Pratitelji naših on-line objava koje tematiziraju najavljeno zatvaranje ceste kroz Zakučac mogli su zamijetiti razmimoilaženje u stajalištima Grada Omiša i organizatora prosvjeda s jedne i Saveza za Poljica s druge strane glede uvjeta i načina izgradnje zaobilaznice Omiša što je posve legitimno jer nije ni nužno ni dobro da svi uvijek razmišljamo jednako i na isti način. Međutim, ono što je važno, i to u prvome redu građanima i privrednicima s područja Poljica i Omiša, jesu prednosti i nedostaci svake od opcija pa ćemo stoga pokušati argumentirano ukazati na razlike među njima kako bi u potrazi za optimalnim rješenjem svatko zainteresiran mogao donositi vlastite sudove i zaključke.
Opcija 1: Zatvaranje dionice DC-70 u kanjonu zbog sanacije litice uz odvijanje prometa zaobilaznim smjerovima preko Strožanca odnosno Pavića mosta i Dubaca (službena varijanta Hrvatskih cesta)
Ovo je opcija koju zastupa investitor Hrvatske ceste i po kojoj se radovi na izgradnji prve faze zaobilaznice Omiša već izvode. Zbog najavljenog prekida cestovne veze s Omišem u trajanju od najmanje 45 dana i u više navrata tijekom izvođenja radova, investitor moli građane za strpljenje nudeći zaobilazne pravce preko Strožanca i Pavića mosta odnosno Dubaca za vozila te brodicama preko Cetine za one bez vozila i zaposlenike poslovne zone Zakučac. Prema izvješću Slobodne Dalmacije o zaključcima s tematske sjednice Gradskoga vijeća Omiša održane 19. listopada 2020. s ovom opcijom suglasni su Grad Omiš i organizatori netom održanih prosvjeda uz uvjet da se, citiramo, prvo osigura siguran prijevoz za građane i poslovne subjekte preko Cetine dok cesta u kanjonu bude zatvorena 45 dana i drugo, da se od Vlade RH i resornoga ministarstva zatraži izgradnja tunela „Lisičina“ kojim bi se trajno riješio problem sigurnog prometovanja kanjonom Cetine.
I dok mnogi građani Poljica i Omiša sa zebnjom iščekuju odgovor Hrvatskih cesta na postavljene zahtjeve, prilika je podsjetiti da je tunel „Lisičinu“ upravo Gradsko vijeće Omiša izbacilo iz PUP-a Grada Omiša u travnju 2013. da bi se, eto, nakon sedam izgubljenih godina iznova tražilo njegovo uvrštenje u odgovarajuće prostorne planove grada i županije. No, bolje ikad nego nikad. Vratimo se stoga razmatranju Opcije 1. koja po mišljenju stručnjaka za cestogradnju i člana naše udruge dipl. ing. građ. Ivana Vulića ima slijedeće manjkavosti:
- prekid prometa u minimalnom trajanju od 45 dana, a vjerojatno i puno duže zbog očekivanih vremenskih neprilika u nadolazećemu zimskome periodu što će se tijekom izvođenja radova višekratno ponavljati zbog čega se i uvjetuje korištenje zaobilaznih prometnica preko Strožanca s jedne i Pavića mosta odnosno Dubaca s druge strane do Omiša i obratno u trajanju od dvije do tri godine do okončanja svih radova na zaobilaznici
- traumatičnu svakodnevnicu mnogim građanima i njihovim obiteljima zbog znatno dužega vremena izgubljenoga u dnevnim migracijama i s tim u vezi povećanih troškova života (napose traumatično može biti školskoj djeci koja će i po više puta dnevno u svim vremenskim uvjetima morati prelaziti rijeku malim brodicama, kao i svim ostalim kategorijama stanovništva od najmlađih do najstarijih, od zdravih do bolesnih, od studenata do zaposlenih itd.)
