– Aktualno –

KAŠTELANOVA DICA

„Kaštelanova dica“ naziv je prigodnoga filma koji su snimila upravo Kaštelanova dica ili točnije skupina učenika omiške srednje škole „Jure Kaštelan“ u povodu 100. obljetnice rođenja ovog velikog poljičkog i hrvatskog književnika. Uz pohvale mladim filmašima na inventivnom uratku, čestitke svakako zavrijeđuju i njihovi mentori, prije svih profesorica hrvatskog jezika i naša kolegica Jelena Alfirević, te profesor vjeronauka Stanko Stojić. S obzirom da su Poljica nadaleko poznata i kao pjesnička republika, za nadati se je da ćemo u budućnosti svjedočiti cijelom serijalu sličnih uradaka što će, nadamo se, potaknuti i druge da na sličan način daju svoj obol očuvanju poljičke kulturne baštine.

Spomenuti film u trajanju od 17 minuta i priča o tome kako je nastao dostupni su na https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/613863/omiski-srednjoskolci-napravili-film-o-pjesniku-juri-kastelanu-svaki-dan-prolazimo-kraj-njegovog-kipa-odlucili-smo-ga-ponovno-provesti-rodnim-krajem-i-kalama

POLJIČANI ODUVIJEK POŠTUJU PRAVO NA VLASTITI IDENTITET I OSOBNOST

Ne ulazeći u motive koji su uredništvo „Podstranske revije“, a napose autora inkriminiranoga teksta Marija Tomasovića naveli da, kako piše današnja SD, prekrštavaju Nikolu Teslu i Branka Lustiga, a Eugena Jakovčića nazovu ‘poljičkim izrodom’, svekolikoj javnosti želimo dati na znanje da postoje i oni Poljičani koji ljude ne dijele na ‘naše’ i ‘njihove’ odnosno ‘poželjne’ i ‘nepoželjne’ samo zato što jesu ili nisu odgovarajući nečijem svjetonazoru ili interesu.

PAPA FRANE: KORIJEN JE TAJ KOJI DAJE ŽIVOT

Prema pisanju SD, mostarski biskup Ratko Perić žestoko se obrušio na dubrovačkog biskupa Matu Uzinića zamjerivši mu je što na Ljetnu školu teologije „Teologija u pluralnom društvu“ koja će se održati u Dubrovniku od 15. do 19. srpnja pozvao englesku teologinju prof. dr. Tine Beattie koja se, kratko rečeno, protivi katoličkoj dogmatici, moralnoj teologiji i biotici zbog čega je spomenuti biskup Perić bez ustezanja naziva „heretičarkom koja će pogubno djelovati na mlade studente teologije“.

Kako biskup Perić nije usamljena pojava u današnjemu društvu nego naprotiv tek jedan od mnogih koji bi sve one koji misle drugačije ili razmišljaju svojom glavom najradije „skratio za glavu“, vrijedi citirati našega Poljičanina, dubrovačkog biskupa Uzinića koji kaže: „Živimo u svijetu u kojemu je nemoguće ignorirati i ne čuti drukčije glasove. Neke stvari neće prestati postojati ako se mi za njih ne zanimamo i o njima ne govorimo, dapače, prije ili kasnije mogu postati problem i za nas i za Crkvu. Zato mi o tome želimo progovoriti već sada. I ne treba se bojati drukčijih glasova, glasova koji propituju uvriježene stavove. Oni nas potiču da bolje promislimo vlastite stavove.“

Iako oba biskupa služe istome Bogu, kao ponosni Poljičani dodali bismo kako nije nimalo slučajno što je baš msgr. Uzinić izdanak podneblja u kojemu je stoljećima važilo pravilo „neka svaki more živ biti!“ Eto zašto je, pored ostalog, važno sačuvati Poljica i osigurati opstojnost poljičkoga identiteta jer, kako nedavno u Napulju reče papa Frane podsjećajući na važnost ponovnog razmatranja tradicije, „korijen je taj koji daje život (…)“

I životu smisao, dodali bismo.

DOBRODOŠLI U KOSTANJE NA 17. DANE MILE GOJSALIĆ

17. izdanje tradicionalne kulturno-zabavne manifestacije Dani Mile Gojsalić ne čuva samo spomen na legendarnu poljičku junakinju rodom iz Kostanja nego svojim programskim sadržajem njeguje tradicije i dobre poljičke običaje, pa tako prvog programskog dana, u petak 12. srpnja s početkom u 18.00 sati u Večeri soparnika iznova sudjeluju učenici osnovnih škola s područja Poljica, ali i oni iskusni meštri o’ soparnika (Svečano otvorenje manifestacije je u 21.00 sat), a sutradan u subotu 13. srpnja u istome terminu čak 10 renomiranih dalmatinskih klapa prigodnim koncertnim programom prisjetit će se svima nama zajedničkog prijatelja, književnika i akademika, Jakše Fiamenga i njegova neumrlog djela.

