Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
20 stu., 2018 31 Pregleda

OMIŠKI POLJIČANIN IZ NAKLICA VELIKOG SRCA ZAVRIJEDIO PRIZNANJE

U više smo navrata upozoravali na činjenicu da višedesetljetno nepostojanje Poljica kao pravnog subjekta ima za posljedicu i polagano ali sigurno nestajanje Poljičana, napose kod mlađih naraštaja, pa tako i u medijskim objavama lišenih zle namjere Poljičani postaju Omišani, Splićani, Dugoraćani, Podstranjci jer Poljica su i Omiš, i Split, i Dugi Rat i Podstrana, dakle sve redom osim onoga što su vjekovima bila – Poštovana župa-općina Poljica.

Tako je, evo, i naš vrli naklički Poljičanin humane duše i plemenita srca Marijo Jakovčić (na slici), i mimo zle namjere kako rekosmo, postao Omišanin, što sa formalnog stajališta i nije netočno s obzirom da najveći dio Poljica, pa tako i Jakovčićeve Naklice, pripadaju Gradu Omišu.

Kažimo stoga pomirljivo da je priznanje Gradskog društva Hrvatskog crvenog križa Omiš i svu našu zahvalnost za čak 50 darovanih doza dragocjene tekućine koja život znači, zavrijedio omiški Poljičanin iz Naklica gospodin Marijo Jakovčić, pa mu u ime kolega iz udruge Savez za Poljica najiskrenije čestitamo!
19 stu., 2018 41 Pregleda

U SPOMEN NA ZADNJEG VELIKOG KNEZA MATU KRUŽIČEVIĆA

Na današnji dan, 19. studenoga 1809, u bitci za slobodu Poljica nadomak rodnih Zvečanja poginuo je zadnji veliki poljički knez Mate Kružićević.

Priču o tome donosimo iz pera Davora Milićevića.

Prid glavnim oltarom crkve sv. Mihovila u Zvečanju, sa gušćim perom i jataganom na prsima, sahranjen leži zadnji veliki knez Poljica Mate (Matij) Kružićević ubijen u boju protiv Francuza 19. studenoga 1809.  Do njega leži i njegov sudrug, također veliki poljički knez Ivan Sičić ubijen, kažu, u mletačkoj zavjeri godine 1789. 

Veliki knez Mate Kružićević rođen je oko 1745. Otac Mihovil omogućio mu je vojno obrazovanje dok mu je brat Ivan bio svećenik glagoljaš jer Kružićevići bijahu velika kuća poljičkih plemića didića tj. Miroslavljevića iz grane Tišimirovića, a upravo rečeni Kružićevići nastaju iz plemena Kružića koji su potomci slavnog kliškog kapetana i zapovjednika uskoka Petra Kružića.

Mate je rano ostao bez oca, ali je uz strica Franu, zvečanjskog kneza i poljičkog suca, dobro učio i uputio se u politiku u kojoj se aktivira od 1780. postajući podrška susjedu i velikome knezu Ivanu Sičiću, a bijaše i sudac i knez katuna Zvečanje po pogibiji velikog kneza Sičića, te od 1793. do 1795. i veliki poljički knez. 

No godine 1796. Veneciji je zaprijetila opasnost od Francuske te poziva u pomoć svu Dalmaciju, ali ne i Poljica koja zbog svoje autonomije i privilegija nisu na to obavezna, no Poljičani se dobrovoljno javljaju i dolaze u pomoć Veneciji te odbivaju primiti plaću uz obrazloženje da dolaze kao plemići i saveznici (o tome pišu Kaštelan, Pavić, Pera, Erber). Sa 300 Poljičana koji preuzimaju čuvanje dužda i njegove palače zapovijedao je upravo Mate Kružićević o čemu svjedoči i vojni poljički barjak u čijemu kutku su ušiveni incijali general Mate Kružićević i pukovnik Nikola Barnarbić.

Po propasti Venecije, vraćaju se kući no zla sudbina nije mimoišla Poljica. Mate, kao jedan od vodećih ljudi Poljica, poslije poraza u Strožancu predvodi poljičku vojsku preko Tugara dok se manja vojska Poljičana predvođena velikim knezom Čovićem povlačila kroz Donja Poljica ka Omišu koji su i osvojili. Bijeg velikog kneza Čovića s Rusima nije ostavio Poljica u rasulu jer glavnina poljičke vojske još je držala sva Srednja Poljica od Tugara na istok, ali ne i Mosor.       

