Na današnji dan, 19. studenoga 1809, u bitci za slobodu Poljica nadomak rodnih Zvečanja poginuo je zadnji veliki poljički knez Mate Kružićević.

Priču o tome donosimo iz pera Davora Milićevića.

Prid glavnim oltarom crkve sv. Mihovila u Zvečanju, sa gušćim perom i jataganom na prsima, sahranjen leži zadnji veliki knez Poljica Mate (Matij) Kružićević ubijen u boju protiv Francuza 19. studenoga 1809.  Do njega leži i njegov sudrug, također veliki poljički knez Ivan Sičić ubijen, kažu, u mletačkoj zavjeri godine 1789. 

Veliki knez Mate Kružićević rođen je oko 1745. Otac Mihovil omogućio mu je vojno obrazovanje dok mu je brat Ivan bio svećenik glagoljaš jer Kružićevići bijahu velika kuća poljičkih plemića didića tj. Miroslavljevića iz grane Tišimirovića, a upravo rečeni Kružićevići nastaju iz plemena Kružića koji su potomci slavnog kliškog kapetana i zapovjednika uskoka Petra Kružića.

Mate je rano ostao bez oca, ali je uz strica Franu, zvečanjskog kneza i poljičkog suca, dobro učio i uputio se u politiku u kojoj se aktivira od 1780. postajući podrška susjedu i velikome knezu Ivanu Sičiću, a bijaše i sudac i knez katuna Zvečanje po pogibiji velikog kneza Sičića, te od 1793. do 1795. i veliki poljički knez. 

No godine 1796. Veneciji je zaprijetila opasnost od Francuske te poziva u pomoć svu Dalmaciju, ali ne i Poljica koja zbog svoje autonomije i privilegija nisu na to obavezna, no Poljičani se dobrovoljno javljaju i dolaze u pomoć Veneciji te odbivaju primiti plaću uz obrazloženje da dolaze kao plemići i saveznici (o tome pišu Kaštelan, Pavić, Pera, Erber). Sa 300 Poljičana koji preuzimaju čuvanje dužda i njegove palače zapovijedao je upravo Mate Kružićević o čemu svjedoči i vojni poljički barjak u čijemu kutku su ušiveni incijali general Mate Kružićević i pukovnik Nikola Barnarbić.

Po propasti Venecije, vraćaju se kući no zla sudbina nije mimoišla Poljica. Mate, kao jedan od vodećih ljudi Poljica, poslije poraza u Strožancu predvodi poljičku vojsku preko Tugara dok se manja vojska Poljičana predvođena velikim knezom Čovićem povlačila kroz Donja Poljica ka Omišu koji su i osvojili. Bijeg velikog kneza Čovića s Rusima nije ostavio Poljica u rasulu jer glavnina poljičke vojske još je držala sva Srednja Poljica od Tugara na istok, ali ne i Mosor.       

Doznavši za bijeg Čovića, Poljičani izaberu Matu Kružićević za ‘narečenog’ velikog kneza koji ih je uistinu i vodio tih desetak dana. Pružali su Poljičani ljut otpor no manjak naoružanja i baruta ih je primorao na povlačenje do Zvečanja gdje su i najduže pružali otpor a potom se daju u egzil. No već 1809. Francuska biva potisnuta od Habsburga te slabi svoje snage, pa su već 8. listopada 1809. sva Poljica slobodna i svi akti o podjeli Poljica su poništeni, a na Gracu se po poljičkim zakonima bira veliki knez te je izabran Mate Kružićević.  

Mir je kratko potrajao, pa Poljica šalju 120 ljudi u pomoć Austriji no ubrzo i sama bivaju napadnuta. Ponavlja se scenarij iz 1807. i Poljičani gube Mosor, no 19. studenoga 1809. u jednom od napada u Zvečanju podno brda Gračina (na kojemu se i sad nalazi križ), veliki knez Mate Kružićević stane pred svoje Poljičane i biva smrtno ranjen. Otuda ga prenesu u bratimsku kuću sv. Mihovila u Zvečanju u kojoj veliki knez i umire Marku Sičiću na rukama. Ovaj zamoli Francuze da im dopusti da svoga velikog kneza dostojno pokopaju te da će položiti oružje, što im Francuzi i dopuste. Čak su propustili i sve obitelji i sve pope glagoljaše te dopustili da zazvone sva poljička zvona. Povijesna je dvojba da li su Poljičani tada priredili sprovod sebi ili svome velikom knezu, a mogući odgovor sada je na nama.

Veliki knez Mate Kružićević pokopan je 20. studenoga 1809. u crkvi sv. Mihovila u Zvečanju na brdu Gračina pred glavnim oltarem sa gušćim perom na prsima kao simbolom pravde i nožem jataganom kao simbolom moći. Tu su još i četiri druga groba, jedan spomenutog velikog kneza Ivana Sičića, a preostala tri poljičkih vikara, dok je velika galerija crkve sva ispunjena grobovima popova glagoljaša. 

Priča se da su Poljičani pucnjima i u velikoj žalosti ispratili svog velikog kneza Matu Kružićevića te da su čak i Francuzi ispalili tri počasna plotuna. Stoga, vrli naš junače Mate Kružičeviću, ako nas gledaš sa nebeskog guvna u društvu naše Mile Gojsalića i drugih vrlih poljičkih sinova i kćeri, primi ovaj spomen kao dokaz da te Poljica nisu zaboravila.

Facebook Komentari