Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
19 stu., 2019 138 Pregleda

U POVODU JEDNE TUŽNE OBLJETNICE

Na današnji dan prije točno 44 godine, dakle 19. studenoga 1975, pokrenuta je inicijativa za osnivanje godišnjaka „Poljica“ kao lista Poljičkog dekanata, a skorašnjim ulaskom u godinu 2020, Poljičani i drugi kojima je do Poljica stalo bit će, nažalost, u prilici ‘obilježiti’ cijelo jedno desetljeće njegova neizlaženja!

Ova neslavna i za Poljičane i brojne prijatelje Poljica više nego tužna ‘obljetnica’ povod je da se osvrnemo na okolnosti nastanka godišnjaka „Poljica“ i „Poljičkog zbornika“ koji mu je prethodio, te njihovo značenje za žitelje nekoć slavne Poljičke knežije.

Tri Poljička zbornika

Sve je započelo okupljanjem onodobne poljičke pameti u “Kulturno-prosvjetno društvo Poljičana” osnovano godine 1953. koje je sebi u zadaću postavilo izdavanje poljičkog zbornika i podizanje spomenika poljičkoj junakinji Mili Gojsalić[1]. Tako je prvi broj „Poljičkog zbornika“ tematski i sadržajno posvećen poljičkoj baštini spomenuto Društvo tiskalo u Zagrebu godine 1968. Zajednički su ga priredili i uredili Jure Kaštelan, Drago Ivanišević, Frano Brničević, Drago Bobić i Jozo Vrkić. Drugi broj „Poljičkog zbornika“ također je tiskan u Zagrebu godine 1971, a treći i posljednji broj u Splitu godine 1978. Uredništvu su se u međuvremenu pridružili novi suradnici i to Grga Novak, Nedjeljko Mihanović, Milan Vuković i Fabijan Trgo. U zbornicima su objavljivani tematski raznoliki i uglavnom stručno napisani prilozi brojnih i uglednih autora, pa je prava šteta što se zbornik ugasio nakon samo tri objavljena broja. Zbornik je, međutim, otvorio put novom časopisu pod nazivom “Poljica“ – list Poljičkog dekanata.

Nastanku časopisa „Poljica“ prethodila je obnova Poljičkog dekanata godine 1957. Biskup dr. Frane Franić tim je povodom u “Povelji o osnivanju Poljičkog dekanata” zapisao: “Imajući u vidu cijela kršna Poljica, njihovu slavnu junačku prošlost, njihove hrabre junake i mučenike ‘za krst časni i slobodu zlatnu’, njihovu ustrajnost i izdržljivost u očuvanju crkvenog jedinstva i naše drage glagoljice, njihova lijepa sela i župe, njihove župljane i župnike, njihovu sreću zemaljsku i nebesku, na dan 150. godišnjice propasti poljičke knežije koji, evo, postaje dan uspostave Poljičkog dekanata, molim Boga za pokoj duša svih vaših milih pokojnika, a vama živima šaljem svoje očinske pozdrave i svoj pastirski blagoslov.”[2]

Poljica su tako nakon dugo vremena napokon postala subjekt (makar samo u crkvenom ustrojstvu), pa su župnici okupljeni u dekanat mogli osjetiti težnje svojih župljana i svekolikog poljičkog življa. Na redovitoj jesenskoj skupštini Poljičkog dekanata održanoj 19. studenoga 1975, svih četrnaest župnika jednodušno se odlučilo pokrenuti godišnjak, a na sastanku u Gatima 24. ožujka 1976. nadjenuli su mu najljepše moguće ime – “Poljica”.[3] List je vrlo brzo dobio vjernu publiku koja ga je rado čitala željno iščekujući svaki novi broj o blagdanu sv. Jure na Gracu. Osim na Gracu, list se mogao kupiti i u svim poljičkim župama, pa čak i u poljičkoj dijaspori na svim kontinentima. Dugogodišnji urednik i najzaslužnija osoba za pokretanje i opstanak godišnjaka „Poljica“, don Frane Mihanović, u jednoj prigodi pohvalio se potpisniku ovih redaka da su “Poljica” našla svoje mjesto i u Francuskoj nacionalnoj knjižnici u Parizu koja moli da im se pošalje svaki novi broj.

