Crkva sv. Klementa (Klimenta), pape i mučenika, višestoljetno je kulturno žarište poljičke glagoljaške pismenosti te jedna od najstarijih i najljepših u Poljicima. […]Opširnije
Za one koji se bave turizmom ili o njemu razmišljaju, a naporno im je pročitati čitanja vrijedan članak Ružice Mikačić ‘Sve što bi Zagora htjela biti, to je Toskana već odavno’ objavljen u nedjeljnoj SD, nudimo sažetak:
U Toskani nigdje ni pedlja korova, neokopane ili zapuštene parcele. Sve se zeleni od maslina, vinove loze, ali i voćnjaka, kukuruza… Prosječno domaćinstvo u agroturizmu u Toskani ima oko 12 hektara obrađene zemlje… Omjer djelatnosti …i zarade na njima uvijek mora biti u korist poljoprivrede… Što više proizvodite, to više turista smijete primiti… Ukratko: da biste se uspješno bavili turizmom, nikako se ne smijete baviti samo turizmom!
Zaključno, uspjeh Toskane ne čudi ako se zna da je toskanski agroturizam, prvi te vrste u Europi, zakonski definiran prije više od 30 godina ili tek nešto ranije nego što je hrvatski ‘izborni inženjering’ (a ne struka!) Dalmaciju podijelio na četiri, a Poljica na sedam nesuvislih dijelova koje ni Bog s neba ne bi kao takve usustavio te učinio konkurentnim i turistički prepoznatljivim.
Objavljeno 17. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica
Iz zemlje
, korova i drače svakim danom izranjanju novi dijelovi velebne kasnoantičke rimske palače u Ostrvici koji već u ovoj ranoj fazi obnove daju naslutiti svu njezinu raskoš i bogatstvo, ali i umijeće njenih graditelja. Zasluge zato ponajviše pripadaju entuzijastima iz kulturne udruge ‘Vila rustika’ predvođenih istinskim neimarom Nenadom Krcatovićem.
Međutim, posve je izvjesno da u realizaciji ovog poduhvata entuzijazam poj…edinaca neće biti dovoljan već uža i šira društvena zajednica te svakako domicilni i drugi turistički subjekti moraju zajedničkim snagama privesti kraju obnovu ovog kapitalnog kulturnog objekta. Zalog je velik, pa motiva ne bi smjelo manjkati.
Obnovom ‘vile rustice’ i njenim stavljanjem u kulturološku i turističku funkciju došli bi do izražaja i nebrojeni drugi poljički resursi i potencijali, napose oni s područja Ostrvice, Zvečanja i Gata, pa bi ovaj dio nekoć slavne Poljičke knežije zasigurno postao nezaobilazna postaja na rutama svih relevantnih turističkih agencija. Stoga još jednom podsjećamo na moto Saveza za Poljica: (o)živimo baštinu da bismo od baštine živili!
Objavljeno 15. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica
Postoji uzrečica koja kaže da ‘papir sve trpi’, pa tako trpi i papir Jutarnjeg lista na čijim stranicama je u rubrici ‘Dobra hrana’ 2. listopada 2017. objavljen prilog pod naslovom ‘Dok je komina, bit će i soparnika’ koji može poslužiti i kao ilustracija još jedne prigodne uzrečice koja, doduše, caruje na estradi – ‘neka se govori, pa makar i loše’!
Ne dovodeći u pitanje dobre namjere autora spomenutog priloga, moramo ipak jednom reći dosta estradiziranom načinu interpretacije Poljica kroz prizmu ‘pizze iz Poljica’ te senzacionalističkom tumačenju poljičke povijesti, kulture, tradicije, običaja i drugih relevantnih činjenica čime se, zapravo, nekoć slavna Poljička knežija svodi na ‘egzotičnu zajednicu domorodaca u izumiranju’.
Poljica, kao ni Leonardovu Monu Lisu primjerice, nema potrebe ‘uljepšavati’. Poljica su veličanstvena u svojoj stvarnosti, napose u svojoj skromnosti. Istina, tu veličanstvenost narušava dijelom poljička sadašnjost, no to je već tema za neke druge rasprave, pa one koji žele znati više upućujemo na http://poljica.hr/poljica-kao-suvremena-hrvatska-povijesna…/.
