BIJELI GRAD NA CRNOJ ŠLJACI

Poput ružnoga pačeta iz Andersenove bajke, i crna šljaka bivše tvornice ferolegura „Dalmacija“ trebala bi postati labudom tj. novim bijelim gradom sa svim sadržajima koji nedostaju sadašnjemu Dugom Ratu. Drugim riječima, nagodbom države s tvrtkom „Projekt uvala“, uz blagoslov Općine Dugi Rat, do jučer po život opasna brda crne troske postala su do te mjere blagotvorna da će na njima niknuti najljepši dio Dugog Rata, a spomenuta kompanija domoći se 30.000 kvadrata atraktivnog zemljišta po cijeni od 115 eura po metru četvornom. Više u priloženome članku iz današnje SD.

BIVŠEMU ŠEFU HC-A J. ŠKORIĆU DOISTA NIJE (BILO) LAKO

Za razliku od njegovih pretpostavljenih, Plenkovića i Butkovića, koji su bez komentara na koruptivne aktivnosti stranačkog kolege Josipa Škorića, donedavnog predsjednika Uprave Hrvatskih cesta, mi komentar imamo: sad barem znamo što je J. Škorića priječilo da se odazove pozivima Grada Omiša iz travnja i lipnja ove godine (upućenima na naš zahtjev) za sudjelovanje u Javnoj tribini na temu prometne problematike na području Grada Omiša i povijesnih Poljica.

A da Josipu Škoriću doista nije bilo lako uskladiti brojne privatne obaveze s profesionalnima pa makar ga kao šefa HC-a i zakon na to obvezivao, svjedoči stečena imovina (vidi prilog) o kojoj obični smrtnici u Hrvatskoj mogu samo sanjati.

BUTKOVIĆ ČINI ŠTO MOŽE: SPLITU OBEĆAVA, DRUGDJE GRADI

Tkogod je iskusio draži vožnje prometnicama Splitske urbane aglomeracije, a naročito dionicom državne ceste D8 (Jadranska magistrala) od Stobreča do Omiša i obratno te solinskom Širinom, smjesta bi objeručke prihvatio obećanje resornoga ministra i potpredsjednika Vlade RH Olega Butkovića kako će se „kolaps oko Splita riješiti za 10 godina“ (vidi priloženi članak SD od 19. rujna 2024.).

Međutim, tkogod malo bolje poznaje lik i djelo spomenutog ministra, sjetit će se mnogih njegovih ranijih obećanja od kojih nijedno nije izdržalo kušnju vremena. Nasuprot prognozi „da će sve riješiti multimodalna platforma“ (za neupućene: naziv za dionicu brze ceste Trogir-Omiš između Stobreča i Omiša), ministru mora, prometa i infrastrukture RH padaju, nažalost, i platforme (rampe) na trajektima državnog brodara.

Pa ipak, najgore od svega je što nam ništa drugo ne preostaje nego vjerovati tom i takvom ministru jer se nismo kadri ni zauzeti, a nekmoli izboriti za svoja prava na pristojne prometnice kakve se, primjerice, grade u drugim dijelovima Hrvatske (Primorje, Istra, Zagreb…) na čemu čestitamo i Butkoviću i građanima i lokalnim vlastima koji su se za njih izborili.

ZLATNA POLJIČANKA JAČA I OD SUDBINE

Zlatna paraolimpijka Anđela Mužinić Vincetić (31), Poljičanka iz Srinjina, zarana je prošla izazovni životni put od teške nesreće do sportske besmrtnosti zahvaljujući veličanstvenoj unutarnjoj snazi kojom se iskazala jačom od sudbine koja joj je tijelo prikovala za kolica ali srećom nije i njezin duh. Stoga još jednom čestitamo našoj Anđeli i njenoj obitelji na nevjerojatnim sportskim i životnim uspjesima sa željom da potraju u zdravlju i veselju!

KRILJANSKI BRODARI MOGU I ZAVRIJEĐUJU BOLJE

Ako su točne vijesti koje ovih dana kolaju medijima, kriljanski brodari bi urednika i novinara portala Morski.hr Juricu Gašpara čije pisanje im nije po volji – u gepek! To je otprilike isto kao da netko nezadovoljan uslugom brodara brodu kriomice odriši cimu! Zato je mudro postupio predsjednik Hrvatske udruge privatnih brodara Arsen Ercegović što se u ime udruge ogradio od rečene prijetnje i istu osudio.

