Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
13 srp., 2018 243 Pregleda

IVAN PERIŠIĆ, VELIKI POLJIČKI KNEZ?

Jeste li za to da našem dičnom Poljičaninu priredimo svečani doček na povijesnom poljičkom zborištu Gradac i počastimo ga prvom titulom doživotnog Velikog poljičkog kneza?

Prilika je to i da našoj nekoć slavnoj Poljičkoj knežiji vratimo stari sjaj kako bismo Poljičanima i drugim žiteljima Poljica pružili novu životnu i radnu perspektivu.

Zato pozivamo sve Poljičanke i Poljičane, žitelje i prijatelje Poljica da svojim ‘lajkovima’ i preporukama podrže naš prijedlog, a kolege iz svih ostalih poljičkih udruga i društava pozivamo da nam se pridruže u realizaciji ove zamisli kako bi ona organizacijski i formalno izrazila naše svepoljičko zajedništvo koje nas je i održalo kroz vjekove (za više informacija i konkretan dogovor molimo da nam se javite na e-adresu: info@poljica.hr).

Sve za Poljica! Svi za našu ‘vatrenu četvorku’!

11 srp., 2018 155 Pregleda

BLAGDAN SVETOG CVITKA FLORIJANA U ZVEČANJU

Piše: Davor Milićević

Virovali ili ne, na području Poljica čuvaju se kosti i jednoga sveca! I to sveca koji je zaštitnik vatrogasaca ciloga svita – svetoga Florijana ili po domaću, Cvitka. Kosti svetoga Cvitka Florijana čuvaju se u crkvi sv. Križa u pridilu Bridine u Zvečanju. Ta je crkva u vrime Poljičke republike po odobrenju samoga Pape jedina imala pravo udilit tzv. porcijunkulski oprost, a nedaleko crkve bija je i centar Poljičkoga suda.    

Zanimljivo je kako su kosti sv. Cvitka završile u Zvečanje? Godine 1796. Venecija podiže vojsku kako bi se obranila od Napoleona, ali ne poziva Poljičane jer zbog stečeni privilegija Poljičani nisu morali ratovat na tuđemu tlu. Međutin, ovoga puta Poljičani se javljaju dobrovoljno i nji 300 pod zapovidništvom Mate Kružičevića i Nikole Barbarića odu u Veneciju branit dužda i njegovu palaču (izvor don Stipe Kaštelan). Međutin, kako se Venecija pridala Napoleonu, tako su i naši Poljičani zajedno sa drugin Dalmatincin krenili svojoj kući, ali poljičke brodove zavatilo nevrime pa oni provale u neku crkvu i uzmu kosti sv. Cvitka jer se tada virovalo da ako imaš veću svetinju na brodu da te oluja neće potopit. I doplove tako poljički brodi sritno do Prika i prinesu kosti sv. Cvitka u ‘arvacki meštrijat Poljica’ tj. u simenište na Priku. No ubrzo Vrancuzi pokoriše i Poljica, a posli nji zavladala Austrija, pa 1832. propade i glagoljaško simenište na Priku. Kako nevoja nikad ne dolazi sama, i nika epidemija zavati Zvečanje tako da su i dica umirala, pa zadnji upravitej simeništa na Priku, zvečanjac don Petar Kružičević, prinese kosti sv. Cvitka u Zvečanje na dan 12. 7. 1832. uz slavljenje zvona od Prika priko Zakučca, Gata, Čišala, Ostrvice do Zvečanja. Narodna predaja kaže da je bolešćina tako zaustavjena i da je toga dana mladu misu reka don Ivan Martić, a sutradan don Mate Kovačević koji nikad nije dobija župu nego je tu i tamo služija po zvečanjskin crkvan. Pripovida se da je bija sritan u molitvi, pa je ima prvenstvo vođenja svete mise na dan sv. Cvitka.