Objavljeno 3. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica
Poljičanima je slab
a utjeha što je SD jednu od najopasnijih ali i najvažnijih poljičkih prometnica, onu niz Vilar, preimenovala u Žrnovničku s obzirom da ostaje tvrdnja kako je riječ ‘ukletoj cesti’ ili točnije – ‘cesti smrti’. Štoviše, ova poljička ‘žila kucavica’ kojom svakodnevno prometuju ne samo Poljičani i drugi žitelji Poljica nego i nebrojeni turisti na relaciji čvor Blato na Cetini – Split i obratno, u međuvremenu je izgubila status županijske ceste te je spuštena na razinu lokalne u nadležnosti Grada Splita, umjesto da (makar privremeno) bude klasificirana kao DRŽAVNA cesta s obzirom na činjenicu da povezuje najveći dalmatinski grad sa autocestom služeći istovremeno mnogima i kao zaobilaznica najopterećenijeg dijela Jadranske magistrale, i to opet baš onog kroz Poljica na dionici između Stobreča i Omiša.
Poljica tako i u 21. vijeku ostaju prometno podjednako nepristupačna kao i tijekom svoje burne prošlosti, samo što su se vremena umnogome promijenila pa bi s obzirom na ovisnost Poljica o dobrim prometnicama s jedne i pasivnost žitelja Poljica s druge strane uskoro mogli složno zapivati (napose Poljičani zamosorja) – ‘drumovi će poželjet Poljičana, al’ Poljičana nigdje biti neće’!
Objavljeno 7. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica
Piše: Davor Milićević
Zvečanje 29. rujna s
lavi svoga zaštitnika sv. Mihovila čija proslava započinje pet dana ranije i to već 24. rujna kad se slavi dan posvete crkve sv. Mihovila. Crkva je smještena na vrhu brda Gračina iznad samog mjesta, a njena povijest seže u 12. stoljeće, a moguće i ranije. U tom razdoblju dograđivana je čak 12 puta i gotovo svaki put posvećivana 24. rujna, a toga dana 1752. od Pape dobiva posebno povlaštenje (lat. altare privilegiatum) pa se tako od 24. rujna do blagdana sv. Mihovila u njoj služilo sedam misa dnevno.
U samoj crkvi je niz grobova popova glagoljaša, a pred glavnoim oltarom još pet grobova među kojima i grobovi vikara i biskupa Mihovila Martića te dvojice Velikih poljičkih knezova Ivana Sičića (ubijen od mine 1789.) te posljednjeg Mate Kružičevića (ubijen u ratu s Francuzima 18. studenoga 1809.).
Položaj crkve i naziv Gračina odaju ilirske tragove, a ostaci dviju razorenih kula podsjećaju na poljičko-francuski sukob godine 1807. Naziv Gračina dolazi od riječi gradina, gradac, a mjesto Zvečanje i njegov naziv nastaju u drugoj polovici 15. stoljeća kad je potres razorio mjesto Trviž i po toj buci tj. zvečanju, mjesto dobiva današnji naziv.
U Zvečanju su se, prema poljičkoj predaji, nastanila i trojica braće, sinovi ubijenog hrvatskog kralja Miroslava, i to u predjelu Gradac (Badanj) gdje je bio i stari Trviž, a tu je i staro groblje ogromne površine te predjeli Crikvine i Grebine. Naziv Trviž nastaje po Tišimiru, jednom od spomenutih sinova koji se tu nastanio, pa od njegova potomstva, sinova Krste i Radoja, potječu sadašnji žitelji Zvečanja. Od Krste nastaje pleme Krstojević od kojega potječu Martić, Sičić i Drmić, a od Radoje nastaju tri sina i tri plemena: Ivan tj. Ivanić od kojeg su Katušić, Stanić (Nević), Vuletić (Glumčić), Čopela od kojeg je Čopeljević tj. Milićević te Dražina od kojeg potječe treće pleme Dražinović tj. Božić i Kružičević.
Uz crkvu sv. Mihovila, u Zvečanju je još crkva sv. Križa u kojoj su kosti sv. Florijana-Cvjetka, a koja također ima papinsku potvrdu (portiunculu), te crkve Gospe od Začeća, sv. Vida i sv. Roka. Crkva sv. Mihovila svoj današnji izgled dobiva 1903., a pri proslavi posvećenja crkve 24. rujna osnovan je i Poljički odbor koji je 1912. obnovio poljičku općinu Poljica-Priko.
Zvečanje su ponosne i na svoje pope glagoljaše koji su tražeći zaklon pred osmanlijskim osvajanjima 1552. osnovali na Braču svoju redovničku zadrugu, danas poznatu kao Pustinja Blaca u kojoj je još 1960.-tih godina djelovao astronom don Nikola Milićević mlađi, te na svoga akademika Nikolu Milićevića, uglednog hrvatskog pjesnika i prevoditelja.