A što se tiče angažmana PR agencije u svrhu ‘peglanja’ imidža brodara u javnosti, puno bi im mudrije bilo da su upravo s urednikom spomenutog portala otvoreno porazgovarali o svojim problemima i zamolili za suradnju u njihovome otklanjanju ali su čovjeka očito podcijenili u mjeri u kojoj su gospođu Ankicu Mamić precijenili. Međutim, nikad nije kasno za iskrenu ispriku i pošten razgovor tim više što kriljanski brodari zboga svoga sveukupnoga doprinosa društvu nesporno zavrijeđuju respekt.

P.S. Što se pak tiče nagovještaja prebacivanja cijele flote pod stranu zastavu kako bi skrenuli pozornost javnosti na svoje probleme, našim kriljanskim brodarima predlažemo da se ‘prebace’ pod svoju poljičku zastavu (u privitku) na dobrobit svoju i Poljica u cjelini. Kakva bi to tek priča bila!  

NEKAD NIJE IMALO ŠTA GORIT, A DANAS POŽARE POTPALJUJEMO SAMI!

Ako zapitate Poljičane rođene prije 80 i više godina kako su se oni nosili s požarima u vrime kad nije bilo ni vatrogasaca, a nekmoli ‘kanadera’, odgovorit će vam protupitanjem: „Ma koji požari?!“ uz obrazloženje: „Nije i’ bilo jerbo nije imalo šta gorit: zemja se obrađivala, travke na njoj bilo nije, blago se gojilo i gonilo na ispašu, gora (šuma) se pomno čuvala i bez odobrenja lugara ni suvu granu nisi smija usić… Ukratko, moga si po dana odat naokolo i ne ukupit naramak drva za ispeć šaku srdela na gradelin!“  

A danas, danas požare sami potpaljujemo kako je i opisano u priloženome članku Damira Šarca iz današnje SD pa pročitajte.

NIJE LI VRIJEME ZA OBILAZNICU ŽRNOVNICE, SRINJINA I TUGARA?

Zbog požara u Žrnovnici i uokolo nje, promet županijskom cestom ŽC-6142 od Žrnovnice do Srinjina bio je gotovo 24 sata u prekidu što je izazvalo dodatne gužve na Jadranskoj magistrali ali i na putevima između naselja zahvaćenih požarom što je gasiteljima dodatno otežavalo borbu s vatrenom stihijom.

Zato pitamo, dok su zgarišta uokolo Žrnovnice, Sitnoga i Srinjina još uvijek topla, nije li vrijeme da se i žitelji ovih naselja, i svi mi s njima, složno ‘zagrijemo’ i zauzmemo za izgradnju prijeko potrebne obilaznice spomenutih naselja uključivo i Tugara? Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije nudi čak dvije opcije, sjevernu i južnu trasu u odnosu na uvodno spomenutu cestu ŽC-6142 (vidi izvod iz plana u privitku) no svakako se boljim izborom čini sjeverna koja bi povezala postojeća naselja i omogućila bolju protupožarnu zaštitu u budućnosti.

Ma koliko spomenuta obilaznica koštala, uvijek će biti jeftinija od šteta prouzročenih požarima, a o njenoj dobrobiti za razvoj ovoga dijela Poljica da i ne govorimo!

Naš je pa nam nije svejedno – PERIŠIĆEV PUT OD FACE DO ŠTRACE

Uvidom u javno dostupne informacije svatko dobronamjeran mogao je zaključiti da je povratak Ivana Perišića u Hajduk sredinom siječnja ove godine bio motiviran najboljim namjerama: besplatno pomoći klubu da se napokon domogne titule nacionalnog prvaka i jeseni u nekoj od evropskih liga (za što bi samo u tom slučaju bio nagrađen bonusima), a tek alternativno da, u slučaju neuspjeha, njegovim odlaskom i klub i on ponešto zarade jer ga HNL bez Evrope, sasvim razumljivo, nije zanimao. Važno je uz to naglasiti da je ovakav dogovor postignut prije zlosretne ozljede ligamenata koljena pa je svaki prigovor da se Perišić došao oporavljati na teret Hajduka netočan i neumjesan.

Razlozi zbog kojih se dojučerašnju nogometnu ‘facu’ nastoji obnoć učiniti ‘štracom’ leže u tome što pravi krivci za najnovije Hajdukove neuspjehe tendencioznom reinterpretacijom opisanog dogovora nastoje bijes navijača preusmjeriti sa sebe na Perišića kojemu se, možda, jedino može zamjeriti to što nije s malo više takta otkantao krpelje kojima je i lešina Hajduka još uvijek dovoljno izdašna.