Doznavši za bijeg Čovića, Poljičani izaberu Matu Kružićević za ‘narečenog’ velikog kneza koji ih je uistinu i vodio tih desetak dana. Pružali su Poljičani ljut otpor no manjak naoružanja i baruta ih je primorao na povlačenje do Zvečanja gdje su i najduže pružali otpor a potom se daju u egzil. No već 1809. Francuska biva potisnuta od Habsburga te slabi svoje snage, pa su već 8. listopada 1809. sva Poljica slobodna i svi akti o podjeli Poljica su poništeni, a na Gracu se po poljičkim zakonima bira veliki knez te je izabran Mate Kružićević.  

Mir je kratko potrajao, pa Poljica šalju 120 ljudi u pomoć Austriji no ubrzo i sama bivaju napadnuta. Ponavlja se scenarij iz 1807. i Poljičani gube Mosor, no 19. studenoga 1809. u jednom od napada u Zvečanju podno brda Gračina (na kojemu se i sad nalazi križ), veliki knez Mate Kružićević stane pred svoje Poljičane i biva smrtno ranjen. Otuda ga prenesu u bratimsku kuću sv. Mihovila u Zvečanju u kojoj veliki knez i umire Marku Sičiću na rukama. Ovaj zamoli Francuze da im dopusti da svoga velikog kneza dostojno pokopaju te da će položiti oružje, što im Francuzi i dopuste. Čak su propustili i sve obitelji i sve pope glagoljaše te dopustili da zazvone sva poljička zvona. Povijesna je dvojba da li su Poljičani tada priredili sprovod sebi ili svome velikom knezu, a mogući odgovor sada je na nama.

Veliki knez Mate Kružićević pokopan je 20. studenoga 1809. u crkvi sv. Mihovila u Zvečanju na brdu Gračina pred glavnim oltarem sa gušćim perom na prsima kao simbolom pravde i nožem jataganom kao simbolom moći. Tu su još i četiri druga groba, jedan spomenutog velikog kneza Ivana Sičića, a preostala tri poljičkih vikara, dok je velika galerija crkve sva ispunjena grobovima popova glagoljaša. 

Priča se da su Poljičani pucnjima i u velikoj žalosti ispratili svog velikog kneza Matu Kružićevića te da su čak i Francuzi ispalili tri počasna plotuna. Stoga, vrli naš junače Mate Kružičeviću, ako nas gledaš sa nebeskog guvna u društvu naše Mile Gojsalića i drugih vrlih poljičkih sinova i kćeri, primi ovaj spomen kao dokaz da te Poljica nisu zaboravila.

17 stu., 2018 53 Pregleda

U POLJICIN VINO JE MILO PIĆE, IZA KRUVA POGLAVITA POKRIPA

Uz čestitke vinarima čija su mlada vina na tradicionalnoj 11. smotri mladih poljičkih vina održanoj u Sv. Martinu proglašena najboljima, izražavamo nadu da je svih 50 prijavljenih uzoraka proizvedeno od grožđa ubranog sa poljičkih trsa usprkos dojmu da je u Poljicima puno više zapuštenih nego obrađenih vinograda. Stoga se nadamo da ‘pobjednički’ vinograd Ive Vojnovića u Čalopeku u Dućama trasa brze ceste Solin – Omiš mimoilazi.

Vjekovnu simbiozu Poljičana s vinom ilustrirat ćemo citatom dijela natuknice o vinu iz budućeg „Poljičkog rječnika“ (u pripremi):

„U Poljicin – osobito sridnjin i donjin, ‘di ga za puno više ima nego u gornin – vino je milo piće, iza kruva poglavita pokripa. Na gozban i napojnican ne gleda se, kakovo je jiće spremija domaćin, nego kakvo je vino na stolu. Reče se: ‘Nema ti njega do njega’. Pita se: ‘Šta ti se čini, je li kako ovo vino?’ – ‘Bože uvik ‘vako rodilo’, – odgovara s nasladon onaj, šta pije. Kad se iznese voda a ne vino, odgovori se osorno: ‘Šta mi nosiš vodu, nos’ mi vino; u vodi se žabe legu, a u vinu junaci rađaju’. (F. Ivanišević)

