Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
24 velj., 2018 9 Pregleda

KOD GOSPE UZ SITI 2

Srećom da u Bobisu više pažnje posvećuju svojim proizvodima nego što vode računa o anagrafskim oznakama svojih prodavaonica jer se u suprotnome kruha ne bismo najeli. Tako im je, primjerice, strožanačka “prodavaona broj 57” u ulici Kod Gospe uz siti 2, što svjedoči o neznanju onih koji su tablu naručili i postavili, ali i o nepoštivanju onih od kojih se živi.  

Pa da neupućeni, a napose mlađi naraštaji ne bi uzaludno tražili Gospu uz trgovački centar City 2 koji se (zasad) ni graditi nije počeo, kažimo da je točan naziv spomenute ulice – ulica Gospe u Siti – koji čuva spomen na još uvijek postojeću staru crkvicu u nekad močvarnome području prepunom site (biljke koja raste uz vodu) koju povijesne knjige bilježe još daleke 1129. kada je bila u posjedu benediktinskog samostana sv. Petra pod borovima u Splitu. Uz ovu crkvicu skromnih razmjera po kojoj je i cijela župa dobila naziv, danas se uzdiže nova monumentalna župna crkva Gospe u Siti.

Objavljeno 24. veljače 2018. na FB stranici Saveza za Poljica   

22 velj., 2018 416 Pregleda

Tragovi praslavenskih vjerovanja u Poljicima

Boj slavenskih poganskih božanstava, Peruna i Velesa, reljef iz 8. st. u zidu crkve u Žrnovnici (fotografija: Ante Mekinić)

Piše: Fea Munitić

Uvodna napomena: Autorica teksta Fea Munitić je književnica iz Splita. Sudjelovala je u projektu Sakralna interpretacija krajobraza. O terenskim istraživanjima i skupovima u sklopu toga projekta te predstavljanjima knjiga akademika Radoslava Katičića pisala je u časopisima Podstranska revija i Žrvanj. Surađuje s Turističkom zajednicom Općine Podstrana. O tragovima praslavenske mitologije na lokalitetima u okolici Splita – Podstrani i Žrnovnici – održala je desetak predavanja: u Zagrebu, Beogradu, Splitu, Sinju, Braču i Dugopolju.

 

U prebogatu poljičku kulturno-povijesnu baštinu spada i hrvatski pretkršćanski vjerski sadržaj o kojemu – nije li tako? – mnogi Poljičani ne znaju bogzna koliko. Gotovo ništa. Ne znaju ni oni koji nisu Poljičani, a vole poljičku baštinu. Ne znaju, ili barem do nedavno nisu previše znali ni mnogi drugi Hrvati, kao ni narodi nama bliski, oni kojima je pretkršćanska sakralna baština zajednička zato što je praslavenska i sveslavenska. No, odnedavno stvari stoje posve drukčije i praslavenska je baština počela zadobivati poznato lice. O njoj je u hrvatskoj znanosti u posljednjih desetak i više godina mnogo toga istraženo, otkriveno i objelodanjeno, što na znanstvenim skupovima, što u knjigama i časopisima. Glavninu istraživanja objedinio je višegodišnji projekt Sakralna interpretacija krajobraza Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju) čiji je završni simpozij održan u listopadu 2010. u Podstrani i Žrnovnici. Red je stoga upoznati se barem s ključnim pojmovima praslavenskih vjerovanja kao i najvažnijim lokalitetima koji o tim vjerovanjima svjedoče.

Praslavenska vjera svoje podrijetlo vuče iz prastare indoeuropske vjerske tradicije, one koja je najjasnije zabilježena u indijskim svetim knjigama, glasovitim Vedama, napisanima prije otprilike tri i pol tisuće godina. Slavenski pramen te tradicije odvojio se kasnije i nije bio zapisan jer Slaveni nisu imali pisma, nego je bio usmeno prenošen i stvarno življen i vjerovan u svagdanjem bavljenju. Nama, koji već više od tisuću godina pripadamo kršćanskoj vjeri i crkvi, sve je to već postalo strano i egzotično. Pa ipak vrijedi se načas uživjeti jer je odatle mnogo toga ostalo sačuvano u našemu jeziku kao fraze ili kao dijelovi narodne usmene književnosti, a da to uopće ne prepoznajemo i ne opažamo niti smo toga imalo svjesni. Zapravo, zahvaljujući upravo jezičnim tragovima, znanstvenici su uspjeli prodrijeti u tu osebujnu mitološku materiju. Golema zasluga pripada našem jezikoslovcu svjetskog ugleda, akademiku Radoslavu Katičiću koji je od 2008. do danas objavio pet knjiga o tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine.