ČAST JURI, ALI LOVRE I PETAR SU UNOSNIJI

Kad u istome broju iste novine ugledate dvije ovakve objave iz kojih saznajete da na području iste županije jedna te ista Županijska uprava za ceste velikodušno daje 30 milijuna kuna za cestu ‘od nigdje do ničega’ kao što je to slučaj na području Općine Nerežišća na Braču, a ni kune za ruševni mostić preko Cetine na području Grada Omiša u Poljicima, onda nama Poljičanima ne preostaje drugo nego razmisliti o pokretanju inicijative za smjenu nebeskoga patrona Poljica, pa umjesto sv. Jure početi slaviti npr. sv. Lovru ili sv. Petra.

Jure oprosti, ali Lovre i Petar su unosniji!  

SVETOME JURI U POHODE

I ove prve srpanjske subote ljeta Gospodnjega 2019. nastavljena je tradicija hodočašća Poljičana mosorskoj kapelici sv. Jure i istoimenome vrhu zvanom još i Kozik. Po vrlo vrućem i sparnom vremenu bez daška vjetra, stotinjak štovatelja poljičkog nebeskog zaštitnika i zaljubljenika u vrleti Mosora iz svih dijelova Poljica, ali i susjednih Dugopolja i Novih Sela, te Splita među kojima i proslavljeni alpinist Stipe Božić, istrajalo je u naumu da s druge najviše kote u Poljicima (1319 m) sudjeluje u misnome slavlju koje je predvodio gatski župnik rodom iz obližnjeg Rošca don Ante Šošić, u čemu su mu pomagale kolege don Ivan Prelas, don Stanko Kačunić i don Dražen Balić.

Kako je sve to izgledalo i kako Poljica izgledaju s ove ‘nebeske’ visine pogledajte u priloženim fotografijama koje je za vas snimio hodočašću nazočan predstavnik Saveza za Poljica gospodin Damir Kaćunko, kojemu u vaše i u naše ime zahvaljujemo na ljubaznosti i uloženome trudu. Uživajte.  

[Show slideshow]

1234►

POLJICA – LUKA NAJMOĆNIJE TURISTIČKE FLOTE NA JADRANU?

Nema nikakve sumnje da bi flota od 180 mini kruzera do 50 metara dužine, koja uz to svake godine raste za 15 novih brodova, svugdje u svijetu bila prepoznata kao respektabilan gospodarski resurs i veliki (društveni) razvojni potencijal. Zašto tako nije i u Hrvatskoj, možemo samo nagađati jer se, nažalost, ne radi o izdvojenom fenomenu propuštenih prilika.

Dakle, da bi se ‘državni’ planeri morali pobrinuti oko primjerenog udomljavanja ove moćne flote, o tome ne bi smjelo biti dvojbe jer bi je u protivnome ti isti ‘razvojni stratezi’ morali ograničiti ili ukinuti. S druge strane, uzduž hrvatske obale zasigurno postoje mnoge pogodne lokacije kao i jedinice lokalne samouprave koje bi s takvim sadržajem višestruko profitirale.

Da li su Krilo i Bajnice te lokacije odnosno Općina Dugi Rat ta jedinica lokalne samouprave kao što to spomenuti brodari priželjkuju, ne znamo jer nismo ni stručni ni nadležni u predmetnoj stvari, ali po dinamici rasta ove flote i njenih potreba čini se da poljičko Primorje nema potreban prostorni kapacitet, a još manje neophodno potrebnu cestovnu i drugu infrastrukturu za prihvat ovakvog sadržaja.

To, međutim, ne znači da se na razini Poljica ne bi trebala pokrenuti stručna rasprava o tome da li je moguće pomiriti i uskladiti naizgled nespojivo jer ulog je velik da bismo ga se olako odrekli. Ali prije toga bi sami brodari umjesto žalopojki morali jasno očitovati svoje dugoročne potrebe i pri tome imati u vidu potrebe i očekivanja onih ‘na kraju’ koji također na svoj način žive od turizma, a svi oni zajedno i potrebe preostalih žitelja Poljica koji nemaju tu mogućnost ili želju da se bave turizmom.

No kad su Poljica u pitanju, Bog se pobrinuo za darove, ali ne i zato da se Poljičani s lakoćom dogovore o njihovoj raspodjeli. Postojećih sedam Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave u tom smislu samo dodatno otežavaju stvar, pa su zato mnoge povoljne prilike već otišle u nepovrat. Kako budućnost pripada onima koje je vide, krajnje je vrijeme da i Poljičani napokon progledaju, te kao nekad, razborito i složno, razmisle o vlastitoj budućnosti. Primjerice i o tome mogu li se Poljica uspješno brendirati kao luka najmoćnije turističke flote na Jadranu koja neće biti samo njezin škver nego i vrata Poljica u svijet?