“Poljica” su sve do broja 17. iz godine 1992. izlazila kao list Poljičkog dekanata, a od broja 18. iz godine 1993. kao godišnjak Poljičkog dekanata. Dvanaest brojeva u razdoblju od 1976. do 1983. i od 1998. do 2001. uredio je don Frane Mihanović, sedam brojeva u razdoblju od 1984. do 1986. i od 2002. do 2005. don Mirko Skejić, jedanaest brojeva od 1987. do 1997. don Ivan Banić, a četiri broja od 2006. do 2010. don Vlade Đuderija (s tim što je posljednje izdanje objavljeno kao trobroj).

Svih 36 dosad objavljenih izdanja „Poljica“ krasila je bezuvjetna ljubav njegovih stvaratelja za poljički zavičaj i poljički narod, pa su zato njegove stranice redovito obilovale brojnim znanstvenim, kulturnim, dokumentarnim, reportažnim, etnološkim i literarnim prilozima uronjenim u ovu našu poljičku zemlju, krš i more. Pozivajući se na kršćansku tradiciju u Poljicima, uvodničar prvog broja i njegov urednik već spomenuti don Frane Mihanović piše da bi prekidanje sa istom bilo štetno, pa nadodaje: “To bi bilo isto što i rezati korijenje vlastita životnog stabla. Ta i mi smo mladice i grane velikog i starog stabla koje je prije više od 13. stoljeća pustilo korijenje u ovu našu poljičku zemlju, te počelo rasti životno i kršćanski. Grana otkinuta od stabla suši se i umire. Mi ne možemo izmijeniti taj zakon života. Novi izdanci, novi naraštaji, svoju životnu snagu crpe iz tog prastarog narodnog i vjerskog stabla. Zato je i danas naša snaga u čvrstoj povezanosti sa tim stablom.”[4]

Svih 36 brojeva godišnjaka ‘Poljica

Stoga je prestanak izlaženja lista/godišnjaka “Poljica” neprežaljeni gubitak za mnoge koji su se veselili svakom novom izdanju znajući njegovu vrijednost, značenje i važnost za opstojnost poljičkog identiteta. Bila bi zato neopisiva šteta ukoliko se zaista dogodi da sadašnje i buduće generacije Poljičana i žitelja Poljica zauvijek budu lišene užitka iščitavanja kako dosad objavljenih tako i eventualno novih brojeva obnovljenih „Poljica“. I dok u nama tinja nada da će nam u bliskoj budućnosti Svemogući podariti nove istinske zaljubljenike u svoj poljički kraj koji će iznova pokrenuti izlaženje ovog neprežaljenog časopisa, raduje vijest da je Savez za Poljica pokrenuo inicijativu za digitalizaciju svih dosad objavljenih brojeva „Poljičkog zbornika“ i lista/godišnjaka „Poljica“ što će zainteresiranima u Poljicima, ali i diljem svijeta ova izdanja od neprocjenjive vrijednosti učiniti trajno dostupnima.

Sa željom da što veći broj ljudi podupre ovaj poduhvat kako bi u konačnici bio i ostvaren, posebnu zahvalnost svi zajedno dugujemo onima koji su tijekom minulih desetljeća stvarali, podupirali i na bilo koji način nesebično ugrađivali sebe, svoje vrijeme i svoje živote u već ispisane stranice naših dragih “Poljica”.

S vjerom u sretniju budućnost „Poljica“ i Poljičana, digitalizirana, ali nadamo se i nova tiskana izdanja obnovljenih „Poljica“ iznova će nam pomoći upoznati povijest svoga roda i život svojih pređa. A upoznavajući povijest vlastitoga roda, bolje spoznajemo i sami sebe. Odričući se te povijesti ili zanemarujući je, odričemo se i dijela svoga bića.

Zaključimo stoga ovaj prilog o listu/godišnjaku „Poljica“ još jednim citatom njegova urednika iz prvoga broja: “A kad bi stari Poljičanin u rano jutro stavljao ruku na plug, kretao na put ili započimao bilo koji posao, zazivao bi ime Božje. Tim imenom počinje i Poljički statut. Tako i mi naš posao oko ‘Poljica’ počinjemo: U ime Gospodina Boga – Amen!“[5]

Stoga čvrsto vjerujemo da za razliku od mnogih današnjih Poljičana Bog zna što radi.

Napisao: Ivica Čotić, studeni 2019.

 

 

[1] Poljički zbornik 1, godina 1968; str. 6.

[2] Poljica – list poljičkog dekanata, godina 12, br. 12, Gata 1987.; str. 11-12.

