Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
20 lis., 2017 8 Pregleda

GASNULE SU ŽERAVIČINE BAŠĆE

Ograda Žeravičina bašća na padinama Sridivice u Sitnome još uvijek prkosi zubu vremena svjedočeći ljutom ali časnom boju starih Poljičana za život u kojem su uvijek pobjeđivale njihove trudbeničke ruke čineći plodnim čak i kamenjar koji ih je tako istovremeno i hranio i štitio.

Danas najveći dio Poljica i to onaj s najplodnijom zemljom pokrivaju korov i drača, pa je svakim danom sve više Poljičana i drugih žitelja Poljica koji svoje potrebe za svježim poljoprivrednim i stočarskim proizvodima zadovoljavaju u trgovačkim centrima.

Ova novostvorena ovisnost osim što šteti zdravlju i kućnom proračunu, pomalo mijenja nagore i naš identitet. Tko ne vjeruje neka ode na stobrečki TTTS i provjeri koliko se samo uvozne blitve ‘ugradi’ u tobožnji ‘poljički’ soparnik ili uvoznoga grožđa u jednako tako ‘poljički’ plavac mali. Uostalom, nedavni požari koji su starijim generacijama Poljičana bili nepoznanica, najbolja su opomena.

Objavljeno 20. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica 

 

 

 

 

 

18 lis., 2017 11 Pregleda

POLJICA KAO TOSKANA?

Za one koji se bave turizmom ili o njemu razmišljaju, a naporno im je pročitati čitanja vrijedan članak Ružice Mikačić ‘Sve što bi Zagora htjela biti, to je Toskana već odavno’ objavljen u nedjeljnoj SD, nudimo sažetak:

U Toskani nigdje ni pedlja korova, neokopane ili zapuštene parcele. Sve se zeleni od maslina, vinove loze, ali i voćnjaka, kukuruza… Prosječno domaćinstvo u agroturizmu u Toskani ima oko 12 hektara obrađene zemlje… Omjer djelatnosti i zarade na njima uvijek mora biti u korist poljoprivrede… Što više proizvodite, to više turista smijete primiti… Ukratko: da biste se uspješno bavili turizmom, nikako se ne smijete baviti samo turizmom!

Zaključno, uspjeh Toskane ne čudi ako se zna da je toskanski agroturizam, prvi te vrste u Europi, zakonski definiran prije više od 30 godina ili tek nešto ranije nego što je hrvatski ‘izborni inženjering’ (a ne struka!) Dalmaciju podijelio na četiri, a Poljica na sedam nesuvislih dijelova koje ni Bog s neba ne bi kao takve usustavio te učinio konkurentnim i turistički prepoznatljivim.

Objavljeno 17. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

 

15 lis., 2017 12 Pregleda

(O)ŽIVIMO BAŠTINU DA BISMO OD BAŠTINE I ŽIVILI!

Iz zemlje, korova i drače svakim danom izranjanju novi dijelovi velebne kasnoantičke rimske palače u Ostrvici koji već u ovoj ranoj fazi obnove daju naslutiti svu njezinu raskoš i bogatstvo, ali i umijeće njenih graditelja. Zasluge zato ponajviše pripadaju entuzijastima iz kulturne udruge ‘Vila rustika’ predvođenih istinskim neimarom Nenadom Krcatovićem.

Međutim, posve je izvjesno da u realizaciji ovog poduhvata entuzijazam pojedinaca neće biti dovoljan već uža i šira društvena zajednica te svakako domicilni i drugi turistički subjekti moraju zajedničkim snagama privesti kraju obnovu ovog kapitalnog kulturnog objekta. Zalog je velik, pa motiva ne bi smjelo manjkati.

Obnovom ‘vile rustice’ i njenim stavljanjem u kulturološku i turističku funkciju došli bi do izražaja i nebrojeni drugi poljički resursi i potencijali, napose oni s područja Ostrvice, Zvečanja i Gata, pa bi ovaj dio nekoć slavne Poljičke knežije zasigurno postao nezaobilazna postaja na rutama svih relevantnih turističkih agencija. Stoga još jednom podsjećamo na moto Saveza za Poljica: (o)živimo baštinu da bismo od baštine živili!

 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno 15. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica    

Opširnije

07 lis., 2017 31 Pregleda

POLJICIMA NE TREBA ‘ULJEPŠAVANJE’

Postoji uzrečica koja kaže da ‘papir sve trpi’, pa tako trpi i papir Jutarnjeg lista na čijim stranicama je u rubrici ‘Dobra hrana’ 2. listopada 2017. objavljen prilog pod naslovom ‘Dok je komina, bit će i soparnika’ koji može poslužiti i kao ilustracija još jedne prigodne uzrečice koja, doduše, caruje na estradi – ‘neka se govori, pa makar i loše’!

