Rušenje već ranije devastiranog, ali legalno postavljenog spomenika podignutog 1986. na platou pred osnovnom školom “1. listopada 1942.” u Čišlama koja već i svojim nazivom komemorira ono isto što i srušeni spomenik – mještane Čišala stradale u četničkom pokolju za vrijeme Drugog svjetskog rata i dan kad je ovaj stravičan zločin počinjen – nije samo kazneno djelo nego je i još gore od toga – čin koji svjedoči da među nama još uvijek ima onih do kojih nije doprla spoznaja da je povijest učiteljica života, pa makar baštinili tako slavnu povijest kao što je baštinimo mi Poljičani.
Upravo zato je moralna osuda ovog vandalskog čina potrebnija od one formalno-pravne jer počinitelja ili počinitelje zapravo treba žaliti što su propustili od pređa naučiti kako se za slobodu i čast roda može boriti i izboriti posve časnim, legalnim i legitimnim načinom i sredstvima. Međutim, dio krivnje i odgovornosti za propuste u odgoju počinitelja ovog besramnog čina, uz osobnu i obiteljsku, svakako snose društvo i vrijeme u kojemu živimo, a koje prečesto stimulira devijantna i destruktivna ponašanja zbog osobnih probitaka političkih elita na vlasti koje pri tome zaboravljaju da od mača i strada onaj tko se mača laća.
Pa da jednoga dana ne bismo svjedočili rušenju svega onoga do čega nam je danas stalo, potrebno je razvijati duh tolerancije, odgovornosti i znanja napose među mladima, pa će zato najveća kazna počiniteljima ovog nedjela, neovisno o zakonskim sankcijama, biti spoznaja do koje će kad-tad i sami doći, a to je da su imali krivo i da nisu nikakvi ‘naši’ junaci nego su, naprotiv, naša sramota. Junaci bi bili kad bi spoznali svoj grijeh i zablude, pa se sami ponudili popraviti štetu počinjenu nad spomen-obilježjem lišenim ideološkog konteksta, ali i onu puno veću počinjenu našem poljičkom obrazu jer u tradiciji Poljica i Poljičana nikad nije bilo kukavno i destruktivno ponašanje nego hrabro i časno zauzimanje za ljudske vrijednosti.
Najsviježiji relevantan primjer poljičkog obrasca ponašanja je upravo domaće gore list – stožerni brigadir i junak Domovinskog rata Ante Šaškor Brada kojemu nikad nijedno vrijeme neće moći osporiti da je na oltar Domovine, dosljedno tradiciji svojih pređa, časno položio najvrijednije što je imao – svoj život. Osuđujući vandalizam o kojemu izvještava današnja Slobodna Dalmacija, mi se zapravo zalažemo da lik i djelo spomenutog poljičkog junaka i njemu sličnih i nadalje ostane prva asocijacija na dični poljički katun Čišla i sva Poljica.