Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
30 stu., 2020 41 Pregleda

GDJE SU NESTALA POLJICA?

Zvuči nevjerojatno da je za razliku od današnjega zemljovida Hrvatske Poljica moguće pronaći na zemljovidu Otomanske imperije iz godine 1801. u izdanju akademske izdavačke kuće iz Ujedinjenoga Kraljevstva, Cambridge University Press.
 
Gdje su Poljica nestala dva stoljeća kasnije na pragu 2021. godine, to ne znaju čak ni svi Poljičani. Nije li to povijesna nepravda prema nekoć slavnoj Poljičkoj knežiji i Poljičanima?!
 
Priloženi zemljovid dostupan je u većemu formatu na https://www.gifex.com/images/0X0/2009-09-17-828/The_Ottoman_Empire_in_1801.jpg
06 stu., 2020 443 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (34): INŽ. VULIĆ O RADU HRVATSKIH CESTA: UDAR NA STRUKU, ZDRAV RAZUM I DRŽAVNI PRORAČUN

Naš suradnik i kolega dipl. ing. građ. Ivan Vulić obratio nam se zamolbom da objavimo njegovo otvoreno pismo upravi Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb u povodu eskalacije problema oko izgradnje omiške zaobilaznice, ali i brze ceste Stobreč-Omiš. Kako je riječ o dokazanome stručnjaku s 40-godišnjim iskustvom u projektiranju i izgradnji objekata prometne infrastrukture koji u ovoj stvari zasigurno ima što reći, sa zadovoljstvom smo odlučili udovoljiti mu u prvome redu zato što Vulićev kritički osvrt na rad Hrvatskih cesta obiluje konkretnim prijedlozima te zapravo predstavlja svojevrsni hodogram mjera i aktivnosti na kojima bi mu i Hrvatske ceste i svi ostali kojih se ova problematika tiče morali zahvaliti. Zato savjetujemo da s pozornošću pročitate tekst u nastavku, a naročito ako ste na bilo koji način ovisni o ‘uslugama’ Hrvatskih cesta na području Poljica.

 

INŽ. IVAN VULIĆ O RADU HRVATSKIH CESTA:

UDAR NA STRUKU, ZDRAV RAZUM I DRŽAVNI PRORAČUN

Poljica tri godine bez prometa kroz Zakučac?

Umjesto da se potrude i u najkraćemu roku izgrade tunel „Lisičina“ kojim bi se trajno rješili mnogi problemi građana i gospodarstvenika s područja Poljica i Omiša, Hrvatske ceste d.o.o. uporno provode svoju samovolju ‘silujući’ čak i zapušteni omiški most preko Cetine da se otvori kako bi što prije unajmili i ‘stavili u promet’ iznuđeni trajekt za prebacivanje vozila i putnika preko Cetine, pa odmah potom na duži vremenski period zatvorili cestu kroz Zakučac. Zato još jednom apeliram na sve odgovorne u Hrvatskim cestama da se ostave ćoravoga posla i prionu izbijanju spomenutoga tunela kroz Lisičinu jer jedino tako mogu udovoljiti ne samo potrebama građana nego i zahtjevima struke te Grada Omiša za korekcijom izvedbenoga projekta. Prioritetnom izgradnjom tunela „Lisičina“ po žurnome postupku udovoljili bi napokon i zdravome razumu koji nalaže potrebu izbjegavanja izravnih i neizravnih štetnih posljedica gdje god je to moguće, a time i nepotrebnih troškova po državni proračun. Sve suprotno od toga izravni je udar na struku, zdravi razum i državni proračun za što bi netko u konačnici napokon morao snositi odgovornost.

Stoga je neshvatljiva i neprihvatljiva izjava predsjednika uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića kad kaže da troškovi alternativnog prijevoza putnika i vozila koji će nastati zatvaranjem ceste kroz Zakučac njima nisu nikakav problem jer zanemaruje činjenicu da je to novac poreznih obveznika koji će posve nepotrebno biti bačen u vjetar. S druge strane, dotični gospodin se ni riječju nije osvrnuo na niz drugih problema koji će proizaći iz projekta na kojemu Hrvatske ceste tvrdoglavo inzistiraju jer ih ili ne vidi ili ne želi vidjeti. Zato njemu i njemu nadležnima ovim putem još jednom i na vrijeme poručujem kako je stručnjacima koji razmišljaju svojom glavom već sada posve jasno da će ovaj enormno skupi projekt omiške zaobilaznice postati još jedna investicija Hrvatskih cesta bez pokrića jer tzv. radni tunel „Komorjak“ u konačnici neće udovoljavati prometnim potrebama Omiša glede spoja sa zaobilaznicom i autocestom A1 u čvoru Blato n/C nego će omogućiti samo tzv. izlijevanje prometa iz smjera Makarske na neprimjerenu poljičku cestovnu infrastrukturu što će samo ubrzati nazadovanje Poljica u bližoj budućnosti.