[3] Poljica – list poljičkog dekanata, godina 1, broj 1, Gata 1976. str. 5.

[4] Poljica – list poljičkog dekanata, godina 1,broj 1, Gata 1976. str. 5-6.

[5] Poljica – list poljičkog dekanata, godina 1, broj 1, Gata 1976. str. 8.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

13 stu., 2019 31 Pregleda

U STROŽANCU POSTAVLJENO SPOMEN-OBILJEŽJE HRVATSKOME BRANITELJU VLADIMIRU VUKOVIĆU VATI

Na 28. obljetnicu herojske smrti Vladimira Vukovića Vate, mještanina Podstrane rodom iz Studenaca kod Imotskog koji je svoj život položio na oltar domovine u obrani Dubrovnika na brdu Srđ 12. studenoga 1992. kao pripadnik postrojbe HOS-a pri 4. Brigadi ZNG, jučer je u Strožancu pod pokroviteljstvom Općine Podstrana svečano otvorena novoizgrađena obalna šetnica nazvana njegovim imenom i postavljena spomen-ploča s natpisom “Šetalište hrvatskog branitelja Vladimira Vukovića – Vate”.

Prigodnoj svečanosti nazočili su njegova sestra Monika Vuković Bolanča, suborci i prijatelji, a ploču je blagoslovio domaći župnik don Ante Vranković. Ovim činom odana je zaslužena počast i svim hrvatskim braniteljima koji su svojim životima iskupili slobodu domovine.

09 stu., 2019 87 Pregleda

„POLJICA“ NI MUKTE NITKO NEĆE?

Godišnjak Poljičkog dekanata „Poljica“ nekoć je bio omiljeno štivo mnogih Poljičana, kako onih u zavičaju tako i onih izvan njega. S razlogom, rekli bismo, jer svaki je broj „Poljica“ svojim sadržajem čuvao spomen na nekoć slavnu Poljičku knežiju, ali i na ono što je od politički i teritorijalno rastrojenih Poljica preostalo. Međutim, kako svemu dobrome prije ili kasnije dođe kraj, tako je svome kraju (barem zasad) došao i ovaj sjajni libar koji je, nažalost, posljednjih godina prestao izlaziti.

Utoliko se vrijednijim čine preostali sačuvani primjerci ovog godišnjaka koje je novi gatski župnik don Luka Stipinović danas s radošću predao Savezu za Poljica koji se jedini ponudio da ih preuzme i spasi od uništenja nakon što je neslavno završio pokušaj njihove besplatne podijele zainteresiranima. Riječ je o više stotina primjeraka godišnjaka „Poljica“ koje su članovi SZP pohranili na sigurno s namjerom da ih nakon razvrstavanja po brojevima odnosno godinama objave podijele onima kojima je još do Poljica stalo.  

09 stu., 2019 66 Pregleda

BIROKRATSKI ATAK NA ZDRAV RAZUM

“Odluka o tome da kante za smeće na obali polegnemo i tako ih stavimo izvan upotrebe donesena je kako ljudi ne bi u njih ostavljali svoje smeće i tako smanjili plaćanje odvoza.” – prenosi današnja SD izjavu komunalno nadležnih u Općini Dugi Rat.

Ako su već naumili sankcionirati svoje ‘podanike’ zbog eventualnog neplaćanja odvoza smeća, pitamo se kako birokratskome umu nije palo na pamet masovne betonske kante privremeno pretvoriti u pitare i u njih posaditi palme, pa njima do početka sezone ukrasiti okoliš, a potom kante iznova osposobiti za svoju izvornu funkciju?

Nije jer u Dugome Ratu (kao, uostalom, ni drugdje u Hrvatskoj) nije vlast zbog građana nego građani zbog vlasti.

18 lis., 2019 78 Pregleda

S PREDSTAVLJANJA ROMANA „KAVERNA“

U utorak 15. listopada 2019. u prostoru Gradske knjižnice u Omišu predstavljen je antiratni roman “Kaverna” Vedrana Buble, splitskog novinara, književnika i putopisca mlađe generacije. Bublin debitantski uradak koji vješto isprepleće stvarnost i fikciju predstavila je ravnateljica omiške knjižnice Svjetlana Buljević osvrtom na sadržaj romana koji počinje kad pisac u stvarnosti vodi svoju baku Ružicu u selo njenog djetinjstva Svinišće koja mu pak priča o četničkim pokolju u nazočnosti talijanskih fasista u poljičkome selu Gata 1. listopada 1942. koji je nekim čudom izbjegla izmaštana djevojčica Elza. Nakon liječenja, Elza biva odvedena u sirotište u kojemu se suočava s nizom poteškoća u vrtlogu rata, pa roman prati Elzinu borbu za preživljavanje u odrastanju prepunom fizičkih rana i duhovnih ožiljaka.

