Naš suradnik i kolega dipl. ing. građ. Ivan Vulić obratio nam se zamolbom da objavimo njegovo otvoreno pismo upravi Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb u povodu eskalacije problema oko izgradnje omiške zaobilaznice, ali i brze ceste Stobreč-Omiš. Kako je riječ o dokazanome stručnjaku s 40-godišnjim iskustvom u projektiranju i izgradnji objekata prometne infrastrukture koji u ovoj stvari zasigurno ima što reći, sa zadovoljstvom smo odlučili udovoljiti mu u prvome redu zato što Vulićev kritički osvrt na rad Hrvatskih cesta obiluje konkretnim prijedlozima te zapravo predstavlja svojevrsni hodogram mjera i aktivnosti na kojima bi mu i Hrvatske ceste i svi ostali kojih se ova problematika tiče morali zahvaliti. Zato savjetujemo da s pozornošću pročitate tekst u nastavku, a naročito ako ste na bilo koji način ovisni o ‘uslugama’ Hrvatskih cesta na području Poljica.
INŽ. IVAN VULIĆ O RADU HRVATSKIH CESTA:
UDAR NA STRUKU, ZDRAV RAZUM I DRŽAVNI PRORAČUN

Umjesto da se potrude i u najkraćemu roku izgrade tunel „Lisičina“ kojim bi se trajno rješili mnogi problemi građana i gospodarstvenika s područja Poljica i Omiša, Hrvatske ceste d.o.o. uporno provode svoju samovolju ‘silujući’ čak i zapušteni omiški most preko Cetine da se otvori kako bi što prije unajmili i ‘stavili u promet’ iznuđeni trajekt za prebacivanje vozila i putnika preko Cetine, pa odmah potom na duži vremenski period zatvorili cestu kroz Zakučac. Zato još jednom apeliram na sve odgovorne u Hrvatskim cestama da se ostave ćoravoga posla i prionu izbijanju spomenutoga tunela kroz Lisičinu jer jedino tako mogu udovoljiti ne samo potrebama građana nego i zahtjevima struke te Grada Omiša za korekcijom izvedbenoga projekta. Prioritetnom izgradnjom tunela „Lisičina“ po žurnome postupku udovoljili bi napokon i zdravome razumu koji nalaže potrebu izbjegavanja izravnih i neizravnih štetnih posljedica gdje god je to moguće, a time i nepotrebnih troškova po državni proračun. Sve suprotno od toga izravni je udar na struku, zdravi razum i državni proračun za što bi netko u konačnici napokon morao snositi odgovornost.
Stoga je neshvatljiva i neprihvatljiva izjava predsjednika uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića kad kaže da troškovi alternativnog prijevoza putnika i vozila koji će nastati zatvaranjem ceste kroz Zakučac njima nisu nikakav problem jer zanemaruje činjenicu da je to novac poreznih obveznika koji će posve nepotrebno biti bačen u vjetar. S druge strane, dotični gospodin se ni riječju nije osvrnuo na niz drugih problema koji će proizaći iz projekta na kojemu Hrvatske ceste tvrdoglavo inzistiraju jer ih ili ne vidi ili ne želi vidjeti. Zato njemu i njemu nadležnima ovim putem još jednom i na vrijeme poručujem kako je stručnjacima koji razmišljaju svojom glavom već sada posve jasno da će ovaj enormno skupi projekt omiške zaobilaznice postati još jedna investicija Hrvatskih cesta bez pokrića jer tzv. radni tunel „Komorjak“ u konačnici neće udovoljavati prometnim potrebama Omiša glede spoja sa zaobilaznicom i autocestom A1 u čvoru Blato n/C nego će omogućiti samo tzv. izlijevanje prometa iz smjera Makarske na neprimjerenu poljičku cestovnu infrastrukturu što će samo ubrzati nazadovanje Poljica u bližoj budućnosti.