Zvečanje slavi sv. Cvitka Florijana svake godine na 12. srpnja ka zaštitnika dice i taj dan stariji časte mlade. U čematorju iznesu stole i svakoga blaga te počaste dicu da ti nešutnu šćap kad ostariš, a time naravno i sami sebe kad jednoga dana oni ostare. Zato se, eto, isplati dovest dicu u Zvečanje na feštu sv. Cvitka Florijana da se izmalena uče našin lipin običajin.

 

10 srp., 2018 1.133 Pregleda

16. DANI MILE GOJSALIĆ – KOSTANJE 2018.

Ovogodišnje 16. po redu Dane Mile Gojsalić obilježit će činjenica da je u programu sudjelovao zacijelo najveći živući poznavatelj poljičke prošlosti i jedan od najzaslužnijih Poljičana za reafirmaciju poljičkog i hrvatskog povijesnog i kulturnog naslijeđa u svijetu – profesor emeritus Edo Pivčević, rođen u Omišu 1931.

Ovaj znanstvenik svjetskog ugleda najzaslužniji je za prijevod na engleski dvaju najvažnijih poljičkih povijesnih dokumenata – Poljičkog statuta i Kartulara benediktinske opatije sv. Petra u Selu iz 11. stoljeća poznatijeg kao Sumpetarskog kartulara, a uz to je i autor iznimno zanimljive povijesne sinteze o Poljicima pod nazivom Poljička knežija  –  od srednjovjekovne ideje do pada 1807. predstavljene u Bostonu, SAD, godine 1987. koju bi svaki Poljičanin svakako morao pročitati tim prije što će uskoro biti dostupna i na hrvatskome jeziku na internetskoj stranici Saveza za Poljica www.poljica.hr.

Stoga pozivamo sve Poljičanke i Poljičane, prijatelje i poštovatelje Poljica da u subotu 14. srpnja u 21.00 sat dođu u Kostanje i odaju zasluženo priznanje ovom samozatajnom umirovljenom profesoru filozofije sveučilišta u Bristolu u Engleskoj gdje još uvijek živi i radi poodmaklim godinama usprkos te da istovremeno uživaju u koncertnoj klapskoj Pripovidi o Dalmaciji.

To nipošto ne znači da smijete propustiti 14. Večer soparnika koja je na programu dan ranije, dakle u petak 13. srpnja kada već u 18.00 sati učenici osnovnih škola s područja Poljica započinju svoje natjecanje u pripremanju najboljeg ovogodišnjeg poljičkog soparnika, da bi se iste večeri u 21.00 sat, po svečanom otvorenju ovogodišnje manifestacije, okušali u srazu s najboljim poljičkim meštrovicama i meštrima o’ soparnika. I zato, dobro došli u Kostanje na dane koji čuvaju spomen na ljude i vrijeme kad su Poljica držala do sebe u puno većoj mjeri nego što je to danas slučaj!

03 srp., 2018 832 Pregleda

SVETI JURE NA MOSORU

Piše: Davor Milićević

U većini slučajeva planine su granice kako država tako i regija, ali u slučaju Poljica Mosor nije granica nego ji sjidinjuje ka njiova vikovna utvrda. Zato Poljičani vikovima hodočaste na vrj mosorskog Kozika na 1339 metara nadmorske visine di su sagradili kapelicu svome zaštitniku sv. Juri i to uvik čine prve subote miseca srpnja. Kapelica je sagrađena na ostacima ilirske gradine di su pronađena i dva greba iz toga razdoblja, pa je za virovat da njena povist seže u 10. ili 11. vik. Kapelica je uziđana usuvo, šest za četri metra, s krovon prvo od sadre, a poslin od kameni ploča, bez preslice i bez zvona.   

Kapelicu su u više navrata rušili gromovi ali bi je Poljičani uvik i obnavljali, pa je tako iz temelja obnovljena između 1660. i 1670. godine za vladanja Velikoga kneza Jure Sinovčića iz obližnje Dubrave, čuvenog po uspješnin bitkama s Turcima. U obnovi kapelice udila su imala sva Poljica što svidoče kamene vace s natpisima iz svi poljički katuna i mista, a sam Veliki knez Jure Sinovčić ugrađuje križ od fino obrađena bila kamena velik dva metra na kojemu je poljičicon uklesan natpis: “Veliki knez pojiški Juraj Sinovčić za sva Pojica”.    