15 stu., 2018 105 Pregleda

SREDNJOPOLJIČKI RAZVOJ NA OKTANSKI POGON

Obistine li se jučer ponovljene optimistične najave župana Blaženka Bobana o skorašnjem premošćivanju Cetine kod Omiša te izgradnji brze ceste Mravince-TTTS, čime bi se stvorile pretpostavke za nesmetano preusmjeravanje tranzitnog prometa sa autoceste A1 kod Dugopolja te iz smjera Makarske na postojeću cestu Naklice-Tugare-Srinjine-Žrnovnica-TTTS, žitelji ovog dijela Srednjih Poljica mogu s ponosom reći kako su nauštrb vlastitog komoditeta omogućili Omišanima, Dugoraćanima, Podstranjcima, Splićanima i Solinjanima da napokon predahnu od prometnih gužvi i zastoja.

Doduše, ova nesebična žrtva žitelja Srednjih Poljica bit će nagrađena novim poslovnim prilikama, od postavljanja uličnih štandova za prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda do tabli s natpisom „Zimmer frei“, kako bi se umorni turisti nakratko osvježili na putu do svojih konačnih odredišta što dalje od prometno zagušenih Poljica.  Ovim se još jednom potvrđuje narodna mudrost da svako zlo nije za zlo, pa je za nadati se kako će oktanske pare i drugi ispušni plinovi postati novo pogonsko gorivo u razvoju Srednjih Poljica.

14 stu., 2018 60 Pregleda

VIJEST KOJA ĆE OBRADOVATI SREDNJOPOLJIČANE

Za vijest koja će obradovati mnoge, a ponajviše žitelje Naklica, Tugara, Srinjina, Žrnovnice i Strožanca, maštuluk pripada županu Bobanu koji je prema pisanju portala SD izjavio:

„Mogu također kazati da se projektira brza cesta Mravince – TTTS (Stobreč) te da najdalje za 12 mjeseci, u trećem kvartalu 2019. godine, možemo očekivati građevinsku dozvolu i početak radova na toj dionici brze ceste. I treća, ali ne manje važna, dobra vijest je da je u tijeku natječaj za omišku zaobilaznicu s tunelom „Komorjak“ i spojem na Naklićku cestu.“

14 stu., 2018 68 Pregleda

SKRB O CETINI NASUŠNA JE POTREBA

U povodu inicijative Braniteljske zadruge „Zamosorje“ koja je izrazila namjeru da skrbi o Cetini od Čikotine lađe do ušća kao „produžena ruka Javne ustanove pod čijom upravom se Cetina nalazi zajedno sa kanjonom, a zbog sve većeg broja posjetitelja i sve većeg zanimanja za kajak-kanu-rafting“, kako kažu u zadruzi, mišljenja smo da je svakako potrebno poduzeti hitne mjere zaštite Cetine, njenog kanjona, ali i čitavog slivnog područja od neprimjerenog, ali i pretjeranog eksploatiranja koje je koncem sedamdesetih započelo svođenjem Cetine na biološki minimum preusmjeravanjem glavnine vodenoga toka tunelom kroz Mosor do HE „Zakučac“.
 
Pored činjenice da je čak pet hidroelektrana izgrađeno na rijeci Cetini, od čega dvije u njenom toku kroz Poljica, Cetina je svake godine sve izloženija pretežno nekontroliranoj turističkoj eksploataciji, a zavirimo li u prostorne planove Cetini ‘nadležnih’ općina, gradova i županije, pronaći ćemo usred njenog dvostruko zaštićenog krajobraza (područje juti u četverokutu Podgrađe, Kostanje, Seoca, Blato n/C te bogomdani prirodni rezervat prašume Šćadin u zagrljaju Cetine) uplanirane tzv. gospodarske zone, vjetroelektrane i druge legalizirane nepodopštine.
 
