima i privrednicima s područja Poljica i Omiša, jesu prednosti i nedostaci svake od opcija pa ćemo stoga pokušati argumentirano ukazati na razlike među njima kako bi u potrazi za optimalnim rješenjem svatko zainteresiran mogao donositi vlastite sudove i zaključke.   

Opcija 1: Zatvaranje dionice DC-70 u kanjonu zbog sanacije litice uz odvijanje prometa zaobilaznim smjerovima preko Strožanca odnosno Pavića mosta i Dubaca (službena varijanta Hrvatskih cesta)

Ovo je opcija koju zastupa investitor Hrvatske ceste i po kojoj se radovi na izgradnji prve faze zaobilaznice Omiša već izvode. Zbog najavljenog prekida cestovne veze s Omišem u trajanju od najmanje 45 dana i u više navrata tijekom izvođenja radova, investitor moli građane za strpljenje nudeći zaobilazne pravce preko Strožanca i Pavića mosta odnosno Dubaca za vozila te brodicama preko Cetine za one bez vozila i zaposlenike poslovne zone Zakučac. Prema izvješću Slobodne Dalmacije o zaključcima s tematske sjednice Gradskoga vijeća Omiša održane 19. listopada 2020. s ovom opcijom suglasni su Grad Omiš i organizatori netom održanih prosvjeda uz uvjet da se, citiramo, prvo osigura siguran prijevoz za građane i poslovne subjekte preko Cetine dok cesta u kanjonu bude zatvorena 45 dana i drugo, da se od Vlade RH i resornoga ministarstva zatraži izgradnja tunela „Lisičina“ kojim bi se trajno riješio problem sigurnog prometovanja kanjonom Cetine.

I dok mnogi građani Poljica i Omiša sa zebnjom iščekuju odgovor Hrvatskih cesta na postavljene zahtjeve, prilika je podsjetiti da je tunel „Lisičinu“ upravo Gradsko vijeće Omiša izbacilo iz PUP-a Grada Omiša u travnju 2013. da bi se, eto, nakon sedam izgubljenih godina iznova tražilo njegovo uvrštenje u odgovarajuće prostorne planove grada i županije. No, bolje ikad nego nikad. Vratimo se stoga razmatranju Opcije 1. koja po mišljenju stručnjaka za cestogradnju i člana naše udruge dipl. ing. građ. Ivana Vulića ima slijedeće manjkavosti:

  • prekid prometa u minimalnom trajanju od 45 dana, a vjerojatno i puno duže zbog očekivanih vremenskih neprilika u nadolazećemu zimskome periodu što će se tijekom izvođenja radova višekratno ponavljati zbog čega se i uvjetuje korištenje zaobilaznih prometnica preko Strožanca s jedne i Pavića mosta odnosno Dubaca s druge strane do Omiša i obratno u trajanju od dvije do tri godine do okončanja svih radova na zaobilaznici
  • traumatičnu svakodnevnicu mnogim građanima i njihovim obiteljima zbog znatno dužega vremena izgubljenoga u dnevnim migracijama i s tim u vezi povećanih troškova života (napose traumatično može biti školskoj djeci koja će i po više puta dnevno u svim vremenskim uvjetima morati prelaziti rijeku malim brodicama, kao i svim ostalim kategorijama stanovništva od najmlađih do najstarijih, od zdravih do bolesnih, od studenata do zaposlenih itd.)
  • dodatnu ugrozu zdravlja i života težim i kroničnim bolesnicima te svima drugima kojima hitna medicinska pomoć i lječnička intervencija budu potrebne unutar tzv. zlatnog sata
  • povećane troškove poslovanja brojnim gospodarskim subjekatima i njihovim zaposlenicima od kojih je samo u poslovnoj zoni Zakučac njih 560 što će izazvati i veće cijena njihovih roba i usluga ili pak gubitak mnogih radnih mjesta, a što je u konačnici opet dodatno opterećenje kućnome, gradskome i državnome proračunu
  • povećane troškove investitoru zbog plaćanja alternativnog prijevoza putnika izazvanog zatvaranjem ceste u kanjonu, napose zbog najma ro-ro broda ukoliko se isti zbog zapuštenoga mosta u Omišu bude mogao koristiti ili civilnog pontona ukoliko takav postoji, te najma zatvorenih brodica za prijevoz putnika kao i eventualne nadoknade gubitaka privrednicima i njihovim djelatnicima ukoliko dođe do sudskih sporova i presuda u korist tužitelja
  • značajno povećanje sveukupnih investicijskih troškova i to u desecima milijuna kuna koje će u konačnici biti bačene u vjetar, a za koje se već u ovoj I. fazi izgradnje zaobilaznice mogao izgraditi ionako neizbježan tunel „Lisičina“ koji će na taj način dvaput biti plaćen što očituje nepripremljenost investitora, ali i lokalne zajednice za projekt izgradnje zaobilaznice Omiša

