Odavno Poljica ostadoše bez svojih knezova, demokratski biranih vladara koji su kao narodni vladari bili priznati od svih Poljica i Poljicima nadležnih sila. Posljednji takav veliki poljički knez bio je Mate (Matij) Kružićević ubijen u boju protiv Francuza 19. studenoga 1809. nakon što je njegov prethodnik Ivan Čović bijegom u Rusiju morao spašavati živu glavu.
Zato ćemo se u povodu ovogodišnjeg blagdana sv. Jure, dana kad su se po tradiciji u Podgracu između više kandidata birali veliki poljički knezovi, te cijela poljička vlada i vojvoda, prisjetiti velikog poljičkog kneza Ivana Sičića, graditelja i mudrog državnika. Sičić je rođen na sv. Ivana o Božiću godine 1737. u Zvečanju od oca Mihovila i majke Pile rođene Milićević. Kao poljički plemić iz roda didića, od rane je mladosti bio angažiran u raznim društveno-političkim i vojničkim poslovima. Iskazao se već u razdoblju između 1782–1784. kao mali knez katuna Zvečanje kad samo zahvaljujući njegovome fondu s hranom nitko u Zvečanju nije stradao od kuge i gladi koja je na širem području Poljica usmrtila oko tisuću ljudi. Štoviše, Zvečanjci su pomagali druge i širili svoju župnu crkvu sv. Mihovila na Gračini.
Na Jurjevo 1789. Ivan Sičić bijaše izabran i za velikog poljičkog kneza, te se odmah zauzme za obnovu poljičkih solana i mlinica, ali i gradnji puteva širine dvojih zaprežnih kola u svrhu boljeg povezivanja srednjopoljičkih sela s Prikom. Veneciji to nikako nije odgovaralo, a napose ne zbog gubitka kontrole nad proizvodnjom soli koja bijaše ‘bijelo zlato’, kao i zbog neplaćanja poreza, pa Mleci pozovu velikog kneza Sičića u Veneciju ponudivši mu čak i brodski prijevoz što on odbije, te u Veneciju otplovi poljičkim brodom. Po dolasku, dužd ga primi kao kralja sa svim počastima ne bi li ga potkupio, te mu tijekom jedne vožnje gondolom pokazuje grad i škrinju punu svakovrsnog blaga govoreći: “Vidiš, tko ovo može izgraditi, vidiš li zlata i blaga!” Na to veliki poljički knez Ivan Sičić ustade i reče: “Svo zlato i kuće Mletaka rađene su ponajviše trudom moga naroda, ali sve je to opet ništa. Više blaga nose tri prolitnje kiše (op.a. jurjevska, križevska i duovska) nego što ga ima u svim Mlecima!“ Potom prijeđe na poljički brod ne uzevši ništa, te otplovi za svoja Poljica.
Nastavi tako knez Sičić s radom za boljitak Poljica sve dok gradeći cestu od Zakučca prema Priku u području Lisičina ne pogibe od mine. Sumnjalo se čak i na atentat. Do tada se do Prika moglo doći jedino kopnom iz smjera Naklica ili Duća, te brodom od Zakučca, ali su taj prijevoz držali Omišani i masno ga naplaćivali. Kako se pogibija kneza Sičića dogodila po Jurjevu 1792. Poljičani dadoše njegovome sinu Juri da očev mandat privede kraju tj. da vlada do slijedećeg Jurjeva. Grob velikog poljičkog kneza Ivana Sičića nalazi se u Zvečanju, u župnoj crkvi sv. Mihovila na Gračini pred glavnim oltarom, gdje počiva i uvodno spomenuti zadnji veliki poljički knez Mate Kružičević.
Napisao: Davor Milićević
(Izvori korišteni za ovaj prilog su: M. Mišerda, Spomenici Gornjih Poljica; A. Pavić, Prinosi povijesti Poljica; S. Kaštelan, Poljica; matice i arhiv župe sv. Mihovila arkanđela u Zvečanju; narodna predaja)