Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
31 pro., 2020 189 Pregleda

NA DOBRO VAN DOŠLO POČELO NOVE GODINE!

U našim Poljicima sve do početka 20. stoljeća postojao je u nekim selima običaj da župnik na današnji dan, Staru godinu ili Silvestrovo, po održanoj propovijedi na ‘velikoj’ misi pita ‘prošćenje u puka’ za sve propuste u godini na izmaku, na što bi mu glavar sela u ime svega puka udijelio oprost i zauvrat zatražio i dobio od njega isto (Frane Ivanišević, „Poljica – narodni život i običaji“). No znalo se ipak dogoditi da glavar uskrati ‘prošćenje’ župniku, kako je to hvarski književnik i folklorni pisac Antun Ilija Carić (1868.—1912.) zabilježio u svome članku „Jedan crkveni običaj u Poljicima u posljednji dan godine“, što je svećenstvo i nagnalo da s tom praksom raskinu.  

Nakon što bi pop s oltara zaključio međusobnu ‘razmjenu’ oprosta riječima: „Bog nan, braćo, svima prostija!”, Frane Ivanišević u spomenutoj etnomonografiji iznosi običaj iz Jesenica i piše: „Sad pop počimlje davat opomene za novu godinu, dili ove darove: a.) mladićin „konja obuzdana”: kako njega uzda usteže, da ne krene s pravog puta, tako i mladost neka ima stra’ božji i opaz, da ne krene s pravoga života; b.) divojkan „kitu ljiljana”: kako on čist i bil miriše, tako i čistoća nji’ove duše, nji’ova tila da bude mirisna, ugodna prid Bogon i sviton; c.) dici „šibicu tankovitu”, koja se uvije i ispravlja: tako i nji’ov tankoviti nejaki život da se uspravno uzgaja; d.) starcin „riku potoka”, koja odmiče niz grebene i ponore, izlije se u more i više ne vraća, tako ni nji’ova odmakla doba ne će se više povratit; e.) udovican „lozu obrizanu”: kako ona suze prolije, tako i udovica za svojin umrlin drugon; f.) poglavarin od sela „ure vrimena”: kako one iđu redovito i svakomu jednako kazuju vrime, tako i glavari sela neka redovito postupaju i svakomu najednako kroju pravicu.“

U osvit nove 2021. Savez za Poljica istim darovima dariva sve Poljičanke i Poljičane, žitelje i prijatelje Poljica. I zato, na dobro van došlo počelo nove godine!

Priredio: Ante Mekinić, prosinac 2020.                                                                                                                                                                                 

23 pro., 2020 478 Pregleda

NA DOBRO VAN DOŠLA BADNJA VEČER I POROĐENJE GOSPODINOVO!

Upravo bi tako naši pređi, Poljičani poštovani, jedni drugima čestitali Badnju večer i Božić, a kako su se pripremali za ovaj najveći i najveseliji blagdan u godini, kako su se družili i proslavljali, pročitajte u nastavku iz pera našeg velikog poljičkog etnografa, prosvjetitelja, dobrotvora, političara i svećenika Frane Ivaniševića rođenoga u Jesenicama 1. siječnja 1863. koji je život i običaje Poljičana zabilježio u svojoj nenadmašnoj etnomonografiji „Poljica – narodni život i običaji“ iz koje prenosimo prigodni ulomak Svetkovine čitavoga kraja (str. 360-367.).

Ovim ulomkom svima vama, poštovani čitatelji, Poljičani, žitelji i prijatelji Poljica, naša udruga Savez za Poljica želi isto – na dobro van došla Badnja večer i porođenje Gospodinovo!

Frane Ivanišević 

POLJICA: DOMAĆI OBIČAJI

Svetkovine čitavoga kraja

Božić. Svi sveci i blagdani priko godine na stranu, a Božiću čast i slava najveća! Božić je najveseliji dan u godini, veselje u crkvi, veselje u kući, na kominu, na stolu, u dvoru, Božiću se veseli malo i veliko, kako narod kaže „i tica u gori i riba u vodi i travka u polju”, svak. U crkvi je veliko veselje, slavi se porođenje Gospodinovo, a u kući veselje, jer velika gozba, jist, pit ne manjka u nijednoj kući. Priko cile godine Božić se uvik spominje u govorenju. Kaže se: „Svega je bilo, brate, ka’ na Božić”. ‘Oće li se po’valit kogod, da se dobro ‘rani, reku: „Boje se ‘rani u petak nego drugi na Božić”, ili: „Šta mi je gore neg na Božić, to sve patin”. Kad je što slabo, reče se: „Sve je bija pir i Božić kako je sad“. Žive li ko u nevoji i siromaštvu, reče mu se: „Gladno i nevoljno, nije se ni na Božić omrsija ili ostrvnija”, ili ako je ko upa’ u veliki dug a provodi šalu, reče mu se: „Jadno mu veselje; ko je dužan, i na Božić je tužan”. Da je ko u svitu, brodon po moru ili trgovinon ili kojin drugin poslon, gleda svak da se nađe doma na Božić. Reče se skitalici: „Ne ima ti njemu traga, nije ga ni na Božić doma”. 0 skladnoj ili neskladnoj braći kaže se: „Skladna braća i u petak mesa, a neskladna ni na Božić”. Ako ti je koji nered u kući, ili si s kin u zavadi, valja se gledat do Božića pomirit. Smutljivcu se reče: „Baš nije mu suđeno da žive u miru, kad se ni na Božić nije smirija”. Naljuti li žena muža na Božić, reče joj: „Nemoj me činit ljutit i Boga vriđat na ovi veliki dan, Božić je”.

Ko će veselo dočekat Božić, valja da se na vrime spremi. Još na Si svete počimlje se svetkovat Božić; to je kažu, prvi Božić (u Docu kažu, to je prvo čelo Božića, a niki drugi: prva noga Božića). Kad miti Sv. Kliment, pripravljaju se drva i badnjaci, a ko ne ima vina i rakije kod kuće, iđe u druga sela, da nađe. Kućni je starešina davno zabiližija u toru, šta će za zaoblicu, čin okoti ono janje, odluči se od drugi’ ovaca, ‘rani bolje i tovi za pečivo. Po tomu i zovu ga pečilo ili boško (za Božić određen). Valja da je debelo, pa čoban daje onoj živini kruva i nosi iz doma sobon svaki dan žita i soli, da ga bolje napita. Prije Božića tuku se prašci, nadiju divenice i kobasice, kolju se ovce i druge živine, ka’ koze, bravi, ovni, a ko je moguć, ubije i goveče. I stopanjican pune ruke posla, tri, četiri dana prid Božić misi se kruv i peče u peći. Svak valja da ima za Božić pećnoga kruva, koji se peče na više načini; zovu se kolači, turte. Za dicu mušku načinu lukove, a za divojčice guske. Ta guska umisi se od tista, učinu se sise, napravi vinac, pregljača i drugi niki nakit, koji odgovara divojci, pa se ta guska dariva od jedne prijateljice do druge. Sv. Toma početak je Božića, počimlju se bit prašci, zato dica pivaju:

Sv. Toma, ubij prašca doma,

Ne skitaj se po selu —

Udrit će te baton po čelu.

