Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
07 lis., 2017 103 Pregleda

POLJICIMA NE TREBA ‘ULJEPŠAVANJE’

Postoji uzrečica koja kaže da ‘papir sve trpi’, pa tako trpi i papir Jutarnjeg lista na čijim stranicama je u rubrici ‘Dobra hrana’ 2. listopada 2017. objavljen prilog pod naslovom ‘Dok je komina, bit će i soparnika’ koji može poslužiti i kao ilustracija još jedne prigodne uzrečice koja, doduše, caruje na estradi – ‘neka se govori, pa makar i loše’!

Ne dovodeći u pitanje dobre namjere autora spomenutog priloga, moramo ipak jednom reći dosta estradiziranom načinu interpretacije Poljica kroz prizmu ‘pizze iz Poljica’ te senzacionalističkom tumačenju poljičke povijesti, kulture, tradicije, običaja i drugih relevantnih činjenica čime se, zapravo, nekoć slavna Poljička knežija svodi na ‘egzotičnu zajednicu domorodaca u izumiranju’.

Poljica, kao ni Leonardovu Monu Lisu primjerice, nema potrebe ‘uljepšavati’. Poljica su veličanstvena u svojoj stvarnosti, napose u svojoj skromnosti. Istina, tu veličanstvenost narušava dijelom poljička sadašnjost, no to je već tema za neke druge rasprave, pa one koji žele znati više upućujemo na http://poljica.hr/poljica-kao-suvremena-hrvatska-povijesna…/.

Objavljeno 3. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

07 lis., 2017 116 Pregleda

POLJIČKA ‘CESTA SMRTI’

Poljičanima je slaba utjeha što je SD jednu od najopasnijih ali i najvažnijih poljičkih prometnica, onu niz Vilar, preimenovala u Žrnovničku s obzirom da ostaje tvrdnja kako je riječ ‘ukletoj cesti’ ili točnije – ‘cesti smrti’. Štoviše, ova poljička ‘žila kucavica’ kojom svakodnevno prometuju ne samo Poljičani i drugi žitelji Poljica nego i nebrojeni turisti na relaciji čvor Blato na Cetini – Split i obratno, u međuvremenu je izgubila status županijske ceste te je spuštena na razinu lokalne u nadležnosti Grada Splita, umjesto da (makar privremeno) bude klasificirana kao DRŽAVNA cesta s obzirom na činjenicu da povezuje najveći dalmatinski grad sa autocestom služeći istovremeno mnogima i kao zaobilaznica najopterećenijeg dijela Jadranske magistrale, i to opet baš onog kroz Poljica na dionici između Stobreča i Omiša.

Poljica tako i u 21. vijeku ostaju prometno podjednako nepristupačna kao i tijekom svoje burne prošlosti, samo što su se vremena umnogome promijenila pa bi s obzirom na ovisnost Poljica o dobrim prometnicama s jedne i pasivnost žitelja Poljica s druge strane uskoro mogli složno zapivati (napose Poljičani zamosorja) – ‘drumovi će poželjet Poljičana, al’ Poljičana nigdje biti neće’!

Objavljeno 7. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

28 ruj., 2017 467 Pregleda

U POVODU BLAGDANA SV. MIHOVILA U ZVEČANJU

Zvečanje 29. rujna slavi svoga zaštitnika sv. Mihovila čija proslava započinje pet dana ranije i to već 24. rujna kad se slavi dan posvete crkve sv. Mihovila. Crkva je smještena na vrhu brda Gračina iznad samog mjesta, a njena povijest seže u 12. stoljeće, a moguće i ranije. U tom razdoblju dograđivana je čak 12 puta i gotovo svaki put posvećivana 24. rujna, a toga dana 1752. od Pape dobiva posebno povlaštenje (lat. altare privilegiatum) pa se tako od 24. rujna do blagdana sv. Mihovila u njoj služilo sedam misa dnevno.