No možda baš zato čelni ljudi Hrvatskih cesta i njihove splitske poslovnice Josip Škorić i Neven Matijević već godinama izbjegavaju dati odgovore na pitanja koja su im s tim u vezi postavljena od strane Grada Omiša kao i na prošlogodišnji zahtjev 18 mjesnih odbora s područja Poljica za održavanjem stručnog okruglog stola u Omišu znajući da se njihovi odgovori i tumačenja neće nikome svidjeti. Naime, čak i laicima je postalo razvidno da projektno rješenje po kojemu se gradi omiška zaobilaznica sadržava skupo i nefunkcionalno križanje u tunelu „Komorjak“ koje uz to protuslovi struci. Isto je i sa križanjem s državnom cestom DC70. Kako je sve to zajedno u potpunoj suprotnosti sa aktualnim zahtjevom Grada Omiša za izmjenama PUP-a te Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije, začudno je da Hrvatske ceste sve to ignoriraju premda se radi o objektima koji su u njihovoj nadležnosti i još su k tome od velikoga interesa za cijelu Republiku Hrvatsku.
Sve naprijed rečeno samo je uvod u brojne nestručne zahvate koji nas tek očekuju na trasi buduće brze ceste od Stobreča do Omiša, a koji se naziru u tobože racionaliziranoj verziji „Nove multimodalne platforme splitske aglomeracije“ koja je sve samo ne racionalna. Zanimljiv je podatak da ‘racionalizaciju’ spomenute trase radi ista projektantska kuća (IGH) koja je izradila i njenu osnovnu verziju pa je logično zaključiti da je upravo ona istovremeno i krivac što je izvorno projektno rješenje neracionalno iako su desetljećima projektirali u okviru istoga koridora (no očito ‘copy paste’ metodom) i sve to višekratno naplatili poreznim obveznicima. Ako ovo nije tipičan primjer korupcije, onda se moramo zapitati što jest?!
Nadalje, javna nabava raspisana prije nešto više od godinu dana za radove u projektu most „Cetina“ – spojna cesta sa DC70 u kojoj je ‘izabran’ austrijski Strabag kao jedini ponuđač s obzirom da u Hrvatskoj više nema tvrtki koje bi mu konkurirale, također je izazvala izvjesna javna nesuglasja čak i unutar same uprave Hrvatskih cesta na što sam i osobno reagirao ukazajući na činjenicu da problem nije u načinu provođenja javne nabave i odabiru izvođača nego u samome predmetu javne nabave tj. u načinu izgradnje ovog ‘krnjeg’ projekta zbog mnogih manjkavosti i posljedično štetnih posljedica po državni proračun zbog čega je trebalo smijeniti ne samo sve odgovorne u projektu nego i cijelu upravu Hrvatskih cesta.

Kako ‘riba smrdi od glave’ od odgovornosti ne mogu biti izuzeti ni odgovorni u resornome Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske jer su pravovremeno i u pisanoj formi bili upoznati sa svim relevantnim činjenicama ali su se oglušili jednako kao i Hrvatske ceste koje su neposredni provoditelji njihove politike. Kako zloporaba struke omogućuje provedbu politike koja pogoduje pojedincima i skupinama, a ne dugoročnim interesima šire društvene zajednice i države u cjelini, naročitu sumnju te vrste pobuđuje izostanak njihove međusobne suradnje na izgradnji omiške zaobilaznice i luke županijskoga značaja u Omišu zato što se odgovornim gospodarenjem ovim kompatibilnim projektima moglo ostvariti značajne uštede u korist državnoga proračuna, primjerice, nasipanjem luke materijalom iz iskopa tunela. Bio posrijedi nemar, neznanje ili nešto treće, čini se kako nikome do ušteda nije stalo nego, naprotiv, do što većih troškova čemu svjedoči i primjer iskopa tunela „Omiš“ prigodno nazvanoga ‘iz ničega u ništa’ u kojemu godinama ‘zamrznutih’ leži naših 230 milijuna kuna.
Kako je o svim ovim anomalijama u više navrata obaviješten i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, začudno je i njegovo ignoriranje spomenutih problema s obzirom da se čak ni kurtoazno nije osvrnuo na upozoravajuće dopise koje su mu u dobroj vjeri slali pojedinci i udruge kojima je istinski stalo do prosperiteta njihova domicila kao i cijele domovine Hrvatske među kojima su i nižepotpisani i Savez za Poljica.