Važnost Cetine za život gravitirajućeg stanovništva poznata je od pamtivjeka o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi u Cetini i uz Cetinu, a o njenoj važnosti kao prirodnog biostaništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta od kojih je na desetke endemskih, svjedoče brojna stručna istraživanja i studije što sve zajedno Cetinu čini životnim, prirodnim, energetskim i turističkim resursom od neprocjenjive važnosti. Dodamo li tome da Cetina svojim pitkim vodama i danas gasi žeđ dobrog dijela SD županije, predmetna inicijativa Braniteljske zadruge „Zamosorje“ ne samo što je dobrodošla nego je i nasušna potreba!
 
Stoga se kao udruga koja zagovara svekoliku reafirmaciju nekoć slavne Poljičke knežije pridružujemo ovoj inicijativi i podržavamo nastojanja našeg člana Tonća Jerčića i kolega mu branitelja-zadrugara, da se udruženim snagama svih dionika Cetini uzvrati barem dijelićem pozornosti i skrbi kojom nas ona vjekovima obilato dariva. Jer kad se svi konti zbroje, nemjerljivo više mi trebamo Cetinu nego ona nas!
09 stu., 2018 58 Pregleda

THE SHOW MUST GO ON / PREDSTAVA SE NASTAVLJA

Poluprazna nevelika dvorana kina „Dalmacija“ u Dugom Ratu očitovala je ovoga puta veliku nezainteresiranost Dugoraćana za ponovljeno javno izlaganje o Studiji o utjecaju na okoliš državne ceste D8 od čvora TTTS do mosta „Cetina“ u Omišu što, naravno, ne umanjuje vrijednost argumenata kojima su nazočni (odgovorniji ili samo naivniji od ostalih, pokazat će vrijeme) ukazivali na brojne nedostatke predmetne studije, ali i idejnog projekta predložene trase. Naprotiv, no krenimo redom.

Po uvodnome izlaganju moderatora rasprave dr. sc. Mladena Perišića iz županijskog Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša i napose dipl. inž. građ. Željka Korena iz tvrtke Oikon d.o.o. kao voditelja izrade Studije, zaredala su pitanja više članova inicijative „Krilo, probudi se“ ali i nekolicine drugih o posljedicama izgradnje spoja čvora Krilo i magistrale te trajektne luke, koja su uglavnom ostala bez valjanog odgovora iz razloga što spojne ceste kao ni trajektna luka nisu, navodno, u fokusu zanimanja ove Studije, kao što uostalom ni sama trasa buduće brze ceste nije bila predmetom rasprave, što ozbiljno dovodi u pitanje smislenost same studije ali i institut javne rasprave.

Za razliku od mještana Krila koji su legitimno ukazivali na moguće štetne posljedice ponuđenog modela izgradnje brze ceste, od ugroze postojeće kvalitete života i stanovanja, preko umanjene vrijednosti njihovih nekretnina do ugroze turizma u samome Krilu uz čiji razvoj su i egzistencijalno vezani, nazočni predstavnici Saveza za Poljica ukazivali su na moguće štetne posljedice konkretnog idejnog projekta brze ceste po cijela Poljica što ne može sakriti ni činjenica podijeljenosti Poljica između čak sedam JLS. Tako je Nikša Tomić, na posebno dojmljiv način i uz predočenje fotografija i konkretnih arheoloških artefakata, skrenuo pozornost na činjenicu da trasa brze ceste presijeca na desetke arheoloških lokaliteta i objekata spomeničke baštine čime se najizravnije ugrožava kulturni identitet i turistički potencijal ovog dijela Poljica, ali i Poljica u cjelini, dok je predsjednik Saveza za Poljica Ante Mekinić nizom konkretnih primjera ukazao na besmisao u planiranju strateških razvojnih projekata i objekata izvan konteksta Poljica kao logične životne, prostorne i razvojne cjeline tim prije što je tek pitanje vremena i forme kad će Poljica iznova biti cjelovita bilo kao jedinstvena turistička destinacija ili suvremena hrvatska povijesna regija, pa stoga raduje činjenica što su oba za svoj nastup nagrađena spontanim pljeskom većine nazočnih.

