Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
04 lip., 2020 90 Pregleda

DAVEŽ RAVNATELJA GLAZBENE MLADEŽI

U povodu uskrate dva milijuna kuna projektima u kulturi zbog poništenja županijskog natječaja za 2020. zbog, kako reče nadležni županijski pročelnik Tomislav Đonlić, “pojave koronavirusa”, mnogi korisnici ovih sredstava primorani su kresati svoje planove.

Jedan od njih, ravnatelj Glazbene mladeži Marin Kaporelo, tim je povodom izjavio kako bi “nekima trebalo dati malo više, a nekima ne jer ne mogu se uspoređivati manifestacije s puno gostiju iz inozemstva s, primjerice, feštom soparnika u nekom malom mistu”.

Ova izjava, osim što bezrazložno obezvrijeđuje jedan autohtoni etnogastronomski specijalitet koji razložno uživa zaštitu kao nacionalno i svjetsko nematerijalno kulturno dobro, ipak neće značajnije naškoditi njegovim promotorima, amaterima-zaljubljenicima u svoje zavičajno podneblje, koji su soparnik čuvali i sačuvali i bez mrvica sa županijskog i drugih državnih stolova, odaje nepoznavanje vlastite kulturne baštine od strane čovjeka kojemu je vladajuća partija povjerila u ruke jednu državnu javnu ustanovu u kulturi.

I umjesto da se ravnatelj Glazbene mladeži koja iz godine u godinu o našem zajedničkom trošku porađa glazbenu zborsku ‘mrtvorođenčad’ bavi sobom ili barem svoje tlapnje o navali gostiju iz inozemstva na ‘njegove’ priredbe potkrijepi evaluacijskim i drugim izvješćima, on nepromišljeno omalovažava soparnik koji je ‘trade mark’ cijelog jednog entiteta o kojemu ravnatelj zacijelo zna više nego o poslu kojim se bavi. Dakle, ništa!

A o tome da se kao ‘kulturnjak’ i ravnatelj jedne glazbene ustanove mogao i morao pozabaviti umrežavanjem kulturnih dobara uključivo i soparnika u novi kulturološki i turistički ‘proizvod’ koji bi programski i sadržajno obogatio i ‘njegove’ i poljičke kulturne priredbe, izlišno je i govoriti.

02 lip., 2020 123 Pregleda

ŠTA HOĆE POLJIČANI?

Istražujući digitalni arhiv Slobodne Dalmacije, kolega Ivica Čotić ‘iskopao’ je članak pod naslovom „Šta hoće Poljičani?“ objavljen prije gotovo punih 66 godina ili točnije 26. kolovoza 1954. Autor ovog tematski još uvijek aktualnog članka je blagopočivajući prof. Frane Brničević iz Jesenica, vrstan poznavatelj poljičke povijesti i autor većega broja studija i rasprava o Poljicima.

U uvodnome dijelu spomenutog teksta prof. F. Brničević čitatelja upoznaje s povijesnom dimenzijom „Kneževine Poljica“ i njenim neprocijenjivim povijesno-kulturnim naslijeđem čije ubrzano propadanje je i dovelo do potrebe osnivanja Kulturno-prosvjetnog društva Poljičana 26. kolovoza 1953. u Priku „s osnovnim zadatkom da prikuplja i sačuva od propadanja povijesne spomenike iz doba postojanja ‘Kneževine Poljica’, da sakupljaju materijal, narodne nošnje i druge folklorne predmete Poljica“, i sve to stručno obradi, pohrani i prezentira javnosti. Međutim, „društvo je imalo i druge zadatke“, nastavlja Brničević, „a to je da radi na kulturno-prosvjetnom izdizanju Poljica. Društvo će raditi na propagiranju, da se u Poljicima razviju one grane privrede koje imaju uvjete za to. Obnoviti opet vinograde, opet saditi višnje i masline, postati opet kraj čuven po maraski, prošeku i kvalitetnom vinu, to je cilj. No, najveća nada i priželjkivanje Poljičana se polaže u hidrocentralu Zakučac“. „Ne treba zaboraviti“, naglašava autor, ni na „pošumljenje poljičkih goleti“.

Pozivom na sve navedeno, prof. Frane Brničević svoj članak zaključuje riječima: „Sadanje pasivno držanje Poljičana i stalno ponavljanje ‘ne može se’ čini da su Poljičani izgubili situaciju iz svojih ruku, što je inače protivno njihovoj prošlosti, kada su sami znali donositi sudbonosne odluke i boriti se. Dok ne uzmu inicijativu u svoje ruke, dotle će gledati zaostalost svoga kraja“.