O sv. Tomi svit se ispovidi i pričesti u crkvi, za dočekat ovi veliki dan Božića, valja se najpri pomirit s Bogon.

Badnji dan eto pristupija, svak je u vrtnji, neka je sve u redu za večeras i sutra. U sridnjin i donjin Poljicin puno je toga dana naroda u gradu u Splitu i Omišu, da se kupi još koja stvarčica, šta manjka u kući. Na Badnji dan posti se i to suvi post, da je moguće ni kapi vode u usta. Stopanjica se briga za večeru: tribi zelje za zeljanik ili soparnik, čisti sočivo, potucije i rastapa bakalar, križa kunpire i kapulu, ako je prigoda uz more i pogodito vrime te je ribe, strže se i pere riba, stavlja u tećicu (lončić), da se skuva na bruet. Mlađe curice misu tisto za ušćipke ili pršurate, brez nji’ slabo bi proša’ Badnji dan; šta se ‘oće, ‘oće, nije ti druge, štedi i davi se cilu godinu, ali ovi dan valja da je svega toga u kući. Muškići cipaju drva u dvoru, neka se svi’ ovi’ dana nije potriba mučit, dok sveci ne mite. Prid kućon tri su velika suka ili panja, šta će se noćas naložit, — to su badnjaci. I dica imaju posla, valja svu kuću iznutra nakitit i nazadivat grančica kadulje, tako isto i meso i slaninu, šta se suši iznad ognja, pa još triba donit u kuću slame, razastrit je, neka se zna, da je doša’ Božić. Po toj slami dica skaču i valjaju se svi’ ovi’ božićni’ dana, a stopro na Mladince nosi se gobin (slama) vanka. U zapad sunca po nikin selin čini se u crkvi blagoslov od kića, to je rukovet javora, rute, bršćana, rujevine a maslinovine zanajviše, svak nosi pod pazu’, u šudaru soli a u vrču vode, sve to svećenik blagosovi i u svaki vrč zamoči ruku, učini križ i uspe do dva zrna soli. To se zadije u kolače na stol. Kad zazvoni Zdrava Marija i mrak se počme ‘vatat, svak je u kući, eto gospodara kućnog starešine, skida kapu, izlazi vanka u dvor, uzme jedan badnjak, nosi ga prid sobon i kaže: ,,Valjen Isus i Marija, na dobro van došla badnja večer i porođenje Gospodinovo!” — Nabraja pozatin i druge blagdane, Stipan dan, Ivan dan, Mlado lito, Vodokršće i sve lito i godišće, a kućna mu čeljad odgovara: ,,I van!” I tako sva tri badnjaka, koja pristavi ognju na kominu. Pozatizin oškropi kršćenon vodon najpri badnjake, pa družinu, blago malo i veliko, čele, kuće, postelje, konobu, pojate. Kada pristavija i uredija badnjake na kominu, namišća velike kolače na stol. Obišno su tri kolača i zovu se nastojna, stoju jedan povr’ drugoga, a u sridu se stavi gobin (kiće). Uz kolače postavi se na stol varićak šenice, a u šenicu zadije svića. U nikin selin namistu nastojne kolače na varićak, ne meću gobina od kića, nego samo sviću ili trs kupusa uz dva struka maslinovine i ružmarina. U Gatin ne ima u običaju ni varićaka ni žita, nego samo tri kolača, trojica (tri sviće) i sir križevnjak, koji se na križe usirija, pa se sve to prikriži blagoslovljenon maslinon. U Dubravi opet je evo ništo malo drukčiji adet: stavu se na sto tri kolača i okrenu se tri puta na oposum, naspe se varićak šenice i u nj stavu tri glavice luka i jedan sir, koji valja da je blagoslovljen na Uskrs. Kućni starešina nosi varićak, iđe najpri badnjacin i gobinu (slama po kući), maši se rukon šenice iz varićaka i govori: „Obilato, gobinato!” pa je anda sije po kući i nadostavlja govorenje: „Rodila plodila po drvetu i kamenu.” Moli zatin Boga, a drži tri sviće užežene u rukan. To u Dubravi čini kućni starešina, a kada dovrši molitvu i utrne sviće, svi ukućani i muško i žensko pristupaju k njemu, ljubu se u obraze govoreć: „Sada i do godine, do sto lita i godina bili zdravi i ljubili se na ovi dan.” — U gornjin Poljicin kad se pristane molit Boga uvečer, gospodar namisti tri kolača nastojna jedan na drugi, a na nje u zdilici usuto žito, u koje se zadiju od voska tri sviće sastavljene doli jednako a gori razmaknute, neka mogu gorit, a da jedna drugu ne tiče. Kad se počme večeravat, užegu se one tri sviće, i to najpri jedna, pak onon jednon dvi druge i tako goru, doklen se večera, a anda se trnu s kruvon umočenin u cilo vino, kapi se u sviće i tako se ugasnu. Oni kruv se drži uz sviće, svaki put kad se jide, užgu se sviće a s onin kruvon trnu.

Posli večere mončad iđe od konšije do konšije, kada bane na vrata, pozdravi: „Na dobro van došla Badnja večer!” a domaći odgovaraju: „I tebi tako”, ili ako ji’ je više: „I van isto tako!” Ne da se te večeri ni dići otić spavat, trljaju se i skaču po gobinu do kasne dobe noći, pa tu i zaspu. Popivaju ovu pismicu:

Eto Božić bata

Na svačija vrata,

Otvorte mu vrata,

Nek po kući bata;

Prostrite mu slame vriću,

Nek ostavi dobru sriću.

Kada bude treći dan,

Istrajte ga metlon van.

