I ovogodišnje misno slavlje u povodu obilježavanja blagdana sv. Jure na povijesnom poljičkom zborištu Gradac potvrdilo je dojam iz prethodnih godina da s povećanjem broja automobila opada broj vjernika koji mu nazoče. Tako su se posjetitelji i ovoga puta morali probijati između vozila natiskanih u nepreglednim dvorednim kolonama iz oba prilazna smjera kao i onih u prolazu, a nepovoljan dojam osnažili su banci s bižuterijom na zemljanom parkiralištu te napose poluprazan proplanak pred samom crkvicom i improviziranim žrtvenikom.
Pa ipak, sve nabrojeno nipošto ne umanjuje zasluge koje stotine ustrajnih (nije malo, ali pamtimo godine kad se broj nazočnih izražavao u tisućama) koji su svojom nazočnošću uveličali misno slavlje koje je premijerno u ulozi poljičkog dekana predvodio župnik Kostanja don Špiro Čikeš. Njemu su pomagali kolege župnici don Stanko Pejar iz Zvečanja, don Ante Delić iz Srinjina, don Marinko Jurišin iz Tugara te domaćin, župnik Gata don Ante Šošić.
Posebno nadahnuta bila je propovijed novog poljičkog dekana don Špira Čikeša posvećena zagovoru mira kako onog unutarnjeg u čovjeku tako i onoga među Poljičanima i drugim žiteljima Poljica. Notu svečanosti ovoj tradicionalnoj svetkovani podarili su svojim pjevanjem i sviranjem Župni zbor iz Kostanja osnažen glasovima članova klape Pasika te puhački orkestar Hrvatskog katoličkog glazbenog društva „Podstrana“. Svojom nazočnošću svečanost su uveličali i prvi ljudi Grada Omiša, gradonačelnik Ivo Tomasović i predsjednik GV Zvonko Močić, načelnik Općine Dugi Rat Jerko Roglić, predstavnici Društva Poljičana te naravno, Saveza za Poljica (ispričavamo se ako smo koga nehotice izostavili).
Posebnu zahvalnost zavrijeđuju ljudi ‘iza scene’ koji su podjednako zaslužni za uspješan nastavak tradicije štovanja sv. Jure, a koji postaju ‘vidljivi’ tek onda ako u obavljanju svoga posla zataje. Na sreću, i ovoga je puta, valja naglasiti, sve štimalo, pa čak i uvodno spomenuti ‘mimohod’ pješaka s vozilima koja su naposlijetku dočekala i svoju porciju blagoslova. No možda je ipak sazrijelo vrijeme da se razmisli o prekidu ove anakrone prakse ne samo iz razloga što autoindustrija ničim ne zavrijeđuje pridanu joj pozornost nego prije svega zato da hodočašće Poljičana svetome Juri bude o ozračju nebeskog poslanja ovog ekološki ‘osviještenog’ sveca kojega puk od davnine i ne bez razloga naziva još i Zeleni Juraj baš zato što pored ostalog simbolizira buđenje prirode i zdrav način življenja.
Zato bi lijepo bilo da se već dogodine odustane od blagoslova ‘limenih konja’ (ne i vozača!), štoviše, predlažemo da se vozilima zabrani i sam pristup Gracu kako bi vjernici u prigodnoj procesiji prošetali od improviziranih parkirališta u Podgracu i negdje nadomak Naklicama do svoga omiljenog sveca. Ne samo što bi im to bio motiv da se bolje organiziraju i na Gradac dolaze jednim zajedničkim umjesto svatko svojim vozilom nego bi još uz to učinili dobro svome zdravlju što bi zacijelo i sv. Jure dodatno honorirao. Tako bi poljičkome zaštitniku napokon mogli pristupiti i oni stariji i bolesni za koje bi se mogao osigurati nužan parking, pa bi osim zadravlja, humanosti i socijalne osjetljivosti, i sveukupan dojam o stoljetnoj poljičkoj uljudbi – i u praksi bio potvrđen.
Nije teško zamisliti prizor (a niti ga realizirati!) gdje Poljičani organizirano iz svojih župa dolaze do spomenutih centralnih prakirališta, a onda predvođeni svojim župnikom i mjesnim glavarom, zakićeni svojim barjacima i osnaženi tradicionalnim napjevima svojih pučkih pivača i zborova, pristupaju Gracu iz svih smjerova naočigled zadivljenih turista i putnika namjernika koji na taj način svjedoče satu žive poljičke povijesti.
No, kako se ono kaže, što se babi htilo, to se babi snilo, pa tako valjda i autoru ovih redaka!
Piše: Ante Mekinić
povoda za prigodnu laudu novinara SD voditelju Centra za kulturu Omiš Petru Buljeviću, ali ne i povoda za zadovoljstvo Poljičanima s obzirom da su u podužem tekst Poljica spomenuta tek usputno pri čemu je najzanimljivija najava praizvedbe predstave „More“ u koprodukciji Roberta Kurbaše i Enesa Kiševića 23. svibnja ove godine na obljetnicu smrti Josipa Pupačića.