U nastavku programa ravnateljica Buljević nizom je pitanja potakla autora Bublu na zanimljive odgovore o nastanku “Kaverne” i semantici samoga naslova dovodeći radnju romana u vezu s “Jamom” I. G. Kovačića, pa tako postaje očigledno da su rane bake Ružice zapravo rane i traume djevojčice Elze zadobivene u strašnome ratnom pokolju koji se utisnuo u njeno pamćenje kao jedna velika kaverna ili pukotina, procijep i jama.

Za kraj ovog dojmljivog predstavljanja, a na poziv samog autora, nazočnima se obratio tada osmogodišnjak, a danas još uvijek vitalni starac Andrija Pivčević kao svjedok četničkog pokolja koji je u toj ulozi svjedočio i na beogradskom suđenju četniku Draži Mihailoviću godine 1946. u Beogradu. U iscrpnom i emotivnom nastupu Pivčević je slikovito govorio o svemu što se toga listopadskog jutra godine 1942. dogodilo istaknuvši na kraju kako je ponosan na svoje Gaćane i sebe ne samo zbog žrtve koju su podnijeli nego i zbog načina odgoja novih naraštaja s ciljem da ne zaborave, ali i da ne mrze.

Po dobrom poljičkome običaju, ova večer u omiškoj Gradskoj knjižnici prepuna emocija i dojmova za pamćenje začinjena je soparnikom ispečenim na gatskome kominu Mire Kuvačić.

(Tekst i foto: Marijo Jakovčić)

17 lis., 2019 209 Pregleda

NIJE ČUDO, ALI JE DOBRA VIJEST

Sjajna je vijest da je u Smolonjama od sveukupno 75 stanovnika djece čak 32, što je jamstvo da bi gotovo ‘izumrlo’ selo doista moglo oživjeti uz odgovarajuću potporu svih nadležnih struktura. Stoga podsjetimo da su Smolonje nekoć bilježile dvostruko i više stanovnika kao, primjerice, godine 1931. čak 183, zatim 1948. (178), 1953. (168), 1900. (166), 1961. (162), dok ih je 1991. bilo 105, zatim 2001. (68) i napokon 2011. (79), pa je lako zaključiti da su Smolonje, kao i većina drugih poljičkih mjesta, posljednjih desetljeća na najnižim razinama po broju stanovnika. Utoliko je ova vijest o ‘čudu’ u Smolonjama važnija.

12 lis., 2019 276 Pregleda

U SPOMEN NA HRVATSKOGA BRANITELJA IVU BANA

U subotu, 12. listopada 2019. s početkom u 10.30 sati, u središtu Tugara na Dočinama svečano je otkriveno spomen-obilježje poginulom hrvatskom branitelju Ivi Banu (1964. – 1991.). Prigodnu svečanost otvorio je predsjednik udruge “Ivo Ban” Ivan Velić, a o liku i djelu pokojnika besjedili su još dopredsjednik Dragan Petričević i tajnik udruge Dragan Mandić. Na okolnosti pogibije Ive Bana emotivnim govorom osvrnuo se predstavnik Pakraca, grada na čijem području je našega branitelja zatekla zla sudbina. Potom je tugarski župnik don Marinko Jurišin blagoslovio spomenik, a uz taktove državne himne spomen-ploču su zajedno otkrile supruga i kći pokojnog branitelja.