- dodatnu ugrozu zdravlja i života težim i kroničnim bolesnicima te svima drugima kojima hitna medicinska pomoć i lječnička intervencija budu potrebne unutar tzv. zlatnog sata
- povećane troškove poslovanja brojnim gospodarskim subjekatima i njihovim zaposlenicima od kojih je samo u poslovnoj zoni Zakučac njih 560 što će izazvati i veće cijena njihovih roba i usluga ili pak gubitak mnogih radnih mjesta, a što je u konačnici opet dodatno opterećenje kućnome, gradskome i državnome proračunu
- povećane troškove investitoru zbog plaćanja alternativnog prijevoza putnika izazvanog zatvaranjem ceste u kanjonu, napose zbog najma ro-ro broda ukoliko se isti zbog zapuštenoga mosta u Omišu bude mogao koristiti ili civilnog pontona ukoliko takav postoji, te najma zatvorenih brodica za prijevoz putnika kao i eventualne nadoknade gubitaka privrednicima i njihovim djelatnicima ukoliko dođe do sudskih sporova i presuda u korist tužitelja
- značajno povećanje sveukupnih investicijskih troškova i to u desecima milijuna kuna koje će u konačnici biti bačene u vjetar, a za koje se već u ovoj I. fazi izgradnje zaobilaznice mogao izgraditi ionako neizbježan tunel „Lisičina“ koji će na taj način dvaput biti plaćen što očituje nepripremljenost investitora, ali i lokalne zajednice za projekt izgradnje zaobilaznice Omiša
Zbog brojnih manjkavosti i štetnih posljedica opisanih u osvrtu na Opciju 1, a prije svega zbog stvarnih životnih potreba domicilnog stanovništva i gospodarskih subjekata te napokon zbog zdrave logike, Savez za Poljica bezuvjetno se zalaže za pristup izgradnji zaobilaznice sukladno Opciji 2 opisanoj u nastavku.
Opcija 2: Prioritetna izgradnja tunela kroz Lisičinu bez zatvaranja državne ceste DC-70 (prijedlog SZP)
Premda tunel „Lisičina“ trenutno nije u projektu izgradnje omiške zaobilaznice zato što je, kako rekosmo, još u travnju 2013. izbačen iz PUP-a Grada Omiša, novonastale okolnosti čine ga prioritetom bez presedana jer se upravo njegovom izgradnjom otklanjaju mnogi problemi od zatvaranja kanjonske dionice državne ceste DC-70 i alternativnog odvijanja prometa do brojnih štetnih posljedica i njihovih troškova. Stoga je svaki alibi za negradnju tunela „Lisičina“ neodrživ jer su i Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste u više navrata i u znatno manje dramatičnim okolnostima bez većih problema rješavale slične formalno-pravne zapreke (primjerice, tunel Stupica, tunel Sv. Rok, pojedine dionice autoceste A1 itd.). Drugim rječima, zbog izvanrednih okolnosti koje ugrožavaju stanovništvo, gospodarstvo i državni proračun, Vlada RH može primjenom odgovarajući pravnih instrumenata omogućiti da se bez odgode radova na zaobilaznici pristupi izgradnji tunela „Lisičina“ jer je korist višestruka. O tome čovjek s radnim iskustvom u gradnji tunelā u Hrvatskim cestama i Hrvatskim autocestama inž. Ivan Vulić kaže:
- po dobivanju potrebnih suglasnosti, radovi na izgradnji tunela mogu se i bez raspisa javne nabave na transparentan način ustupiti ugovorenome izvođaču Strabagu jer je upravo Strabag i dosad bio jedini ponuđač s obzirom da u Hrvatskoj više nema tvrtki koje bi mu konkurirale
- projektnu dokumentaciju za ovu fazu radova moguće je izraditi u roku osam dana na temelju već postojećeg idejnog projekta izrađenog od strane IGH godine 1993. od strane istih autora sadašnje pristupne ceste (za slučaj da je projekt zagubljen, rado ćemo ustupiti kopiju istoga)