 

Zbog brojnih manjkavosti i štetnih posljedica opisanih u osvrtu na Opciju 1, a prije svega zbog stvarnih životnih potreba domicilnog stanovništva i gospodarskih subjekata te napokon zbog zdrave logike, Savez za Poljica bezuvjetno se zalaže za pristup izgradnji zaobilaznice sukladno Opciji 2 opisanoj u nastavku.

 

Opcija 2: Prioritetna izgradnja tunela kroz Lisičinu bez zatvaranja državne ceste DC-70 (prijedlog SZP

Premda tunel „Lisičina“ trenutno nije u projektu izgradnje omiške zaobilaznice zato što je, kako rekosmo, još u travnju 2013. izbačen iz PUP-a Grada Omiša, novonastale okolnosti čine ga prioritetom bez presedana jer se upravo njegovom izgradnjom otklanjaju mnogi problemi od zatvaranja kanjonske dionice državne ceste DC-70 i alternativnog odvijanja prometa do brojnih štetnih posljedica i njihovih troškova. Stoga je svaki alibi za negradnju tunela „Lisičina“ neodrživ jer su i Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste u više navrata i u znatno manje dramatičnim okolnostima bez većih problema rješavale slične formalno-pravne zapreke (primjerice, tunel Stupica, tunel Sv. Rok, pojedine dionice autoceste A1 itd.). Drugim rječima, zbog izvanrednih okolnosti koje ugrožavaju stanovništvo, gospodarstvo i državni proračun, Vlada RH može primjenom odgovarajući pravnih instrumenata omogućiti da se bez odgode radova na zaobilaznici pristupi izgradnji tunela „Lisičina“ jer je korist višestruka. O tome čovjek s radnim iskustvom u gradnji tunelā u Hrvatskim cestama i Hrvatskim autocestama inž. Ivan Vulić kaže:     

  • po dobivanju potrebnih suglasnosti, radovi na izgradnji tunela mogu se i bez raspisa javne nabave na transparentan način ustupiti ugovorenome izvođaču Strabagu jer je upravo Strabag i dosad bio jedini ponuđač s obzirom da u Hrvatskoj više nema tvrtki koje bi mu konkurirale
  • projektnu dokumentaciju za ovu fazu radova moguće je izraditi u roku osam dana na temelju već postojećeg idejnog projekta izrađenog od strane IGH godine 1993. od strane istih autora sadašnje pristupne ceste (za slučaj da je projekt zagubljen, rado ćemo ustupiti kopiju istoga)
  • izgradnju tunela „Lisičina“ moguće je izvoditi bez potpunog zatvaranja prometa na kanjonskoj dionici državne ceste DC-70 uz sporadične prekide prometa zbog miniranja u maksimalnom trajanju do pola sata i u terminu najmanjeg prometnog inteziteta
  • vrijeme potrebno za izbijanje tunela „Lisičina“ u dužini od 300-tinjak metara je 50 radnih dana ako se radovi odvijaju s jednog portala u tri smjene od 0-24 sata. U slučaju probijanja tunela s oba kraja (portala) istovremeno, rok za njegovo izbijanje se znatno smanjuje
  • sredstva potrebna za izvođenje radova u prvoj fazi izgradnje tunela (slično tunelima na suprotnoj obali Cetine) iznose od sedam do osam milijuna kuna
  • sredstva uložena u izbijanje tunela „Lisičina“ nipošto nisu uzalud utrošena jer se radi o ulaganju u konačnu izgradnju spojne i državna ceste DC-70 Omiš (D8)-Blato n/C (A1)
  • izgradnjom tunela „Lisičina“ ne remeti se dinamika ugovorenih radova na zaobilaznici jer se isti mogu nesmetano odvijati (mijenja se samo prioritet jer se odgađa sanacija litice do prelociranja kolskog i pješačkog prometa u izgrađeni tunel „Lisičina“ pa tako nema ni potrebe za naknadnim zatvaranjima prometa do konačnog ugovorenog roka izgradnje od tri godine)
  • dodatna korist od izgradnje tunela „Lisičina“ je kvalitetna stijenska masa koju se bez naknade i dodatnih troškova može upotrijebiti za izradu općeg nasipa luke županijskog značaja u Omišu čime se stvara znatna ušteda novca u državnome proračunu (tim više što su i tunel i luka u nadležnosti istoga ministarstva MPI o čemu, nažalost, nitko ne vodi računa)