28 svi., 2020 84 Pregleda

KAD ĆE HRVATSKA VLADA NAPOKON PROVIDJETI POLJICA?

Predsjednik Vlade Andrej Plenković primio je u srijedu u Banskim dvorima izaslanstvo Viteškog alkarskog društva iz Sinja – prenosi HINA – te je tom prigodom rekao da se, podupirući Sinjsku alku, promoviraju hrvatska kulturna baština, vrijednosti i nacionalni identitet.

Premda nama Poljičanima koji smo u prošlosti često priskakali Sinjanima u pomoć suprotiva Turkom to može biti samo drago, pitamo premijera kada namjerava sličnu čast ukazati Poljičanima čiji su pređi barem jednako krvavo čuvali svoj hrvatski identitet i sve druge nacionalne vrijednosti, a danas nemaju ‘ni kuće ni kućišta’.

Štoviše, bili bismo zadovoljni da se makar jednom od naših brojnih pisanih poziva i javnih apela odazvao barem potpredsjednik Vlade i ministar prometa Oleg Butković, pa nam objasnio zašto se Poljica desetljećima drže u prometnoj izolaciji, a poljički prostor zlorabi za prometne i druge improvizacije na štetu Poljica i Poljičana čime se dodatno ugrožava ne samo njihova budućnost nego i opstanak. Nije valjda da dužnosnici od Poljica zaziru samo zbog tv-kamera kojih, za razliku od sinjskoga trkališta, u nekoć slavnoj knežiji nema?!

25 svi., 2020 519 Pregleda

ZAŠTO RASTROJENA POLJICA NEMAJU BUDUĆNOSTI?

Teritorijalno rascjepkana i formalno-pravno nepostojeća ili, sažeto, rastrojena Poljica, nikako ne mogu imati budućnost jer ono čega (više) nema, nema ni budućnosti! Postoje još jedino Poljičani koji nastanjuju prostor povijesnih Poljica, te Poljičani rasuti diljem Hrvatske i svijeta koji u svome srcu čuvaju ono malo što je od Poljica preostalo. A i takvih je ‘čuvara’, posljedično, svakim danom sve manje.

Poljica su, podsjetimo, uspostavom današnje hrvatske države podijeljena između tri grada (Omiš, Split i Trilj) i četiri općine (Dugi Rat, Dugopolje, Podstrana i Šestanovac) i u svakoj od tih sedam jedinica lokalne samouprave Poljica se više-manje doživljavaju kao upokojeni povijesni pojam, a poljički teritorij kao balastno zaleđe dotičnoga grada ili općine (osim, naravno, Dugoga Rata i Podstrane koji su u cijelosti na području Poljica, ali nisu i poljičke JLS).

Krivci za takvu percepciju Poljica u prvome su redu sami Poljičani koji većinski prešutno pristaju na činjenicu da su kao subjekt nepostojeći, a pomireni su i s činjenicom da kao objekt nemaju pravo glasa, pa tako Poljica osim što nemaju pravnu osobnost, ni svoje prostorne, razvojne i druge planove niti svoj proračun, jednako su nepostojeća i kao stavka u razvojnim planovima i proračunima Poljicima nadležnih gradova i općina. O županijskoj i državnoj razini da i ne govorimo. 

Krivci su, također, i rukovodeći ljudi u spomenutim, Poljicima nadležnim gradovima i općinama koji, uz rijetke izuzetke, nemaju ni suvislu viziju dugoročnog razvoja JLS kojom upravljaju, a kamoli viziju razvoja ‘svoga’ dijela Poljica. Za mnoge od njih Poljicu su ‘terra incognita’ (‘nepoznata zemlja’) ili još gore, ‘tabula rasa’ (‘prazna ploča’), pa se shodno tome i njihova percepcija ili doživljaj Poljica svodi na to da Poljica i Poljičani ‘puno zuje, a malo i ništa meda daju’. I nisu posve u krivu tim više što poljičke ose i kad zuje, zuje pojedinačno ili u malim rojevima, i brzo se zasite ili zadovolje mrvicama i kapljicama. Uz to se uvijek nađe i poneki ‘trut’ koji u presudnome trenutku otkaže poslušnost ‘matici’ kao što se to dogodilo početkom 90-tih kad su se općine u Hrvatskoj dijelile ‘šakom i kapom’.