Neven Matijević i Josip Škorić

No možda baš zato čelni ljudi Hrvatskih cesta i njihove splitske poslovnice Josip Škorić i Neven Matijević već godinama izbjegavaju dati odgovore na pitanja koja su im s tim u vezi postavljena od strane Grada Omiša kao i na prošlogodišnji zahtjev 18 mjesnih odbora s područja Poljica za održavanjem stručnog okruglog stola u Omišu znajući da se njihovi odgovori i tumačenja neće nikome svidjeti. Naime, čak i laicima je postalo razvidno da projektno rješenje po kojemu se gradi omiška zaobilaznica sadržava skupo i nefunkcionalno križanje u tunelu „Komorjak“ koje uz to protuslovi struci. Isto je i sa križanjem s državnom cestom DC70. Kako je sve to zajedno u potpunoj suprotnosti sa aktualnim zahtjevom Grada Omiša za izmjenama PUP-a te Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije, začudno je da Hrvatske ceste sve to ignoriraju premda se radi o objektima koji su u njihovoj nadležnosti i još su k tome od velikoga interesa za cijelu Republiku Hrvatsku.   

Sve naprijed rečeno samo je uvod u brojne nestručne zahvate koji nas tek očekuju na trasi buduće brze ceste od Stobreča do Omiša, a koji se naziru u tobože racionaliziranoj verziji „Nove multimodalne platforme splitske aglomeracije“ koja je sve samo ne racionalna. Zanimljiv je podatak da ‘racionalizaciju’ spomenute trase radi ista projektantska kuća (IGH) koja je izradila i njenu osnovnu verziju pa je logično zaključiti da je upravo ona istovremeno i krivac što je izvorno projektno rješenje neracionalno iako su desetljećima projektirali u okviru istoga koridora (no očito ‘copy paste’ metodom) i sve to višekratno naplatili poreznim obveznicima. Ako ovo nije tipičan primjer korupcije, onda se moramo zapitati što jest?!  

Nadalje, javna nabava raspisana prije nešto više od godinu dana za radove u projektu most „Cetina“ – spojna cesta sa DC70 u kojoj je ‘izabran’ austrijski Strabag kao jedini ponuđač s obzirom da u Hrvatskoj više nema tvrtki koje bi mu konkurirale, također je izazvala izvjesna javna nesuglasja čak i unutar same uprave Hrvatskih cesta na što sam i osobno reagirao ukazajući na činjenicu da problem nije u načinu provođenja javne nabave i odabiru izvođača nego u samome predmetu javne nabave tj. u načinu izgradnje ovog ‘krnjeg’ projekta zbog mnogih manjkavosti i posljedično štetnih posljedica po državni proračun zbog čega je trebalo smijeniti ne samo sve odgovorne u projektu nego i cijelu upravu Hrvatskih cesta.   

I građani traže bezuvjetno probijanje tunela

Kako ‘riba smrdi od glave’ od odgovornosti ne mogu biti izuzeti ni odgovorni u resornome Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske jer su pravovremeno i u pisanoj formi bili upoznati sa svim relevantnim činjenicama ali su se oglušili jednako kao i Hrvatske ceste koje su neposredni provoditelji njihove politike. Kako zloporaba struke omogućuje provedbu politike koja pogoduje pojedincima i skupinama, a ne dugoročnim interesima šire društvene zajednice i države u cjelini, naročitu sumnju te vrste pobuđuje izostanak njihove međusobne suradnje na izgradnji omiške zaobilaznice i luke županijskoga značaja u Omišu zato što se odgovornim gospodarenjem ovim kompatibilnim projektima moglo ostvariti značajne uštede u korist državnoga proračuna, primjerice, nasipanjem luke materijalom iz iskopa tunela. Bio posrijedi nemar, neznanje ili nešto treće, čini se kako nikome do ušteda nije stalo nego, naprotiv, do što većih troškova čemu svjedoči i primjer iskopa tunela „Omiš“ prigodno nazvanoga ‘iz ničega u ništa’ u kojemu godinama ‘zamrznutih’ leži naših 230 milijuna kuna.   

Kako je o svim ovim anomalijama u više navrata obaviješten i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, začudno je i njegovo ignoriranje spomenutih problema s obzirom da se čak ni kurtoazno nije osvrnuo na upozoravajuće dopise koje su mu u dobroj vjeri slali pojedinci i udruge kojima je istinski stalo do prosperiteta njihova domicila kao i cijele domovine Hrvatske među kojima su i nižepotpisani i Savez za Poljica. 

No kako svrha ovoga moga obraćanja javnosti nije samo ukazivanje na probleme nego i poziv nadležnima na otklanjanje istih, skorašnje najnovije i tko zna koje po redu projektiranje trase dionice Stobreč-Omiš u posljednjih 50 (pedeset!) godina neposredan je povod da kao stručnjak s 40-godišnjim iskustvom u projektiranju i izgradnji objekata prometne infrastrukture upozorim na neke važne činjenice i ponudim odgovarajuća rješenja.