Međutim, svim ponuđenim argumentima usprkos, i ova je rasprava pokazala da od strane države lokalna zajednica i njeni građani još uvijek nisu prepoznati ni priznati kao ravnopravan partner u strateškome planiranju i promišljanju vlastite budućnosti jer forma je i ovoga puta bila pretpostavljena sadržaju, pa jedino suvislo što se umjesto zaključka može ponuditi jest otrcana fraza „the show must go on“ ili po domaću „predstava se nastavlja“, a kako, kada i na koji način će ovaj kapitalni infrastrukturni objekt biti realiziran – to ni ova Studija ne zna iako svojim sadržajem idejnome projektu na koji se referira ne nalazi ozbiljne zamjerke!?

 

07 stu., 2018 117 Pregleda

KAPITALNA INVESTICIJA ILI EPOHALNA IMPROVIZACIJA

U zavjetrini javne rasprave o Studiji o utjecaju na okoliš brze ceste Solin-TTTS-Omiš koja je u tijeku, Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb – PJ Split objavile su oglas o otkupu zemljišta za potrebe izgradnje spojne ceste od mosta „Cetina“ na dionici D-8 Stobreč-Dugi Rat-Omiš do D-8 na zemljištu u KO Zakučac i KO Tugare po cijeni od 147,63 kn/m2, uz građevinske i poljoprivredne poboljšice prema procjeni.

Ne upuštajući se u valorizaciju ponuđene otkupne cijene zemljišta, pozdravili bismo ovu inicijativu kao kapitalnu investiciju kad bismo sa sigurnošću znali da se radi o konačnoj realizaciji uvodno spomenute brze ceste D-8, a ne o nekoj novoj epohalnoj improvizaciji koja će po izgradnji mosta „Cetina“ kao ‘privremeno’ rješenje potrajati slijedećih nekoliko desetljeća i za svo to vrijeme dodatno opterećivati postojeću skromnu cestovnu infrastrukturu Poljica, u prvome redu cestu D-70 koja iz Omiša preko Zakučca uz Brnistru vodi prema Naklicama i dalje preko Tugara, Srinjina i Žrnovnice do TTTS-a, nastavno do rotora Mravinci, čime bi se veliki dio tranzitnog prometa sa autoceste A1 iz smjera Dugopolja odnosno Jadranske magistrale D-8 iz smjera Makarske ‘spontano’ preusmjerio na nejaka srednjopoljička cestovna pleća ostavljajući tako do daljnjega grad Omiš i primorska Poljica (općine Dugi Rat i Podstranu) u postojećoj prometnoj izolaciji, a jednako tako i bez odgovarajućeg spoja s autocestom A1 kod čvora Blato n/C.

Priželjkujemo, naravno, da su nam ove crne slutnje neutemeljene i da će skorašnji pristup realizaciji D-8 (napose izgradnji dionice čvor TTTS – čvor Strožanac za koju već odavno postoji važeća građevinska dozvola) otkloniti sve bojazni. Pa ipak, držite oči širom otvorene kako biste na vrijeme reagirali pođe li što po krivome putu, metaforički i doslovno, a datum ove objave (7. studenoga 2018.) dobro zapamtite kako potomstvo jednoga dana ne biste uvjeravali da niste znali i na vrijeme bili upozoreni.

05 stu., 2018 359 Pregleda

TRASA KOJA PRIJETI KULTUROCIDOM

Potaknuti upozorenjem kolege Nikše Tomića da je Studija utjecaja na okoliš brze ceste TTTS – Omiš zajedno s grafičkim prilozima doživjela izvjesne promjene tijekom izloženosti javnome uvidu koji traje od 23. 10. 2018. do 12. 11. 2018, zamijetili smo novi grafički prilog i to kartu kulturno-povijesne baštine područja kojim prolazi trasa spomenute brze ceste (detaljnije na https://mzoe.hr/doc/graficki_prilozi_13.pdf?fbclid=IwAR3rU84TSRjY8Vu1-Yu6YyL0bymNyOVpfWaN-z5QbpwGNI6kcTIbcxPj6S4).

Tako je ipak pravodobno planerima ceste, ali i najširoj javnosti napokon postala vidljiva bogata arheološka (arheološke zone i arheološki lokaliteti), graditeljska (sakralne građevine), memorijalna (kulturnopovijesna mjesta i povijesna naselja) i etnološka baština (etnološke građevine) primorskih Poljica sa sveukupno tridesetak označenih lokaliteta i objekata na trasi brze ceste ili u njenoj neposrednoj blizini. Rekli smo ‘pravovremeno’ i ‘napokon’ jer vjerujemo da planeri ceste ne bi trasu iste ucrtali preko većine naznačenih kulturnih dobara da su znali za njihovo postojanje.   

