Dana 21. srpnja zaokružena je četvrta godina otkako nas je tragičnom smrću napustio jedan skroman, tih i samozatajan čovjek rodom iz Kostanja koji će svejedno zauvijek živjeti u kolektivnoj memoriji Poljičana, ali i mnogih ljubitelja dobre klapske pisme zbog antologijskih stihova koje je uglazbio još jedan Poljičanin po majci prof. Rajimir Kraljević, a riječ je o skladbama O pasiko moja i Loza u škripu (godine 2000. nagrađena Porinom za najbolju folklornu pjesmu u izvedbi klape Cambi) te naravno, njihovome autoru Nediljku Martinu Begiću. Martin, kako su ga prijatelji zvali, objavio je tridesetak pjesama zavičajne tematike objavljenih u zbirci „Loza i ljubav“ (HKD Napredak – Split, 2001.) čije je drugo dopunjeno izdanje objavila Udruga zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ (Zagreb, 2011.).
U spomen na našega Martina, donosimo tekst pjesme Loza u škripu:
U uskome škripu, sve između kuka / sadila je loze ta težačka ruka. / U procip je stavi, di je zemje mrvu / Pa je znojen zali, svoju lozu prvu. / Pljujući u šake, laća se mašklina / Pod žujavon rukon, drobila se stina. / Stvarala se škrapa, di se loza vila / Tu se brala grožđa i vina se pila.
Facebook Komentari