Sjeverni portal tunela „Omiš“

Zato predlažem da se:

  • suspendira najnovija ‘racionalizirana’ verzija projekta Solin-Stobreč-Omiš zato što je multimodalnost istoga već odavno prisutna u postavkama izvornoga projekta brze državne ceste Trogir-Split-Omiš iz osamdesetih godina prošloga stoljeća u kojemu nije bilo Solina niti “čvora Mravinci” kao što ih nije bilo ni u dosadašnjim planovima izgradnje,
  • projekt izgradnje zaobilaznice Omiša čija realizacija je u tijeku usuglasi s prijedlogom izmjena prostornih planova grada i županije prema naknadnoj ‘pameti’ Grada Omiša jer su koristi i uštede očigledne i nepobitne,
  • u visinskome smislu preispita položaj „čvora Dugi Rat“ i trase od Dugoga Rata do zapadnoga portala tunela „Ljut“ kako bi se oslobodio veliki dio nepotrebno uzurpiranoga građevinskog zemljišta najnovijom izmjenom PUP-a Općine Dugi Rat,
  • umetne čvor ‘desno-desno’ na križanju DC8 s lokalnom cestom Dočine-Stare Duće zbog revitalizacije starih naselja i pristupa planiranim zonama,
  • umetne još jedan čvor ‘desno-desno’ na pogodnome mjestu na području Sumpetra, također zbog revitalizacije starih naselja i pristupa planiranim zonama,
  • izbaci iz plana i projekta neprimjerena lokacija trajektnoga pristaništa u Krilu Jesenice jer za to nema opravdanih razloga niti prostornih uvjeta (za potrebe luke razmotriti lokaciju u Dugome Ratu u kojemu već postoji obala s neophodnim manipulativnim prostorom i odgovarajućom dubinom gaza koju je izgradnjom rampi potrebno samo prilagoditi novoj namjeni),
  • u projektnu dokumentaciju vrati izbačeni „čvor Grljevac“ s pristupnom cestom do postojeće državne ceste DC8,
  • projekt „rotor TTTS“ – „čvor Grljevac“ ostane u okvirima postojeće građevinske dozvole jer se jedino izgradnjom dionice od rijeke Žrnovnice do Grljevca uklanjaju svakodnevne gužve s ove najopterećenije prometne dionice u državi.

 

U operativnom smislu predlažem da se:

  • u najkraćem mogućem roku pristupiti prioritetnoj izgradnji tunela „Lisičina“ po posebnoj proceduri zbog specifičnih uvjeta i okolnosti u skladu sa spomenutim zahtjevom Grada Omiša za izmjenu odnosnih prostornih planova. Izradu projekta, izbijanje tunela „Lisičina“ te prelociranje pješačkoga i kolnoga prometa moguće je izvesti do kraja tekuće 2020. čime se omogućuju nesmetani radovi na sanaciji litice u kanjonu, proboj tunela „Komorjak sjever“ te izgradnja mosta „Cetina“ bez produženja roka ugovorenih radova i bez zatvaranja prometa (osim nakratko za vrijeme miniranja). Svaka uložena kuna u tunel „Lisičina“ je ulaganje u budućnost i to bez nepotrebnih popratnih troškova,
  • napusti skupa i nepotrebna izgradnja križanja u tzv. radnom tunelu „Komorjak“ za kojim u konačnici nema potrebe jer se u prometnome smislu iz sigurnosnih razloga ne može koristiti čime bi se ostvarile značajne vremenske i financijske uštede (izbjegla bi se, primjerice, potreba za korištenjem čak šest tipova oplate!) kojima se mogu pokriti troškovi izbijanja tunela „Lisičina“,
  • korištenjem drona posnimi litica na potezu Babnjača-Mošnica koja je zasigurno u goremu stanju od litice u kanjonu i neusporedivo zahtjevnija za sanaciju s obzirom da u podnožju iste postoje objekti u kojima ljudi stanuju i rade, pa je stoga potrebno napustiti važeći projekt IPZ-a sukladno najnovijemu zahtjevu Grada Omiša. Osim što je ova dionica buduće brze ceste operativno vrlo zahtjevna i skupa, onako kako je projektirana i vizualno nagrđuje jednu od najprepoznatljivijih omiških vizura,
  • smjesta odustane od najavljene izgradnje prve faze „čvora Mravinci“ jer isti nije dio zaobilaznice Splita pa u prometnome smislu ništa i ne rješava te predstavlja trošak bez pokrića (jedina mu je svrha osigurati pristup planiranim solinskim gospodarskim zonama). Sredstva treba preusmjeriti u realizaciju radova na dionici rotor TTTS -Grljevac (prekinutih od strane HC-a godine 2011.) za što postoje svi preduvjeti i opravdani razlozi te građevinska dozvola i izvedbena projektna dokumentacija. Ova dionica je ujedno i najzahtjevnija zbog niza projektiranih objekata (most preko rijeke Žrnovnice duži od 500 metara, vijadukt od 200-tinjak metara i dva četverotračna tunela dužine između 200 i 300 metara) na cijelome potezu od Stobreča do Omiša vrijednome preko 300 milijuna kuna, pa se njenom izgradnjom postižu ne samo pozitivni prometni učinci nego i brzi povrat uloženoga kapitala (za razliku od nepotrebne izgradnje prve faze „čvora Mravinci“),
  • u najkraćemu roku nastave radovi na izgradnji državne ceste DC70 od Omiša do čvora Blato n/C za koju su planom izgradnje 2017. – 2020. predviđena financijska sredstva za izgradnju obilaznice Gata za koju je ‘konzumirana’ građevinska dozvola i tunel „Jurin kuk“ na području Zvečanjske staze za koji također postoji izvedbena dokumentacija.
dipl. ing. građ. Ivan Vulić