Praslavenski svijet bio je ‘razapet’ između dvaju božanskih polova: ‘gore’ moćnoga gromovnika Peruna, djelitelja pravde i reda, a ‘dolje’ podzemnog Velesa, boga obilja, zaštitnika stoke i pastira pokojnika. Nisu oni bili protivnici nego suprotnici o čijoj je djelotvornosti ovisio sav naš vidljivi svijet. Praslaveni, to jest oni narodi koji su pripadali praslavenskoj kulturi i jezičnoj tradiciji, zazivali su oba ta boga, ovisno o tome koje je prirode bila njihova prošnja.

Zazivali su, naravno, i božicu, Veliku Majku (‘Mater vlažnu zemlju’) koja se zvala Mokoš (od glagola močiti) i koja je imala silan utjecaj na ljudske sudbine i svakodnevni život, osobito u domaćinstvu. Ali prije svega, ona je bila gazdarica na Perunovu dvoru, što ne isključuje njezin jednako veliki utjecaj i u podzemnoj, Velesovoj sferi.

Perun i Mokoš imali su djecu, mlade bogove koji bi s proljeća, kad je Praslavenima nastupala nova godina, započinjali godišnji ciklus. Njemu je ime bilo Jarovit, od milja Jarilo. Ona se zvala Mara, a na zimu – Morana. Premda su bili brat i sestra, njih su dvoje svojom svetom, tajanstvenom svadbom pokretali vegetacijski ciklus i svemu svijetu osiguravali rod i porod. Pri kraju godine Jarila bi, zbog njegove nevjere, zadesila zla sudbina, a njegova bi se sestra, to jest prevarena mlada, pretvorila u zlu staricu Moranu koja mu se osvećuje, mori ga i ubija.

No, od toga božanskog obračuna među božanskom Perunovom djecom, mnogo je bučniji i gromoglasniji obračun Peruna i Velesa do kojega redovito dolazi kad god se Veles propne na Perunovo visoko prijestolje ili kad ga Perun mlati i bije kako bi oslobodio izvore što ih je Veles redovito zatvarao (podrijetlo ovog motiva jasno je zapisano u Vedama). Taj se ‘božanski boj’ očituje najjasnije ljeti, u polju, pri žetvi i vršidbi, ali i na svakome gumnu u kojemu su se mlaćenjem ‘oslobađala’ zrna žita.

O tim prastarim vjerovanjima prikriveno i izobličeno govore stihovi i motivi naše bogate narodne književnosti i običaja. Bogovi i zgode naše pretkršćanske vjere nastavili su prerušeni živjeti u pučkim kršćanskim vjerovanjima. Danas ih više ne prepoznajemo kao kršćanstvu strane elemente budući da su se s vremenom tako dobro izbrusili i uklopili u pučku kršćansku pobožnost i ‘nedužne’ narodne pjesme i radnje. Pomislimo samo na blagoslov polja koji prati običaje o danu svetoga Jure, zaštitnika Poljica (i ne samo Poljica!). Znamo da je taj kršćanski svetac bio vojnik i da nije imao nikakve veze s poljodjelstvom, ali je zato Jarilo, čiji se lik nakon pokrštenja podvukao pod sv. Juru, itekako imao veze i s poljem i s vegetacijom.

Naime, nakon pokrštenja, likovi naše stare vjere nisu tek tako nestali, nego su ostali živjeti u likovima kršćanskih svetaca. Većina onoga što je odlikovalo velikoga i moćnoga gromovnika Peruna pripisalo se Slavenima omiljenom starozavjetnom proroku Iliji za kojega u Drugoj knjizi o kraljevima stoji da se ognjenim kolima vozio po nebu. Ponekad ga, premda rjeđe, zamjenjuju drugi sveci, sv. Mihovil, sv. Vid ili pak sv. Jure, kao što je slučaj u Podstrani. Velesa su ‘pokrili’ sv. Nikola ili sv. Blaž, a nerijetko ga se, zbog njegove podzemne i zmijolike pojave, poistovjećuje jednostavno s vragom. U Donjim Poljicima, odnosno u Podstrani, spomen na Velesovo svetište čuva lokalitet Zmijski kamen. Kontinuitet Mokošina kulta preuzimaju mjesta štovanja i crkve posvećene Bogorodici, kao što u Podstrani spomen čuva Gospa u Siti. Od site, biljke iz roda Juncus koja raste na vlažnim i močvarnim terenima, u starini su se plele košare, a pletenje je bilo pod zaštitom Mokoši koja je tamo gdje je sita nekoć gusto rasla bila štovana i čašćena. Jarovit je u kršćanstvu najčešće zamijenjen svetim Jurjem (koji, rekosmo, mnogo rjeđe zamjenjuje i samoga Peruna).