- izgradnju tunela „Lisičina“ moguće je izvoditi bez potpunog zatvaranja prometa na kanjonskoj dionici državne ceste DC-70 uz sporadične prekide prometa zbog miniranja u maksimalnom trajanju do pola sata i u terminu najmanjeg prometnog inteziteta
- vrijeme potrebno za izbijanje tunela „Lisičina“ u dužini od 300-tinjak metara je 50 radnih dana ako se radovi odvijaju s jednog portala u tri smjene od 0-24 sata. U slučaju probijanja tunela s oba kraja (portala) istovremeno, rok za njegovo izbijanje se znatno smanjuje
- sredstva potrebna za izvođenje radova u prvoj fazi izgradnje tunela (slično tunelima na suprotnoj obali Cetine) iznose od sedam do osam milijuna kuna
- sredstva uložena u izbijanje tunela „Lisičina“ nipošto nisu uzalud utrošena jer se radi o ulaganju u konačnu izgradnju spojne i državna ceste DC-70 Omiš (D8)-Blato n/C (A1)
- izgradnjom tunela „Lisičina“ ne remeti se dinamika ugovorenih radova na zaobilaznici jer se isti mogu nesmetano odvijati (mijenja se samo prioritet jer se odgađa sanacija litice do prelociranja kolskog i pješačkog prometa u izgrađeni tunel „Lisičina“ pa tako nema ni potrebe za naknadnim zatvaranjima prometa do konačnog ugovorenog roka izgradnje od tri godine)
- dodatna korist od izgradnje tunela „Lisičina“ je kvalitetna stijenska masa koju se bez naknade i dodatnih troškova može upotrijebiti za izradu općeg nasipa luke županijskog značaja u Omišu čime se stvara znatna ušteda novca u državnome proračunu (tim više što su i tunel i luka u nadležnosti istoga ministarstva MPI o čemu, nažalost, nitko ne vodi računa)
Zaključno, moguće je, naravno, da nam je poneki valjani argument za ili protiv jedne ili druge opcije i promakao, ali već i ovo što smo naveli nudi dovoljno razloga za upitati se da li je investitor Hrvatske ceste ponudio žiteljima Poljica i Omiša najbolje rješenje ili je moglo biti onako kako inž. Vulić i njegove kolege godinama predlažu i zagovaraju u čemu ih Savez za Poljica zdušno podupire.
I dok zabrinuto iščekujemo odgovor Hrvatskih cesta na postavljene zahtjeve u vezi s alternativnim rješenjima prijevoza ljudi i vozila te uvrštenjem tunela „Lisičina“ u projekt omiške zaobilaznice, mi i nadalje tvrdimo da je ovo bila velika prilika da se Poljičani i Omišani zajedničkim snagama izbore za navedeno (ili barem veći dio) u zaključku dokumenta „Zaobilaznica Omiša u svjetlu činjenica“ (http://poljica.hr/u-povodu-zatvaranja-ceste-kroz-zakucac-24-zaobilaznica-omisa-u-svjetlu-cinjenica/), a ultimativno za prioritetnu izgradnju tunela „Lisičina“ bez zatvaranja državne ceste DC-70 (opcija 2) jer Grad Omiš i cijela Poljica zaslužuju i više i bolje.
Ne smijemo, naime, smetnuti s uma gorku spoznaju da se zaobilaznica Omiša ionako gradi samo zato kako bi se prometni zastoji i čepovi s Jadranske magistrale prebacili ‘iza brda’ s obzirom da od izgradnje brze ceste Stobreč-Omiš još zadugo neće biti ništa o čemu smo nebrojeno puta pisali i zbog čega smo u više navrata tražili stručnu raspravu kako bi se iznašla bolja i pravednija, dugoročno održiva i svima prihvatljiva rješenja što i ovim prilogom nastojimo učiniti.
I zato, ako ste suglasni s tvrdnjom iz naslova da Omiš, a naročito Poljica zaslužuju više, podijelite ovaj prilog s drugima kako bismo u slučaju potrebe spremnije dočekali nove prosvjedne akcije budu li organizatori istih to smatrali potrebnim.