Iako su kapelicu u međuvremenu gromovi opet ruvinali, hodočašća i svete mise uvik su se održavale, pa je i kapelica iznova obnovljena godine 2004. maron Poljičana iz svi mista, a pod vodstvon Društva Poljičana „Sv. Jure“ – Priko. Ovoga puta ugrađeni su gromobran i cisterna za vodu, a u obnovi je pomogla i Hrvatska vojska. Kapelica je pod župon Gata, ali svetu misu većinon pridvodi župnik Doca Donjeg, pa će tako i ove godine dolački župnik don Ivan Prelas služiti misu u subotu 7. srpnja u 10 sati. 

Kako bi se sačuvali naši lipi običaji ali i naše poljičko zajedništvo, bilo bi lipo da se i ovoga puta okupimo na Koziku u što većen broju i od sv. Jure izmolimo blagoslov za naša Poljica ne bi li nan Bog prosvitlija pamet. Zato se dobro opremite prikladnon obućon i odićon i ponesite dovoljno tekućine jerbo kojin se god puten zaputili, bilo od Gata ili Dubrave odnosno Doca Donjeg ili Putišića tribat će van dobre dvi i po ure oda. Ali zato će vaš trud biti nagrađen nezaboravnin pogledon na naša lipa Poljica, na Cetinu i Omiš, na more i otoke, na okolna brda i planine, sela i gradove… Lipšega pogleda, kažu, nema nadaleko!

27 lip., 2018 348 Pregleda

U SPOMEN NA HEROJE DOMOVINSKOG RATA

Obilježavanje 27. obljetnice utemeljenja 3. Omiške bojne 114. br. Hrvatske vojske primjeren je povod da se prisjetimo 65 branitelja poginulih u Domovinskom ratu s područja Grada Omiša i općina Dugi Rat, Šestanovac i Zadvarje čija su imena ispisana na velebnom brončanom spomeniku u Omišu.  

Spomenik je rad akademskog kipara Kažimira Hraste i simbolizira hrvatsku zastavu i planinske vrhove poljičkoga kraja, a spojene ruke neraskidivu vezu s braniteljima koji su ugradili svoje živote u temelje hrvatske države.

Kako i najpostojaniji materijali teško odolijevaju zubu vremena, prepisali smo sa spomenika sve teže čitljiva imena poginulih branitelja kako bismo ih zajedno zauvijek pohranili tamo gdje im ni vjetar, ni kiša, ni sunce ne mogu ništa – u naša srca!

Oni su:

Ilija Lozančić (1932-1991.), Damir Radić (1973-1991.), Ivan Lozančić (1937-1991.), Ante Sladojević (1967-1991.), Neven Pavić (1965-1991.), Franco Tomasović (1960-1991.), Ante Miljak (1930-1991.), Božo Merčep (1952-1991.), Anton Stanić (1955-1991.), Željko Roguljić (1970-1991.), Živko Mimica (1963-1991.), Ahmet Mandžuka (1971-1991.), Marko Ribičić (1951-1991.), Mijo Balić (1953-1991.), Ivan Nejašmić (1958-1991.), Ivan Ban (1964- ),

Dražen Bogdanović (1964-1992.), Ivica Abram (1971-1992.), Mladen Martić (1965-1992.), Ante Stanić (1969-1992.), Slavko Sovulj (1966-1992.), Edo Vidaković (1965-1992.), Zdravko Radić (1939-1992.), Ivan Lozančić (1968-1992.), Stanislav Vučić (1967-1992.), Ivica Bošnjak (1970-1992.), Željko Buljević (1971-1992.),