Zaključno, moguće je, naravno, da nam je poneki valjani argument za ili protiv jedne ili druge opcije i promakao, ali već i ovo što smo naveli nudi dovoljno razloga za upitati se da li je investitor Hrvatske ceste ponudio žiteljima Poljica i Omiša najbolje rješenje ili je moglo biti onako kako inž. Vulić i njegove kolege godinama predlažu i zagovaraju u čemu ih Savez za Poljica zdušno podupire.

I dok zabrinuto iščekujemo odgovor Hrvatskih cesta na postavljene zahtjeve u vezi s alternativnim rješenjima prijevoza ljudi i vozila te uvrštenjem tunela „Lisičina“ u projekt omiške zaobilaznice, mi i nadalje tvrdimo da je ovo bila velika prilika da se Poljičani i Omišani zajedničkim snagama izbore za navedeno (ili barem veći dio) u zaključku dokumenta „Zaobilaznica Omiša u svjetlu činjenica“ (http://poljica.hr/u-povodu-zatvaranja-ceste-kroz-zakucac-24-zaobilaznica-omisa-u-svjetlu-cinjenica/), a ultimativno za prioritetnu izgradnju tunela „Lisičina“ bez zatvaranja državne ceste DC-70 (opcija 2) jer Grad Omiš i cijela Poljica zaslužuju i više i bolje.

Ne smijemo, naime, smetnuti s uma gorku spoznaju da se zaobilaznica Omiša ionako gradi samo zato kako bi se prometni zastoji i čepovi s Jadranske magistrale prebacili ‘iza brda’ s obzirom da od izgradnje brze ceste Stobreč-Omiš još zadugo neće biti ništa o čemu smo nebrojeno puta pisali i zbog čega smo u više navrata tražili stručnu raspravu kako bi se iznašla bolja i pravednija, dugoročno održiva i svima prihvatljiva rješenja što i ovim prilogom nastojimo učiniti.

I zato, ako ste suglasni s tvrdnjom iz naslova da Omiš, a naročito Poljica zaslužuju više, podijelite ovaj prilog s drugima kako bismo u slučaju potrebe spremnije dočekali nove prosvjedne akcije budu li organizatori istih to smatrali potrebnim. 

 

22 lis., 2020 124 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (27): SLOVO O TRAJEKTNOJ LUCI U KRILU

Je li doista budućnost Općine Dugi Rat u planiranoj trajektnoj luci „Krilo“ i nizu drugih luka i lučica, zacijelo najbolje znaju stanovnici same općine. No zato barem nije teško pogoditi zašto se dio žitelja Krila i otoka Brača protivi trajektnoj luci u Krilu. Prvi zato što im luka uništava turističke i komunalne resurse te ugrožava dosegnuti standard življenja, a drugi zato što im put do Splita čini vremenski dužim i skupljim premda je plovidba nešto kraća.

Takve okolnosti nameću jedno sasvim logično pitanje koje upućujemo Hrvatskim cestama: zašto se ne razmotri opcija izgradnje trajektne luke u uvali Stipanska na krajnjem zapadu otoka Brača zaštićenoj od svih vjetrova i za koju već odavno postoji projekt pristaništa s dvije rampe odakle bi trajekti najkraćom rutom mogli nastaviti plovidbu iz Splita za Hvar, Vis i Korčulu kako bi se srednjodalmatinski otoci i međusobno povezali?