U našoj se donjopoljičkoj Podstrani i susjednoj Žrnovnici sačuvao lokalitet koji na iznimno bogat i neobično rječit i zanimljiv način govori o tom praslavenskom mitskom svijetu. Brdo Perun, s trima vrhovima: Perunsko, Perunić i Veliki Perun, te u nastavku istoga grebena iznad Jesenica predio Mošnica (vrlo vjerojatno Mokoš) sačuvali su autentična imena boga Peruna i boginje Mokoši, a vrh Perunić, koji je najviši od ona tri vrha, možda je upravo pripadao mladomu Jarovitu/Jarilu, kao mladom bogu koji svome ocu, Velikom Perunu, sjedi na ramenu. Konkretnije nego ova sugestivna slika govori činjenica da je na vrhu Perunsko, na obodu prapovijesnog nasipa, podignuta crkva sv. Jurja. Time je svetost toga markantnog položaja bila višestruko zapečaćena: i Perunom, i sv. Jurjem i Jarovitom, ukoliko se on, a ne Perun, krije pod sv. Jurjem. S toga se vrha sasvim lijepo vidi Zmijski kamen, tek nekoliko desetaka metara od lijeve obale Žrnovnice, te strožanačka Gospa u Siti.

Oblik i karakteristike ovog svetišta podudaraju se s velikim Perunovim svetištima na slavenskom sjeveru Europe i Azije, ali i s još dvama podjednako dobro očuvanim svetištima u našoj blizini. Jedno od njih je istarski Perun na Učkoj, a drugo Perun kod Vareša u Bosni. Znajući sve ovo, možemo se slobodno zapitati ne krije li se i za imenom mosorskoga vrha sv. Jure (planinarskoga Kozika) također neki zasad neotkriveni Perun?

S tragovima tih vjerovanja u Gornjim i Srednjim Poljicima može se, s dubokim uvjerenjem, računati jer na to ukazuju ne samo općenito ozračje čitavoga prostora, nego i neki sadržaji poljičke etnološke baštine te imena nekih mikrolokaliteta, o čemu su pisali prof. V. Belaj i J. Belaj u knjizi Sveti trokuti.

Kako bilo, ova prastara hrvatska ostavština zaslužuje osobitu pozornost jer pripada onom izvornom osjećaju svijeta, osjećaju s kojim su naši stari doselili u ovaj prostor i u njemu organizirali svoj život gotovo puna dva stoljeća, odnosno sve dok se nisu pokrstili. Nama današnjima ta ista ostavština pomaže razumjeti dubinu vremena u kojemu se počeo oblikovati hrvatski kulturni i jezični identitet i širinu prostora na kojemu taj identitet nalazi svoje korijene i srodne grane.

Slojevitost i isprepletenost utjecaja koji su oblikovali naš nacionalni, jezični i kulturni identitet lijepo se, kao na dlanu, vidi u podstranskome prostoru. Možemo, naime, razmišljati ne samo o tome koliko je sretna okolnost što se poljičko Perunovo svetište nalazi u turizmu orijentiranoj Podstrani i njoj susjednoj Žrnovnici, nego i o tome koliko smo tu sretnu okolnost u stanju prigrliti i dati joj dostojanstvo koje zaslužuje. Tu, u Podstrani, gotovo na dogled jedno drugome, stoje Dioklecijanova palača koja svjedoči o kontinuitetu antike i kršćanstva, te praslavensko ‘pogansko’ svetište boga Peruna ustrojeno poput onoga arheološki potvrđenog i dobro dokumentiranog kraj Novgoroda u sjevernoj Rusiji, također na gori kraj rijeke. Tako se, prema riječima akademika Katičića, “jednim pogledom obuhvaćaju oba temelja hrvatske opstojnosti: stara vjera i kršćanska antička baština (…) te ne treba mnogo tumačiti koji su turistički potencijali tu upravo ponuđeni“. Turistička zajednica Općine Podstrana priprema prezentaciju dotičnih lokaliteta u vidu uređenih poučnih staza. Time bi Hrvatska, pored Parka prirode Učka unutar kojega već postoje izvrsno uređene ‘mitološke staze’ te ilustrirani opisi ključnih lokaliteta u prostoru oko tamošnjeg brda Peruna, dobila još jedan autentični ‘mitološki park’. Turistička prezentacija nije samo gospodarski potez, nego i suvremeni oblik pamćenja. To nikako ne bismo smjeli smetnuti s uma.