Sve naprijed navedeno pišem isključivo u namjeri kako bih svojim dragim Poljičanima ali i drugim žiteljima Poljica i Omiša, kao i svim poreznim obveznicima diljem Lijepe naše, skrenuo pozornost na činjenicu da suvremenim Danajcima iz Hrvatskih cesta ne treba vjerovati ni kad nam ‘darove’ najavljuju ili donose jer to ne rade zbog nas niti zbog općega dobra nego zbog parcijalnih interesa i vlastite koristi. Kako kao umirovljeni stručnjak ne uspijevam potaknuti svoje radno aktivne kolege da se ozbiljnije suprotstave ovoj pošasti jer su egzistencijalno ovisni o rečenim ‘Danajcima’ i njihovim moćnim političkim zaštitnicima, ovim putem apeliram na zdrav razum i poštenje onih građana koji se osjećaju dovoljno slobodno i motivirano da dignu svoj glas protiv samovolje, bahatosti, neznanja, nestručnosti te parcijalnih i osobnih interesa koji vladaju u krugovima onih koji odlučuju o našoj prometnoj budućnosti, a time i o našemu budućemu razvoju. 

Svjestan činjenice da moguće radim Sizifov posao, dok sam živ ne namjeravam odustati od profesionalnih i moralnih načela koja me čine čovjekom po mjeri Boga u kojega vjerujem i roda kojemu pripadam i kojima sam u svakome trenutku pripravan podastrijeti račune za svoja djela. Također sam spreman i na argumentiranu obranu svojih postavki i prijedloga pred stručnjacima iz prozvanih pravnih subjekata i cjelokupne javnosti i to manje zato da bih dokazao ispravnost svojih stajališta i umirio svoj ego koliko u želji da pomognem u iznalaženju optimalnih i racionalnih rješenja u korist bolje budućnosti mojih Poljica, Grada Omiša, Splitsko-dalmatinske županije i Hrvatske u cjelini.

U Splitu, 7. studenoga 2020.                                                             

Ivan Vulić dipl. ing. građ.   

Napomena: nedavni razgovor s inž. Vulićem u programu Radio Brača dostupan je ovdje

04 stu., 2020 130 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (33): OTVARANJE MOSTA U OMIŠU U SVRHU ZATVARANJA CESTE KROZ ZAKUČAC – NIJE USPJELO!

Noćašnje ‘svečano’ otvaranje mosta preko Cetine u Omišu zamišljeno kao uvod u nešto manje svečano zatvaranje državne ceste DC70 kroz Zakučac – nije uspjelo! Iskreno, žao nam je što nije jer to budi sumnju u stanje u kojemu se ovaj važan objekat cestovne infrastrukture nalazi, ali kad promislite da se jednako tako moglo dogoditi da se most ‘otvori’ ali ne i ponovno ‘zatvori’, onda je sve skupa dobro i prošlo jer bi se u protivnome sav promet s Jadranske magistrale svalio na ionako jadne poljičke ceste i prije dovršetka izgradnje omiške zaobilaznice.
 
Inače, brigu o ovome mostu Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb kao državna tvrtka zadužena za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta ‘povjerile’ su svojoj Poslovnoj jedinici Split čiji rukovoditelj je inž. Neven Matijević koji Gradu Omišu već odavno duguje mnoge odgovore na pitanja o (ne)funkcionalnosti projekta omiške zaobilaznice po kojemu se ista uporno gradi usprkos nedavnome zahtjevu Gradskoga vijeća Omiša za izmjenama projekta i prostorno-planske dokumentacije.
 
Više o tome kako Hrvatske ceste skrbe o omiškome mostu pročitajte u prilogu Slobodne Dalmacije: https://slobodnadalmacija.hr/…/zapekao-omiski-most…
 
31 lis., 2020 134 Pregleda

U spomen na duše onih kojih više nema: SVI SVETI I MRTVI DAN U PODSTRANI

U povodu blagdana Svih Svetih i u spomen na duše onih kojih više nema (počivali u miru!), prenosimo ulomak iz rada „Podstrana – zapažanja o životu i obitelji“ (str. 220) autorice dr. Vesne Čulinović-Konstantinović objavljen u knjizi „Podstrana – Od davnine do naših dana“ (TD „Podstranska rivijera“ Podstrana, 1991.) kako bismo starosjedioce Podstrane podsjetili na običaje iz vlastite i ne tako davne prošlosti, a novopridošle stanovnike i općenito ljude željne novih spoznaja upoznali s dobrim starim običajima ovoga dijela nekoć slavne Poljičke knežije.                                                                                                        