Očito je, dakle, da postoje bolja rješenja za trajektnu luku od one u Krilu, samo što u HC-u tvrde da bez luke u Krilu nema multimodalnosti brze ceste Stobreč-Omiš, a bez multimodalnosti ni novaca iz EU fondova za njenu izgradnju, pa nije teško razumijeti zašto se ista forsira kao ni predvidjeti tko će biti označen krivcem izostane li ili pak ne prođe njena nominacija. Kako je i u najoptimističnijoj varijanti epilog ovih igara bez granica na dugome štapu, postaje jasnije zašto se forsira izgradnja krnje zaobilaznice Omiša bez tunela kroz Lisičinu i bez čvora „Zakučac“ te potreba za preusmjeravanjem tranzitnog prometa s Jadranske magistrale na jadnu poljičku cestovnu infrastrukturu.

Kako zbog svega navedenoga naposljetku najviše ispaštaju Poljica i Poljičani zajedno s ostalim žiteljima Poljica kojima se na razne načine remeti svakodnevnica i ugrožava budućnost i to dugoročno, nameće se pitanje kako se suprotstaviti ovom iživljavanju u prostornom planiranju i stalnim višestruko štetnim improvizacijama?

Jedini mogući odgovor je, samo zajedništvom koje je, međutim, gotovo nemoguće postići u uvjetima teritorijalne i političke rastrojenosti Poljica između čak sedam jedinica lokalne samouprave i to ne samo zbog njihovih parcijalnih interesa nego još više zbog nedostatka vizije o sveukupnom razvojnom potencijalu cjelovitih Poljica barem na razini funkcionalne cjeline.

No tako je to kad umjesto jedne matere imaš čak sedam maćeha!

21 lis., 2020 237 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (26): MLADEN NEJAŠMIĆ – U SRIDU!

Alkarskim rječnikom rečeno, novinar Mladen Nejašmić svojim je tekstom u današnjoj SD koji prenosimo u privitku pogodio – u sridu! Tako smo, eto, i mi Poljičani nakon dužega vremena napokon dočekali dan da se naš vapaj za izgradnjom cestovne infrastrukture primjerene potrebama žitelja Poljica, Omiša i šire ‘probio’ na stranice Slobodne Dalmacije. Hvala g. Nejašmiću i SD.

No da li će i kad Poljičani doista ugledati ‘svjetlo na kraju tunela’ ovisi ponajviše o njima samima i njihovoj sposobnosti da se zajedništvom koje ih je nekoć krasilo izbore za rješavanje zajedničkih problema od kojih je izgradnja zaobilaznice Omiša samo uvod u nove traume ostanu li, naravno, poljičke ‘prometnice’ i nadalje nikakve kakve jesu.

20 lis., 2020 286 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (25): TRULI KOMPROMISI NA ŠTETU POLJICA I SVIH GRAĐANA OMIŠA ALI I DRŽAVNOGA PRORAČUNA

Kad se razveže svilena vrpca i razmota zavodljiva ambalaža u koju je Slobodna Dalmacija upakirala ‘idiličnu’ vijest o jednoglasju 11 nazočnih (od 17 ukupno) vijećnika Gradskog vijeća Omiša sa zahtjevima predstavnika ‘mještana omiškog zaleđa’ s jučer održane tematske sjednice na kojoj, kako u priloženome članku piše, ‘rasprave nije ni bilo jer su se svi vijećnici složno uhvatili za jedan štap’, sa žaljenjem moramo konstatirati da je deblja strana štapa po običaju zapala Poljičane i druge žitelje Poljica i Omiša koji će, zajedno s gospodarstvenicima iz poslovne zone Zakučac i spomenutoj ‘idili’ usprkos, u dužemu vremenskome razdoblju morati – u navigaciju preko nabujale Cetine! 

Drugim riječima, dva netom priređena prosvjeda građana kojima samovolja Hrvatskih cesta na pragu zime bezobzirno remeti svakodnevnicu, a nekima dovodi u pitanje i samu egzistenciju, održana su bez ikakvoga učinka jer su Hrvatske ceste ostale pri početnome stavu da se cesta kroz Zakučac bezuvjetno zatvori te da od probijanja tunela kroz Lisičinu (kao ni od brze ceste Stobreč-Omiš što je i razlog zbog kojega se zaobilaznica Omiša forsira po svaku cijenu!), do daljnjega – nema ništa. Tako će Poljičani i drugi žitelji Poljica te mnogi Omišani kroz narednu godinu-dvije, a možda i duže, na svojoj koži iskusiti smisao izreke ‘ploviti se mora, živjeti pak ne’.