Kraj

Napomena: čitatelje koji žele saznati više o akademiku Radoslavu Katičiću upućujemo na dokumentarni film HTV-a „Živjeti filologiju“ dostupan na linku https://youtu.be/XohCvz1Q_Zc, a one koje zanima samo dio njegova izlaganja o praslavenskoj baštini u Poljicima, upućujemo na dio filma od 56:00 do 59:00 minute.

18 velj., 2018 23 Pregleda

POLJIČKA ‘ŠKOLA’ TOLERANCIJE

Kao najbolji izdanak poljičke ‘škole’ tolerancije, dubrovački biskup Mate Uzinić zavrijedio je svojim ponašanjem godišnju nagradu Hrvatskog helsinškog odbora za doprinos “međureligijskom dijalogu, ekumenizmu i vjerskoj toleranciji”.

Čestitamo dičnom Poljičaninu iz Dubrave na ovom zasluženom priznanju kojim se kao Poljičani ponosimo jer je to istovremeno još jedna potvrda posebnosti poljičkog identiteta.

Objavljeno 9. veljače 2018. na FB stranici Saveza za Poljica   

16 velj., 2018 124 Pregleda

TRADICIJSKA GLAZBALA NA PODRUČJU POLJICA

Piše: Goran Mikas

Uvodna napomena: Autor teksta je etnomuzikolog amater i uz to solist na više tradicijskih aerofonih glazbala, rodom iz Vele Njive u Gornjim Poljicima

 

TRADICIJSKA GLAZBALA NA PODRUČJU POLJICA

U Poljicima kao i u većini mjesta dalmatinskog zaleđa nalazimo ista glazbala. Većinom su to aerofona glazbala izrađena uglavnom od drva koje je lako obradivo (javor, orah, trstika). Nekad davno su se i u Poljicima svirala glazbala koja danas vežemo uz jedno određeno područje kao što su npr. lijerica (poznato je da se svirala od Dubrovnika do Istre), razne vrste rogova i tome slično, a koja su s vremenom ispala iz uporabe.

Razvoj glazbala i glazbe danas se može odrediti po razvoju glazbala po regijama u kojima se koriste. U Poljicima tako nalazimo glazbala tipična za područje Dalmacije, pa imamo niz instrumenata kao što su diple, gusle itd. Gornja i Srednja Poljica su kraj tipičan za dinarske instrumente, ali je broj svirača u stalnom padu, a izrađivači više i ne postoje. No krenimo redom, od manje važnih glazbala do onih prepoznatljivijih.

Opširnije

13 velj., 2018 740 Pregleda

PROMETNA INFRASTRUKTURA NA PODRUČJU POLJICA

Uvodna napomena: U skladu s najavom serije tekstova koji tematiziraju pitanja od životne važnosti za Poljičane i druge žitelje Poljica, u nastavku donosimo tekst o prometnoj infrastrukturi Poljica iz pera gospodina Ive Vulića iz Zakučca.

Autor teksta je diplomirani građevinski inženjer prometnog (infrastrukturnog) smjera. S obzirom da je svoj radni vijek proveo u planiranju i izgradnji prometnica i trajektnih luka u tvrtkama Hrvatske ceste d.o.o. i Hrvatske autoceste d.o.o., njegova razmišljanja i stavovi svakako su relevantni za navedenu temu, no ipak smo dužni napomenuti da tekst ne izražava službeno stajalište udruge Savez za Poljica.

 

PROMETNA INFRASTRUKTURA NA PODRUČJU POLJICA

Piše: dipl. ing. građ. Ivo Vulić

Prometna infrastruktura na području Poljica svoj procvat je doživjela za vladavine Austro-Ugarske monarhije, dakle prije više od stotinu godina, pa je tako već odavno postala ograničavajući faktor daljnjeg razvoja Poljica. U međuvremenu se malo i ništa revitaliziralo, a još manje izgradilo, pa tako ispada da su stranci više držali do Poljica nego sve domaće vlasti zajedno.