Noć je odmakla, badnjaci počeli se trnit, san naklopija na oči, valja poć čason trenut a poza ponoći na noge, misa je prva pri zore. Prvi se pivci čuju, maškule zagrmile kraj župske crkve, prva zvona slavu na misu. Svit se budi, diže iz posteje, oprema se u crkvu. Gospodar donese smokava, vina i rakije, gucnu kapac. Kad je mračna noć, zasvitle glavnje (komad raspaljene bilje) po ulican, a po konšilucin male puške cik! cak! odjekuju na sve strane. Nu ti, nu ti žamora isprid crkve! Noć ujida poledicon ka’ usrid mrzle zime, a svak veseja ka’ da je o Jurjevdanu. — „Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo!” jedan drugoga ‘vata za ruke, grli, ljubi i pozdravlja. — „I tebi, brate, i svin tvojin u kući!” odgovara drugi. Cik! cak! geparice cakaju, mladost se razgovorila, dala u šalu i popivanje, jedan drugomu napunja lulu, kad eto prispije i misa, treći je zvonija i pristup će sad. Božić je velik dan, sva se crkva sjaje u plamenu od svića ka’ sjajna danica na nebu. Baš nije ostalo nijedne sviće po malin i veliki otarin, a da je remeta nije užga’. Vanka mrak, da ne vidiš prsta prid očiman, a unutra svitlost ka’ da je svital dan. I na popu roba najliplja šta je u crkvi, remete su očešljani, obrijeni, a i pivači iza otara danas bolje otresaju glason, dobro nakvasili grlo rakijon, a nadaju se opet dobru ručku. U mlogim selin gori na Božić svak svoju sviću, sve plamsa u crkvi, jedna lipota ka’ u raju. Iza pištule kad pop započme božićnu pismu ,,U se vrime godišća”, propiva sva crkva, staro, mlado, muško, žensko prati od veselja pivače i rastapa se od milinja:

Slava Bogu višnjemu,

Gospodinu našemu,

I čoviku smirnomu,

Sveton Divon Marijon.

Na Božić valja da pop izvede malo na duglje prediku (propovijed), a na svršetku nazdravi sviman: „Na dobro van došlo porođenje Gospodinovo”, a vas puk odgovara u jedan glas: ,,I van!” Iza mise rođaci, prijatelji, znanci dočikaju se isprid crkve, čestitaju, nazdravljaju, ljubu se i darivaju i pitaju se za zdravlje. U rasvanuće je druga misa, a u ručno doba treća.

Iza druge je mise odma’ ručak. Kad su svi išli u crkvu, osta’ je domaćin doma, da nadije na ražanj zaoblicu i pristavi ognju, neka je gotova do ručka. Zaoblica je mali praščić, gudica, bravčić ili kozle dobro uzgojno, stavi se peć poza ponoći, kad se svit uputi u crkvu, zadije se u nju ružmarina, neka bolje miriše, peče se i vrti, da je gotovo za ručno doba, kad sunce poskoči. U primorju ostavu zaoblicu, obišno je gudica, za obid na podne, a za ručak okolo osme ure izidu pečicu kuvanog mesa ili urižanj mlade slanine, pa se slako napiju. U boljin kućan ne će ništa ručat kuvanoga, nego piju rakiju, kavu, rožulin, jidu mandulata, smokava, a kad svrši treća misa, ne čekaju podneva, nego odma’ oko desete ure ručaju i obidvaju. Na stolu je svake milosti božje jist, pit do grla, pa usupat malo i prošeka. Pri jića kućni štarešina pomoli se Bogu, užge glavnju, iđe na stol, ‘di su kolači i sviće, užiga i govori: „Užigan ovu sviću na poštenje Gospodina Boga i slavnoga svetoga porođenja Gospodinova, da bude za žive, za mrtve i za uboge.” Svaki put šta to izreče, utrne i to za dva puta, pa treću užeže. Kad svrši obid, trne se svića cilin vinon, kane kap iz drška od žlice ili kruvon ili strukon od javora, valja da kapnu tri kaplje, a tako za obid i večeru za tri dana. Poza ručkon i obidon izađe se na ulice po selu, ili pojde se u rodbinu vidit strice, ujce, zete i nazvat jin Božić. Neka ti je najveća rodbina i najveći prijatelj, na Božić se ne iđe u drugoga na obid, Božić je za svakoga doma. I čobanče je dojedno kod kuće. Ko ima pismar, zapiva iz njega, drugi se maši gusala, kad je ružno vrime, da se ne more vanka. Je li lipi dan, mladi dočepaju se puške pa pucaju u nišan, niki se ubacuju kamenjen, a niki skaču na ledini, ko će koga priskočit. Malo postariji zapalu lulu, zamotaju se u kaput, izađu na ulicu, da se malo prosunčaju, razgovaraju se i gataju o vrimenu i litini. — „Ala lipa dana, ka’ da smo ga u Boga isprosili”, jedan će — „Bog da’ ka’ za svoj dan”, pri’vatit će drugi. — „Gleda’ san jutros po otarin, puno su sviće suzile, nije mi ža’ bilo ono vidit, kažu, da će bit dobra litina, kad sviće puno suzu na Božić.” — „Ali nije mi draga ona tišina u zoru”, pri’vati drugi, „kazivali su stari ljudi, da je uvik bolja litina, kada na Božić puše vitar”. Treći će: „Ljudi moji, ne znan, šta će bit, ali nan je ove godine doša’ Božić u mraku, a stara je besida: kad je Božić u mraku, teško ti ga i malon mravku”. — „Sve šta Bog ‘tide, Bog, Bog’, opet će oni prvi. — „Dobra ti je!” svi će u jedan glas. — Dica mala u’vatila se za ruke, uščantrala se i uskoprcala po guvnu popivajuć:

U našega Božića

Tri srebrena nožića;

Jedan riže pećicu,

Drugi vrti bačvicu,

Treći riže pogačicu.

Božić kratak dan, sunce brzo umakne, svak odmiče kući na večeru. Ne triba ništa kuvat, priteklo od podneva pečenoga, kuvanoga, malo se popije, Bog se moli, užgu sviće na trojici i blaguje. Za večeron svake šale i inglende, ali ne mili stat na nogu, jer se malo spavalo prošle noći, pa svak iđe na vrime ligat.