Milan Dragun (1971-1993.), Vlatko Sudić (1967-1993.), Robert Lesandrić (1969-1993.), Milan Buljević (1970-1993.), Marko Krstić (1971-1993.), Marko Lozančić (1972-1993.), Tonči Marušić (1972-1993.), Neven Pocrnjić (1961-1993.), Vedran Rakuljić (1960-1993.), Ante Šošić (1966-1993.), Ivica Skejić (1969-1993.), Toma Ančić (1972-1993.), Franc Mihelić (1972-1993.), Ivica Tafra (1967-1993.), Ivan Matijević (1962-1993.), Ante Kružičević (1952-1993.), Igor Braović (1967-1993.), Stjepan Bartulović (1963-1993.), Milan Kuzmanić (1947-1993.), Miljenko Zečić (1971-1993.),

Mate Ercegović (1963-1994.), Ćiro Lučić (1969-1994.), Stanko Lučić (1966-1994.), Tonći Jurišić (1970-1994.),

Ivan Rubić (1949-1995.), Nediljko Šušić (1967-1995.), Jurica Jerčić (1965-1995.), Ante Merčep (1969-1995.), Ivan Družić (1956-1995.), Nediljko Sovulj (1953-1995.), Sergije Popovac (1960-1995.), Ante Šaškor (1953-1995.), Tomica Burić (1973-1995.), Stipe Marčić (1958-1995.), Tomislav Kekez (1974-1995.),

Vinko Tičinović (1959-1996.), Križan Stazić (1962-1996.), Slađan Čorić (1967-1997.).

Slava im!

23 lip., 2018 97 Pregleda

TAKO SE TO RADI!

Osim što su motivirali Hajduka da im uveliča proslavu stote obljetnice, slavljenik NK Orkan iz Dugoga Rata priredio je vrlo sadržajan program proslave koji započinje jutarnjom svetom misom za poginule i preminule članove kluba i polaganjem vijenaca na spomen-križu te otkrivanjem spomen-ploče u Kadića dvorima u kojima je 1918. klub i osnovan, nastavlja se svečanom skupštinom kluba s prigodnim domjenkom, a potom i spomenutom utakmicom sa splitskim ‘bilima’ te završava velikom pučkom feštom u večernjim satima.

Pa ipak, veličina kluba, članova, igrača i uprave, najdojmljivije se ogleda u prisjećanju na one kojih više nema, a bez čijega doprinosa klub zacijelo ne bi doživio stotu, a još manje iskazivao zadivljujuću vitalnost u ‘poodmaklim’ godinama dajući na taj način primjer svima kako se svačije dobro pamtiti mora jer dobro se dobrim vraća.

I zato, svaka vam čast, Dugoraćani. Tako se to radi! Čestitamo!

22 lip., 2018 578 Pregleda

PRINOS GOSPIN U ZVEČANJU

Piše: Davor Milićević

Da bi se objasnilo početke Prinosa Gospina, triba uć u povist dolaska Gospina kipa što se je po legendi zbilo godine 1572. kad su Poljičani napali Klis. Poljičku vojsku pridvodija je vojvoda Ivan Sičić, knez katuna Trviž, rečeno Zvečanje. Tako su oko 8. prosinca te godine Poljičani opkolili Klišku tvrđavu, ali Turcima dođe pojačanje pa oni tad opkoliše Poljičane koji se tako nađu u obruču. Prema legendi, Poljičani su imali običaj da katun iz kojega je vojvoda iđe u prvin borbenin redovin, pa je ta ‘čast’ zapala Zvečanjce. Kako ne bi ostali u okruženju, odluče se oni na udar na tvrđavu (izvor: Alfons Pavić) ali, pripovida legenda, zavitovaše se da će ako prižive svaki s Klisa donit kamenu vacu i sagradit Gospi crkvu jerbo to bijaše na blagdan Gospe Bezgrišnog Začeća. Dobiju li bitku zavitovaše se da će od onoga što zapline kupit i Gospin kip i to od bilokosti koja je bila na cini ka i zlato. Udare oni tako na tvrđavu i, kaže legenda, grom razvali glavna vrata te Poljičani zauzmu utvrdu i poraze Turke. Zavit koji su dali izvršiše i to ne samo Zvečanjci nego i svi Poljičani, a sam vojvoda Ivan Sičić darovaše zemlju di je napravljena Gospina crkva u Gornjem selu u Zvečanju.  