Na području stare Poljičke knežije, uz autocestu A1 nalaze se i dvije ceste državnog značaja, D8 i D70, koje su to, nažalost, samo po nazivu ali ne i po zauzimanju nadležnog ministarstva i drugih državnih institucija. Ista sudbina prati županijske i lokalne ceste koje su u nadležnosti Splitsko-dalmatinske županije te Poljicima nadležnih gradova i općina.

Autocesta A1 sa svojih 20-tak kilometara trase kroz Poljica, protutnjala je poljičkim teritorijem. Tek na zahtjev Društva Poljičana „Sveti Jure“ Priko pod vodstvom Martina Žilića (a ne i političkih struktura Grada Omiša!), izgrađen je čvor „Blato n/C“ prvotno ispušten kod javnog nadmetanja (za što postoje i pisani dokazi!) sa naznačenom, ali ne i dovršenom pristupnom cestom proizvodno-uslužnoj zoni „Kostanjska ljut“. Time je počinjen presedan jer duž cijele trase A1 samo su grad Omiš i državna cesta D8 ostali bez poveznice u prirodnom koridoru. Razlog tome je potpuna isključenost i nezainteresiranost tadašnjih političkih struktura grada Omiša koje nisu znale ili nisu htjele iskoristiti prisutnost ovih kapitalnih ulaganja.  

S druge strane, buduća brza cesta Stobreč – Omiš u planovima izgradnje je već punih 50 godina (!) usprkos tome što državna cesta D8 i zaobilaznica Omiša ostvaruju respektabilan prosječni ljetni dnevni promet (PDLP) od oko 18.000 jedinica. Njena izgradnja je otpočela 2007. izgradnjom čvora Omiš-istok (Ravnice) sa dva tunela, ali je neslavno skončala jer i ono malo što je izgrađeno vodi iz ‘ničega u ništa’. Međutim, još više zabrinjavaju planom i projektom predviđena rješenja jer u konačnici ne nude trajnu vezu odnosno spoj Omiša sa zaobilaznicom, što je čini investicijom bez opravdanosti i pokrića. Ista sudbina s podjednako nebuloznim rješenjima (izostanak čvora i spojne ceste u Strožancu, lociranje trajektne luke u Krilu itd.) prati nastavak trase brze ceste prema Stobreču, zatim Splitu (trajektnoj luci) i Solinu (zračnoj luci). Također je potrebno založiti se da postojeća Jadranska magistrala po izmještanju zaobilaznice doživi potpuni redizajn od Stobreča do Omiša sa dogradnjom nogostupa, autobusnih ugibališta, parkirališta i drugih nužnih sadržaja primjerenih ovakvoj prometnici.

Državna cesta D70, Omiš (Priko) D8 – Gata – A1, čvor Blato, u svome ishodištu na Priku do čvora Zakučac ima dvostruku ulogu: spoj Grada Omiša sa zaobilaznicom (izmještenom D8), te pristup Grada Omiša autocesti A1 u čvoru „Blato n/C“. Međutim, nadležne Hrvatske ceste d.o.o. ne iskazuju ni minimum zanimanja za izgradnju ove dionice iako već postoji projektna dokumentacija za dionicu zaobilaznice Gata i tunel „Jurin kuk“ na lokaciji zvečanjske staze. Izgradnjom ovih objekata bilo bi moguće njeno privremeno puštanje u promet za sve vrste vozila (što sad nije moguće zbog nedostatne širine kolnika, mjestimično tek četiri i pol do pet metara, što onemogućuje nesmetano mimoilaženje većih vozila, primjerice, autobusa i kamiona). Bezrazložno odgađanje izgradnje ove prometnice već godinama nanosi nesagledivu štetu razvoju Poljica i grada Omiša jer u svom ishodišnom dijelu D70 već sada bilježi prosječni ljetni dnevni promet (PDLP) od oko 7.000 vozila, što je svrstava u sami vrh prometnog opterećenja na cestama cijele Hrvatske.   