Po Božiću je Stipanjdan; ujutru pije se rakije ka’ i jučer; kad dođe doba, čeljad ruča, svića se gori za mrtve, ali se u nju ne ulije više ulja nego šta izgori u jedan put. Pozdravljaju se prijatelji i tog dana: „Na dobro van doša’ Stipanjdan”, u crkvi se piva božićna pisma: ,,U se vrime godišća”, a na svršetku mise pop nazivlje puku Stipanjdan. U gornjin Poljicin poza ručkon iđu mesari kupit župniku po selu običajno meso, škropu blagosovljenon vodon kuću i čeljad, a kad stupu na vrata, nazovu Stipanjdan. U donjin Poljicin na Stipanjdan počmu ubijat prašce, kako vidu, da vlada vrime, je li u buru ili u jugo.

Ivanjdan zove se „mrdav dan”, nije više veselja ni spreme ka’ na Božić, pije se rakija, iđe se u crkvu na podne, ruča se ponajviše od onoga, šta je ostalo od Božića, a za užinu i večeru spremi se štagod, ali sve natanko, izmiče Božić, nije više njegov dan. Zato se čuje ova popivka o Božiću:

O Božiću, mili brate,

Dobro li mi biše na te,

I dva dneva još po za te,

I sve danke oko tebe;

Al ni, brate, ka’ na tebe

Ni po podne ka’ do podne.

Mladinci su treći blagdan po Božiću; svetkuje se ka’ i jučer, ali ne ima velike spreme u kući. To je zadnji božični dan, iznosi se slama iz kuće i govori se, da je pobiga’ Božić. Mala dica rano se ustaju oni dan iz postelje, jer će ji’ mater ošinit šibon maslinovon, i to se kaže: „mladinčati”. Kažu, da će dica bit zdrava, kad se na Mlađince mladinčaju. Običaj je u nikin selin, da i muž mladinča mladu ženu stopro dovedenu u kuću. Na Mladince skuplja se lug, šta se je učinija božićni’ dana, pa ga saspu u kakav lončić, posipju š njin janjce, kad navalu na nje ušenke, a tako i rasade, kad pane buvač na nje. Jedan badnjak ‘rani se za Mlado lito, a oni se drugi pustu da izgoru, pa tu večer zapreće se vatra, koja bi se svi’ božica ostavila onako, bilo je ne bilo ujutru.

Na Staru godinu svak iđe u crkvu, da za’vali Bogu, šta je dočeka’ svršetak te godine. Ujutru je misa a uvečer blagosov i precesijun okolo crkve. I onu večer valja se gostit dobro na čast Stare godine i u sriću i počelo Nove godine, koja sutra osviće. Ako se ko slabo ponaša’ u kući ili je počinija koje rđavo dilo, reče mu se: pristani više, neka ti je to zadnja sa staron godinon, koja se više ne vraća, neka i tvoja zloća ne vrati se nikad više.

Mlado lito zovu niki i „mali Božić”. Neton osvane dan, prijatelj prijatelju nazivlje: „Na dobro ti došlo počelo nove godine!” — Odgovara drugi: „I tebi tako i svin tvojin na domu zdravo i veselo!” Odma’ ujutru sprema se dobar ručak i užigaju se na stolu tri sviće. Velik je dan početak nove godine, valja se poštovat, dobro najist i napit, ali ne pripit, jer kažu, ko se opije na prvi dan nove godine, bit će pijan svu godinu. Na misu u crkvu iđe svak tog dana, pop daje puku blagosov s otara, valja ga primit, ko će dobra sebi. U blagosovu valja nabrojit svaku ruku, težaka, ribara, mornara, trgovca, starce, dicu malu, udovice, bolesnike, vojnike, putnike, valja blagosovit ovce i životinje, vino, ulje, šenicu i svaku ‘ranu u polju, da Bog očuva od suše, krupe i svake nesriće, pa blagosovi velikin križen. U nikin selin župnik s otara dili za novu godinu darove, a prije toga pita prošćenje u puka, ako je šta zanemarija u prošloj staroj godini, a na te beside glavar mu odgovori u ime svega puka i pita od njega oprošćenje. Oni badnjak, šta je ostavljen za novu godinu, priloži se i gori, doklen ga nestane. Užina i večera malo su različitiji od Božića, ma malo manje, ali isto dobro, mlado je lito; ko se oni dan najide, pripovidaju, da će bit sit preko cile godine. Ne valja beštimat, karat se ni zločest bit na mlado lito, jer ko zlo započme, ne će ga se zlo ostavit do svršetka one godine. Žito, u čen su stale sviće, nike žene daju kokošan, da jin ne iđu nit jaja’ na tuđe gnjizdo. Od onoga kruva, čin su se trnile sviće, svak ‘oće da odgrizne makar mrvu, jer kažu, da je sritno. U mlogin kućan ostavu makar jedan nastojni kolač za Vođokršće, jer zovu, da je ti dan rišćanski Božić. — Uvečer na mlado lito ide mlađarija kolendat.

Sveta tri kralja ili Vodokršće (niki izgovaraju: Dovokršće) veliki je blagdan ka’ i na Božić, baš tin danon završuju se božićni blagdani. U post Vodokršća blagosivlje se voda, štiju se prid crkvin dugi lecijuni (štenja) i zaklinjanja. Voda se nosi u maštelin (vidro), u svako valja da pop stavi malo blagoslovljene soli, prikriži i jopet mali križić pusti u vodu. Voda, koja se blagosivlje taj dan, puno je sritna, nosi se po polju, škropu loze, vinogradi, sijanice, oškropi se blago u stajan, kude, konobe, dvori, da milost božja očuva od svake ‘udobe i nenadnje. Pop nazove s otara: „Na dobro van došla Sv. tri kralja!” a prijateji za šalu jedan drugomu: „Na dobro ti doša’ Božić, ti si od drugog zakona, ti se krstiš su tri prsta, ti si rišćanin!” Na Vodokršće pop blagosivlje kuće; šta ne more doprit ti dan, ostavi za dojduću nedilju, a ukućani darivaju kobasica, kolača, jabuka, naranača.

Priredio: Ante Mekinić, prosinac 2020.

22 pro., 2020 92 Pregleda

O JURI KAŠTELANU S POVODOM

U povodu 101. obljetnice rođenja Jure Kaštelana (Zakučac, 18. prosinca 1919. – Zagreb, 24. veljače 1990.), velikog poljičkog i hrvatskog pjesnika i književnika, predsjednik splitskog ogranka Društva hrvatskih književnika Siniša Vuković objavio je u Slobodnoj Dalmaciji od 19. prosinca 2020. izvrstan prilog koji možete pročitati na linku u nastavku:

https://slobodnadalmacija.hr/kultura/knjizevnost/jure-kastelan-rapsod-i-partizan-castan-covjek-i-dalmatinac-bez-kojega-ne-bi-bilo-ni-hrvatske-biblije-1065589

30 stu., 2020 279 Pregleda

GDJE SU NESTALA POLJICA?