UPRIZORENJE DOBRA KOJEGA NAM NEDOSTAJE

Neovisno o tome zanimaju li vas i u kojoj mjeri mitovi, priče i legende te amaterska kazališna umjetnost po sebi, udrugama „Žrvanj“ iz Žrnovnice i „Artorius“ iz Podstrane i njihovim članovima valja odati priznanje na ideji i realizaciji predstave „Legenda o Arturu i Zmaju“ u napuštenom „Lavčevićevom“ kamenolomu prvenstveno zato što su svojim primjerom pokazali kako se čuva i promovira baština, priroda (okoliš), identitet zavičajnog podneblja i dobro među ljudima. Ako se uz to zna da amateri u pravilu gotovo sve rade dušom i srcem nauštrb svojih svakodnevnih obaveza tek uz vrlo skromna materijalnim sredstvima do kojih mukotrpno dolaze, onda jedina prava nagrada za njihov uloženi trud, osim vlastitoga zadovoljstva, može biti naša zahvalnost za učinjeno.

I zato ovim samozatajnim protagonistima duha našeg zagubljenog zajedništva i svijesti o potrebi očuvanja vlastitog identiteta koji su na sebi svojstven način uprizorili dob ro koje nam nedostaje, zahvaljujemo u vaše i u naše ime, a vi to potvrdite svojim lajkovima i izrazima potpore.

U SPOMEN NA POLJIČKE JUNAKINJE I JUNAKE

Na današnji dan prije točno 333 godine, jedna odvažna skupina Poljičana živote je svoje položila na žrtvenik poljičke slobode.

Evo što o tome događaju piše na skromnoj i zapuštenoj spomen-ploči koja se nalazi na običnoj kamenoj gromadi Kod kostelja, točno na pola puta između Rošca i Donjega Doca u Gornjim Poljicima:

OVDJE

DNE 2 SRPNJA 1686.

POLJIČANI

POD VODSTVOM DON JURJA PEZELJA

I

IVANA TOMIČIĆA

PERUT PAŠU

SA

ŠEST HILJADA TURSKE VOJSKE

POTUKOŠE

––––––––––––

SAM PEZELJ

POGUBI TRIDESET I ŠEST TURAKA

PAK

NA BOJNOM POLJU PADE

––––––––––––

MARE ŽULJEVIĆ

DVA TURČINA UBI

A JEDNOGA ZAROBI

––––––––––––

BARE LEKŠIĆ

JEDNOG TURČINA SMAKNE

A JEDNOGA ZAROBI

Nikoga danas u Poljicima im ploču zakiti cvijećem, Očenaš izmoli, svijeću užge…

Počivali u miru Božjem!

ZA TZ OPĆINE PODSTRANA POLJICA – NE POSTOJE!

Nakon što smo se uvjerili da bi po internetskim stranicama TZ Grada Omiša malo koji turist mogao čak i zalutati u Poljica (vidi: http://poljica.hr/papir-sve-trpi-poljica-poljicani-jos-vise-2/), zavirili smo i u internetske stranice TZ Općine Podstrana s nadom da će njihova prezentacija Poljica biti ipak nešto bolja s obzirom da se 11,5 km² ove općine i pripadajuće joj TZ u cijelosti nalazi na području povijesnih Poljica. Štoviše, Podstrana je nekoć bila i jedan od sveukupno 12 poljičkih katuna, pa je posve razložno vjerovati da će barem Podstranjski turistički djelatnici umješnije iskoristiti ovu povijesnu okolnost u turističke svrhe.

Međutim, ne samo što naslovnica internetske stranice http://visitpodstrana.hr/ ne ‘odaje’ poljički kontekst Podstrane, nego spomena Poljica nema čak ni tamo gdje bi ga bezuvjetno moralo biti kao što je to, primjerice, podstranica posvećena kulturi i povijesti Podstrane (http://visitpodstrana.hr/category/kulturno-povijesni-turizam-2/), a što vjerodostojno svjedoči priloženi screenshot naslovnice spomenute podstranice ‘Kulturno-povijesni turizam’.

U nevjerici da je, eto, moguće govoriti o kulturno-povijesnom turizmu u Podstrani bez spomena nekoć slavne Poljičke republike dođosmo nekako i do rubrike pod naslovom ‘Okružje’ uvjereni da će vam barem ‘bogato podstransko okružje’ kako mu tepaju, napokon ‘otkriti’ Poljica, međutim, za TZ Općine Podstrana, u to više nema nikakve sumnje, Poljica, jednostavno – ne postoje! (vidi http://visitpodstrana.hr/opodstrani/bogato-podstransko-okruzje/)

Zaključno, umjesto da svoju skromnu turističku ponudu obogati bogomdanim prirodnim, kulturno-povijesnim i tradicijskim sadržajima kojima obiluju Poljica i nekoć slavna Poljička republika, a koja su gostima Podstrane nadohvat ruke, za TZ Općine Podstrana, iz nekog samo njima znanog razloga, Poljica su ili nepostojeća činjenica ili područje s kojim dotična gospoda ne žele imati ništa zajedničkoga.

Najlakše bi bilo reći da na ovako stilski i sadržajno stereotipnim turističkim stranicama slavnim Poljicima i nije mjesto, da nije u pitanju i profesionalno i interesno i lokalpatriotski nedopustiv propust koji najviše šteti upravo onima koji sve ovo plaćaju, a to su podstranjski, a time dijelom i poljički porezni obveznici.