Kad se u novinskome članku prezentirani zaključci sa spomenute tematske sjednice Grada Omiša usporede sa zaključcima iz priopćenja za javnost Saveza za Poljica od 18. listopada 2020. iz dokumenta pod nazivom “Zaobilaznica Omiša u svjetlu činjenica” dostupnog na http://poljica.hr/u-povodu-zatvaranja-ceste-kroz-zakucac-24-zaobilaznica-omisa-u-svjetlu-cinjenica/, postaje jasnije zašto je našoj udruzi izostao poziv za sudjelovanje u ovoj važnoj raspravi koje, kako sada znamo, zapravo nije ni bilo, ali ostaje nejasno zašto nitko od organizatora prosvjeda koji su ovu tematsku sjednicu i tražili nije istoj nazočio (ne računamo li, naravno, Denisa Dujmovića koji bi sjednici ionako bio nazočan kao oporbeni gradski vijećnik).

Legitimno je, dakako, tražiti malo i zadovoljavati se još manjim kao što to, po našemu mišljenju, čine organizatori prosvjeda (zahtjev za sigurnim prijevozom preko Cetine dok se ne izgradi tunel kroz Lisičinu), kao što se i o racionalnosti zahtjevā Saveza za Poljica specificiranima u četiri točke može raspravljati (zahtjev za bezuvjetnom izgradnjom tunela kroz Lisičinu bez zatvaranja ceste kao minimum), ali zato se ne može legitimno govoriti o jedinstvenome stavu svih Poljičana i drugih žitelja Poljica i Omiša u ovoj stvari kao ni o njihovome mirenju s činjenicom da se nesposobnost Hrvatskih cesta u rješavanju nagomilanih problema splitske aglomeracije iznova prelama preko naših zajedničkih leđa.      

Zato držimo velikim propustom što uz gradske vijećnike tematskoj sjednici nisu nazočili ne samo organizatori prosvjeda u punome sastavu nego i predstavnici svih ostalih udruga, društava i građanskih inicijativa s područja Poljica i Omiša kojih se ova problematika itekako tiče te predstavnici svih zainteresiranih medija kako bi se u javnosti stvorilo posve drugačije ozračje u kojemu oportunizmu i trulim kompromisima na štetu Poljica i Omiša te ovoga dijela SDŽ ali i državnoga proračuna, ne bi bilo mjesta. 

No, tko zna, možda je baš zato sve i bilo onako kako je moralo biti?! Vrijeme će, kao i uvijek, to najbolje pokazati. 

18 lis., 2020 853 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (24): ZAOBILAZNICA OMIŠA U SVJETLU ČINJENICA

U povodu tematske sjednice Gradskoga vijeća Grada Omiša u vezi s problematikom izgradnje omiške zaobilaznice najavljene za ponedjeljak 19. listopada 2020. u Omišu, za koju naša udruga Savez za Poljica kao iznimno zainteresirana strana i aktivan pratitelj svih događanja nije, nažalost, zaprimila poziv organizatora, ovim putem svim sudionicima spomenute sjednice te poljičkoj, omiškoj i svekolikoj javnosti dajemo na uvid naša stajališta u predmetnoj stvari u tekstu pod naslovom „Zaobilaznica Omiša u svjetlu činjenica“ s namjerom da pomognemo u iznalaženju optimalnih i svima prihvatljivih rješenja.

Savez za Poljica, 18. listopada 2020.

 

ZAOBILAZNICA OMIŠA U SVJETLU ČINJENICA

Da bi neupućeni brže i lakše razumijeli aktualne probleme oko izgradnje zaobilaznice Omiša te posljedično suštinu spora između investitora i domicilnog stanovništva te lokalnih gospodarstvenika, potrebno je sagledati širi kontekst kako bi se shvatile uzročno-posljedične veze i odnosi koji su im prethodili.  

Stoga je odmah na početku potrebno naglasiti da je izgradnja zaobilaznice Omiša zajedno s već izgrađenim čvorom „Omiš istok“ izvorno zamišljena kao završni dio tzv. Nove multimodalne platforme splitske aglomeracije Solin-Stobreč-Dugi Rat-Omiš javnosti objavljene u studenome 2014. koja je pak još ranih 70-tih godina prošloga stoljeća bila zamišljena kao druga i treća faza izgradnje 50-tak kilometara duge četverotračne brze ceste od Trogira do Omiša vrijedne gotovo 200 milijuna eura koja je po planu Hrvatskih cesta d.o.o. kao investitora morala biti dovršena do godine 2008. No, eto nije, malo se odužilo. Samo dvije godine duže od jednoga desetljeća! Zasad.    