Županijska cesta ŽC Strožanac – Naklice rekonstruirana je, točnije modernizirana, prije više od pola stoljeća, pa i ona zahtijeva temeljitu rekonstrukciju cijelom dužinom svoga prostiranja, pogotovo od Srinjina do križanja sa D70 u Naklicama. Zbog povećanog prometa, napose kroz urbane dijelove usputnih naselja, potrebno je iznaći novu trasu sa sjeverne osunčane strane jer se eventualnom rekonstrukcijom postojeće trase ne bi ostvarili pozitivni prometni i drugi efekti.

Isti je slučaj i sa županijskom cestom ŽC Bisko – Blato n/C koja je modernizirana sada već davne 1980. dodavanjem asfaltnog zastora po postojećoj trasi, pa kao takva ne može udovoljiti sadašnjim i budućim razvojnim potrebama. Projektna dokumentacija postoji i u ovom slučaju, ali je potrebno inzistirati na njenoj realizaciji.

Bila bi to, u najkraćim crtama, slika stanja na glavnim cestovnim pravcima na području Poljica iz čega je razvidno da se u cestovnu infrastrukturu nije ulagalo praktično od uspostave Republike Hrvatske, a ono malo što je izgrađeno, nije privedeno prometnoj svrsi. To se poglavito odnosi na zaobilaznicu Omiša u koju je uloženo i u njoj zamrznuto preko 300 milijuna kuna, što je suludo. Od početka izgradnje prošlo je već više od 10 (deset) godina, a da se ništa nije napravilo na izmjeni planske dokumentacije koja obiluje pogreškama čije otklanjanje ne trpi odgodu.

Kako na području Poljica nema subjekta koji bi mogao primorati nadležne da se zauzmu za primjereno rješavanje problema prometne infrastrukture na području Poljica i grada Omiša, nužno je da se svi Poljičani i drugi žitelji Poljica te Poljicima nadležne jedinice lokalne samouprave, u prvome redu gradovi Omiš i Split te općine Dugi Rat i Podstrana, zajednički zauzmu i izbore za realizaciju ovih važnih prometnica bez kojih je razvoj Poljica i Poljicima nadležnih JLS naprosto nemoguć usprkos činjenici što prostor nekoć slavne Poljičke knežije predstavlja najpotentniju regiju u cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji.

12 velj., 2018 83 Pregleda

ŽRTVA OTETA ZABORAVU

Čini se da naše zanimanje za junačka djela bez obzira na žrtvu blijedi srazmjerno protoku vremena, što potvrđuje i današnje obilježavanje stote obljetnice junačke smrti Mate Brničevića (1891. – 1918.) na groblju Sustipan u Jesenicama. I dok Jesenice ne pamte sprovoda kakav je bio 1923. kad su se Matine kosti sahranjivale u rodnu mu grudu, današnji potomci istih za Matinu žrtvu uglavnom ne mare, pa čak ni oni što ih s njime povezuje kruh sa sedam kora. Reklo bi se, o tempora, o mores!

No zato su čast ove postojbine brodara i pomoraca ovoga puta obranili članovi udruga Tvornica i Jesenice predvođeni Anom Brničević i Jurom Tomašem Bajsom, zatim čelnici općine Dugi Rat na čelu s načelnikom Jerkom Roglićem, mjesni župnik don Tomislav Bašić te napose učenici i nastavnici OŠ Jesenice koji su, potpomognuti voditeljicom Ivanom Župa, izveli prigodni program podsjetivši usput svojim poetskim recitalima na drugog velikog Jeseničanina, Dragu Ivaniševića, čiji je jučerašnji rođendan također prošao u tišini.

Malobrojni nazočni štovatelji žrtve Mate Brničevića mogli su tako ipak zadovoljni razići se svojim kućama jer su barem oni najmlađi srcem i dušom odali poštu ovom čestitom i hrabrom čovjeku.  

10 velj., 2018 49 Pregleda

O POLJICIMA NEMA TKO DA PIŠE?

I dok se o slavnoj prošlosti Poljica od prigode do prigode medijski ponešto suvislo i objavi (i to u pravilu iz pera kojeg ponositog Poljičanina), sadašnjost je uglavnom zastupljena prigodničarskim objavama u kojima lokalne fešte i soparnik zauzimaju središnje mjesto. Stvara se tako dojam o idiličnom životu Poljičana lišenih bilo kakvih životnih briga i problema. I tako će biti sve dok o Poljicima pišu drugi kroz prizmu svojih interesa jer o životno važnim pitanjima Poljičana i drugih žitelja Poljica uglavnom – nema tko da piše!
 