U samoj crkvi je niz grobova popova glagoljaša, a pred glavnoim oltarom još pet grobova među kojima i grobovi vikara i biskupa Mihovila Martića te dvojice Velikih poljičkih knezova Ivana Sičića (ubijen od mine 1789.) te posljednjeg Mate Kružičevića (ubijen u ratu s Francuzima 18. studenoga 1809.).

Položaj crkve i naziv Gračina odaju ilirske tragove, a ostaci dviju razorenih kula podsjećaju na poljičko-francuski sukob godine 1807. Naziv Gračina dolazi od riječi gradina, gradac, a mjesto Zvečanje i njegov naziv nastaju u drugoj polovici 15. stoljeća kad je potres razorio mjesto Trviž i po toj buci tj. zvečanju, mjesto dobiva današnji naziv.

U Zvečanju su se, prema poljičkoj predaji, nastanila i trojica braće, sinovi ubijenog hrvatskog kralja Miroslava, i to u predjelu Gradac (Badanj) gdje je bio i stari Trviž, a tu je i staro groblje ogromne površine te predjeli Crikvine i Grebine. Naziv Trviž nastaje po Tišimiru, jednom od spomenutih sinova koji se tu nastanio, pa od njegova potomstva, sinova Krste i Radoja, potječu sadašnji žitelji Zvečanja. Od Krste nastaje pleme Krstojević od kojega potječu Martić, Sičić i Drmić, a od Radoje nastaju tri sina i tri plemena: Ivan tj. Ivanić od kojeg su Katušić, Stanić (Nević), Vuletić (Glumčić), Čopela od kojeg je Čopeljević tj. Milićević te Dražina od kojeg potječe treće pleme Dražinović tj. Božić i Kružičević.

Uz crkvu sv. Mihovila, u Zvečanju je još crkva sv. Križa u kojoj su kosti sv. Florijana-Cvjetka, a koja također ima papinsku potvrdu (portiunculu), te crkve Gospe od Začeća, sv. Vida i sv. Roka. Crkva sv. Mihovila svoj današnji izgled dobiva 1903., a pri proslavi posvećenja crkve 24. rujna osnovan je i Poljički odbor koji je 1912. obnovio poljičku općinu Poljica-Priko.

Zvečanje su ponosne i na svoje pope glagoljaše koji su tražeći zaklon pred osmanlijskim osvajanjima 1552. osnovali na Braču svoju redovničku zadrugu, danas poznatu kao Pustinja Blaca u kojoj je još 1960.-tih godina djelovao astronom don Nikola Milićević mlađi, te na svoga akademika Nikolu Milićevića, uglednog hrvatskog pjesnika i prevoditelja.

Autor priloga: Davor Milićević

Objavljeno 17. rujna 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

17 ruj., 2017 144 Pregleda

PORUKA ‘SA NEBESA’

Ovaj padovanski sobičak, veličanstven u svojoj skromnosti, u kojemu je puna četiri desetljeća povazdan ispovijedao Leopold B. Mandić, nameće usporedbu sa zavičajem svečevih predaka, Poljicima.

I Poljica su, naime, od slavne višestoljetne knežije mimo svoje volje već desetljećima svedena na ‘sobičak’ u kojemu ‘dični’ Poljičani čame iščekujući čudo. Možda je baš zato sv. Leopold i ovoga puta ‘zaobišao’ Poljica kako bismo napokon shvatili da je vrijeme trgnuti se i pobrinuti za svoju budućnost?

Objavljeno 17. rujna 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

10 ruj., 2017 143 Pregleda

SVETOME LEOPOLDU OPET IZMAKLA POLJICA

Lijepo je što nakon prošlogodišnjeg travanjskog hodočašća Zagrebu sarkofag s tijelom sv. Leopolda Bogdana Mandića iznova dolazi u Hrvatsku, ovaj put na proputovanju do svečeve rodne biskupije Kotorske po želji tamošnjega biskupa mons. Ilije Janjića.