I tako će biti, s Perišićem i bez njega, sve dok navijački puk ne osvijesti da Hajduk odavno nije njegovo dite kako mu tepaju nego siroče bez ćaće i matere. (AM)

U povodu 185. obljetnice rođenja Alfonsa pl. Pavića – POLJIČKI DOBROTVOR ZABORAVLJEN OD MNOGIH

Piše: Ante Mekinić

Na današnji dan prije točno 185 godina, u plemićkoj obitelji von Pfauenthal, rodio se Alfons Pavić (Ljubljana, 11. kolovoza 1839. – Bled, 1919.), ‘otac’ poljičke historiografije i najveći znani dobrotvor Poljica (“nijedan poljički iseljenik nije iskazao toliko ljubavi i koristio domovini pradjedova kao Alfons Pavić” – zapisao je njegov biograf dr. Miroslav Vulić).

Obnašajući dužnost carskog potpredsjednika Dalmatinskog namjesništva u Zadru u razdoblju od 1883. do 1903., a po saznanju da je rodom iz Poljica, Alfons pl. Pavić u više je navrata pohodio i materijalno pomagao postojbinu svojih predaka. Njegovom zaslugom probijeni su brojni putovi kroz Poljica među kojima se ističe cesta od Strožanca do Blata na Cetini odnosno Podgrađa te cesta od Omiša do Gata (na koje su Hrvatske ceste d.o.o. krajem svibnja o.g. preusmjerile dio prometa s Jadranske magistrale!?) ali i ona od Omiša do Zadvarja. Proširio je i konjski put od Gata preko Rašeljke do Gornjeg Doca. Gradio je mostove preko Cetine u Omišu (željezni), Podgrađu, Srijanima, Blatu na Cetini te preko Žrnovnice u Korešnici (Rakite). Gradio je i popravljao crkve, škole i druge javne prostore. Njegovom je zaslugom godine 1871. otvorena škola u Srijanima (prva u Poljicima), a samo dvije godine poslije i u Docu Donjem. Uz sve to objavio je i značajna djela: “Prinosi povijesti Poljica” (Sarajevo, 1903.), “Mosor” (Zadar, 1907.) i “Štatut poljički” (Sarajevo, 1908.). 

Zbog brojnih zasluga za Poljica, Alfons Pavić je na prvoj sjednici općinskog vijeća obnovljene Općine Poljica održanoj 3. siječnja 1912. aklamacijom imenovan ‘začasnim načelnikom poljičke općine’ (za čiju uspostavu je također uveliko zaslužan).

Međutim, šest godina poslije, na sjednici općinskog vijeća održanoj 9. studenoga revolucionarne 1918., na ‘žurni’ prijedlog nekolicine vijećnika koji su ga bez ikakvih dokaza optužili za navodnu izdaju nekih ‘viđenih Slovenaca’, većinom glasova vijećnika Alfonsu Paviću otkazana je udijeljena počast bez mogućnosti obrane od optužbi i bez spomena o krivnji u zapisniku te sjednice. 

Počinjenu nepravdu koja je Paviću teško pala (o čemu svjedoči njegovo pismo omiškome dekanu don Šimi Vuliću napisano potkraj života) Poljičani su ‘ispravili’ osam godina poslije na sjednici općinskog vijeća od 17. lipnja 1926. te Paviću posmrtno, kao ‘osobitom dobrotvoru Poljičana’, vratili naslov ‘začasnog načelnika poljičke općine’ odlučivši uz to odužiti mu se postavljanjem spomen-ploče u općinskoj zgradi. Ploču dimenzija 150×70 cm izradili su još iste godine ali je ni do danas nisu postavili. Kako Grad Omiš kao pravni sljednik poljičke općine i baštinik spomenute općinske zgrade poznatije pod nazivom Ilirsko ili glagoljaško sjemenište nema saznanja o sudbini ploče, poštenje nalaže izraditi i postaviti novu čemu bi, uz Poljičane, obola trebali dati Grad Omiš i Hrvatske ceste d.o.o. kako bi se svi zajedno koliko-toliko odužili svome zaboravljenome dobrotvoru. 

Do tada, dragi Alfonse plemeniti Paviću, počivaj u miru jer Tvoja dobročinstva čuvaju spomen na Te!

ZAŠTO HRVATSKE CESTE INZISTIRAJU NA LOŠIJIM I SKUPLJIM RJEŠENJIMA?