Zvuči nevjerojatno da je za razliku od današnjega zemljovida Hrvatske Poljica moguće pronaći na zemljovidu Otomanske imperije iz godine 1801. u izdanju akademske izdavačke kuće iz Ujedinjenoga Kraljevstva, Cambridge University Press.
 
Gdje su Poljica nestala dva stoljeća kasnije na pragu 2021. godine, to ne znaju čak ni svi Poljičani. Nije li to povijesna nepravda prema nekoć slavnoj Poljičkoj knežiji i Poljičanima?!
 
Priloženi zemljovid dostupan je u većemu formatu na https://www.gifex.com/images/0X0/2009-09-17-828/The_Ottoman_Empire_in_1801.jpg
06 stu., 2020 632 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (34): INŽ. VULIĆ O RADU HRVATSKIH CESTA: UDAR NA STRUKU, ZDRAV RAZUM I DRŽAVNI PRORAČUN

Naš suradnik i kolega dipl. ing. građ. Ivan Vulić obratio nam se zamolbom da objavimo njegovo otvoreno pismo upravi Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb u povodu eskalacije problema oko izgradnje omiške zaobilaznice, ali i brze ceste Stobreč-Omiš. Kako je riječ o dokazanome stručnjaku s 40-godišnjim iskustvom u projektiranju i izgradnji objekata prometne infrastrukture koji u ovoj stvari zasigurno ima što reći, sa zadovoljstvom smo odlučili udovoljiti mu u prvome redu zato što Vulićev kritički osvrt na rad Hrvatskih cesta obiluje konkretnim prijedlozima te zapravo predstavlja svojevrsni hodogram mjera i aktivnosti na kojima bi mu i Hrvatske ceste i svi ostali kojih se ova problematika tiče morali zahvaliti. Zato savjetujemo da s pozornošću pročitate tekst u nastavku, a naročito ako ste na bilo koji način ovisni o ‘uslugama’ Hrvatskih cesta na području Poljica.

 

INŽ. IVAN VULIĆ O RADU HRVATSKIH CESTA:

UDAR NA STRUKU, ZDRAV RAZUM I DRŽAVNI PRORAČUN

Poljica tri godine bez prometa kroz Zakučac?

Umjesto da se potrude i u najkraćemu roku izgrade tunel „Lisičina“ kojim bi se trajno rješili mnogi problemi građana i gospodarstvenika s područja Poljica i Omiša, Hrvatske ceste d.o.o. uporno provode svoju samovolju ‘silujući’ čak i zapušteni omiški most preko Cetine da se otvori kako bi što prije unajmili i ‘stavili u promet’ iznuđeni trajekt za prebacivanje vozila i putnika preko Cetine, pa odmah potom na duži vremenski period zatvorili cestu kroz Zakučac. Zato još jednom apeliram na sve odgovorne u Hrvatskim cestama da se ostave ćoravoga posla i prionu izbijanju spomenutoga tunela kroz Lisičinu jer jedino tako mogu udovoljiti ne samo potrebama građana nego i zahtjevima struke te Grada Omiša za korekcijom izvedbenoga projekta. Prioritetnom izgradnjom tunela „Lisičina“ po žurnome postupku udovoljili bi napokon i zdravome razumu koji nalaže potrebu izbjegavanja izravnih i neizravnih štetnih posljedica gdje god je to moguće, a time i nepotrebnih troškova po državni proračun. Sve suprotno od toga izravni je udar na struku, zdravi razum i državni proračun za što bi netko u konačnici napokon morao snositi odgovornost.

Stoga je neshvatljiva i neprihvatljiva izjava predsjednika uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića kad kaže da troškovi alternativnog prijevoza putnika i vozila koji će nastati zatvaranjem ceste kroz Zakučac njima nisu nikakav problem jer zanemaruje činjenicu da je to novac poreznih obveznika koji će posve nepotrebno biti bačen u vjetar. S druge strane, dotični gospodin se ni riječju nije osvrnuo na niz drugih problema koji će proizaći iz projekta na kojemu Hrvatske ceste tvrdoglavo inzistiraju jer ih ili ne vidi ili ne želi vidjeti. Zato njemu i njemu nadležnima ovim putem još jednom i na vrijeme poručujem kako je stručnjacima koji razmišljaju svojom glavom već sada posve jasno da će ovaj enormno skupi projekt omiške zaobilaznice postati još jedna investicija Hrvatskih cesta bez pokrića jer tzv. radni tunel „Komorjak“ u konačnici neće udovoljavati prometnim potrebama Omiša glede spoja sa zaobilaznicom i autocestom A1 u čvoru Blato n/C nego će omogućiti samo tzv. izlijevanje prometa iz smjera Makarske na neprimjerenu poljičku cestovnu infrastrukturu što će samo ubrzati nazadovanje Poljica u bližoj budućnosti.

Neven Matijević i Josip Škorić

No možda baš zato čelni ljudi Hrvatskih cesta i njihove splitske poslovnice Josip Škorić i Neven Matijević već godinama izbjegavaju dati odgovore na pitanja koja su im s tim u vezi postavljena od strane Grada Omiša kao i na prošlogodišnji zahtjev 18 mjesnih odbora s područja Poljica za održavanjem stručnog okruglog stola u Omišu znajući da se njihovi odgovori i tumačenja neće nikome svidjeti. Naime, čak i laicima je postalo razvidno da projektno rješenje po kojemu se gradi omiška zaobilaznica sadržava skupo i nefunkcionalno križanje u tunelu „Komorjak“ koje uz to protuslovi struci. Isto je i sa križanjem s državnom cestom DC70. Kako je sve to zajedno u potpunoj suprotnosti sa aktualnim zahtjevom Grada Omiša za izmjenama PUP-a te Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije, začudno je da Hrvatske ceste sve to ignoriraju premda se radi o objektima koji su u njihovoj nadležnosti i još su k tome od velikoga interesa za cijelu Republiku Hrvatsku.   