Prinos Gospin nastaje godine 1608. u vrime kad bijahu mnoge peripetije s Bobetićima koji su umislili da su gospodari Ostrvice, pa u Poljicima zavlada razdor (izvor: Marko Mišerda, Alfons Pavić). Turci vladahu Gornjin Poljicin te imahu utjecaj na neka mista po Sridnjin Poljicin tako da narodu Mosor više nije bija utočište. Dobivši glas pod knezom Markom Čopeljevićem, rečenim Milićević, Zvečanje se odluči osigurat od turske najezde i pružit otpor na visokoj i teško pristupačnoj gori Gračini di imahu dvi kule, a tu je i stolna crkva. Prinesu u procesiji Gospin kip iz njezine crkve u Gornjen selu na Gračinu u crkvu sv. Mihovila, kao i sve moguće vridnosti, kako crkovne tako privatne i obiteljske. I toga dana, po legendi i po fra Andriji Kačiću Miošiću, Mosorkinja vila podigne Božić Mijovila i dade mu upozorenje o Turcima, pa turska vojska bi dočekana i poražena u Studencin, u pridilu između Kostanja i Smolonja. Druga kolona Turaka ušla je priko Mosora zafaljujući Bobetićima i napala iz smjera Ostrvice, ali je doživila poraz od Zvečanjaca. Njima jutarnje sunce bijaše za leđima, a Turcima tuklo u oči te ih Čišlani i Gaćani napadnu s leđa. U to skoči i sva Ostrvica, ka i Gornja Poljica, te se tad sva Poljica oslobode od Turaka.  Legenda kaže da su žene, starci i dica molili Gospu kako ne bi izginili te da je knez katuna Zvečanje Marko Milićević da Gospi prvi dar i to medaljon koji mu je ćaća Pava darova, a taj medaljon je njegovu ćaći za vrat stavijo sam mletački dužd. I tako počinje kićenje Gospe zlaton. 

U zahvalnost na taj događaj Zvečanje učini Prinos Gospin i to zadnju nediju lipnja. Gospin kip nosilo se iz njezine crkve dva  kilometra na Gračinu u župnu crkvu sv. Mihovila te ga se isto u procesiji, uz slavljenje zvona, vraćalo u zadnju nediju srpnja u Gornje selo pod Mosor. I tako biva od godine 1608.  

No, 1783. godine, znajući moći zvečanjske Gospe, a tad bijaše kuga i glad (izvor: Marko Mišerda), susjedna Ostrvica zatraži da se učini Prinos Gospin sa zvečanjskon Gospon. Vladala suša, kuga i glad (izvor: Nadbiskupski arhiv Trogira, Marko Mišerda), a kako legenda kaže, duže od godinu dana nije pala kiša, pa svi izvori prisušili. I učine oni Prinos Gospin u zadnju nediju svibnja iz njezine crkve u Gornjen selu u crkvu sv. Nikole u Ostrvici. I doista, okrene kiša, a kužni ozdrave. Kuga je stala, a dotad je od osan ijada stanovnika Poljica, što od gladi, što od kuge, umrlo nji više od ijadu.   