Objavljeno 17. rujna 2017. na FB stranici Saveza za Poljica
Ovaj padovanski sobičak, veličanstven u svojoj skromnosti, u kojemu je puna četiri desetljeća povazdan ispovijedao Leopold B. Mandić, nameće usporedbu sa zavičajem svečevih predaka, Poljicima.
I Poljica su, naime, od 
slavne višestoljetne knežije mimo svoje volje već desetljećima svedena na ‘sobičak’ u kojemu ‘dični’ Poljičani čame iščekujući čudo. Možda je baš zato sv. Leopold i ovoga puta ‘zaobišao’ Poljica kako bismo napokon shvatili da je vrijeme trgnuti se i pobrinuti za svoju budućnost?
Objavljeno 17. rujna 2017. na FB stranici Saveza za Poljica
Lijepo je što nakon prošlogodišnjeg travanjskog hodočašća Zagrebu sarkofag s tijelom sv. Leopolda Bogdana Mandića iznova dolazi u Hrvatsku, ovaj put na proputovanju do svečeve rodne biskupije Kotorske po želji tamošnjega biskupa mons. Ilije Janjića.
Međutim, nije lijepo što svečeve relikvije opet zaobilaze Zakučac i Poljica, zavičaj svečeve obitelji, tim više što su tamošnji poljički neimari uredili prigodno svetište koje svakim danom pri…vlači sve više štovatelja svečeva lika i djela, čuvenog i po izjavi da ‘krv nije voda’ kojom se zahvalio Talijanima na ponudi promjene državljanstva.
Ne znamo, doduše, da li je itko u ime Poljica i Poljičana takvo što predložio i tražio, ali kako krv doista nije voda, uvjereni smo da bi sv. Leopoldu godio ‘posjet’ zavičaju njegovih predaka. Stoga predlažemo da se po dolasku u Dalmaciju, vozilo sa svečevim relikvijama zaputi prema Zakučcu baš srednjopoljičkim krajem i to od izlaza s autoputa kod Blata na Cetini cestom preko Seoca (Kostanja), Smolonja, Zvečanja, Ostrvice, Čišala i Gata do spomenutog svetišta. Nema nikakve sumnje da bi cijelu ovu trasu u dužini od nepunih 20 kilometara krasio špalir oduševljenih žitelja Poljica svih uzrasta kao i drugih štovatelja sv. Leopolda iz okolnih mjesta, što bi samo po sebi preraslo u događaj koji bi pamtili sadašnji i svi budući naraštaji zavičaja svečevih predaka.
(objavljeno 2. i 8. rujna na fb-stranici Saveza za Poljica)
Da su franjevci oduvijek ‘disali’ zajedno sa svojim narodom, dokazuje i najnoviji oštar protest Franjevačkog instituta za kulturu mira protv još uvijek aktualnog pokušaja izgradnje plinske elektrane na jezeru Peruča koja prijeti ugrozom najvećeg bazena pitke vode u Hrvatskoj te cijelog ekosustava slivnog područja Cetine.
No da će Poljičani i drugi žitelji Poljica čiji zavičaj leži u zagrljaju Cetine koja ih vjekovima napaja, hrani i pere, svoju sudbinu …prepustiti interesu privatnih koncesionara i podleći grijehu šutnje, posve je neprimjereno dičnim baštinicima buntovne poljičke prošlosti.
Stoga je nadati se da će i u ovom slučaju Poljicima nadležni gradovi Split, Omiš i Trilj te općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac odraditi posao u naše ime.
(objavljeno 8. rujna 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)
Za upućene nije vijest da su Gornja Podstrana i susjedna jesenička sela Krug, Selo i Zeljovići, mjesta s možda najvećim turističkim potencijalom u Poljicima – i danas, u 21. vijeku, bez vode. Doduše, u Gornjoj Podstrani još je davne 1957. voda sa izvora Mura potekla kroz selo i to čak na pet špina, ali nije više selo što je nekad bilo.
Osim vode, izgubila je Gornja Podstrana i status ekosela i to zbog nekontrolirane izgradnje i nestručne obnove… starih kuća. Ali to doista nije posebnost samo ovog dijela Poljica jer se diljem nekoć slavne Poljičke knežije događaju slične devastacije ruralne arhitektonske baštine i zasad nepotrošenog prostora. No valja nam nadati se da će Poljicima nadležni gradovi Split, Omiš i Trilj te općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac poduzeti mjere zaštite ovih vrijednih poljičkih resursa.
Neupućeni bi rekli, blago Poljičanima kad o njima ima tko brinuti!
(objavljeno 8. rujna 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)