Sve naprijed rečeno samo je uvod u brojne nestručne zahvate koji nas tek očekuju na trasi buduće brze ceste od Stobreča do Omiša, a koji se naziru u tobože racionaliziranoj verziji „Nove multimodalne platforme splitske aglomeracije“ koja je sve samo ne racionalna. Zanimljiv je podatak da ‘racionalizaciju’ spomenute trase radi ista projektantska kuća (IGH) koja je izradila i njenu osnovnu verziju pa je logično zaključiti da je upravo ona istovremeno i krivac što je izvorno projektno rješenje neracionalno iako su desetljećima projektirali u okviru istoga koridora (no očito ‘copy paste’ metodom) i sve to višekratno naplatili poreznim obveznicima. Ako ovo nije tipičan primjer korupcije, onda se moramo zapitati što jest?!  

Nadalje, javna nabava raspisana prije nešto više od godinu dana za radove u projektu most „Cetina“ – spojna cesta sa DC70 u kojoj je ‘izabran’ austrijski Strabag kao jedini ponuđač s obzirom da u Hrvatskoj više nema tvrtki koje bi mu konkurirale, također je izazvala izvjesna javna nesuglasja čak i unutar same uprave Hrvatskih cesta na što sam i osobno reagirao ukazajući na činjenicu da problem nije u načinu provođenja javne nabave i odabiru izvođača nego u samome predmetu javne nabave tj. u načinu izgradnje ovog ‘krnjeg’ projekta zbog mnogih manjkavosti i posljedično štetnih posljedica po državni proračun zbog čega je trebalo smijeniti ne samo sve odgovorne u projektu nego i cijelu upravu Hrvatskih cesta.   

I građani traže bezuvjetno probijanje tunela

Kako ‘riba smrdi od glave’ od odgovornosti ne mogu biti izuzeti ni odgovorni u resornome Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske jer su pravovremeno i u pisanoj formi bili upoznati sa svim relevantnim činjenicama ali su se oglušili jednako kao i Hrvatske ceste koje su neposredni provoditelji njihove politike. Kako zloporaba struke omogućuje provedbu politike koja pogoduje pojedincima i skupinama, a ne dugoročnim interesima šire društvene zajednice i države u cjelini, naročitu sumnju te vrste pobuđuje izostanak njihove međusobne suradnje na izgradnji omiške zaobilaznice i luke županijskoga značaja u Omišu zato što se odgovornim gospodarenjem ovim kompatibilnim projektima moglo ostvariti značajne uštede u korist državnoga proračuna, primjerice, nasipanjem luke materijalom iz iskopa tunela. Bio posrijedi nemar, neznanje ili nešto treće, čini se kako nikome do ušteda nije stalo nego, naprotiv, do što većih troškova čemu svjedoči i primjer iskopa tunela „Omiš“ prigodno nazvanoga ‘iz ničega u ništa’ u kojemu godinama ‘zamrznutih’ leži naših 230 milijuna kuna.   

Kako je o svim ovim anomalijama u više navrata obaviješten i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, začudno je i njegovo ignoriranje spomenutih problema s obzirom da se čak ni kurtoazno nije osvrnuo na upozoravajuće dopise koje su mu u dobroj vjeri slali pojedinci i udruge kojima je istinski stalo do prosperiteta njihova domicila kao i cijele domovine Hrvatske među kojima su i nižepotpisani i Savez za Poljica. 

No kako svrha ovoga moga obraćanja javnosti nije samo ukazivanje na probleme nego i poziv nadležnima na otklanjanje istih, skorašnje najnovije i tko zna koje po redu projektiranje trase dionice Stobreč-Omiš u posljednjih 50 (pedeset!) godina neposredan je povod da kao stručnjak s 40-godišnjim iskustvom u projektiranju i izgradnji objekata prometne infrastrukture upozorim na neke važne činjenice i ponudim odgovarajuća rješenja.

Sjeverni portal tunela „Omiš“

Zato predlažem da se:

  • suspendira najnovija ‘racionalizirana’ verzija projekta Solin-Stobreč-Omiš zato što je multimodalnost istoga već odavno prisutna u postavkama izvornoga projekta brze državne ceste Trogir-Split-Omiš iz osamdesetih godina prošloga stoljeća u kojemu nije bilo Solina niti “čvora Mravinci” kao što ih nije bilo ni u dosadašnjim planovima izgradnje,
  • projekt izgradnje zaobilaznice Omiša čija realizacija je u tijeku usuglasi s prijedlogom izmjena prostornih planova grada i županije prema naknadnoj ‘pameti’ Grada Omiša jer su koristi i uštede očigledne i nepobitne,
  • u visinskome smislu preispita položaj „čvora Dugi Rat“ i trase od Dugoga Rata do zapadnoga portala tunela „Ljut“ kako bi se oslobodio veliki dio nepotrebno uzurpiranoga građevinskog zemljišta najnovijom izmjenom PUP-a Općine Dugi Rat,
  • umetne čvor ‘desno-desno’ na križanju DC8 s lokalnom cestom Dočine-Stare Duće zbog revitalizacije starih naselja i pristupa planiranim zonama,
  • umetne još jedan čvor ‘desno-desno’ na pogodnome mjestu na području Sumpetra, također zbog revitalizacije starih naselja i pristupa planiranim zonama,
  • izbaci iz plana i projekta neprimjerena lokacija trajektnoga pristaništa u Krilu Jesenice jer za to nema opravdanih razloga niti prostornih uvjeta (za potrebe luke razmotriti lokaciju u Dugome Ratu u kojemu već postoji obala s neophodnim manipulativnim prostorom i odgovarajućom dubinom gaza koju je izgradnjom rampi potrebno samo prilagoditi novoj namjeni),
  • u projektnu dokumentaciju vrati izbačeni „čvor Grljevac“ s pristupnom cestom do postojeće državne ceste DC8,
  • projekt „rotor TTTS“ – „čvor Grljevac“ ostane u okvirima postojeće građevinske dozvole jer se jedino izgradnjom dionice od rijeke Žrnovnice do Grljevca uklanjaju svakodnevne gužve s ove najopterećenije prometne dionice u državi.