Nakon što je tek nedavno kako-tako privedena kraju izgradnja prve faze brze ceste od Trogira do Solina započete davne 1978. (koja je u međuvremenu izgubila svojstvo brze ceste zbog čak tri semaforizirana križanja u nivou od šest ukupno), godine 2007. pristupilo se gradnji najkritičnije prometne dionice u državi – čvor „TTTS“-čvor „Grljevac“ – za koju je izdana i građevinska dozvola te u nju utrošeno oko 50 milijuna kuna od ugovorenih 340, da bi godine 2011. Hrvatske ceste od nje misteriozno odustale bez riječi obrazloženja. Koncem te iste 2007. Hrvatske ceste započinju izgradnju čvora „Omiš istok“ i tunela „Omiš“ poznatijega pod nazivom ‘iz ničega u ništa’ u što je dosad utrošeno preko 230 milijuna kuna i još uvijek nije dovršeno.  

Predstavljanjem već spomenute „Nove multimodalne platforme splitske aglomeracije Solin-Stobreč-Dugi Rat-Omiš“ u studenome 2014. ali bez mišljenja stručne javnosti, Hrvatske ceste zapravo odustaju od izvornoga koncepta brze ceste Trogir-Omiš, pa izgradnju brze ceste Stobreč-Omiš odnosno njene poddionice Stobreč-Dugi Rat odjednom uvjetuju tzv. multimodalnošću (kombinacijom više vrsta prometa) kako bi se ista, navodno, mogla nominirati(!) za financiranje iz EU fondova, a novac namijenjen njenoj izgradnji, kako u nedavnome razgovoru za Dalmatinski portal reče predsjednik uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić, preusmjeriti u druge svrhe. 

Međutim, da bi se postigla spomenuta multimodalnost bez koje, kako u Hrvatskim cestama tvrde, nema europskih novaca za izgradnju brze ceste Stobreč-Omiš, Hrvatske ceste uvjetuju izgradnju javne (trajektne) luke u Krilu sa spojem na čvor „Krilo Jesenice“ što je izazvalo očekivani revolt većine žitelja Krila i drugih naselja Jesenica zbog ugroze njihovih životnih i egzistencijalnih uvjeta ali i otočana zbog vremenski dužega putovanja do Splita i natrag pa je za pretpostaviti kako će baš oni domalo biti označeni krivcima za odugovlačenje sa izgradnjom ove najopterećenije prometnice u državi umjesto Hrvatskih cesta koje su ovu ‘multimodalnu kašu’ i zakuhale pukim preimenovanjem izvornoga projekta službenoga naziva „Brza državna cesta Trogir-Omiš“ (koji je bio višestruko multimodalan jer je sadržavao sve vrste prometa) u „Nova multimodalna platforma splitske aglomeracije Solin-Stobreč-Dugi Rat-Omiš“ (koji, eto, bez trajektne luke u Krilu to nije).

Zaključno, kako bez multimodalnosti nema EU novaca, a bez njih ni početka gradnje brze ceste Stobreč-Omiš koja je godinama bila prioritet svih HC-ovih prometnih prioriteta ali više nije jer su Hrvatske ceste, kako rekosmo, ‘odlučile’ da to ubuduće bude europska briga, tako ćemo još zadugo ‘uživati’ u prometnim zastojima od kojih dobrim dijelom godine na Google Mapsu ‘pocrveni’ veći dio magistrale oko Omiša te nastavno do Stobreča. Kako to ‘crvenilo’ zbog povremene medijske halabuke zna uznemiriti odgovorne u Hrvatskim cestama, a naročito političare uoči izbora, zajedno su se domislili da problem ‘ublaže’ preusmjeravanjem prometa s Jadranske magistrale na jadnu i nikakvu cestovnu infrastrukturu srednjih Poljica koju je za onodobne potrebe Poljičana izgradio njihov austrougarski dobrotvor poljičkih korijena Alfons pl. Pavić. I tako se, eto, sada užurbano gradi zaobilaznica Omiša kako se zadugo ne bi morala graditi brza cesta Stobreč-Omiš.        