Nezadovoljni načinom na koji Hrvatske ceste d.o.o. kao investitor pristupaju rješavanju prometne cestovne infrastrukture na području Omiša i Poljica ali i cijele Splitske urbane aglomeracije, Savez za Poljica posljednjih je godina u više navrata i na razne načine upozoravao nadležne i odgovorne u HC-u i resornome ministarstvu na izgledne štetne posljedice loših rješenja na kojima HC uporno inzistiraju te pozivao na javnu raspravu i razmjenu argumenata nudeći uz to vrlo konkretna alternativna rješenja domaćih stručnjaka. Umjesto odgovora i razgovora doživjeli smo i doživljavamo posvemašnje ignoriranje unatoč tome što iz dana u dan na vidjelo izlaze brojni nedostaci koji, nažalost, potvrđuju naša promišljanja i predviđanja. No kako je to jalova utjeha nastavili smo s traženjem načina kako doprijeti do svijesti onih u čijim su rukama i sukno i škare, a to su, ponovimo, odgovorni u Hrvatskim cestama d.o.o. i resornome Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture.

Prilika se ukazala nenadanim raspisivanjem postupka javne nabave za izradu Prostorno-prometne i građevinske studije šireg područja grada Omiša čiju pravu svrhu znaju samo Hrvatske ceste d.o.o. s obzirom da je glavnina objekata cestovne infrastrukture omiške obilaznice već izgrađena. Pa ipak, netom po saznanju da je izrada spomenute studije povjerena tvrtki TraffiCon d.o.o. iz Zagreba, zamolili smo gradonačelnika Grada Omiša Ivu Tomasovića da s rečenom tvrtkom stupi u kontakt kako bi odgovorne u njoj upoznao s našim prijedlozima i razmišljanjima za koja držimo da su itekako referentna i vrijedna pozornosti.

U tu svrhu su stručni članovi i suradnici naše udruge izradili situacijski prikaz rješenja čvorova “Dugi Rat” i “Omiš-zapad” sa spojnom cestom i ‘donjom obilaznicom’ Omiša (u prilogu) u kojemu su ucrtane i obje trasa nastavka omiške obilaznice prema Dugom Ratu i to: važeća ili službena trasa koju je izradio IPZ Zagreb, a koju forsiraju HC provodeći javnu nabavu za njenu izgradnju i zamjenska trasa koju predlaže SZP. Usporedba jedne s drugom na istoj podlozi omogućuje lakše uočavanje manjkavosti prve i prednosti druge. U najkraćemu: izvedba službene trase problematična je već zbog zahtjevne i nepotrebne račve u tunelu “Komorjak-sjever”, a potom i zbog izgradnje dvaju tunela („Ljut 1“ i „Ljut 2“) te dvaju vijadukata („Naklice“ i drugi neimenovani) što će zahtijevati više vremena i novca jer se ne može, primjerice, istovremeno raditi sekundarna obloga tunela i transportirati nosače vijadukta. Pored toga poseban problem su padinski tuneli ispod kojih su stambeni objekti na Priku pa će biti potrebna skupa zaštita od odrona stijena s litice i reducirano miniranje, a što znatno povećava troškove izgradnje. Uz sve navedeno izgradnjom spomenutih tunela i vijadukata ozbiljno će biti narušena prepoznatljiva vizura i ambijentalne vrijednosti Omiša (‘trorogi vrh’) sa stajališta estetike, buke i čistoće zraka.

Treba imati na umu i to da će za svo vrijeme izgradnje u tunelu „Komorjak-sjever“ kod račve tj. na mjestu nastavka radova bit nužna regulacija prometa bilo povremenim zatvaranjem ili na neki drugi način što će imati izravan utjecaj na odvijanje prometa obilaznicom i potrajati godinama. Pa ipak, realizacija ove zahtjevne i skupe obilaznice unatoč svim naporima neće donijeti željene učinke po pitanju prometnih potreba Grada Omiša i Poljica s obzirom da je njena jedina svrha (za)obilazak najužeg središta Omiša ali ne i njegovo integriranje u prometne tokove. Drugim riječima, kad obilaznica jednom bude dovršena omogućit će samo tzv. izlijevanje prometa s Jadranske magistrale iz smjera Makarske na postojeću cestovnu infrastrukturu u Zakučcu i ništa drugo.