Od godine 1783. prinosi se tako zvečanjska Gospe i na Ostrvicu, a ostrvička procesija kreće od sv. Nikole. Na granici Zvečanja čekaju ih aranbaša i bandur Zvečanja te pozdrave pucnjen. Počnu tada slavit zvečanjska zvona i procesija iđe u Gornje selo u Gospinu crkvu, a Gospin kip nose Zvečanjci do granice sa Ostrvicom. Tu čekaju njihov aranbaša i bandur, pozdrave pucnjen, pa zvečanjska zvona utihnu, a slave ostrvička i Gospin kip priuzimaju Ostrvičani.  Kad se Gospe vraća, Zvečanje se okupi u crkvi sv. Križa i iđe se na Ostrvicu, pa zvečanjska zvona slave dok se ne izađe s područja Zvečanja di ih na granici u Devića ulici čekaju ostrvički, tj. čišlanski aranbaša i bandur. Nakon pozdrava pucnjen krenu ka ostrvičkoj župnoj crkvi sv. Nikole iz koje Ostrvičani iznose Gospu i u čematorju je pridaju Zvečanjcima. Procesija iđe dalje na ostrvičko Slidinje di na Oglavku tj. na granici čekaju zvečanjski aranbaša s bandurima i pucnjima. Tada utihnu ostrvička zvona, a počnu slavit zvečanjska i Gospe se nosi na Gračinu, u crkvu sv. Mihovila. U zadnju nedilju srpnja sami Zvečanjci opet je u procesiji vraćaju u Gornje selo u crkvu Gospe Bezgrišnog Začeća. Tako je bilo do godine 1878. kad je Ostrvica kupila Gospin kip pa je uveden običaj koji se i danas drži.  

Na neparnu godinu, u zadnju nediju svibnja, nosi se ostrvička Gospe i nose je Ostrvičani, a kad je parna godina ka i ova 2018., nosi se zvečanjska Gospe i nose je Zvečanjci.  

U zadnju nediju svibnja Ostrvičani krenu po Gospu od crkve sv. Nikole uz praćenje slavljenja zvona njihove župe, pa ih na putu ka Zvečanjama na granici u Oglavku poprate zvečanjska zvona i ostrvička procesija iđe u Gornje Selo u Gospinu crkvu di ih čekaju Zvečanjci koji tu godinu nose Gospu jer je njihov kip i procesije obe župe iđu skupa četri kilometra puta. Kroz Zvečanje ih prati neprestalno slavljenje zvona svih zvečanjski crkava do granice u Devića ulici di nastavljaju ostrvička zvona.  

U zadnju nedilju lipnja Zvečanje se okupi kod crkve sv. Križa i uz slavljenje zvona iđe se u Ostrvicu u crkvu sv. Nikole. Zvona ih prate do granice u Devića ulici di nastave ostrvička zvona, Zvečanjci uzimaju Gospu i iđe se priko Slidinja u Zvečanje. Na granici Oglavak pozdravjaju zvečanjska zvona, a ostrvička utihnu te procesija iđe na Gračinu u crkvu sv. Mihovila. Tu je Gospe misec dana kad je sami Zvečanjci vraćaju u njezinu crkvu u Gornje selo pod Mosor u zadnju nediju srpnja.

Oni ko nosi Gospu mora biti zavitovan i do subote kad bi se ispovidija nije se smija ni brijat. Vojnik je ima prednost. U procesiji uvik prva iđe bandira sv. Roka koja je zajednička ka i crkva sv. Roka iako je na zvečanjskome tlu, ali je zajednička župama sv. Mihovila arkanđela u Zvečanju i sv. Nikole u Ostrvici. Iza te bandire iđe ona čiji se kip nosi. U ovon slučaju je to zvečanjska bandira sv. Mihovila pa zvečanjski župnik služi svetu misu u crkvi sv. Roka.

Gospe iz Zvečanje teška je oko 200 kg, a zavitnoga zlata ima oko 34 kg i čuva se u Nadbiskupiji u Splitu. Kip je od bilokosti i nosi se na ramenin, a mogu ga nosit četvorica. Niko od puka ne smi upast nosit Gospu osim oni koji su zavitovani. Svaka procesija zavisi od puta kojin se iđe i traje najmanje uru i po oda. Ko nosi Gospu ili slavi na zvona, velika mu je čast ali i žrtva.