To je ujedno i razlog zbog kojega su Poljica, srčanome zauzimanju tadašnjega poljičkog dekana don Frane Mihanovića i poveće skupine poljičkih intelektualaca usprkos, gotovo jedina u Hrvatskoj ostala bez svoje općine premda je nekoć slavna Poljička knežija bila među rijetkima na prostoru Hrvatske koja je punih šest stoljeća čuvala i sačuvala hrvatstvo i to na nemirnoj vjetrometini između Istoka i Zapada. I umjesto da ponosna Poljica budu politički ili barem počasni subjekt koji će samostalno odlučivati o svojoj razvojnoj sudbini i vlastitoj budućnosti, Poljica su umjesto jedne ‘matere’ dobila čak sedam ‘maćeha’ i time postala ovisna o mrvicama sa tuđih stolova.  

Posljedice ove povijesne i ljudske nepravde, ali i krupnoga promašaja u političkome i u gospodarskome smislu, nisu samo formalno-pravno nepostojanje Poljica nego i neumitno propadanje brojnih poljičkih resursa i potencijala od povijesnih, kulturnih i tradicijskih do prirodnih, ljudskih i gospodarskih. Najgore od svega je što je dovedena u pitanje i sama opstojnost poljičkoga identiteta čiji sve malobrojniji čuvari ulažu nadljudske napore kako bi proces njegova propadanja barem usporili.  

Pogrešno bi, međutim, bilo zaključiti da su jedini gubitnici Poljičani zajedno s drugim žiteljima Poljica jer ništa manji gubitnici su i Poljicima nadležni gradovi i općine kojima su funkcionalno cjelovita Poljica mogla i morala biti dodana vrijednost! Premda to mnogima ni danas nije posve jasno naprosto zato što nikada o tome nisu na takav način ni razmišljali, sve bi im se razjasnilo istoga trenutka kad bi se iz prostornoga obuhvata njihovih JLS izuzeo teritorij koji pripada povijesnim Poljicima što se najbolje vidi na priloženome grafičkom prikazu Poljica i Grada Omiša. Stoga ovaj ‘darak s neba’ (čitaj: hrvatskoga Sabora) s početka 90-tih, nijedna jedinica lokalne samouprave koja drži do sebe i svoga razvoja nipošto ne bi smjela ignorirati. Ne bi ga smjela ignorirati ni Splitsko-dalmatinska županija, ali ni država jer one, valjda, i postoje zato da prepoznaju, (re)afirmiraju i podupru vrijednosti koje su svojedobno prepoznale i veće sile poput Osmanskoga Carstva i Mletačke Republike koje su s Poljicima i Poljičanima više surađivale nego ratovale.

Stoga je pitanje svih pitanja kada će, napokon, netko od spomenutih subjekata prepoznati značenje, vrijednosti i potencijal nekoć slavne knežije, te Poljica ‘uskrsnuti’ kao funkcionalnu cjelinu neovisno o pravnoj formi (općina, grad, županija, povijesna regija, zajednica općina i tome sl.)?

Odgovor je krajnje jednostavan: u relativno kratkome razdoblju nakon što Poljičani, zajedno s drugim žiteljima Poljica, prepoznaju da im jedino funkcionalno cjelovita Poljica mogu donijeti boljitak i prosperitet jer smo uvjerenja da hrvatski Sabor kao zakonodavac ovoga puta ne bi imao ništa protiv toga da Poljica napokon zažive kao subjekt među jedinicama lokalne i/ili regionalne samouprave. Štoviše, Poljica bi u tom smislu mogla postati paradigma željenoga teritorijalnog i političkog preustroja Hrvatske u kojoj, da parafraziramo stare Poljičane, svatko mora imati pravo i mogućnost živ biti.

Predstojeći izbori vjerojatno neće razriješiti spomenuti problem iako sve više političkih stranaka zagovara suštinski reustroj Hrvatske s ciljem smanjivanja broja općina i gradova, ali bi mogli označiti početak procesa u kojemu će svoje mjesto pod suncem dobiti zaista samo oni koji to i povijesno i razvojno zaslužuju. Na Poljičanima i drugim žiteljima Poljica je da se napokon pokrenu i izbore za bolju budućnost jer ni našim pređima nitko ništa nije poklonio.

A što se ekonomskih preduvjeta za političku emancipaciju poljičkoga entiteta tiče, ako su Mosor i njegove blagodati, Cetina i njene vode, poljički dio Jadrana i njegovi resursi, te plodna poljička zemlja i njena blaga (bili) dovoljno izdašni drugima, zasigurno će biti i još izdašniji u poljičkim rukama! No to je već tema nekih drugih razmatranja koja nam već na prvi pogled daju za pravo da se Poljičani ne moraju bojati napokon biti na svome svoji kako bi u bliskoj budućnosti barem suodlučivali o svojoj sudbini.   