Svečana misa za pokojnika kojoj je nazočila njegova obitelj s najbližom rodbinom, ali i mnoštvo sumještana, suboraca i predstavnika lokalne vlasti održana je odmah po otkrivanju spomen-obilježja na otvorenome ispod stoljetnoga hrasta uz prikladne liturgijske pjesme Pučkih pjevača Tugare i župnog crkvenog zbora . Po završetku je priređen prigodni domjenak za sve nazočne. Kompletnu organizaciju ove tužne svečanosti koja ponosito simbolizira tugarski i poljički doprinos pobjedi u Domovinskom ratu, od ideje do realizacije spomen-obilježja te svečanog otvorenja istog, ostvarila je udruga “Ivo Ban”. (Izvješće i foto: Žarko Ban)
27 ruj., 2019 108 Pregleda

DA JE NA JEDNOME MJESTU IZLOŽITI SVE ŠTO JE OD POLJICA PREOSTALO…

Uz članak iz današnje Slobodne Dalmacije o Poljičkome statutu, na slici desno je faksimil prve stranice prijepisa Statuta iz 1785. Da Poljica imaju svoj suvremeni interpretacijski centar, ovaj i mnogi drugi prijepisi Poljičkog statuta, uz nebrojene druge artefakte iz poljičke prošlosti, bili bi u njemu izloženi i dostupni javnosti. No kako Poljica, nažalost, već odavno ne postoje, i najvrijednije poljičke memorabilije tj. sve ono što je pamćenja vrijedno, ili kupi prašinu po raznim depoima, ili propada, ili je već odavno uništeno i otuđeno. Drugim riječima, današnji Poljičani kao ni drugi žitelji Poljica gotovo nikakve koristi nemaju od toga što preostalo poljičko kulturno i povijesno blago leži pohranjeno u skrovitim vitrinama raznih ustanova diljem Hrvatske ili, što je još i gore, propada zato što je pohranjeno u neuvjetnim privatnim kućnim spremištima.

Bože moj, da je većinu onoga što je svim nevoljama usprkos preostalo sakupiti, stručno obraditi i izložiti na jednome mjestu u našim Poljicima, kakva bi to samo kulturološka atrakcija bila za domaći i furešti svit!?

25 ruj., 2019 215 Pregleda

GODIŠNJA NAGRADA ZA ZNANOST DR. SC. HRVOJU MIHANOVIĆU

S radošću i neskrivenim ponosom prenosimo vijest da je naš Poljičanin iz Sitnoga i član Nadzornog odbora Saveza za Poljica dr. sc. Hrvoje Mihanović, znanstveni savjetnik u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, nagrađen godišnjom nagradom za, citiramo, značajno znanstveno dostignuće u području prirodnih znanosti, polje geofizika, grana fizička oceanografija, za analizu stvaranja guste vode i njezine razmjere između jadranskih bazena. U 2018. godini, navodi se pored ostaloga u obrazloženju nagrade, dr. sc. Mihanović je svoje rezultate objavio u osam znanstvenih članaka u kojima je pozornost bila usmjerena na fizičke procese u moru te na relevantnost tih procesa za biokemijske pojave zbog čega su bitno promijenjeni nazori o zimskoj dinamici Jadranskoga mora.

Čestitamo kolegi i prijatelju Hrvoju, njegovoj obitelji, a napose roditeljima!

Detaljnije na Dalmacija Danas: www.dalmacijadanas.hr/poznata-imena-31-najboljeg-znanstvenika-u-hrvatskoj-boje-splita-brane-ivica-puljak-i-hrvoje-mihanovic

24 ruj., 2019 87 Pregleda

SAMO TRI ILI ČAK TRI?

Da li je brojka od tri (3) mještanina Krila Jesenica koja su se, prema pisanju SD, pridružila velikoj eko-akciji čišćenja kriljanskog podmorja velika ili mala, prosudite sami. Nama se čini velikom pretpostavimo li da je more mnogima još uvijek ponajprije besplatan deponij, pa je u tom slučaju doista besmisleno prvo bacati smeće u more, a potom ga vaditi i to još roneći! Jer da nije tako malo tko bi se usudio onečišćavati more od kojega navodno mnogi žive i za koje mnogi žive. E sad, znači li to da se jedino trojka iz naslova suzdržala od bacanja otpada u more ili su pak oni jedini u Krilu kojima je naknadno proradila savjest, ne znamo.
 
Bilo kako bilo, ovaj pomalo šaljivi komentar tragikomičnim je do kraja učinio lokalno nadležni Mjesni odbor izjavom u kojoj tvrde da njih nitko nije (po)zvao na akciju čišćenja i da su o njoj saznali tek iz medija. Zato smo mišljenja da su nadobudni volonteri koji su im nenajavljeno i pred nosom pokupili čak 32 kubika smeća još i dobro prošli jer lako je moguće da je ovom akcijom čišćenja nečiji pokušaj zatrpavanja mora ostao uzaludan.