 

U operativnom smislu predlažem da se:

  • u najkraćem mogućem roku pristupiti prioritetnoj izgradnji tunela „Lisičina“ po posebnoj proceduri zbog specifičnih uvjeta i okolnosti u skladu sa spomenutim zahtjevom Grada Omiša za izmjenu odnosnih prostornih planova. Izradu projekta, izbijanje tunela „Lisičina“ te prelociranje pješačkoga i kolnoga prometa moguće je izvesti do kraja tekuće 2020. čime se omogućuju nesmetani radovi na sanaciji litice u kanjonu, proboj tunela „Komorjak sjever“ te izgradnja mosta „Cetina“ bez produženja roka ugovorenih radova i bez zatvaranja prometa (osim nakratko za vrijeme miniranja). Svaka uložena kuna u tunel „Lisičina“ je ulaganje u budućnost i to bez nepotrebnih popratnih troškova,
  • napusti skupa i nepotrebna izgradnja križanja u tzv. radnom tunelu „Komorjak“ za kojim u konačnici nema potrebe jer se u prometnome smislu iz sigurnosnih razloga ne može koristiti čime bi se ostvarile značajne vremenske i financijske uštede (izbjegla bi se, primjerice, potreba za korištenjem čak šest tipova oplate!) kojima se mogu pokriti troškovi izbijanja tunela „Lisičina“,
  • korištenjem drona posnimi litica na potezu Babnjača-Mošnica koja je zasigurno u goremu stanju od litice u kanjonu i neusporedivo zahtjevnija za sanaciju s obzirom da u podnožju iste postoje objekti u kojima ljudi stanuju i rade, pa je stoga potrebno napustiti važeći projekt IPZ-a sukladno najnovijemu zahtjevu Grada Omiša. Osim što je ova dionica buduće brze ceste operativno vrlo zahtjevna i skupa, onako kako je projektirana i vizualno nagrđuje jednu od najprepoznatljivijih omiških vizura,
  • smjesta odustane od najavljene izgradnje prve faze „čvora Mravinci“ jer isti nije dio zaobilaznice Splita pa u prometnome smislu ništa i ne rješava te predstavlja trošak bez pokrića (jedina mu je svrha osigurati pristup planiranim solinskim gospodarskim zonama). Sredstva treba preusmjeriti u realizaciju radova na dionici rotor TTTS -Grljevac (prekinutih od strane HC-a godine 2011.) za što postoje svi preduvjeti i opravdani razlozi te građevinska dozvola i izvedbena projektna dokumentacija. Ova dionica je ujedno i najzahtjevnija zbog niza projektiranih objekata (most preko rijeke Žrnovnice duži od 500 metara, vijadukt od 200-tinjak metara i dva četverotračna tunela dužine između 200 i 300 metara) na cijelome potezu od Stobreča do Omiša vrijednome preko 300 milijuna kuna, pa se njenom izgradnjom postižu ne samo pozitivni prometni učinci nego i brzi povrat uloženoga kapitala (za razliku od nepotrebne izgradnje prve faze „čvora Mravinci“),
  • u najkraćemu roku nastave radovi na izgradnji državne ceste DC70 od Omiša do čvora Blato n/C za koju su planom izgradnje 2017. – 2020. predviđena financijska sredstva za izgradnju obilaznice Gata za koju je ‘konzumirana’ građevinska dozvola i tunel „Jurin kuk“ na području Zvečanjske staze za koji također postoji izvedbena dokumentacija.
dipl. ing. građ. Ivan Vulić

Sve naprijed navedeno pišem isključivo u namjeri kako bih svojim dragim Poljičanima ali i drugim žiteljima Poljica i Omiša, kao i svim poreznim obveznicima diljem Lijepe naše, skrenuo pozornost na činjenicu da suvremenim Danajcima iz Hrvatskih cesta ne treba vjerovati ni kad nam ‘darove’ najavljuju ili donose jer to ne rade zbog nas niti zbog općega dobra nego zbog parcijalnih interesa i vlastite koristi. Kako kao umirovljeni stručnjak ne uspijevam potaknuti svoje radno aktivne kolege da se ozbiljnije suprotstave ovoj pošasti jer su egzistencijalno ovisni o rečenim ‘Danajcima’ i njihovim moćnim političkim zaštitnicima, ovim putem apeliram na zdrav razum i poštenje onih građana koji se osjećaju dovoljno slobodno i motivirano da dignu svoj glas protiv samovolje, bahatosti, neznanja, nestručnosti te parcijalnih i osobnih interesa koji vladaju u krugovima onih koji odlučuju o našoj prometnoj budućnosti, a time i o našemu budućemu razvoju. 

Svjestan činjenice da moguće radim Sizifov posao, dok sam živ ne namjeravam odustati od profesionalnih i moralnih načela koja me čine čovjekom po mjeri Boga u kojega vjerujem i roda kojemu pripadam i kojima sam u svakome trenutku pripravan podastrijeti račune za svoja djela. Također sam spreman i na argumentiranu obranu svojih postavki i prijedloga pred stručnjacima iz prozvanih pravnih subjekata i cjelokupne javnosti i to manje zato da bih dokazao ispravnost svojih stajališta i umirio svoj ego koliko u želji da pomognem u iznalaženju optimalnih i racionalnih rješenja u korist bolje budućnosti mojih Poljica, Grada Omiša, Splitsko-dalmatinske županije i Hrvatske u cjelini.

U Splitu, 7. studenoga 2020.                                                             

Ivan Vulić dipl. ing. građ.   

Napomena: nedavni razgovor s inž. Vulićem u programu Radio Brača dostupan je ovdje

04 stu., 2020 209 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (33): OTVARANJE MOSTA U OMIŠU U SVRHU ZATVARANJA CESTE KROZ ZAKUČAC – NIJE USPJELO!

Noćašnje ‘svečano’ otvaranje mosta preko Cetine u Omišu zamišljeno kao uvod u nešto manje svečano zatvaranje državne ceste DC70 kroz Zakučac – nije uspjelo! Iskreno, žao nam je što nije jer to budi sumnju u stanje u kojemu se ovaj važan objekat cestovne infrastrukture nalazi, ali kad promislite da se jednako tako moglo dogoditi da se most ‘otvori’ ali ne i ponovno ‘zatvori’, onda je sve skupa dobro i prošlo jer bi se u protivnome sav promet s Jadranske magistrale svalio na ionako jadne poljičke ceste i prije dovršetka izgradnje omiške zaobilaznice.
 
Inače, brigu o ovome mostu Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb kao državna tvrtka zadužena za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta ‘povjerile’ su svojoj Poslovnoj jedinici Split čiji rukovoditelj je inž. Neven Matijević koji Gradu Omišu već odavno duguje mnoge odgovore na pitanja o (ne)funkcionalnosti projekta omiške zaobilaznice po kojemu se ista uporno gradi usprkos nedavnome zahtjevu Gradskoga vijeća Omiša za izmjenama projekta i prostorno-planske dokumentacije.
 