(…) Prema našoj, o ovomu okviru rada, lapidarnoj spoznaji, ipak se još očituje postojeća veza živih sa zagrobnim svijetom mrtvih, koji mogu naškoditi ali i pomagati svojim potomcima. Radi toga i u okviru vjerskoga života spojeni su neki postupci kojima se iskazuje poštovanje mrtvim precima. Tako se npr. na Sve Svete (1. studenoga) nazvane kao Prvi Božić ide u crkvu, na misu na blagoslov svijeća za Mrtvi dan, a u kući se obvezno palio lumin za njihove mrtve. Na Mrtvi dan (2. studenoga) se za vrijeme mise „išlo u sprovod za sve mrtve” na groblju, gdje je svatko stavio svijeću na grob svojih pokojnika. Do drugoga svjetskog rata održavale su se tri mise, a treća misa na dan mrtvih se služila na samomu groblju za sve mrtve, uz brecanje mrtvačkoga zvona. Od 1977. godine opet se govore tri mise za mrtve – na starom groblju kod crkve u Sv. Martinu (1. studenoga), na novomu groblju Ban (2. studenoga) gdje se od tada pokapaju i u Selu. Ostao je običaj paljenja svijeća na grobovima. Na taj dan se jede posna hrana – riba, bakalar bianko, brudet, zeje na uju i, obvezno, uljenak. Uljenak se u pravilu pravio i za Sve Svete i jeo kao obredno jelo. Toga dana tko god je došao u kuću bio je ponuđen jelom. Uz uljenak, jeo se kupus i zasebno narezalo kobasice i drugo meso. Običavalo se je darom i hranom počastiti i prosjake, očito kao norma proizašla iz staroga, općeraširena vjerovanja da nenadani gost i prosjak mogu biti utjelovljenje pretka ili prema kršćanskomu shvaćanju – Isusa Krista. Radi toga narod drži –

„I putniku i namirniku daj, a prijatelju ne smi falit’,

ni tičjega mlika, pa makar mi bili sutra gladni!”

Uz mogućnost nailaska neočekivana gosta razvio se običaj da budući zet dolazi u posjete i svojoj narečenoj babi (budućoj punici) nosi na dar – rakije, jabuka, smokava i toriočiće – slatke okrugle kolače s rupom u sredini, koji su gore namazani jajem i posuti šećerom. Rakija je svakako noviji dar, ali smokve i jabuke imaju svoju vezu sa starim vjerovanjima (i ne samo s magijom plodnosti), a okrugli kolači s rupom, u obliku kružnoga vijenca nazočni su kao stari obredni element i u običajima svadbe – pirni kolač ali i u drugim krajevima vijenac u drugom materijalu (trava i sl.) označava magični krug koji brani od uroka. U ovomu kontekstu blagdan Svih Svetih dobiva prošireno značenje, dodatnim elementima postaje poruka zaštitnicima — precima, da od zla brane ne samo postojeću kuću, nego obitelji njihovih potomaka. (…)

Napomena: tekst je prenesen u izvornome obliku.

Priredio: AM, listopad 2020.

28 lis., 2020 178 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (30): ŠIBENIK MOŽE ŠTO DRŽAVA NE MOŽE!

Ako je Grad Šibenik mogao svome investitoru izdati građevinsku dozvolu za obnovu tvrđave za samo jedan dan, zašto država Hrvatska ne može svome investitoru Hrvatskim cestama d.o.o. izdati odgovarajuće odobrenje za izgradnju Poljičanima i Omišanima nasušno potrebnoga tunela kroz Lisičinu za barem 15 dana?!
 
Idejni projekt tunela i ishodišnoga dijela nove trase državne ceste DC70 već postoji, državne administracije za izdavanje potrebnoga odobrenja (kao u primjeru tunela Stupica i drugih), Bogu hvala, ima u izobilju, ne manjka ni građevinske operative s obzirom da potencijalni izvođač radova u neposrednome susjedstvu upravo buši u konačnici nepotreban tunel “Komorjak sjever”, cesta u kanjonu ionako se zatvara dvaput dnevno po dva sata, a po Novoj godini će i znatno duže, novci poreznih obveznika ionako se planiraju potrošiti na alternativni prijevoz vozila i putnika preko Cetine, građani ionako troše i novce i živce zbog nepripremljenosti investitora za povjerene mu radove i naposlijetku ono najvažnije – tunel se u konačnici ionako mora izgraditi!
 
Može li napokon netko nadležan i odgovoran objasniti zašto se onda tunel kroz Lisičinu nije počeo graditi prvoga dana izgradnje zaobilaznice Omiša koja je Poljičanima ionako najmanje potrebna kako se ni kuna ni minuta više od najnužnijih ne bi potrošile? Ili, možda, baš zato nije?!
27 lis., 2020 59 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (29): HAK – OBAVIJEST VOZAČIMA KROZ ZAKUČAC

Obavijest vozačima iz Hrvatskog autokluba (HAK):

od 23. 10. 2020. do 23. 12. 2020.

RADOVI – CESTA ZATVORENA

Između 09:00 i 11:00 sati te 17:00 i 19:00 sati u maksimalnom trajanju od 30 minuta zatvorena je državna cesta DC70 od tvornice Galeb do raskrižja za Zakučac.

Obilazak: DC8 Omiš-Podstrana (Strožanac) te ŽC6142 Podstrana (Strožanac)-Žrnovnica.

25 lis., 2020 651 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (28): OMIŠ I POLJICA ZASLUŽUJU VIŠE!