Nastavak trase obilaznice prema Dugom Ratu također ima mnogo nedostataka jer zadire u područje namijenjeno stambenoj izgradnji pa će i cijena otkupa zemljišta biti veća. Položaj čvora „Dugi Rat“ je neprirodan zato što žiteljima Dugog Rata uvjetuje uključivanje u promet povratom spojnom cestom prema istoku (Omišu) u dužini od jednog kilometra i još kilometar po zaobilaznici da bi se došlo na polazišno mjesto, pa se nameće pitanje tko će se takvom prometnicom uopće koristiti? Pored toga, da bi se pristupilo industrijskoj zoni na „Glavici“ bit će potrebno spustiti se na postojeću magistralu i preko sadašnjeg križanja pristupiti istoj. U projektantskom smislu imamo nepotrebno spuštanje nivelete trase na oko 60 m n/v, odnosno ‘izgubljenu visinu’ što je traserski vrlo nepovoljno u vozno-dinamičkom smislu. Uz sve to će na samom pristupu spojne ceste sa DC8 biti potrebno porušiti 6 (šest) stambenih objekata. Spojna cesta sadrži i tunel dužine 833 metra.

S druge strane, zamjenska trasa za koju se zalaže Savez za Poljica koja uključuje i čvor “Omiš-zapad” u Zakučcu ne samo da nema navedenih problema nego za manje novca nudi još i dodatne pogodnosti kao što je izgradnja servisnog tunela za polaganje vodovoda za potrebe Duća, Podstrane, Splita i srednjodalmatinskih otoka te energetskih i drugih komunalnih instalacija (npr. kanalizacije), k tome omogućuje izvođenje potrebnih radova bez ometanja prometa i što je najvažnije, odvijanje prometa u svim željenim smjerovima. 

Usvajanjem predložene nove trase oslobađa se znatan prostor koji je jedini preostao za moguće širenje grada s obzirom da su resursi na lijevoj obali Cetine uglavnom potrošeni. K tome je otkup zemljišta na novom koridoru zasigurno barem za trećinu jeftiniji u odnosu na projektirano stanje, pa bi se racionalizacijom trase obilaznice prema Dugom Ratu postigle znatne financijske uštede dostatne za izgradnju obilaznice Srinjina i Tugara u dužini od oko 9 kilometara koju je po ubrzanom postupku moguće izgraditi u kratkome roku umjesto zahtjevne rekonstrukcije postojeće županijske ceste odnedavno dodatno opterećene prometom s magistrale, što bi trajalo unedogled.

Sve navedeno i osobno smo prezentirali gradonačelniku Tomasoviću na radnim sastancima održanima 19. i 31. srpnja ove godine u njegovome uredu. Gradonačelnik je podržao naša razmišljanja i prijedloge te obećao proslijediti ih odgovornima u tvrtki TraffiCon d.o.o. i načelniku susjedne Općine Dugi Rat ali i HC-u, sve s ciljem kako bi se u konačnici iznašla optimalna prometna rješenja, a što se naročito odnosi na planiranu izgradnju nastavka dionice obilaznice prema Dugom Ratu.   

Valja naglasiti da lošim prometnim rješenjima pridonosi i neodgovarajuća prostorno-planska dokumentacija na razini SD županije, gradova i općina uključivo Splita, Omiša i Dugog Rata, u čijim izmjenama, začudno, Hrvatske ceste ne sudjeluju ali zato izgovore za nečinjenje i krivca za sve loše napravljeno pronalaze u toj istoj prostorno-planskoj dokumentaciji što je neodgovorno, apsurdno i bahato. Stoga ne čudi što su se odgovorni u Hrvatskim cestama d.o.o. i resornome ministarstvu oglušili o naše pozive za održavanje javne tribine upućene im posredovanjem Grada Omiša u travnju i lipnju prošle godine kako bi naši građani pravovremeno i iz prve ruke saznali zašto Hrvatske ceste d.o.o. čine sve što je u njihovoj moći da ne učinu gotovo ništa od onoga što nam je nasušno potrebno kao što je izgradnja spomenutog čvora “Omiš-zapad” u Zakučcu, izbijanje tunela “Lisičina”, izgradnja velikoga rotora na spoju D70 sa D8 (magistrala), korekcija trase dionice obilaznice prema Dugom Ratu, izgradnja obilaznica Tugara, Srinjina i Žrnovnice s jedne te Gata, Ostrvice i Zvečanja s druge strane itd. a o izgradnji fantomske brze ceste od Stobreča do Omiša ili barem njene najkritičnije dionice od TTTS-a do Grljevca da i ne govorimo. Začudna je, međutim, pasivnost županije, gradova i općina s područja Splitske urbane aglomeracije koji se tim povodom rijetko oglašavaju, a još manje međusobno surađuju.

Poveznica na situacijski prikaz rješenja čvorova “Dugi Rat” i “Omiš-zapad” prema prijedlogu SZP: DUGI RAT – OMIŠ – 2024 – 001_new