Ne dovodeći u pitanje dobre namjere autora spomenutog priloga, moramo ipak jednom reći dosta estradiziranom načinu interpretacije Poljica kroz prizmu ‘pizze iz Poljica’ te senzacionalističkom tumačenju poljičke povijesti, kulture, tradicije, običaja i drugih relevantnih činjenica čime se, zapravo, nekoć slavna Poljička knežija svodi na ‘egzotičnu zajednicu domorodaca u izumiranju’.

Poljica, kao ni Leonardovu Monu Lisu primjerice, nema potrebe ‘uljepšavati’. Poljica su veličanstvena u svojoj stvarnosti, napose u svojoj skromnosti. Istina, tu veličanstvenost narušava dijelom poljička sadašnjost, no to je već tema za neke druge rasprave, pa one koji žele znati više upućujemo na http://poljica.hr/poljica-kao-suvremena-hrvatska-povijesna…/.

Objavljeno 3. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

07 lis., 2017 20 Pregleda

POLJIČKA ‘CESTA SMRTI’

Poljičanima je slaba utjeha što je SD jednu od najopasnijih ali i najvažnijih poljičkih prometnica, onu niz Vilar, preimenovala u Žrnovničku s obzirom da ostaje tvrdnja kako je riječ ‘ukletoj cesti’ ili točnije – ‘cesti smrti’. Štoviše, ova poljička ‘žila kucavica’ kojom svakodnevno prometuju ne samo Poljičani i drugi žitelji Poljica nego i nebrojeni turisti na relaciji čvor Blato na Cetini – Split i obratno, u međuvremenu je izgubila status županijske ceste te je spuštena na razinu lokalne u nadležnosti Grada Splita, umjesto da (makar privremeno) bude klasificirana kao DRŽAVNA cesta s obzirom na činjenicu da povezuje najveći dalmatinski grad sa autocestom služeći istovremeno mnogima i kao zaobilaznica najopterećenijeg dijela Jadranske magistrale, i to opet baš onog kroz Poljica na dionici između Stobreča i Omiša.

Poljica tako i u 21. vijeku ostaju prometno podjednako nepristupačna kao i tijekom svoje burne prošlosti, samo što su se vremena umnogome promijenila pa bi s obzirom na ovisnost Poljica o dobrim prometnicama s jedne i pasivnost žitelja Poljica s druge strane uskoro mogli složno zapivati (napose Poljičani zamosorja) – ‘drumovi će poželjet Poljičana, al’ Poljičana nigdje biti neće’!

Objavljeno 7. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

28 ruj., 2017 209 Pregleda

U POVODU BLAGDANA SV. MIHOVILA U ZVEČANJU

Zvečanje 29. rujna slavi svoga zaštitnika sv. Mihovila čija proslava započinje pet dana ranije i to već 24. rujna kad se slavi dan posvete crkve sv. Mihovila. Crkva je smještena na vrhu brda Gračina iznad samog mjesta, a njena povijest seže u 12. stoljeće, a moguće i ranije. U tom razdoblju dograđivana je čak 12 puta i gotovo svaki put posvećivana 24. rujna, a toga dana 1752. od Pape dobiva posebno povlaštenje (lat. altare privilegiatum) pa se tako od 24. rujna do blagdana sv. Mihovila u njoj služilo sedam misa dnevno.

U samoj crkvi je niz grobova popova glagoljaša, a pred glavnoim oltarom još pet grobova među kojima i grobovi vikara i biskupa Mihovila Martića te dvojice Velikih poljičkih knezova Ivana Sičića (ubijen od mine 1789.) te posljednjeg Mate Kružičevića (ubijen u ratu s Francuzima 18. studenoga 1809.).

Položaj crkve i naziv Gračina odaju ilirske tragove, a ostaci dviju razorenih kula podsjećaju na poljičko-francuski sukob godine 1807. Naziv Gračina dolazi od riječi gradina, gradac, a mjesto Zvečanje i njegov naziv nastaju u drugoj polovici 15. stoljeća kad je potres razorio mjesto Trviž i po toj buci tj. zvečanju, mjesto dobiva današnji naziv.

U Zvečanju su se, prema poljičkoj predaji, nastanila i trojica braće, sinovi ubijenog hrvatskog kralja Miroslava, i to u predjelu Gradac (Badanj) gdje je bio i stari Trviž, a tu je i staro groblje ogromne površine te predjeli Crikvine i Grebine. Naziv Trviž nastaje po Tišimiru, jednom od spomenutih sinova koji se tu nastanio, pa od njegova potomstva, sinova Krste i Radoja, potječu sadašnji žitelji Zvečanja. Od Krste nastaje pleme Krstojević od kojega potječu Martić, Sičić i Drmić, a od Radoje nastaju tri sina i tri plemena: Ivan tj. Ivanić od kojeg su Katušić, Stanić (Nević), Vuletić (Glumčić), Čopela od kojeg je Čopeljević tj. Milićević te Dražina od kojeg potječe treće pleme Dražinović tj. Božić i Kružičević.