No kako svrha ovoga moga obraćanja javnosti nije samo ukazivanje na probleme nego i poziv nadležnima na otklanjanje istih, skorašnje najnovije i tko zna koje po redu projektiranje trase dionice Stobreč-Omiš u posljednjih 50 (pedeset!) godina neposredan je povod da kao stručnjak s 40-godišnjim iskustvom u projektiranju i izgradnji objekata prometne infrastrukture upozorim na neke važne činjenice i ponudim odgovarajuća rješenja.

Zato predlažem da se:
- suspendira najnovija ‘racionalizirana’ verzija projekta Solin-Stobreč-Omiš zato što je multimodalnost istoga već odavno prisutna u postavkama izvornoga projekta brze državne ceste Trogir-Split-Omiš iz osamdesetih godina prošloga stoljeća u kojemu nije bilo Solina niti “čvora Mravinci” kao što ih nije bilo ni u dosadašnjim planovima izgradnje,
- projekt izgradnje zaobilaznice Omiša čija realizacija je u tijeku usuglasi s prijedlogom izmjena prostornih planova grada i županije prema naknadnoj ‘pameti’ Grada Omiša jer su koristi i uštede očigledne i nepobitne,
- u visinskome smislu preispita položaj „čvora Dugi Rat“ i trase od Dugoga Rata do zapadnoga portala tunela „Ljut“ kako bi se oslobodio veliki dio nepotrebno uzurpiranoga građevinskog zemljišta najnovijom izmjenom PUP-a Općine Dugi Rat,
- umetne čvor ‘desno-desno’ na križanju DC8 s lokalnom cestom Dočine-Stare Duće zbog revitalizacije starih naselja i pristupa planiranim zonama,
- umetne još jedan čvor ‘desno-desno’ na pogodnome mjestu na području Sumpetra, također zbog revitalizacije starih naselja i pristupa planiranim zonama,
- izbaci iz plana i projekta neprimjerena lokacija trajektnoga pristaništa u Krilu Jesenice jer za to nema opravdanih razloga niti prostornih uvjeta (za potrebe luke razmotriti lokaciju u Dugome Ratu u kojemu već postoji obala s neophodnim manipulativnim prostorom i odgovarajućom dubinom gaza koju je izgradnjom rampi potrebno samo prilagoditi novoj namjeni),
- u projektnu dokumentaciju vrati izbačeni „čvor Grljevac“ s pristupnom cestom do postojeće državne ceste DC8,
- projekt „rotor TTTS“ – „čvor Grljevac“ ostane u okvirima postojeće građevinske dozvole jer se jedino izgradnjom dionice od rijeke Žrnovnice do Grljevca uklanjaju svakodnevne gužve s ove najopterećenije prometne dionice u državi.
U operativnom smislu predlažem da se:
- u najkraćem mogućem roku pristupiti prioritetnoj izgradnji tunela „Lisičina“ po posebnoj proceduri zbog specifičnih uvjeta i okolnosti u skladu sa spomenutim zahtjevom Grada Omiša za izmjenu odnosnih prostornih planova. Izradu projekta, izbijanje tunela „Lisičina“ te prelociranje pješačkoga i kolnoga prometa moguće je izvesti do kraja tekuće 2020. čime se omogućuju nesmetani radovi na sanaciji litice u kanjonu, proboj tunela „Komorjak sjever“ te izgradnja mosta „Cetina“ bez produženja roka ugovorenih radova i bez zatvaranja prometa (osim nakratko za vrijeme miniranja). Svaka uložena kuna u tunel „Lisičina“ je ulaganje u budućnost i to bez nepotrebnih popratnih troškova,
- napusti skupa i nepotrebna izgradnja križanja u tzv. radnom tunelu „Komorjak“ za kojim u konačnici nema potrebe jer se u prometnome smislu iz sigurnosnih razloga ne može koristiti čime bi se ostvarile značajne vremenske i financijske uštede (izbjegla bi se, primjerice, potreba za korištenjem čak šest tipova oplate!) kojima se mogu pokriti troškovi izbijanja tunela „Lisičina“,
