Je li doista budućnost Općine Dugi Rat u planiranoj trajektnoj luci „Krilo“ i nizu drugih luka i lučica, zacijelo najbolje znaju stanovnici same općine. No zato barem nije teško pogoditi zašto se dio žitelja Krila i otoka Brača protivi trajektnoj luci u Krilu. Prvi zato što im luka uništava turističke i komunalne resurse te ugrožava dosegnuti standard življenja, a drugi zato što im put do Splita čini vremenski dužim i skupljim premda je plovidba nešto kraća.
Takve okolnosti nameću jedno sasvim logično pitanje koje upućujemo Hrvatskim cestama: zašto se ne razmotri opcija izgradnje trajektne luke u uvali Stipanska na krajnjem zapadu otoka Brača zaštićenoj od svih vjetrova i za koju već odavno postoji projekt pristaništa s dvije rampe odakle bi trajekti najkraćom rutom mogli nastaviti plovidbu iz Splita za Hvar, Vis i Korčulu kako bi se srednjodalmatinski otoci i međusobno povezali?
Očito je, dakle, da postoje bolja rješenja za trajektnu luku od one u Krilu, samo što u HC-u tvrde da bez luke u Krilu nema multimodalnosti brze ceste Stobreč-Omiš, a bez multimodalnosti ni novaca iz EU fondova za njenu izgradnju, pa nije teško razumijeti zašto se ista forsira kao ni predvidjeti tko će biti označen krivcem izostane li ili pak ne prođe njena nominacija. Kako je i u najoptimističnijoj varijanti epilog ovih igara bez granica na dugome štapu, postaje jasnije zašto se forsira izgradnja krnje zaobilaznice Omiša bez tunela kroz Lisičinu i bez čvora „Zakučac“ te potreba za preusmjeravanjem tranzitnog prometa s Jadranske magistrale na jadnu poljičku cestovnu infrastrukturu.
Kako zbog svega navedenoga naposljetku najviše ispaštaju Poljica i Poljičani zajedno s ostalim žiteljima Poljica kojima se na razne načine remeti svakodnevnica i ugrožava budućnost i to dugoročno, nameće se pitanje kako se suprotstaviti ovom iživljavanju u prostornom planiranju i stalnim višestruko štetnim improvizacijama?
Jedini mogući odgovor je, samo zajedništvom koje je, međutim, gotovo nemoguće postići u uvjetima teritorijalne i političke rastrojenosti Poljica između čak sedam jedinica lokalne samouprave i to ne samo zbog njihovih parcijalnih interesa nego još više zbog nedostatka vizije o sveukupnom razvojnom potencijalu cjelovitih Poljica barem na razini funkcionalne cjeline.
No tako je to kad umjesto jedne matere imaš čak sedam maćeha!