Međutim, nije lijepo što svečeve relikvije opet zaobilaze Zakučac i Poljica, zavičaj svečeve obitelji, tim više što su tamošnji poljički neimari uredili prigodno svetište koje svakim danom privlači sve više štovatelja svečeva lika i djela, čuvenog i po izjavi da ‘krv nije voda’ kojom se zahvalio Talijanima na ponudi promjene državljanstva.

Ne znamo, doduše, da li je itko u ime Poljica i Poljičana takvo što predložio i tražio, ali kako krv doista nije voda, uvjereni smo da bi sv. Leopoldu godio ‘posjet’ zavičaju njegovih predaka. Stoga predlažemo da se po dolasku u Dalmaciju, vozilo sa svečevim relikvijama zaputi prema Zakučcu baš srednjopoljičkim krajem i to od izlaza s autoputa kod Blata na Cetini cestom preko Seoca (Kostanja), Smolonja, Zvečanja, Ostrvice, Čišala i Gata do spomenutog svetišta. Nema nikakve sumnje da bi cijelu ovu trasu u dužini od nepunih 20 kilometara krasio špalir oduševljenih žitelja Poljica svih uzrasta kao i drugih štovatelja sv. Leopolda iz okolnih mjesta, što bi samo po sebi preraslo u događaj koji bi pamtili sadašnji i svi budući naraštaji zavičaja svečevih predaka.

 

 

 
(objavljeno 2. i 8. rujna na fb-stranici Saveza za Poljica)

 
10 ruj., 2017 138 Pregleda

POLJIČKI GRIJEH ŠUTNJE

Da su franjevci oduvijek ‘disali’ zajedno sa svojim narodom, dokazuje i najnoviji oštar protest Franjevačkog instituta za kulturu mira protv još uvijek aktualnog pokušaja izgradnje plinske elektrane na jezeru Peruča koja prijeti ugrozom najvećeg bazena pitke vode u Hrvatskoj te cijelog ekosustava slivnog područja Cetine.

No da će Poljičani i drugi žitelji Poljica čiji zavičaj leži u zagrljaju Cetine koja ih vjekovima napaja, hrani i pere, svoju sudbinu prepustiti interesu privatnih koncesionara i podleći grijehu šutnje, posve je neprimjereno dičnim baštinicima buntovne poljičke prošlosti.

Stoga je nadati se da će i u ovom slučaju Poljicima nadležni gradovi Split, Omiš i Trilj te općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac odraditi posao u naše ime.

 

(objavljeno 8. rujna 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)

09 ruj., 2017 136 Pregleda

PREVEDENI ŽEDNI PREKO VODE (2)

Za upućene nije vijest da su Gornja Podstrana i susjedna jesenička sela Krug, Selo i Zeljovići, mjesta s možda najvećim turističkim potencijalom u Poljicima – i danas, u 21. vijeku, bez vode. Doduše, u Gornjoj Podstrani još je davne 1957. voda sa izvora Mura potekla kroz selo i to čak na pet špina, ali nije više selo što je nekad bilo.

Osim vode, izgubila je Gornja Podstrana i status ekosela i to zbog nekontrolirane izgradnje i nestručne obnove starih kuća. Ali to doista nije posebnost samo ovog dijela Poljica jer se diljem nekoć slavne Poljičke knežije događaju slične devastacije ruralne arhitektonske baštine i zasad nepotrošenog prostora. No valja nam nadati se da će Poljicima nadležni gradovi Split, Omiš i Trilj te općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac poduzeti mjere zaštite ovih vrijednih poljičkih resursa.

Neupućeni bi rekli, blago Poljičanima kad o njima ima tko brinuti!

 

(objavljeno 8. rujna 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)

09 ruj., 2017 118 Pregleda

PREVEDENI ŽEDNI PREKO VODE (1)

Što nisu poharali požari, u Poljicima kao i diljem Dalmacije, poharala je suša uništavajući i ove godine gotovo sve usjeve i kulture ili je barem u značajnoj mjeri umanjila njihove prinose. Spašavajući što se spasiti dade, ljudi se snalaze kako znaju i umiju, pa svoje trude najčešće zalijevaju – suzom iz oka. Uostalom, tako su i ovoljetne požare gasili.