Pratitelji naših on-line objava koje tematiziraju najavljeno zatvaranje ceste kroz Zakučac mogli su zamijetiti razmimoilaženje u stajalištima Grada Omiša i organizatora prosvjeda s jedne i Saveza za Poljica s druge strane glede uvjeta i načina izgradnje zaobilaznice Omiša što je posve legitimno jer nije ni nužno ni dobro da svi uvijek razmišljamo jednako i na isti način. Međutim, ono što je važno, i to u prvome redu građanima i privrednicima s područja Poljica i Omiša, jesu prednosti i nedostaci svake od opcija pa ćemo stoga pokušati argumentirano ukazati na razlike među njima kako bi u potrazi za optimalnim rješenjem svatko zainteresiran mogao donositi vlastite sudove i zaključke.   

Opcija 1: Zatvaranje dionice DC-70 u kanjonu zbog sanacije litice uz odvijanje prometa zaobilaznim smjerovima preko Strožanca odnosno Pavića mosta i Dubaca (službena varijanta Hrvatskih cesta)

Ovo je opcija koju zastupa investitor Hrvatske ceste i po kojoj se radovi na izgradnji prve faze zaobilaznice Omiša već izvode. Zbog najavljenog prekida cestovne veze s Omišem u trajanju od najmanje 45 dana i u više navrata tijekom izvođenja radova, investitor moli građane za strpljenje nudeći zaobilazne pravce preko Strožanca i Pavića mosta odnosno Dubaca za vozila te brodicama preko Cetine za one bez vozila i zaposlenike poslovne zone Zakučac. Prema izvješću Slobodne Dalmacije o zaključcima s tematske sjednice Gradskoga vijeća Omiša održane 19. listopada 2020. s ovom opcijom suglasni su Grad Omiš i organizatori netom održanih prosvjeda uz uvjet da se, citiramo, prvo osigura siguran prijevoz za građane i poslovne subjekte preko Cetine dok cesta u kanjonu bude zatvorena 45 dana i drugo, da se od Vlade RH i resornoga ministarstva zatraži izgradnja tunela „Lisičina“ kojim bi se trajno riješio problem sigurnog prometovanja kanjonom Cetine.

I dok mnogi građani Poljica i Omiša sa zebnjom iščekuju odgovor Hrvatskih cesta na postavljene zahtjeve, prilika je podsjetiti da je tunel „Lisičinu“ upravo Gradsko vijeće Omiša izbacilo iz PUP-a Grada Omiša u travnju 2013. da bi se, eto, nakon sedam izgubljenih godina iznova tražilo njegovo uvrštenje u odgovarajuće prostorne planove grada i županije. No, bolje ikad nego nikad. Vratimo se stoga razmatranju Opcije 1. koja po mišljenju stručnjaka za cestogradnju i člana naše udruge dipl. ing. građ. Ivana Vulića ima slijedeće manjkavosti:

  • prekid prometa u minimalnom trajanju od 45 dana, a vjerojatno i puno duže zbog očekivanih vremenskih neprilika u nadolazećemu zimskome periodu što će se tijekom izvođenja radova višekratno ponavljati zbog čega se i uvjetuje korištenje zaobilaznih prometnica preko Strožanca s jedne i Pavića mosta odnosno Dubaca s druge strane do Omiša i obratno u trajanju od dvije do tri godine do okončanja svih radova na zaobilaznici
  • traumatičnu svakodnevnicu mnogim građanima i njihovim obiteljima zbog znatno dužega vremena izgubljenoga u dnevnim migracijama i s tim u vezi povećanih troškova života (napose traumatično može biti školskoj djeci koja će i po više puta dnevno u svim vremenskim uvjetima morati prelaziti rijeku malim brodicama, kao i svim ostalim kategorijama stanovništva od najmlađih do najstarijih, od zdravih do bolesnih, od studenata do zaposlenih itd.)
  • dodatnu ugrozu zdravlja i života težim i kroničnim bolesnicima te svima drugima kojima hitna medicinska pomoć i lječnička intervencija budu potrebne unutar tzv. zlatnog sata
  • povećane troškove poslovanja brojnim gospodarskim subjekatima i njihovim zaposlenicima od kojih je samo u poslovnoj zoni Zakučac njih 560 što će izazvati i veće cijena njihovih roba i usluga ili pak gubitak mnogih radnih mjesta, a što je u konačnici opet dodatno opterećenje kućnome, gradskome i državnome proračunu
  • povećane troškove investitoru zbog plaćanja alternativnog prijevoza putnika izazvanog zatvaranjem ceste u kanjonu, napose zbog najma ro-ro broda ukoliko se isti zbog zapuštenoga mosta u Omišu bude mogao koristiti ili civilnog pontona ukoliko takav postoji, te najma zatvorenih brodica za prijevoz putnika kao i eventualne nadoknade gubitaka privrednicima i njihovim djelatnicima ukoliko dođe do sudskih sporova i presuda u korist tužitelja
  • značajno povećanje sveukupnih investicijskih troškova i to u desecima milijuna kuna koje će u konačnici biti bačene u vjetar, a za koje se već u ovoj I. fazi izgradnje zaobilaznice mogao izgraditi ionako neizbježan tunel „Lisičina“ koji će na taj način dvaput biti plaćen što očituje nepripremljenost investitora, ali i lokalne zajednice za projekt izgradnje zaobilaznice Omiša

 

Zbog brojnih manjkavosti i štetnih posljedica opisanih u osvrtu na Opciju 1, a prije svega zbog stvarnih životnih potreba domicilnog stanovništva i gospodarskih subjekata te napokon zbog zdrave logike, Savez za Poljica bezuvjetno se zalaže za pristup izgradnji zaobilaznice sukladno Opciji 2 opisanoj u nastavku.