Više o tome kako Hrvatske ceste skrbe o omiškome mostu pročitajte u prilogu Slobodne Dalmacije: https://slobodnadalmacija.hr/…/zapekao-omiski-most…
 
31 lis., 2020 231 Pregleda

U spomen na duše onih kojih više nema: SVI SVETI I MRTVI DAN U PODSTRANI

U povodu blagdana Svih Svetih i u spomen na duše onih kojih više nema (počivali u miru!), prenosimo ulomak iz rada „Podstrana – zapažanja o životu i obitelji“ (str. 220) autorice dr. Vesne Čulinović-Konstantinović objavljen u knjizi „Podstrana – Od davnine do naših dana“ (TD „Podstranska rivijera“ Podstrana, 1991.) kako bismo starosjedioce Podstrane podsjetili na običaje iz vlastite i ne tako davne prošlosti, a novopridošle stanovnike i općenito ljude željne novih spoznaja upoznali s dobrim starim običajima ovoga dijela nekoć slavne Poljičke knežije.                                                                                                        

(…) Prema našoj, o ovomu okviru rada, lapidarnoj spoznaji, ipak se još očituje postojeća veza živih sa zagrobnim svijetom mrtvih, koji mogu naškoditi ali i pomagati svojim potomcima. Radi toga i u okviru vjerskoga života spojeni su neki postupci kojima se iskazuje poštovanje mrtvim precima. Tako se npr. na Sve Svete (1. studenoga) nazvane kao Prvi Božić ide u crkvu, na misu na blagoslov svijeća za Mrtvi dan, a u kući se obvezno palio lumin za njihove mrtve. Na Mrtvi dan (2. studenoga) se za vrijeme mise „išlo u sprovod za sve mrtve” na groblju, gdje je svatko stavio svijeću na grob svojih pokojnika. Do drugoga svjetskog rata održavale su se tri mise, a treća misa na dan mrtvih se služila na samomu groblju za sve mrtve, uz brecanje mrtvačkoga zvona. Od 1977. godine opet se govore tri mise za mrtve – na starom groblju kod crkve u Sv. Martinu (1. studenoga), na novomu groblju Ban (2. studenoga) gdje se od tada pokapaju i u Selu. Ostao je običaj paljenja svijeća na grobovima. Na taj dan se jede posna hrana – riba, bakalar bianko, brudet, zeje na uju i, obvezno, uljenak. Uljenak se u pravilu pravio i za Sve Svete i jeo kao obredno jelo. Toga dana tko god je došao u kuću bio je ponuđen jelom. Uz uljenak, jeo se kupus i zasebno narezalo kobasice i drugo meso. Običavalo se je darom i hranom počastiti i prosjake, očito kao norma proizašla iz staroga, općeraširena vjerovanja da nenadani gost i prosjak mogu biti utjelovljenje pretka ili prema kršćanskomu shvaćanju – Isusa Krista. Radi toga narod drži –

„I putniku i namirniku daj, a prijatelju ne smi falit’,

ni tičjega mlika, pa makar mi bili sutra gladni!”

Uz mogućnost nailaska neočekivana gosta razvio se običaj da budući zet dolazi u posjete i svojoj narečenoj babi (budućoj punici) nosi na dar – rakije, jabuka, smokava i toriočiće – slatke okrugle kolače s rupom u sredini, koji su gore namazani jajem i posuti šećerom. Rakija je svakako noviji dar, ali smokve i jabuke imaju svoju vezu sa starim vjerovanjima (i ne samo s magijom plodnosti), a okrugli kolači s rupom, u obliku kružnoga vijenca nazočni su kao stari obredni element i u običajima svadbe – pirni kolač ali i u drugim krajevima vijenac u drugom materijalu (trava i sl.) označava magični krug koji brani od uroka. U ovomu kontekstu blagdan Svih Svetih dobiva prošireno značenje, dodatnim elementima postaje poruka zaštitnicima — precima, da od zla brane ne samo postojeću kuću, nego obitelji njihovih potomaka. (…)

Napomena: tekst je prenesen u izvornome obliku.

Priredio: AM, listopad 2020.

28 lis., 2020 250 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (30): ŠIBENIK MOŽE ŠTO DRŽAVA NE MOŽE!

Ako je Grad Šibenik mogao svome investitoru izdati građevinsku dozvolu za obnovu tvrđave za samo jedan dan, zašto država Hrvatska ne može svome investitoru Hrvatskim cestama d.o.o. izdati odgovarajuće odobrenje za izgradnju Poljičanima i Omišanima nasušno potrebnoga tunela kroz Lisičinu za barem 15 dana?!
 
Idejni projekt tunela i ishodišnoga dijela nove trase državne ceste DC70 već postoji, državne administracije za izdavanje potrebnoga odobrenja (kao u primjeru tunela Stupica i drugih), Bogu hvala, ima u izobilju, ne manjka ni građevinske operative s obzirom da potencijalni izvođač radova u neposrednome susjedstvu upravo buši u konačnici nepotreban tunel “Komorjak sjever”, cesta u kanjonu ionako se zatvara dvaput dnevno po dva sata, a po Novoj godini će i znatno duže, novci poreznih obveznika ionako se planiraju potrošiti na alternativni prijevoz vozila i putnika preko Cetine, građani ionako troše i novce i živce zbog nepripremljenosti investitora za povjerene mu radove i naposlijetku ono najvažnije – tunel se u konačnici ionako mora izgraditi!
 
Može li napokon netko nadležan i odgovoran objasniti zašto se onda tunel kroz Lisičinu nije počeo graditi prvoga dana izgradnje zaobilaznice Omiša koja je Poljičanima ionako najmanje potrebna kako se ni kuna ni minuta više od najnužnijih ne bi potrošile? Ili, možda, baš zato nije?!
27 lis., 2020 118 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (29): HAK – OBAVIJEST VOZAČIMA KROZ ZAKUČAC

Obavijest vozačima iz Hrvatskog autokluba (HAK):

od 23. 10. 2020. do 23. 12. 2020.

RADOVI – CESTA ZATVORENA

Između 09:00 i 11:00 sati te 17:00 i 19:00 sati u maksimalnom trajanju od 30 minuta zatvorena je državna cesta DC70 od tvornice Galeb do raskrižja za Zakučac.

Obilazak: DC8 Omiš-Podstrana (Strožanac) te ŽC6142 Podstrana (Strožanac)-Žrnovnica.