I sve bi to donekle bilo razumljivo da Poljica i doslovno ne leže na vodi. Okružena sa tri strane vodom (da je kanalom povezati izvor Žrnovnice sa Cetinom, postala bi otok!), sa bezbrojnim vrelima, vrutcima i bunarima raspostranjenima čak i u njedrima Mosora, Poljica oskudijevaju vodom, kako onom tzv. tehničkom tako i onom za piće. I umjesto da budu ‘izvoznici’ vode te zdrave i ekološki uzgojene hrane, mnogi Poljičani bi ‘pocrkali’ da im samo na par dana trgovački centri obustave opskrbu. I na soparnik bi se red čekao, ali ne zbog prevelike potražnje nego zbog nedostatka blitve!

Ukratko, Bog nam je dao sve, ali netko posve prizeman i blizak sustavno nas prevodi žedne preko vode! No krivca ne treba tražiti dalje od nas samih.

(objavljeno 6. rujna 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)

09 ruj., 2017 139 Pregleda

SPOJILA NAS ZLA SUDBINA POLJICA

Susret s Edom Pivčevićem (1931.), umirovljenim profesorom filozofije i svjetski uglednim Poljičaninom, bio je nadasve ugodan, a uz to dojmljiv i koristan jer riječ je o čovjeku koji je, pored ostalog, zaslužan za engleski prijevod i objavljivanje dvaju ponajvažnijih dokumenata za Poljica – ‘Poljičkog statuta’ (‘The Statute of Poljica’, London 1977.) i ‘Sumpetarskog kartulara’ (The Cartulary of the Benedictine Abbey of St Peter of Gumay /Croatia/ 1080-1187′, Bristol 1984.), čije primjerke nam je darovao. Uzvratili smo, naravno, prigodnom knjižicom don Frane Mihanovića ‘Zla sudbina Poljica’.

Prof. dr. sc. Edo Pivčević studij filozofije završio je u Zagrebu, doktorirao je u Münsteru (1958.) i Londonu (1962.), bio profesor filozofije na sveučilištu u Bristolu u Engleskoj (1964–1997.), k tome i gostujući profesor u Hrvatskoj, Njemačkoj i Kini. Objavljivao je (i još uvijek objavljuje) na engleskom, njemačkom i hrvatskom, a knjige su mu prevođene i na kineski i korejski jezik. Utemeljio je međunarodni filozofski časopis ‘Cogito’ i istoimeno društvo te bio njegov predsjednik. Također je pokrenuo ‘British-Croatian Review’ (1974).

Najveća želja mu je, kaže, doživjeti da njegova Poljica iznova zažive kao skladna cjelina, pa u tom smislu zdušno podržava nastojanja našeg Saveza za Poljica.

(objavljeno 3. rujna 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)

09 ruj., 2017 140 Pregleda

U SPOMEN NA LAZARA

U povodu ove tople priče o smokvi Željane Matijević u današnjoj SD, kulturi koja je uz višnju, trešnju, vinovu lozu, duhan i poneku drugu bila stoljetna hraniteljica Poljica, rado evociramo uspomenu na uzgred spomenutog Ivana Begića pok. Mate zvanog Lazar (1933. – 2007.), vrhunskog samoukog crkovnog i pučkog pivača, orguljaša i harmonikaša koji je najveći dio svoga života posvetio slavljenju Boga i uveseljavanju ljudi od svojih rodnih Kostanja i Poljica do okolnih mjesta i gradova.

Istinski gospodin i čovjek nadasve, naš Lazar, bio je jedan od najdosljednijih čuvara i promicatelja poljičkih tradicija i običaja, a njegovo djelo danas nastavlja i svjedoči njegova obitelj.

 

(objavljeno 29. kolovoza 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)