 

Opcija 2: Prioritetna izgradnja tunela kroz Lisičinu bez zatvaranja državne ceste DC-70 (prijedlog SZP

Premda tunel „Lisičina“ trenutno nije u projektu izgradnje omiške zaobilaznice zato što je, kako rekosmo, još u travnju 2013. izbačen iz PUP-a Grada Omiša, novonastale okolnosti čine ga prioritetom bez presedana jer se upravo njegovom izgradnjom otklanjaju mnogi problemi od zatvaranja kanjonske dionice državne ceste DC-70 i alternativnog odvijanja prometa do brojnih štetnih posljedica i njihovih troškova. Stoga je svaki alibi za negradnju tunela „Lisičina“ neodrživ jer su i Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste u više navrata i u znatno manje dramatičnim okolnostima bez većih problema rješavale slične formalno-pravne zapreke (primjerice, tunel Stupica, tunel Sv. Rok, pojedine dionice autoceste A1 itd.). Drugim rječima, zbog izvanrednih okolnosti koje ugrožavaju stanovništvo, gospodarstvo i državni proračun, Vlada RH može primjenom odgovarajući pravnih instrumenata omogućiti da se bez odgode radova na zaobilaznici pristupi izgradnji tunela „Lisičina“ jer je korist višestruka. O tome čovjek s radnim iskustvom u gradnji tunelā u Hrvatskim cestama i Hrvatskim autocestama inž. Ivan Vulić kaže:     

  • po dobivanju potrebnih suglasnosti, radovi na izgradnji tunela mogu se i bez raspisa javne nabave na transparentan način ustupiti ugovorenome izvođaču Strabagu jer je upravo Strabag i dosad bio jedini ponuđač s obzirom da u Hrvatskoj više nema tvrtki koje bi mu konkurirale
  • projektnu dokumentaciju za ovu fazu radova moguće je izraditi u roku osam dana na temelju već postojećeg idejnog projekta izrađenog od strane IGH godine 1993. od strane istih autora sadašnje pristupne ceste (za slučaj da je projekt zagubljen, rado ćemo ustupiti kopiju istoga)
  • izgradnju tunela „Lisičina“ moguće je izvoditi bez potpunog zatvaranja prometa na kanjonskoj dionici državne ceste DC-70 uz sporadične prekide prometa zbog miniranja u maksimalnom trajanju do pola sata i u terminu najmanjeg prometnog inteziteta
  • vrijeme potrebno za izbijanje tunela „Lisičina“ u dužini od 300-tinjak metara je 50 radnih dana ako se radovi odvijaju s jednog portala u tri smjene od 0-24 sata. U slučaju probijanja tunela s oba kraja (portala) istovremeno, rok za njegovo izbijanje se znatno smanjuje
  • sredstva potrebna za izvođenje radova u prvoj fazi izgradnje tunela (slično tunelima na suprotnoj obali Cetine) iznose od sedam do osam milijuna kuna
  • sredstva uložena u izbijanje tunela „Lisičina“ nipošto nisu uzalud utrošena jer se radi o ulaganju u konačnu izgradnju spojne i državna ceste DC-70 Omiš (D8)-Blato n/C (A1)
  • izgradnjom tunela „Lisičina“ ne remeti se dinamika ugovorenih radova na zaobilaznici jer se isti mogu nesmetano odvijati (mijenja se samo prioritet jer se odgađa sanacija litice do prelociranja kolskog i pješačkog prometa u izgrađeni tunel „Lisičina“ pa tako nema ni potrebe za naknadnim zatvaranjima prometa do konačnog ugovorenog roka izgradnje od tri godine)
  • dodatna korist od izgradnje tunela „Lisičina“ je kvalitetna stijenska masa koju se bez naknade i dodatnih troškova može upotrijebiti za izradu općeg nasipa luke županijskog značaja u Omišu čime se stvara znatna ušteda novca u državnome proračunu (tim više što su i tunel i luka u nadležnosti istoga ministarstva MPI o čemu, nažalost, nitko ne vodi računa)

Zaključno, moguće je, naravno, da nam je poneki valjani argument za ili protiv jedne ili druge opcije i promakao, ali već i ovo što smo naveli nudi dovoljno razloga za upitati se da li je investitor Hrvatske ceste ponudio žiteljima Poljica i Omiša najbolje rješenje ili je moglo biti onako kako inž. Vulić i njegove kolege godinama predlažu i zagovaraju u čemu ih Savez za Poljica zdušno podupire.

I dok zabrinuto iščekujemo odgovor Hrvatskih cesta na postavljene zahtjeve u vezi s alternativnim rješenjima prijevoza ljudi i vozila te uvrštenjem tunela „Lisičina“ u projekt omiške zaobilaznice, mi i nadalje tvrdimo da je ovo bila velika prilika da se Poljičani i Omišani zajedničkim snagama izbore za navedeno (ili barem veći dio) u zaključku dokumenta „Zaobilaznica Omiša u svjetlu činjenica“ (http://poljica.hr/u-povodu-zatvaranja-ceste-kroz-zakucac-24-zaobilaznica-omisa-u-svjetlu-cinjenica/), a ultimativno za prioritetnu izgradnju tunela „Lisičina“ bez zatvaranja državne ceste DC-70 (opcija 2) jer Grad Omiš i cijela Poljica zaslužuju i više i bolje.