- korištenjem drona posnimi litica na potezu Babnjača-Mošnica koja je zasigurno u goremu stanju od litice u kanjonu i neusporedivo zahtjevnija za sanaciju s obzirom da u podnožju iste postoje objekti u kojima ljudi stanuju i rade, pa je stoga potrebno napustiti važeći projekt IPZ-a sukladno najnovijemu zahtjevu Grada Omiša. Osim što je ova dionica buduće brze ceste operativno vrlo zahtjevna i skupa, onako kako je projektirana i vizualno nagrđuje jednu od najprepoznatljivijih omiških vizura,
- smjesta odustane od najavljene izgradnje prve faze „čvora Mravinci“ jer isti nije dio zaobilaznice Splita pa u prometnome smislu ništa i ne rješava te predstavlja trošak bez pokrića (jedina mu je svrha osigurati pristup planiranim solinskim gospodarskim zonama). Sredstva treba preusmjeriti u realizaciju radova na dionici rotor TTTS -Grljevac (prekinutih od strane HC-a godine 2011.) za što postoje svi preduvjeti i opravdani razlozi te građevinska dozvola i izvedbena projektna dokumentacija. Ova dionica je ujedno i najzahtjevnija zbog niza projektiranih objekata (most preko rijeke Žrnovnice duži od 500 metara, vijadukt od 200-tinjak metara i dva četverotračna tunela dužine između 200 i 300 metara) na cijelome potezu od Stobreča do Omiša vrijednome preko 300 milijuna kuna, pa se njenom izgradnjom postižu ne samo pozitivni prometni učinci nego i brzi povrat uloženoga kapitala (za razliku od nepotrebne izgradnje prve faze „čvora Mravinci“),
- u najkraćemu roku nastave radovi na izgradnji državne ceste DC70 od Omiša do čvora Blato n/C za koju su planom izgradnje 2017. – 2020. predviđena financijska sredstva za izgradnju obilaznice Gata za koju je ‘konzumirana’ građevinska dozvola i tunel „Jurin kuk“ na području Zvečanjske staze za koji također postoji izvedbena dokumentacija.

Sve naprijed navedeno pišem isključivo u namjeri kako bih svojim dragim Poljičanima ali i drugim žiteljima Poljica i Omiša, kao i svim poreznim obveznicima diljem Lijepe naše, skrenuo pozornost na činjenicu da suvremenim Danajcima iz Hrvatskih cesta ne treba vjerovati ni kad nam ‘darove’ najavljuju ili donose jer to ne rade zbog nas niti zbog općega dobra nego zbog parcijalnih interesa i vlastite koristi. Kako kao umirovljeni stručnjak ne uspijevam potaknuti svoje radno aktivne kolege da se ozbiljnije suprotstave ovoj pošasti jer su egzistencijalno ovisni o rečenim ‘Danajcima’ i njihovim moćnim političkim zaštitnicima, ovim putem apeliram na zdrav razum i poštenje onih građana koji se osjećaju dovoljno slobodno i motivirano da dignu svoj glas protiv samovolje, bahatosti, neznanja, nestručnosti te parcijalnih i osobnih interesa koji vladaju u krugovima onih koji odlučuju o našoj prometnoj budućnosti, a time i o našemu budućemu razvoju.
Svjestan činjenice da moguće radim Sizifov posao, dok sam živ ne namjeravam odustati od profesionalnih i moralnih načela koja me čine čovjekom po mjeri Boga u kojega vjerujem i roda kojemu pripadam i kojima sam u svakome trenutku pripravan podastrijeti račune za svoja djela. Također sam spreman i na argumentiranu obranu svojih postavki i prijedloga pred stručnjacima iz prozvanih pravnih subjekata i cjelokupne javnosti i to manje zato da bih dokazao ispravnost svojih stajališta i umirio svoj ego koliko u želji da pomognem u iznalaženju optimalnih i racionalnih rješenja u korist bolje budućnosti mojih Poljica, Grada Omiša, Splitsko-dalmatinske županije i Hrvatske u cjelini.
U Splitu, 7. studenoga 2020.
Ivan Vulić dipl. ing. građ.
Napomena: nedavni razgovor s inž. Vulićem u programu Radio Brača dostupan je ovdje