Sudeći po odgovoru Škorićevih stručnjaka za projektiranje iz Hrvatskih cesta d.o.o. kako ga interpretira SD u današnjemu broju (članak u privitku), burobran ili točnije vjetrobran na novome mostu „Cetina“ je izostao zato što u HC najveći promet preko Omiša očekuju ljeti pa je zatvaranje mosta zbog jačih udara vjetra u preostalome dijelu godine unaprijed ukalkulirano kao zanemarivo!

Ovako ‘lucidno’ upravljanje projektima, rokovima i novcem poreznih obveznika od strane ponajveće državne tvrtke kakvo je očitovano na primjeru gradnje Omiške zaobilaznice daje nam naslutiti zašto Hrvatske ceste i resorni ministar, pa čak i predsjednik Vlade, u svojoj komunikaciji s javnošću više posežu za obećanjima nego za činjenicama. Također postaje jasnije zašto izbjegavaju svoju zakonsku obavezu informiranja građana o tome zašto se jedno planira, drugo govori, a treće gradi, zašto se gotovo u pravilu biraju najlošija i najskuplja rješenja, zašto se gotovo uvijek kasni s rokovima i napokon, zašto se odstupa od davno utvrđenih prioriteta što za posljedicu ima činjenicu da se najopterećenija cestovna prometnica u državi – brza cesta od Omiša do Splita – ‘gradi’ desetljećima kao Skadar na Bojani?!

Ukratko, Hrvatske ceste i oni koji njima upravljaju uglavnom nas na ovaj ili onaj način vuku za nos. Zašto? U najkraćem: zato što mogu! A zašto mogu? E to zapitajte sebe pa će vam se razjasniti.