Jugokomunisti su bili zabranili nosit Gospu i 1950. zvečanjske su žene provalile milicijsku blokadu, a 1972. zvečanjska Gospe ostala je u Ostrvici jer je se nije smilo nosit. Zato se nosilo po noći, palile su se vatre, slavila su sva zvečanjska zvona. Doduše, svi koji su nosili kip završili su u pritvoru, među njima i did tenisačice Petre Martić.

Tako, eto, ove zadnje nedije lipnja prilikom proslave zvečanjskog Prinosa Gospina slavimo 410-tu obljetnicu najstarijeg i najoriginalnijeg događaja u Poljicima i šire. Da nije bilo Klisa 1572., ne bi bilo ni Prinosa Gospina. Fala van, preci!

Lektorirala: Diana Sinovčić Kavelj

20 lip., 2018 176 Pregleda

IZBORI ZA ČLANOVE VIJEĆA POLJIČKIH MJESNIH ODBORA 2018. – 1

S obzirom na upravno-teritorijalnu podjelu Poljica u sedam jedinica lokalne samouprave, u nekoliko nastavka obavijestit ćemo vas o rezultatima koji se odnose na poljičke mjesne odbore s područja gradova Omiša i Splita te općina Dugi Rat i Podstrana.

Za početak, donosimo izvješće o rezultatima izbora za članove vijeća poljičkih mjesnih odbora na području Grada Omiša provedenih 10. lipnja 2018. s podacima kako slijedi:

Naziv MO (broj upisanih birača / broj i postotak glasalih / izabrani članovi vijeća)

Priko (2.673 / 131 ili 4,90% / HSP-HDS 5/7 + HDZ 2/7), Kostanje (527 / 33 ili 6,26% / HDZ 7/7), Gata (476 / 125 ili 26,26% /  NL 4/7 + HDZ 3/7), Blato na Cetini (428 / 112 ili 26,17% / HDZ 4/7 + NL 3/7), Tugare Dočine (365 / 138 ili 37,80% / NL 3/5+ HDZ 2/5), Tugare Podume-Račnik (299 / 32 ili 10,70% / NL 5/5), Dubrava (253 / 127 ili 50,20% / NL 3/5 + HDZ 2/5), Čišla (243 / 93 ili 38,27% / NL 4/5 + HDZ 1/5), Donji Dolac (228 / 29 ili 12,72 % / HDZ 5/5), Podgrađe (223 / 33 ili 14,80% / NL 5/5), Srijane (213 / 70 ili 32,86% / NL 4/5 + HDZ 1/5), Naklice (200 / 83 ili 41,50% / NL 3/5 + HDZ 2/5), Zvečanje (173 / 32 ili 18,50% / NL 5/5), Trnbusi (141 / 114 ili 80,85% / HDZ 3/5 + NL 2/5), Gornji Dolac (115 / 55 ili 47,83% / NL 3/5 + HDZ 2/5), Seoca (114 / 24 ili 21,05% / HDZ-HSS 5/5), Ostrvica Donja (103 / 31 ili 30,10% / HDZ 5/5 ), Tugare Čažin Dolac (97 / 29 ili 29,90% / HDZ 3/5 + HSS 2/5), Rošca (89 / 12 ili 13,48% / HDS 5/5), Ostrvica Gornja (62 / 19 ili 30,65% / HDZ 5/5), Smolonje (55 / 21 ili 38,18% / NL 5/5), Putišići (38 / 20 ili 52,63% / NL 5/5)

Ukupno upisanih birača / izašlo na izbore (%): 7.115 / 1.363 (19,16%)

Izborni pobjednici: NL (12), HDZ (7), HDZ-HSS (1), HSP-HDS (1), HDS (1)

Evidentno je, dakle, da su na području Grada Omiša ukupno 22 mjesna odbora sa sveukupno 7.115 upisanih birača, od kojih je na izbore izašlo njih 1.363 ili 19,16%. Najveći odaziv zabilježen je u Trnbusima gdje je od 141 upisanog birača na izbore izašlo njih čak 114 ili 80,85%, dok je najslabiji izlazak zabilježen u Priku gdje je od 2.673 upisana birača na izbore izašlo njih 131 ili 4,90%.  