Pristupajući, dakle, izgradnji zaobilaznice Omiša kao manjemu od dva zla, Hrvatske ceste nastoje izgraditi je sa što manje utrošenoga novca što za posljedicu ima nefunkcionalno projektno rješenje koje osim što neudovoljava potrebama korisnika, uvjetuje i već najavljeno višekratno zatvaranje državne ceste DC-70 kroz Zakučac zbog sanacije kanjonske litice umjesto prioritetne izgradnje tunela kroz Lisičinu kao jedino razumnog, funkcionalnog i dugoročno održivoga rješenja. Drugim riječima, Hrvatske ceste ne samo što Poljičane i druge žitelje Poljica ‘časte’ neželjenom prometnom i ekološkom ugrozom nego još bez imalo srama apeliraju na njihovo strpljenje dok im istovremeno nasilno remete svakodnevnicu i ugrožavaju egzistenciju. Naravno da je takav pristup ‘žrtvi’ izazvao njezin revolt što je (zasad) rezultiralo s dvije uljuđene prosvjedne akcije upozorenja na neprihvatljivost ponuđenih rješenja glede problema koji su bili predvidljivi ali i ignorirani (uostalom, kao i brojna upozorenja poljičkih i omiških stručnjaka, društava i udruga te njihov zahtjev za održavanje stručnog okruglog stola u Omišu).

Pa ipak, najčudnije od svega je što među Poljičanima i drugim žiteljima Poljica pa čak i među samim prosvjednicima još uvijek ima onih koji misle da se zaobilaznica Omiša – na način kako je projektirana i kako se namjerava izgraditi – gradi za njihovo dobro i da je sve baš tako moralo ili mora biti! Stoga vrijedi još jednom ponoviti: ako je već tko zna koje po redu ‘odgađanje’ početka izgradnje brze ceste Stobreč-Omiš iznudilo potrebu žurne izgradnje zaobilaznice Omiša na štetu Poljičana i drugih žitelja Poljica kojima će preusmjeravanje prometa s Jadranske magistrale kroz njihova dvorišta unazadati kvalitetu življenja, onda je bio red da se investitor Hrvatske ceste ali i Grad Omiš te prije svih sami Poljičani složno zauzmu:

 

  1. da se zaobilaznica Omiša gradi po projektu čija prometna rješenja dugoročno udovoljavaju potrebama budućih korisnika iste (sukladno prijedlogu Grada Omiša i drugih subjekata na aktualne izmjene prostornih planova Grada Omiša i Splitsko-dalmatinske županije) i na način koji u najmanjoj mogućoj mjeri remeti svakodnevnicu domicilnog stanovništva i poslovnih subjekata u zoni izgradnje

 

  1. da se istovremeno sa izgradnjom zaobilaznice Omiša izgradi i tunel kroz Lisičinu kao ishodišna dionica državne ceste DC-70 kako ne bi bilo potrebe za višekratnim privremenim zatvaranjima iste u njenom kanjonskome dijelu kroz Zakučac

 

  1. da se zajedno sa izgradnjom zaobilaznice Omiša u istome ‘paketu’ temeljito rekonstruiraju i/ili izgrade i svi ostali cestovni pravci kroz Poljica na koje će biti preusmjeren promet s Jadranske magistrale uključivo i izgradnja zaobilaznica svih većih usputnih naselja sukladno dogovoru s lokalnim stanovništvom kako bi se središte Omiša na primjeren način povezalo s autocestom A1 i čvorem „Blato n/C“ ali i svim ostalim gradskim rubnim naseljima i mjestima s područja povijesnih Poljica

 

  1. da se temeljito rekonstruira dionica županijske ceste Bisko-Blato n/C kroz Gornja Poljica

 

Realizacijom naprijed navedenoga, a prilika je, naravno pod uvjetom da se za to zdušno zauzmu svi subjekti s područja Grada Omiša i povijesnih Poljica, stvorile bi se pretpostavke za strelovit i cjelovit razvoj ovoga dijela Splitsko-dalmatinske županije pa bi se i sredstva uložena u naprijed navedenu prometnu infrastrukturu višestruko oplodila. U suprotnome, izgradnja same zaobilaznice Omiša na način kako je zamišljeno i započeto, neće nikome donijeti dobra nego će improvizirani pokušaj rješavanja jednog gorućeg problema uroditi rađanjem istoga ili još većega drugog što mogu ne vidjeti samo oni koji to ne žele ili nam svima zajedno ne žele dobra.

za Savez za Poljica: Ante Mekinić, predsjednik

Verzija za printanje: Zaobilaznica Omiša u svjetlu činjenica

 

                                                                                            

16 lis., 2020 143 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (22): PORUKE S OMIŠKOGA MOSTA: PROMETNOGA TERORA NAM JE DOSTA!