Piše: Ante Mekinić, svibanj 2020.

20 svi., 2020 107 Pregleda

ZAHVALA ČUVARIMA POLJIČKE BAŠTINE

Osim što s velikim zadovoljstvom prenosimo objavu iz današnje SD o aktivnostima našega Poljičanina Gorana Mikasa i njegove velonjivske (i šire) družine potpomognutih zagrebačkom udrugom „Val kulture“, od srca im čestitamo na zapaženim postignućima i ustrajnosti u očuvanju kulturne i tradicijske baštine Gornjih Poljica, a time i nekoć slavne Poljičke knežije u cjelini.

Kako naslov spomenute objave zapravo banalizira njezin sadržaj, što je odgovornost urednika rubrike koji tekst priloga vjerojatno nije ni pročitao (nažalost, ni mediji više nisu ono što su nekad bili!), želimo naglasiti da je posao koji u dužemu vremenskome razdoblju obavljaju Mikas i družina od iznimne važnosti i to zbog najmanje dva važna razloga:

1. zbog opstojnosti poljičkoga identiteta koji je zbog formalnog nepostojanja Poljica iz dana u dan sve ugroženiji, te mu prijeti nestanak i
2. zbog očuvanja resursa važnih za razvoj kulturnoga turizma na području Poljica.

Drugim riječima, unatoč mogućim manjkavostima koje u pravilu prate amaterski pristup, pojedince koji se u sadašnjim okolnostima bave ovim naoko uzaludnim poslom potrebno je držati ko kaplju vode na dlanu jer rade ono što je zadaća udruga u kulturi, a naročito resornih državnih institucija i ustanova kojima je to profesionalna zadaća.

Zbog svega navedenoga Savez za Poljica poziva sve one kojima je (još) do Poljica stalo da i sami iznađu načina pozabaviti se očuvanjem i reafirmacijom svekolike poljičke baštine, a do tada barem poduprimo one rijetke među nama koji se u okviru svojih mogućnosti trude otrgnuti zaboravu naše poljičko ime, tradiciju i običaje.

I zato, Gorane, Ivona i Karla, Snježana, Ivore, Tino i ostali, ne posustajte nego hrabro naprijed! Ako ne suvremenici, vama i svim drugim čuvarima naše poljičke baštine pokoljenja će sigurno znati izreći zahvalu.

16 svi., 2020 92 Pregleda

ČESTITKE OMIŠANIMA POVODOM DANA GRADA!

U povodu Dana Grada Omiša, svim žiteljima Grada Omiša i gradonačelniku Ivi Tomasoviću čestitamo Dan grada i blagdan sv. Ivana Nepomuka!

Čitatelje koje zanima što je i gdje učinjeno na području Grada Omiša u minulome razdoblju od godinu dana i što se namjerava činiti u budućnosti, te tko su ovogodišnji dobitnici gradskih nagrada i priznanja, mogu pročitati u priloženome ‘promo’ članku SD.

13 svi., 2020 135 Pregleda

EDI PIVČEVIĆU NAGRADA GRADA OMIŠA ZA ŽIVOTNO DJELO

Veliko nam je zadovoljstvo izvjestiti poljičku i svekoliku javnost da je Gradsko vijeće Grada Omiša na prijedlog Saveza za Poljica poduprt Mjesnim odborom Kostanje, jednu od dvije ovogodišnje Nagrade Grada Omiša za životno djelo dodijelilo našem uglednom Poljičaninu prof. emer. Edi Pivčeviću za rad na opstojnosti identiteta i očuvanju baštine Poljica, Omiša i Hrvatske, a posebno za prijevod na engleski jezik dvaju najvažnijih dokumenata iz poljičke povijesti: Poljičkog statuta i Sumpetarskog kartulara te za izdavanje povijesne sinteze o Poljicima pod nazivom Poljička knežija – od srednjovjekovne ideje do pada 1807. Dijeleći radost ostvarenim s MO Kostanje, čestitamo našem dragom prijatelju i suradniku prof. Pivčeviću na zasluženom priznanju.