Izbornim pobjednicima bez sumnje se mogu proglasiti nezavisne liste koje su pobjedu odnijele u čak 12 od sveukupno 22 poljička mjesna odbora.

17 lip., 2018 134 Pregleda

CILO JE ZAMOSORJE KO RIBA NA SUVOM!

„Sinko moj, cilo Zamosorje ostalo je u ovoj božjoj pripeci ko riba na suvom. I šta slidi, nego otić!?“ – sažela je ‘u dvi riči’ svu problematiku Gornjih Poljica 80-godišnja Marija Pavić iz Srijana koja pamti i sretnije dane „kad je u mistu bilo puno svita, kad su radili dućani, ciku, vrisku i veselje na sve strane“.

I zato, dok se nadležni (Grad Omiš i Splitsko-dalmatinska županija) ne dogovore kako riješiti ovaj ‘gorući problem’ istaknut u naslovu povećeg priloga u današnjoj SD (a to je, podsjetimo, jedan sasvim priprosti dućančić sa osnovnim živežnim namirnicama koji, za početak, može biti i ‘putujući’ u nekom priprostom kombiju), Savez za Poljica predlaže nadležnima (među koje ubrajamo i državu) da se svakom domaćinstvu u Gornjim Poljicima, koje unatoč društvenoj nebrizi ostaje živjeti na kućnome pragu, dodjeli mjesečna apanaža u iznosu od barem tisuću kuna jer – što će nam država i svo njeno bogatstvo ako su ljudi primorani napuštati svoja ognjišta zbog ovako banalnih razloga?!

15 lip., 2018 99 Pregleda

KO NE PROMIŠLJA, ETO MU ‘OMIŠLJA’!

Iako je Omišalj već odavno postao simbol borbe za zaštitu okoliša zbog ustrajnog suprotstavljanja izgradnji plutajućeg plinskog LNG terminala na svome području, Vita projekt d.o.o. iz Zagreba i omiški gradski činovnici i vijećnici između Omišlja i Omiša ne prave razliku, a trebali bi barem kad je u pitanju izrada strateških razvojnih dokumenata. Lakše bi, naime, u tom slučaju uočili pogrešku na strani 83. jednog takvog dokumenta neobičnog naziva Strateška studija utjecaja na okoliš: Strategija razvoja Grada Omiša do 2020. čiji naručitelj je Grad Omiš, a izrađivač spomenuti Vita projekt d.o.o. iz Zagreba zbog koje su se – vidi sliku – na  popisu zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara Grada Omiša našla i kulturna dobra s područja Općine Omišalj.

Iako bi se moglo reći da „tko radi, taj i griješi“, tim prije što je u konkretnom slučaju riječ o suvislom dokumentu, ovaj očigledan previd, međutim, zorno ilustrira sve učestaliji tzv. ‘copy-paste’ pristup izradi strateških razvojnih dokumenata koji se u Lijepoj našoj najčešće i izrađuju samo zato da bi se udovoljilo goloj formi tj. zakonskoj obavezi ili pak željama naručitelja.

Međutim, prije ili poslije dođe dan kad se ignoriranje sadržaja ovih strateških dokumenata nekome razbije o glavu, a to u pravilu bivaju građani koji se i sami nonšalantno odnose prema rijetkim prigodama kao što su javni uvidi i javne rasprave koje im nude zakonsku mogućnost da koliko-toliko utječu na sadržaj spomenutih dokumenata.  

I zato, ko ne promišlja eto mu ‘Omišlja’ ili u prijevodu – eto mu vjetroagregata u vlastitome dvorištu, skladišnih betonskih kubusa usred zaštićenog krajobraza, tunela koji vode iz ‘ničega u ništa’, trajektne luke posred turističke rivijere, zabetoniranog uzobalja i drugog ‘milinja’ što nam ga ovozemaljski bogovi podariše u odsustvu naše skrbi za ono čime nas je Bog sa nebesa podario.