Poljičani, žitelji i prijatelji Poljica te brojni Omišani na čelu s gradonačelnikom Ivom Tomasovićem složno su ovoga puta izrazili prosvjed protiv najavljenoga zatvaranja ceste kroz Zakučac, a u prilog prioritetnoj izgradnji tunela kroz Lisičinu kao jedinome pravome i dugoročno održivome rješenju.
 
Pohvalu za uspješan odaziv ovom drugom po redu prosvjedu razložno nazvanome ‘5 do 12’ zavrijeđuju prije svega sami prosvjednici kojih se okupilo više od 400 kao i organizatori prosvjeda – poljički mjesni odbori s područja Omiša i gospodarstvenici poslovne zone Zakučac – ali i svi drugi znani i neznani uključivo i Savez za Poljica koji su dali svoj obol i potporu pravednome zahtjevu žitelja ovoga dijela Poljica i Omiša.
 
Za nadati se je kako će današnje poruke i zahtjevi s omiškoga mosta doći do ušiju nadležnih i odgovornih, a prije svega do predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića u kojega se i polažu najveće nade za blagoslov žurnoj izgradnji tunela kroz Lisičinu jer u samostalnost Hrvatskih cesta koje bi kao investitor o tome formalno trebale odlučiti ionako malo tko vjeruje.
 
Tekst: A. Mekinić, Fotografije: M. Fistanić i S. Kordun
15 lis., 2020 267 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (21): POZIV NA DRUGI PROSVJED U OMIŠU

Poljičanke i Poljičani poštovani,
poštovani žitelji i prijatelji Poljica,

 

drugi prosvjed protiv najavljenoga zatvaranja ceste kroz Zakučac zakazan za sutra, petak 16. listopada 2020. u 11.55 sati s poljičke strane mosta u Omišu, nije samo prosvjed protiv nepotrebnoga odsijecanja Poljica od svoga upravnog središta nego je i prilika da pokažemo kako nas duh zajedništva i međusobne solidarnosti naših pređa nije napustio usprkos tome što su naša Poljica formalno-pravno nepostojeća gotovo punih osam desetljeća.

Najavljeni prosvjed također je prilika da Grad Omiš i njegova uprava nedvosmisleno pokažu da su u ovoj stvari na strani svojih sugrađana, dakle Poljičana i drugih žitelja Poljica te gospodarstvenika iz poslovne zone Zakučac, kojima nesposobnost, samovolja i bahatost Hrvatskih cesta d.o.o. kao investitora ugrožavaju pravo na normalan život i rad.
 
Kako je u predmetnoj stvari i laicima postalo jasno da su svi stručni i ljudski argumenti na našoj strani, preostaje nam tek da civilizirano i dostojanstveno uvjerimo u to i drugu stranu ili barem njima nadređene kako bi ih čuli, razmotrili i primjenili.
 
I napokon, ako naš opravdani zahtjev za prioritetnom izgradnjom tunela kroz Lisičinu umjesto nepotrebnoga zatvaranja ceste kroz Zakučac i ne bude uspješan, neće nam biti prvi put da otrpimo poraz, samo što se ni poraz ne smije dogoditi bez snažne i odlučne demonstracije našega zajedništva kako se kosti naših pređa u poljičkim grebima ne bi od srama prevrtale.
 
Stoga će naš prosvjed 16. listopada 2020. u 5 do 12 biti bezuvjetno uspješan iskažemo li na djelu zajedništvo koje je Poljičane krasilo kroz vjekove jer ono je istovremeno i zalog naših budućih uspjeha. U tom smislu, metaforički govoreći, borba za tunel zapravo je borba za svijetlo na kraju tunela u čijemu mraku nas desetljećima drže nesposobni i nedobronamjerni.
 
Poručimo im stoga s omiškoga mosta da nam je njihova zuluma – dosta!