Razvojem Interneta i pojavom internetskih stranica, portala i društvenih mreža donekle je ukinut monopol na objavu vijesti, ali Poljica i nadalje tavore u medijskom zapećku. Posvemašnja trivijalizacija medijskog prostora i ono malo ‘poljičkih’ vijesti svodi na banalne informacije o nebitnome, pa suštinska pitanja ostaju na margini društvenog zanimanja ili se profaniraju jeftinim politiziranjem.
 
Stoga je doista sretna okolnost što je u lipnju 2017. zaživila internetska stranica Saveza za Poljica www.poljica.hr i nešto kasnije fb-stranica Savez za Poljica, pa Poljičani i svi drugi kojima je do Poljica stalo imaju napokon priliku komunicirati preko ‘svoje’ web i fb stranice te izravno artikulirati životno važne teme i probleme u potrazi za rješenjima istih, što je, uvjereni smo, uvod u oživljavanje Poljica kao funkcionalne i skladne cjeline.
 
Zato je prijeko potrebna vaša pomoć i suradnja, pa unaprijed zahvaljujemo na svakom dobronamjernom prilogu, prijedlogu, komentaru ili kritičkom osvrtu neovisno o temi i pisanoj formi, pa sve što vam je na umu ili srcu, uključivo i fotografije, šaljite na adresu info@poljica.hr s napomenom želite li pri eventualnoj objavi vaših priloga biti potpisani ili ne.
 
Za početak najavljujemo prilog iz pera dipl. ing. građevinarstva Ive Vulića iz Zakučca o prometnoj infrastrukturi na području Poljica, temi koja je od životne važnosti za budućnost Poljica, a koji ćemo objaviti na našoj web-stranici www.poljica.hr u rubrici Aktualno (dakle, na ovom istom mjestu) u utorak 13. veljače ove godine.
09 velj., 2018 60 Pregleda

OBNOVA POLJIČKE BAŠTINE

S obzirom da je bilo krajnje vrijeme da se zaštiti i obnovi ovaj biser starohrvatskog predromaničkog sakralnog graditeljstva, čestitamo svima koji su za to zaslužni.

Istovremeno apeliramo na nadležne da se zaštiti i obnovi i susjedno, ništa manje vrijedno i značajno zdanje Ilirskog ili glagoljaškog sjemeništa koje sa spomenutom crkvom sv. Petra čini jedinstven kompleks spomeničke baštine i to ne samo omiške, kako to sugerira podnaslov priloženog članka pravopisno netočnog naslova, nego prvenstveno poljičke, a time i nacionalne.

Objavljeno 9. veljače 2018. na FB stranici Saveza za Poljica   

06 velj., 2018 31 Pregleda

POZIV NA AKCIJU

Na internetskoj stranici LAG-a Adrion kojemu pripada i Grad Omiš, a s njim zajedno i najveći dio Poljica, objavljena su čak tri natječaja za koja vjerujemo da će mnogima biti zanimljiva i to:

– POTPORA RAZVOJU JAVNO-CIVILNOG PARTNERSTVA U KULTURI
http://www.lag-adrion.hr/hr/natjecaji/item/861

– SREDSTVA ZA ULAGANJE U NEPOLJOPRIVREDNE DJELATNOSTI
http://www.lag-adrion.hr/hr/natjecaji/item/885

– SREDSTVA ZA PROJEKTE UDRUGA OD OPĆEG ZNAČAJA
http://www.lag-adrion.hr/hr/natjecaji/item/886

Za slučaj da vam je potrebna stručna pomoć ili suradnja u prijavi pojedinih projekata, javite nam se e-poštom na adresu info@poljica.hr

03 velj., 2018 61 Pregleda

„POLJIČANKA“

Upravna zgrada nekoć moćnog Brodomerkura nije samo promijenila vlasnika nego i svoj naziv, pa se odnedavno i službeno zove „Poljičanka“, a novi vlasnik je Sveučilište u Splitu.

Da li se pri odabiru naziva Senat Sveučilišta rukovodio tek okolnošću što se zgrada nalazi u Poljičkoj ulici u Splitu, ne znamo, ali da je naziv sasvim prikladan svjedoči činjenica da su Poljičani među prvima u Dalmaciji imali svoje visoko učilište za popove glagoljaše – Ilirsko sjemenište –  koje je 1750. u Priku utemeljio splitski nadbiskup Pacific Bizza.

Objavljeno 3. veljače 2018. na FB stranici Saveza za Poljica