Stoga vjerujemo da će investitor Hrvatske ceste d.o.o. i bez intervencije državne Uprave za zaštitu kulturnih dobara i drugih mjerodavnih službi iz Hrvatske i EU preispitati trasu brze ceste i prilagoditi je novostečenim spoznajama kako bismo ovo naslijeđeno kulturno blago sačuvali od devastacije jer bez njega bi opstojnost našega identiteta postala upitna, a svaki razvoj besmislen.

Svjesno smo, naravno, da se ceste moraju graditi i da pojedina kulturna dobra ponekad moraju biti kolateralne žrtve napretka, ali da trasa presijeca gotovo svako evidentirano arheološko nalazište dokaz je po sebi da su u nekoj fazi planiranja počinjeni značajni propusti. Kako i zašto te zbog čega ili koga, ne znamo, ali znamo da je još uvijek na vrijeme poduzeti odgovarajuće mjere te preispitati planiranu trasu kako se ovaj razvojni projekt ne bi pretvorio u svoju suprotnost nanijevši Poljicima neviđeni kulturocid.

Zbog svega navedenog predostrožne bi u prvome redu morale biti zasad uspavane nadležne gradske i općinske strukture te turističke zajednice Poljicima nadležnih gradova i općina, a potom i svi baštinici spomenutih kulturnih dobara te napose građani s područja općina Podstrane i Dugoga Rata na javnim izlaganjima koja će se održati u petak 9. studenoga u 11 sati u Općinskog vjećnici u Podstrani te istoga dana u 14 sati u kino dvorani u Dugome Ratu. Jer brze ceste koje prolaze devastiranom pustopoljinom ne služe dolascima nego odlascima u krajeve i mjesta gdje ljudi drže do sebe i svog sveukupnog identiteta. A Poljica su od pamtivjeka bila upravo takvo podneblje, a Poljičani beskompromisni čuvari svoje baštine.

04 stu., 2018 80 Pregleda

POLJIČKI ‘GENIUS LOCI’ JOŠ ŽIVI

Kao i mnogo puta u posljednje dvije godine, od sveukupno tri od početka rada na izradi Poljičkog rječnika, i ovaj sam vikend zajedno sa suradnicima proveo u terenskom obilasku Poljica s namjerom da u živome razgovoru sa izvornim govornicima zabilježimo specifičnosti mjesnih govora. Zajedničko svim dosad odrađenim terenima je srdačnost i oduševljenje s kojim se domaći ljudi odazivaju pozivu na suradnju, a njihovo gostoprimstvo i ljubaznost nadmašuje tek strast kojom se predaju poslu koji možda najbolje i ne razumiju ali osjećaju i znaju da je posrijedi nešto važno i veliko što će nas posvjedočiti i kad nas ne bude.       

Pa ipak, koliko god nezahvalno bilo među stotinama intervjuiranih bilo koga izdvajati s obzirom da je baš svatko na svoj način poseban i dojmljiv, s nadom da mi neće biti zamjereno spomenut ću 94-godišnju Ivu Roguljić rođ. Banić iz zaseoka Grad u Donjemu Docu čija životna priča ima filmski potencijal. Međutim, ovoga puta neću iznositi njenu dramatičnu priču koja zavrijeđuje maksimalnu pozornost (pozivam tv-medije da naprave prilog o njenom životu pod naslovom “Žena koja je smrti gledala u oči”) nego ću se ograničiti na to da spomenom njene plemenitosti, duhovne snage i životne radosti skrenem pozornost na činjenicu da poljički ‘genius loci’ (‘duh zaštitnik’ nekog mjesta) još postoji. I baš zato sam uvjeren da sve dotle dok u Poljicima bude ljudi kao što je baka Iva, Poljica će naša živjeti vječno.

I zato, svim našim Ivama želim samo jedno – obilje lipoga zdravlja jer sve drugo Bog im je već odavno podario! (A.M.)