Ne smijemo, naime, smetnuti s uma gorku spoznaju da se zaobilaznica Omiša ionako gradi samo zato kako bi se prometni zastoji i čepovi s Jadranske magistrale prebacili ‘iza brda’ s obzirom da od izgradnje brze ceste Stobreč-Omiš još zadugo neće biti ništa o čemu smo nebrojeno puta pisali i zbog čega smo u više navrata tražili stručnu raspravu kako bi se iznašla bolja i pravednija, dugoročno održiva i svima prihvatljiva rješenja što i ovim prilogom nastojimo učiniti.

I zato, ako ste suglasni s tvrdnjom iz naslova da Omiš, a naročito Poljica zaslužuju više, podijelite ovaj prilog s drugima kako bismo u slučaju potrebe spremnije dočekali nove prosvjedne akcije budu li organizatori istih to smatrali potrebnim. 

 

22 lis., 2020 105 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (27): SLOVO O TRAJEKTNOJ LUCI U KRILU

Je li doista budućnost Općine Dugi Rat u planiranoj trajektnoj luci „Krilo“ i nizu drugih luka i lučica, zacijelo najbolje znaju stanovnici same općine. No zato barem nije teško pogoditi zašto se dio žitelja Krila i otoka Brača protivi trajektnoj luci u Krilu. Prvi zato što im luka uništava turističke i komunalne resurse te ugrožava dosegnuti standard življenja, a drugi zato što im put do Splita čini vremenski dužim i skupljim premda je plovidba nešto kraća.

Takve okolnosti nameću jedno sasvim logično pitanje koje upućujemo Hrvatskim cestama: zašto se ne razmotri opcija izgradnje trajektne luke u uvali Stipanska na krajnjem zapadu otoka Brača zaštićenoj od svih vjetrova i za koju već odavno postoji projekt pristaništa s dvije rampe odakle bi trajekti najkraćom rutom mogli nastaviti plovidbu iz Splita za Hvar, Vis i Korčulu kako bi se srednjodalmatinski otoci i međusobno povezali?

Očito je, dakle, da postoje bolja rješenja za trajektnu luku od one u Krilu, samo što u HC-u tvrde da bez luke u Krilu nema multimodalnosti brze ceste Stobreč-Omiš, a bez multimodalnosti ni novaca iz EU fondova za njenu izgradnju, pa nije teško razumijeti zašto se ista forsira kao ni predvidjeti tko će biti označen krivcem izostane li ili pak ne prođe njena nominacija. Kako je i u najoptimističnijoj varijanti epilog ovih igara bez granica na dugome štapu, postaje jasnije zašto se forsira izgradnja krnje zaobilaznice Omiša bez tunela kroz Lisičinu i bez čvora „Zakučac“ te potreba za preusmjeravanjem tranzitnog prometa s Jadranske magistrale na jadnu poljičku cestovnu infrastrukturu.

Kako zbog svega navedenoga naposljetku najviše ispaštaju Poljica i Poljičani zajedno s ostalim žiteljima Poljica kojima se na razne načine remeti svakodnevnica i ugrožava budućnost i to dugoročno, nameće se pitanje kako se suprotstaviti ovom iživljavanju u prostornom planiranju i stalnim višestruko štetnim improvizacijama?

Jedini mogući odgovor je, samo zajedništvom koje je, međutim, gotovo nemoguće postići u uvjetima teritorijalne i političke rastrojenosti Poljica između čak sedam jedinica lokalne samouprave i to ne samo zbog njihovih parcijalnih interesa nego još više zbog nedostatka vizije o sveukupnom razvojnom potencijalu cjelovitih Poljica barem na razini funkcionalne cjeline.

No tako je to kad umjesto jedne matere imaš čak sedam maćeha!

21 lis., 2020 200 Pregleda

U povodu zatvaranja ceste kroz Zakučac (26): MLADEN NEJAŠMIĆ – U SRIDU!

Alkarskim rječnikom rečeno, novinar Mladen Nejašmić svojim je tekstom u današnjoj SD koji prenosimo u privitku pogodio – u sridu! Tako smo, eto, i mi Poljičani nakon dužega vremena napokon dočekali dan da se naš vapaj za izgradnjom cestovne infrastrukture primjerene potrebama žitelja Poljica, Omiša i šire ‘probio’ na stranice Slobodne Dalmacije. Hvala g. Nejašmiću i SD.

No da li će i kad Poljičani doista ugledati ‘svjetlo na kraju tunela’ ovisi ponajviše o njima samima i njihovoj sposobnosti da se zajedništvom koje ih je nekoć krasilo izbore za rješavanje zajedničkih problema od kojih je izgradnja zaobilaznice Omiša samo uvod u nove traume ostanu li, naravno, poljičke ‘prometnice’ i nadalje nikakve kakve jesu.