Drugu Nagradu Grada Omiša za životno djelo dobio je također naš Poljičanin Vladimir Zemunik, dugogodišnji fotograf i suradnik Festivala dalmatinskih klapa Omiš za doprinos boljitku Festivala višegodišnjim ustrajnim i samozatajnim radom, zatim za ukupno svestrano djelovanje u društvenom i kulturnom životu Omiša te za doprinose u Domovinskom ratu od kojih se posebno ističe izrada projekta i sudjelovanje u izradi prvog hrvatskog oklopnog transportera, kojemu jednako srdačno čestitamo.

Također nas veseli da je jednu od dvije Skupne nagrade Grada Omiša dobila Kulturno umjetnička udruga „Mosor“ Gata povodom 65. obljetnice djelovanja za iznimno uspješan rad na očuvanju i promicanju bogate kulturne i povijesne baštine te tradicionalnih vrijednosti Poljica, Grada Omiša i Republike Hrvatske, dok je jednu od pet ovogodišnjih Plaketa Grada Omiša dobio predsjednik KUD-a „Mila Gojsalić“ iz Kostanja Ante Amulić za očuvanje, promicanje i predstavljanje kulturno-povijesne baštine i tradicionalnih vrijednosti Poljica i Kostanja, posebno kroz zalaganje za najmlađe te za aktivan višegodišnji rad u Mjesnom odboru Kostanje. I njima također upućujemo naše iskrene čestitke.

Uz zahvalnost Gradu Omišu što je prepoznao zasluge Poljičana za boljitak Grada Omiša kojemu je pripala čast da baštini i najveći dio povijesnih Poljica, u nastavku donosimo poveznicu na cjelovit Popis dobitnika javnih priznanja Grada Omiša u 2020. u skladu s odlukom usvojenom na 28. sjednici Gradskoga vijeća Grada Omiša održanoj 11. svibnja 2020.

Poveznica na popis: http://www.omis.hr/2020pdf/Popis_dobitnika_javnih_priznanja_u_2020_g.pdf

10 svi., 2020 100 Pregleda

ČESTITKA MAJKAMA!

U povodu današnjega Majčina dana, blagdana koji se u civiliziranome svijetu u čast majki i majčinstva obilježava svake druge nedjelje u svibnju, svim majkama svijeta od srca čestitamo njihov praznik!

Prilika je to osvrnuti se i na ulogu žene u društvu, pa stoga s ponosom ističemo da je žena u našim Poljicima uvijek bila poštovana bilo kao majka, supruga i stopanjica (ona koja drži tri kantuna kuće) ili heroina poput naše Mile Gojsalić, Mare Žuljević, Bare Lekšić, Kate Bobetić i mnogih drugih.

I zato vam, drage naše majke Poljičanke, od srca neizmjerna hvala i slava!

09 svi., 2020 145 Pregleda

SVE NAJVAŽNIJE O PROMETNOJ PROBLEMATICI NA PODRUČJU POLJICA

Na adresu Saveza za Poljica početkom svibnja ove godine dospjelo je pismo našega Poljičanina Ivana Vulića, uglednog inžinjera građevinarstva s dugogodišnjim iskustvom u izgradnji najzahtjevnijih objekata cestovne infrastrukture, sa zamolbom da na internetskoj i fb-stranici naše udruge objavimo njegov dopis pod nazivom „Primjedbe na Novu multimodalnu platformu splitske aglomeracije Solin–Split–Stobreč–Dugi Rat–Omiš, uključivo dionica Zaobilaznica Omiša“ koncem 2019. upućen predsjedniku uprave Hrvatskih cesta d.o.o. g. Josipu Škoriću, Vladi RH, Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i drugima koji su uključeni u rješavanje prometne problematike na području Poljica i cijele splitske aglomeracije.

Spomenuti dopis dostupan je na gornjem linku (otisnuto zelenim slovima) dok uvodno spomenuto pismo inž. Vulića upućeno našoj udruzi prenosimo u nastavku. Suvišno je, naravno, i napominjati da se nitko od nadležnih nije oglasio kako ovim tako ni ranijim sličnim povodima što je dobro imati na umu pri odluci kome u budućnosti pokloniti izborno povjerenje.    