Uz crkvu sv. Mihovila, u Zvečanju je još crkva sv. Križa u kojoj su kosti sv. Florijana-Cvjetka, a koja također ima papinsku potvrdu (portiunculu), te crkve Gospe od Začeća, sv. Vida i sv. Roka. Crkva sv. Mihovila svoj današnji izgled dobiva 1903., a pri proslavi posvećenja crkve 24. rujna osnovan je i Poljički odbor koji je 1912. obnovio poljičku općinu Poljica-Priko.

Zvečanje su ponosne i na svoje pope glagoljaše koji su tražeći zaklon pred osmanlijskim osvajanjima 1552. osnovali na Braču svoju redovničku zadrugu, danas poznatu kao Pustinja Blaca u kojoj je još 1960.-tih godina djelovao astronom don Nikola Milićević mlađi, te na svoga akademika Nikolu Milićevića, uglednog hrvatskog pjesnika i prevoditelja.

Autor priloga: Davor Milićević

Objavljeno 17. rujna 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

17 ruj., 2017 41 Pregleda

PORUKA ‘SA NEBESA’

Ovaj padovanski sobičak, veličanstven u svojoj skromnosti, u kojemu je puna četiri desetljeća povazdan ispovijedao Leopold B. Mandić, nameće usporedbu sa zavičajem svečevih predaka, Poljicima.

I Poljica su, naime, od slavne višestoljetne knežije mimo svoje volje već desetljećima svedena na ‘sobičak’ u kojemu ‘dični’ Poljičani čame iščekujući čudo. Možda je baš zato sv. Leopold i ovoga puta ‘zaobišao’ Poljica kako bismo napokon shvatili da je vrijeme trgnuti se i pobrinuti za svoju budućnost?

Objavljeno 17. rujna 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

10 ruj., 2017 52 Pregleda

SVETOME LEOPOLDU OPET IZMAKLA POLJICA

Lijepo je što nakon prošlogodišnjeg travanjskog hodočašća Zagrebu sarkofag s tijelom sv. Leopolda Bogdana Mandića iznova dolazi u Hrvatsku, ovaj put na proputovanju do svečeve rodne biskupije Kotorske po želji tamošnjega biskupa mons. Ilije Janjića.

Međutim, nije lijepo što svečeve relikvije opet zaobilaze Zakučac i Poljica, zavičaj svečeve obitelji, tim više što su tamošnji poljički neimari uredili prigodno svetište koje svakim danom privlači sve više štovatelja svečeva lika i djela, čuvenog i po izjavi da ‘krv nije voda’ kojom se zahvalio Talijanima na ponudi promjene državljanstva.

Ne znamo, doduše, da li je itko u ime Poljica i Poljičana takvo što predložio i tražio, ali kako krv doista nije voda, uvjereni smo da bi sv. Leopoldu godio ‘posjet’ zavičaju njegovih predaka. Stoga predlažemo da se po dolasku u Dalmaciju, vozilo sa svečevim relikvijama zaputi prema Zakučcu baš srednjopoljičkim krajem i to od izlaza s autoputa kod Blata na Cetini cestom preko Seoca (Kostanja), Smolonja, Zvečanja, Ostrvice, Čišala i Gata do spomenutog svetišta. Nema nikakve sumnje da bi cijelu ovu trasu u dužini od nepunih 20 kilometara krasio špalir oduševljenih žitelja Poljica svih uzrasta kao i drugih štovatelja sv. Leopolda iz okolnih mjesta, što bi samo po sebi preraslo u događaj koji bi pamtili sadašnji i svi budući naraštaji zavičaja svečevih predaka.

 

 

 
(objavljeno 2. i 8. rujna na fb-stranici Saveza za Poljica)

 
10 ruj., 2017 42 Pregleda

POLJIČKI GRIJEH ŠUTNJE

Da su franjevci oduvijek ‘disali’ zajedno sa svojim narodom, dokazuje i najnoviji oštar protest Franjevačkog instituta za kulturu mira protv još uvijek aktualnog pokušaja izgradnje plinske elektrane na jezeru Peruča koja prijeti ugrozom najvećeg bazena pitke vode u Hrvatskoj te cijelog ekosustava slivnog područja Cetine.

No da će Poljičani i drugi žitelji Poljica čiji zavičaj leži u zagrljaju Cetine koja ih vjekovima napaja, hrani i pere, svoju sudbinu prepustiti interesu privatnih koncesionara i podleći grijehu šutnje, posve je neprimjereno dičnim baštinicima buntovne poljičke prošlosti.

Stoga je nadati se da će i u ovom slučaju Poljicima nadležni gradovi Split, Omiš i Trilj te općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac odraditi posao u naše ime.

 

(objavljeno 8. rujna 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)