Dopis g. Ivana Vulića upućen Savezu za Poljica:

Poštovani,

u vremenu ‘uzništva’ uvjetovanog pandemijom koronavirusa kojom nas Svevišnji na vrijeme opominje da se osvijestimo i ne srljamo u propast zaslijepljeni profitom bez razumne mjere, sve češće se čuje teza da nakon ove pandemije više ništa neće biti isto. U nadi da će tako doista i biti, barem kad je u pitanju prometna problematika na području naših Poljica, u privitku dostavljam dopis nazvan „Primjedbe na Novu multimodalnu platformu splitske aglomeracije Solin–Split–Stobreč–Dugi Rat–Omiš, uključivo dionica Zaobilaznica Omiša“ koji sam koncem 2019. uputio predsjedniku uprave Hrvatskih cesta d.o.o. g. Josipu Škoriću (dakle, prije ugovaranja radova koji su u tijeku!), ali i svima drugima kojih se to tiče na čelu s Vladom RH i resornim Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture.  

U spomenutom dopisu argumentirano i stručno ukazao sam na brojne propuste u planiranju, projektiranju i građenju prometne infrastrukture, kao i posljedice koje iz toga proističu. Zato mi je velika želja da s ovim zapažanjima bude upoznata i šira javnost, a napose naša poljička, pa molim da dokument u cijelosti objavite na internetskim stranicama Saveza za Poljica kako bi javnost koliko-toliko bila upućena u to što se i kako planira i gradi. Iako je tekst dokumenta ponešto duži jer ovu bremenitu problematiku naprosto nije moguće sažetije objasniti, uvjeren sam da će ga sa zanimanjem pročitati svatko kome je stalo do vlastite budućnosti. Rečeni dopis sublimira sve dosad objavljene priloge na ovu životno važnu temu čemu ste i Vi (odnosi se na predsjednika udruge Antu Mekinića) i SZP dali veliki doprinos neovisno o tome što očekivani rezultati zasad nisu opravdali uloženi trud s obzirom da se i nadalje gradi po političkome diktatu sukladno izreci ‘psi laju, karavane prolaze!’        

Iako sam mišljenja da je uvodno spomenuto ‘resetiranje’ s nužnim zaokretom u pristupu ovoj problematici gotovo neizvedivo s postojećim kadrom koji je dosljedan jedino u ignoriranju nebrojenih usmenih i pisanih upozorenja izrečenih i napisanih tijekom protekloga desetljeća, još jednom pozivam predsjednika uprave HC g. Josipa Škorića i državnoga tajnika za infrastrukturu, Omišanina g. Tomislava Mihotića, dvojac koji puna dva mandata obnaša sadašnje dužnosti i koji je o svemu ovome itekako dobro informiran, na STRUČNO i JAVNO SUČELJAVANJE kako bi svi zainteresirani, a napose žitelji Poljica, bili izravno upoznati s onim što im se servira u vlastitome dvorištu i što će već u bliskoj budućnosti svima nama odrediti sudbinu. U realizaciji ove stručne rasprave svakako se nadam potpori Saveza za Poljica, ali i potpori poljičkih kolega inžinjera.

Priželjkujem, naravno, i potporu Poljicima nadležnih gradova i općina koji su u ovoj stvari mogli i morali učiniti puno više, ali još uvijek imaju mogućnost nadoknaditi propušteno s obzirom da su u tijeku III. Izmjene prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije. Stoga je ovo posljednji, da ne kažem i sudbinski trenutak da se o prometnoj problematici na području Poljica i cijele splitske aglomeracije povede cjelovita, detaljna, stručna i javna rasprava kako bi se u najkraćemu roku iznašla optimalna, dugoročno održiva i financijski racionalna prometna rješenja jer ugovoreni radovi to ne nude i ne vode željenome cilju nego pogoduju parcijalnim interesima.

Uz zahvalnost na razumijevanju i uvrštenju,

Ivan Vulić, dipl. ing. građ.                                            

07 svi., 2020 111 Pregleda

SRITNO, SPLITE!

Iako smo to u više navrata javno isticali vrijedno je ponoviti: među 100 prvih splitskih obitelji barem njih 40 je POLJIČKOG porijekla, dakle gotovo polovica! Istovremeno, Split je Poljicima i danas, nažalost, samo jedna od sedam maćeha! O zaslugama Poljičana za obranu Splita od Turaka, te politički, društveni i gospodarski prosperitet grada pod Marjanom ispisani su libri i studije, dok bi zasluge Splita za prosperitet Poljica stale na jednu jedinu kartolinu.

Pa ipak, i ne samo zbog brojnih Splićana i splitskih gradonačelnika poljičkog porijekla, u ime bolje i sretnije suradnje u budućnosti, svim Splićanima i žiteljima Splita upućujemo blagdansku čestitku – na dobro van došla Sudamja i fjera svetoga Duje!

https://dalmatinskiportal.hr/…/prvih-100-splitskih-o…/64819…